Pomaganje drugima iz sebičnih razloga - u srži dobro ili loše?

[Mijaau]

alternativniuse kaže:

citat iz ovog teksta


primjer osobe koja volontira iz sebičnih razloga



Ukoliko se upuštam u volontiranje isključivo iz sebičnih razloga, je li to u srži dobro ili loše djelo? I kakvom osobom to mene čini?

Zašto uopće takva potreba da se na sve stavi etiketa "dobro" ili "loše"?

A i kakvi su to pojmovi dobro i loše?

[- Sizif -]

planinar kaže:

Sebičnost je u etičkom smislu negativna osobina, jer predstavlja pretjeranu brigu za sebe u obliku očekivanja i prisvajanja materijalnih dobara ili nematerijalne nagrade.

Briga za sebe je pak prirodna očekivana aktivnost, dakle pozitivna osobina.

Kako je gore rečeno, pomaganje drugima koje i onog koji pomaže i onog kojem se pomaže čine sretnim je i više od društvenog cilja, to je i osobni cilj - biti sretan.

Dakle, "pomaganje iz sebičnih ciljeva" je negativnost onoliko koliko se radi o sebičnosti, a pozitivnost onoliko koliko ispunjava društveni i osobni cilj sreće. Biti sretan u pomaganju nije sebičnost, sebičnost je po definiciji posredni pokazatelj nedostatka sreće. A to što nas pomaganje drugima čini sretnima seže pak duboko u evoluciju čovjeka, zaštitu vrste, harmoniziranje odnosa, itd....



No, ima jedna druga dimenzija kroz koju možemo promatrati pomaganje, duhovna, pa prepoznati što u tom smislu znači „sebičnost“. To bi bilo pomaganje nekome tko pomoć ne traži, pomoć nekome bez njegove suglasnosti, tko tu pomoć i odbija, a unatoč tome mu se pruža.

Dakle, sebično bi bilo pomagati iz svoje potrebe onome tko ne iskazuje poziv u pomoć, to može djelovati kao duhovno silovanje, tj. to mi izgleda kao „sebično pomaganje“, jer se taj koji pomaže uznosi nad onog kojem pomaže putem moći osjećaja samovažnosti i time oduzima važnost (jednakopravnost) onome kojem pomaže.

...ponekad je dobar, cjelovit, suvisao, harmoničan i izbalansiran upis potrebno citirati... da se ne izgubi u masi...


PS
Rijetko pišeš... kamo si otišao? Planinariš?

[Druid]

planinar kaže:

No, ima jedna druga dimenzija kroz koju možemo promatrati pomaganje, duhovna, pa prepoznati što u tom smislu znači „sebičnost“. To bi bilo pomaganje nekome tko pomoć ne traži, pomoć nekome bez njegove suglasnosti, tko tu pomoć i odbija, a unatoč tome mu se pruža.

Dakle, sebično bi bilo pomagati iz svoje potrebe onome tko ne iskazuje poziv u pomoć, to može djelovati kao duhovno silovanje, tj. to mi izgleda kao „sebično pomaganje“, jer se taj koji pomaže uznosi nad onog kojem pomaže putem moći osjećaja samovažnosti i time oduzima važnost (jednakopravnost) onome kojem pomaže.

To se nekad izražava u rečenici "Put do pakla je popločan dobrim namjerama", a osobno mi se sviđa i ona "Hvala Mujo, sam ću!".

Npr. u kulturama Zapadnog čovjeka (u što bismo spadali i mi, bez obzira na sve ) je prisutna fantazmatska slika "Afrike" kao nečega gdje bi eto prosvjećeni i moćni Zapadnjaci trebali pomagati. A možda bi im jednostavno lakše bilo da se ovi nikad nisu ni petljali tamo u sklopu svojih imperijalističkih rabota, in the first place. Najčešći rasistički prigovori su onda "ali oni ne bi onda razvili tu tehnologiju i ovo i ono", ali odgovor na to komotno može biti:

1. to naprosto ne možemo znati (CC)

2. čak i da je to istina, to bi bila samo jedna od kulturalno-evolucijskih kulturalnih niša. Uopće ne vidim po čemu je samorazumljivo da industrijski razvijeno, trgovački nastrojeno, na-novac-fiksirano društvo otuđenih jedinki mora biti bolje ili gore od onog koje to ne bi bilo. Time ne želim reći da zapadna civilizacija nema svojih odličnih strana jer naravno da ima i kao takva mi je draga i sve to. Samo hoću reći da uopće nije samorazumljivo (a uvjeren sam da je kontra) da je nešto u tom smislu "bolje" od nečeg drugog; to kao da kažeš da su okapiji bolji od žirafa ili da je bolje biti marabu nego plamenac.

Soundtrack: https://www.youtube.com/watch?v=oJLqyuxm96k

https://www.youtube.com/watch?v=pkOUCvzqb9o

[krena]

alternativniuse kaže:

citat iz ovog teksta


primjer osobe koja volontira iz sebičnih razloga



Ukoliko se upuštam u volontiranje isključivo iz sebičnih razloga, je li to u srži dobro ili loše djelo? I kakvom osobom to mene čini?

Ja znam jednu ženu koja je pomagala iz zlih razloga.
Jedan je čovjek umro i ostavio svoju kuću sinu i kćeri , svakome svoj kat.
Normalno, kćer je dobila manje jer je kod balkanaca takav običaj.
Njoj je teško padalo da je ona dobila samo kat kuće, a sin (brat) svoj kat, te veliki kuću na selu. Ali je sin "dobio" i maćehu da se o njoj brine do kraja života.
Jednog dana je nevjesta (žena od sina) morala ići na neku operaciju i trebala je biti mjesec dava u bolnici. A sin je bio pomorac.
Te je kćer preko svoje volje primila maćehu na stan tih mjesec dana isključivo zbog toga da je selo ne smatra anti-kršćankom.
Ova je svoju staru maćehu cijelo vrijeme kljukala vitaminima i mineralima da bude što jača i što zdravija.
Svi bi rekli da je to jako pohvalno. Ali je ova imala na umu nešto skroz drugo:
"želim da stara baba živi što duže i neka što duže muči i gnjavi moga brata da mu se dobro ogadi kuća koju je dobio na prevaru"

p.s.


Inače se uvijek može filozofirati o sebičnoj strani volontiranja. Recimo neka cura tankih živaca koje se vuče po birou za nezaposlene godinama. I njoj psihijatar predloži da volontira. I ona nađe nekoliko staraca kojima svaki dan nosi hranu, nekima skuha ručak i sl.
I ova više nije u depresiji , a uz to pojede često puta ručak koji skuha tim starim ljudima.

[planinar]

- Sizif - kaže:

PS
Rijetko pišeš... kamo si otišao? Planinariš?

Nije to tako loše, rijetko pisati...

Druid kaže:

Npr. u kulturama Zapadnog čovjeka (u što bismo spadali i mi, bez obzira na sve ) je prisutna fantazmatska slika "Afrike" kao nečega gdje bi eto prosvjećeni i moćni Zapadnjaci trebali pomagati. A možda bi im jednostavno lakše bilo da se ovi nikad nisu ni petljali tamo u sklopu svojih imperijalističkih rabota, in the first place.

Potrebna je znatna duhovna kultura za prepoznati kad je nekome i kakva pomoć potrebna, u principu takvo propitivanje baš znači i izostanak sebičnosti.

[Šabović Adis]

Woah!
I meni ga znaju spočitati da sam sebičan. Na takvo što odvratim (mu/joj) sa: "Jok, eto...nego ću bit' tebičan!", ili sa "Kad nešto išteš ne pružaj jezik - pruži ruku! Dlan nagore!".

[old-soul80]

Sebičnost uopće nije loša ako se pritom ne oštećuje nekog drugog. Samim time, mislim da je jasan i odgovor na ovo pitanje.

[MAKALU]

Nije moralno ponašanje. Treba definirati pojam dobra. Je li dobro djelo ono koje dovede do pozitivnih posljedica ili ono djelo koje u svojem ishodištu ima tu posljedicu?

[sranjizam]

potrebno je prvo definirati pojam pomaganja...je li pomaganje čin u kojem vam netko olakšava bol,ubrzava proces iscjeljenja,poklanja ili daje vam nešto s naglaskom na pozitivan aspekt djelovanja...da li tom vanjskom intervencijom lišava vas odgovornosti...ili vam omogućuje da preskočite stanicu putovanja i nastavite brže...na koji se način poklanjanje vremana i energije drugome odražava na vas...da li u trenutku pomaganja drugome osoba zastaje na svom putovanju da bi oplemenila tuđe i vraća se nazad na svoje putovanje čišća...ako smo svi na istom putovanju ali samo u različitim točkama u vremenu i prostoru nije li pomaganje drugome povezivanje točaka...nije li pomaganje drugome pomaganje sebi....
sebičnost....sto bi bila sebičnost....potreba ili možda nagon...da između drugoga i sebe uvijek odabiremo sebe...koliko sebični ljudi sebičnim djelima pomažu ili odmažu sebi...a koliko odmažu ili pomažu drugima...
evo jedan primjer iz života koji ću predstavit u dvije mogućnosti:
želim istaknuti podjelu na bol i užitak...koje su kao i sve polarizacije dio iste cjeline...tijelo na njih reagira isto ali se senzacije pojavljuju u različitim receptorima....poput ekstremne topline ili hladnoće...iniciraju se isti mehanizmi tijela na obranu...
radi se o podjeli imovine u jednoj obitelji...stan se trebao podijeliti na tri dijela... od tri člana obitelji koji su trebali uzeti dijelove tog stana dva člana su već imali stanove a jedan je upravo živio u stanu koji se trabao podijeliti... znači stan se trebao prodati da se namire dva člana obitelji a da se trećemu kupi stan...logićno...međutim nije ispalo dovoljno novaca za sve to ali je stan svejedno prodan(po nahođenju prve dvojice) a trečemu je rečeno nitko ti nije kriv snađi se sam....ta situacija se isplela tako što su ova početna dvojica uz stan koji več imaju dobili svatko još i poveču svoticu na banci...a treči je morao dignuti hipoteku...inače u vrijeme prodaje stana nije radio...(toliko o empatiji ove druge dvojice)
inače jadan od one dvojice članova obitelji (ženska osoba,živi s mužem i sinom mezimcem,drugi sin se već odselio) je u jednom trenutku rekla da ima velikih problema i da ne zna kako potrošiti preostali novac
uz to njen ljubimac je od dijela tog novca i ušteđevine kupio stan koji je iznad njenog(jer ona ne želi da se on odvaja od nje,teži slučaj maminog sina)
te u tom stanu još ne živi...još se od nje nije odselio...stan zjapi neuseljen....
je li jedino ja ovdje vidim nelogičnosti....trijumf sebičnosti...
na temelju čega i po kojem principu je njen sin zaslužio stan koji niti ne koristi dok ta treča osoba ima hipoteku koju nije trebala imati...
recimo da se scenario drukčije odvio...
da je obitelj donijela odluku na temelju pravde i uzimajući u obzir prethodnu imovinu uključenih...da je ta ženska osoba nesebično pomogla tom trečem članu da kupi stan...da ga liši hipoteke...tako bi svi članovi imali podjednako...njen sin bi svejedno kupio stan (uz kredit koji bi inače bio puno manji od kredita koji ima sad ima ta treča osoba)....stan bi zbog cijene morao kupiti na nekoj drugoj lokaciji... odselio bi se... u početku bi njoj bilo teško ali njen sin bi iskusio život u novostečenoj slobodi...i bio bi zadovoljan što je sve sam postigao...i ona bi nakon nekog vremana to prihvatila i bila bi sretna zbog njega...klupko bi se isplelo tako da bi na kraju svi imali stan s minimalnim žrtvovanjem...
bol ili neugoda kao god kao indikator promjene ravnomjernije bi se raspodjelilo...što je bol ili odgovornost bolje podijeljena i to među više osoba to svaki pojedinac snosi manju bol...i svaka jedinka ima bolje mogućnosti razvoja...o čemu se radi ....ta ženska osoba je svojim sebičnim činom omemogučila, stopirala osamostaljenje svog sina...lišila ga je mogučnosti da se sam nosi sa izazovima...
nemogućnosti da se sama suoči sa boli razdvajanja od sina...tu je bol prebacila na druge...umjesto da se suoči sa mogućom promjenom i prihvati je ona ju je ignorirala...i nesvjesno promjenu izazvala u životu druge osobe...
život te osobe je na putu napretka i razvoja a njen život i život njenog sina stagnira,ne miče se s mrtve točke....
svaki ljudski čin započinje kao misao...kao potencijalna kreativna energija...donošenjem odluke energija se manifestira kao djelovanje...ako je djelovanje sebično...energija je usmjerena sebi....sebično djelovanje uz sebe veže i ideju da druga osoba ne zaslužuje ono što je ego namijenio sebi...znači energija se iskorištava u cilju da se drugoj osobi onemogući da ona do istoga dođe...takva energija svojom transformacijom, prelaskom s jedne osobe na drugu stvara silnu negativnu energiju,energiju razaranja koja svakim novim prelaskom,transformacijom postaje intezivnija...zašto neki ljudi ne iskuse ono što su nanijeli drugima...jer su lanci koje su prouzrokovali svojim djelovanjem predugi...i dok se krug zatvori i energija se vrati njima prođe previše vremena...međutim neki je iskuse i onda pitaju zašto, kako meni...
svaki ljudski čin tvori lanac...a ti se lanci povezuju i pletu na beskonačno mnogo načina...svako ljudsko djelovanje ima svoj uzrok i posljedicu a svaki taj uzrok i posljedica povezan je s djelovanjem neke druge osobe i tako dalje i dalje dok se ne počne nazirati mreža povezanosti...iluzija odvojenosti je vrlo kreativno dizajnirana....
svaki čin ljudskog djelovanja je u svojoj srži sebičan jer sve što radite...bilo da odmažete ili pomažete.....radite sebi....i svima....

[oporezujzlato]

Pomaganje je sebično utoliko što ne možeš bez svoje osobnosti i ne govori ništa o plemenitosti samog čina.

[extrarockbaby]

volontiranje je zaista osjeaj koji se ne moze usporediti na sa cim,pomazes zato sto si to osjetio i zelio.samo sto te to nakon negog vremna iscrpi.puknes.tko pomaze a zeli nesto ili ocekuje zauzvrat nije humanist

[wesnoth]

Pomažeš i u zatvoru, to je jače od tebe, a nekim ljudima bi bilo bolje izbjegavati tu potrebu jer ne misle svima dobro.

[Harvey_1]

alternativniuse kaže:

Ukoliko se upuštam u volontiranje isključivo iz sebičnih razloga, je li to u srži dobro ili loše djelo? I kakvom osobom to mene čini?

Tema je naslovljena 'pomaganje drugima iz sebičnih razloga', a u uvodnom postu je postavljeno pitanje volontiranja, pa je bitno tu napraviti razliku.

'Pomaganje drugima' je svakako širi pojam od 'volontiranja', tako da ću se osvrnuti na taj pojam u odgovoru. Rekao bih sljedeće:

Pomaganje drugima iz sebičnih razloga je dobro ili loše (koliko god ti pojmovi bili relativni), ovisno naravno o pristupu problemu. Ako netko misli da je, gledano kroz etiku, važnija namjera/motivacija od posljedice/rezultata, svakako bi trebao biti stava da pomaganje drugima iz sebičnih razloga nije nešto tako dobro. (Ipak, ovisi i kako doživljavaš sebičnost, mislim da to nije nešto tako loše kao što vjerojatno većina ljudi ima stav, odnosno da u konačnici sebičnost može dovesti do pozitivnijih krajnjih rezultata u cjelini nego što bi to većina ljudi očekivala). Ako netko, s druge strane, misli da je posljedica/rezultat važnija od namjere/motivacije, sigurno će biti blizu stavu da je pomaganje drugima iz sebičnih razloga ipak preciznije okarakterizirati kao dobro. Osobno sam skloniji tom drugom stavu, da je pomaganje drugima iz sebičnih razloga ipak nešto pozitivno. Riječ je o pomaganju, zar ne. Pustimo razloge na stranu, osoba radi nešto da bi pomogla drugima, valjda ćemo gledati djela prije nego nekakve skrivene motive koji su više nego relativni a pozitivne posljedice pomaganja će barem netko osjetiti...

[F.A.Q]

sophieee kaže:

ja sam se jednom pokušala sjetiti i jednog čina "dobre volje" koji nema korijenje u nekom "egoističnom" razlogu...i nije mi pošlo za rukom haha, a sada vjerujem da je to zato jer je jednostavno ne moguće donijeti bilo kakvu odluku koja je odvojena od "ega". Barem "običnim smrtnicima".

dosao sam do istog zakljucka trazeci nacine kako ne biti "los" pa sam si reko da bum si zeznul ego u stilu da samo trebam zamisliti da je ako radim dobro drugima dobro i za mene - tada sam imao 8 godina i kategorizirao sam kako su me ucili na dobre i lose stvari .. sva sreca odustalo se rano odnosno nasao sam nacin akkao da se sam naucim onome sto me zanima .. aaah ego mir mir ... suti malo

extrarockbaby kaže:

volontiranje je zaista osjeaj koji se ne moze usporediti na sa cim,pomazes zato sto si to osjetio i zelio.samo sto te to nakon negog vremna iscrpi.puknes.tko pomaze a zeli nesto ili ocekuje zauzvrat nije humanist

ja taj osjecaj usporedjujem sa hranjenjem ega na ovaj ili onaj nacin ... bez obzira sta radio i da ta radnja nema astronomske mogucnosti utjecaja na mene sto je nemoguce ali i veci apsurdi su moguci oept to radim radi sebe (EGA)

naglasavam ne tvrdim da nije plemenito .. da nije humano ... tvrdim da je egoisticno ono iskonski iz svakoga covjeka odnosno nulta tocka pocetka ili kraja je ego i po meni nemora pogotovo u odredjenim slucajevima imati negativnu konotaciju a jos manje negativni dozivljaj/iskustvo

i opet me skaklja tema problem zla .. bolje da sutim :x