Što je osoba?

[Prototype21c]

U kojem smislu ostaje stalna?

[gajto gazdanov]

osoba je onaj koji ima svoju vlastitu sobu u sebi, i iz nje izlazi i promatra svijet. i opet se vraća. i opet izlazi. kad god poželi.
štogod mu se dogodilo on zna da se ima gdje vratiti.
nazovimo ovo metaforom o o - sobi.

[Sigmund]

Prototype21c kaže:

U kojem smislu ostaje stalna?

U smislu jedinstva samosvijesti. U smislu u kojem upotrebljavamo riječ "Ja". Osoba je dakle ne samo nešto pojedinačno, nego i nešto univerzalno. A to je upravo definicija poojma - jedinstvo pojedinačnog, partikularnog i univerzalnog.

[Sigmund]

gajto gazdanov kaže:

osoba je onaj koji ima svoju vlastitu sobu u sebi, i iz nje izlazi i promatra svijet. i opet se vraća. i opet izlazi. kad god poželi.
štogod mu se dogodilo on zna da se ima gdje vratiti.
nazovimo ovo metaforom o o - sobi.

To ti je zapravo homunkulus, odnsono kartezijansko kazalište koje je u glavi, a u kazalištu sjedi homunkulus. Metafora je promašena, jer onda je u homunkulusovoj glavi potrebno još jedno kazalište s još manjim homunkulusom...i tako ad infinitum.

[gajto gazdanov]

Sigmund kaže:

To ti je zapravo homunkulus, odnsono kartezijansko kazalište koje je u glavi, a u kazalištu sjedi homunkulus. Metafora je promašena, jer onda je u homunkulusovoj glavi potrebno još jedno kazalište s još manjim homunkulusom...i tako ad infinitum.

hvala što si me upozorio na antonia damasia kojeg tek načimljem.

[Sigmund]

gajto gazdanov kaže:

hvala što si me upozorio na antonia damasia kojeg tek načimljem.

Radi se o Dennettovoj, a ne Damasiovoj kovanici.

[Prototype21c]

Sigmund kaže:

U smislu jedinstva samosvijesti. U smislu u kojem upotrebljavamo riječ "Ja". Osoba je dakle ne samo nešto pojedinačno, nego i nešto univerzalno. A to je upravo definicija poojma - jedinstvo pojedinačnog, partikularnog i univerzalnog.

E sad, da bih ovo shvatio trebam pročitati Fenomenologiju Duha.

[gajto gazdanov]

Sigmund kaže:

Radi se o Dennettovoj, a ne Damasiovoj kovanici.

nisam ništa ni tvrdio u tom smislu. nego čitajući damasia naletio sam na vrlo sličan pasus. i rekao da si me podsjetio. to je sve.

[gareton]

Sigmund kaže:

Osoba je prije pojam, ili silogizam, ili esencija - ono što ostaje stalno nasuprot neprestanoj promjeni fenomena ili privida (eng. show; njem. Schein).

Prototype21c kaže:

U kojem smislu ostaje stalna?

Sigmund kaže:

U smislu jedinstva samosvijesti. U smislu u kojem upotrebljavamo riječ "Ja". Osoba je dakle ne samo nešto pojedinačno, nego i nešto univerzalno. A to je upravo definicija poojma - jedinstvo pojedinačnog, partikularnog i univerzalnog.

Ja mislim da je to Aristotel izvrsno opisao. Mislim da bi osoba bila supstancija znači nešto što se ne mijenja. Promjene na osobi su akcident.

Npr. Neka se osoba zove Stjepan. I on raste i razvija se, ali to je i dalje ta ista osoba. Čak ako i promjeni ime to je ista osoba. Čak i ako se dubinski promjeni recimo od velikog ateista postane veliki vjernik to je i dalje da ista osoba. U odnosu na osobu sve ostalo bi bilo akcident.

[gareton]

omen4k kaže:

Ono sto omogucuje "ja" da spozna sto je, percipiranjem fizicke manifestacije metafizickog, interpretiranjem percipiranog, asimiliranjem interpretiranog i konvertiranjem asimiliranog u metafizicku spoznaju.

Izmedju ostalog.

Mozak utječe na nas, ali mi i utječemo na mozak samim time što imamo mozak. Iako donekle čak i jesmo mi nemamo takvo shvaćanje da smo posve diktirani mozgom. Ali opet znamo da nam on mogućuje da mi smatramo da možemo na neći način utjecati na njega.

[QUOTE=Nebulos;51583515]Kakvo sad pak 'ja'. Misliš na osobnost?

Nije neobjašnjivo. Ništa nije neobjašnjivo, ovisi kako postaviš stvari. Jesi li ovime donio kakav zaključak ili nepovratno razmišljanje/opažanje?

Toliko jasno da se ne može objasniti

Netočno. Tko si zapravo ti? Ako misliš da molekule koje tvore organele odnosno stanice nisu 'ti' onda stvarno ne znam što jest. Ti ne posjeduješ sebe. Ti svoje dijelove tijela ne možeš oduzeti, tj. možeš, ali onda ćeš izgubiti i 'sebe'. Ne možeš definirati svoj dio kao zasebnu živu komponentu. Takve tvoje nebulozne ideje o prelasku materije u duh besmislene su jer se kose sa svim dokazanim teorijama svih prirodnih znanosti.

Ne znam puno o tome. Javila se nova znanost epigenetika. O tome doktor Bruce Lipton.

O mozgu dr. Daniel Amen, misli da ima još neki samo neznam kako se zove.



Ako mi netko odreže ruku. Ja ću i dalje biti ja. Sada ako mi netko izvadi mozak hoću li i dalje biti ja.

Meni je ovo stvarno nerazumljiva petlja, imam osjećaj kao da si ovo napisao tek toliko da ispuniš tri reda teksta. Čovjek se ne rađa zreo, odrastao ili pak spreman razmišljati na nivou kojem ti razmišljaš. Misliš li da djeca ne razmišljaju? Znači ne postoje? Ili pak nešto treće?

Više samo govori o svome ja. To bi značilo o spoznaji sebe kao osobe. Pa je zato došlo eto to toga da mi možeš postaviti ovakva pitanja.

Htio sam reći da kada spoznajem sebe više spoznajem da imam sposobnost da mogu spoznati sebe. Sposobnost mi bila ako svijetlo u kojem ja "vidim" sebe ja se spoznajem. Možda postajem kontradiktoran sam sebi. Ali to je čar filozofije. Filozofiramo.

Samo tijelo? Samo? Opet se ponavljam, ti si jedinstvo, ti si ustroj. Tijelo govori, tijelo razmišlja. Tijelo si ti, jer ti si materijalan, ti si dio prirode.

Ali ja nisam samo materijalan. To sam htio reći.

[gareton]

wand_1;[QUOTE kaže:

Nije, ali ima sličnosti.

Mislim da je ja više u smislu spoznaje sebe kao osobe.

'Ja' je postojanje samo u solipsizmu. Previše subjetivno za moj ukus.

Tu se slažem s Hofstadterom, 'ja' je 'čudnovata petlja', središnji samoreferentni simbol. On je apstrakcija i paradoks, fikcija i halucinacija.

Postojanje entiteta 'ja' je vrlo krhko i nestabilno. Kao što Krena kaže, dovoljno je da se napiješ..

Ja je oblik samosvijesti svake osobe koja može biti na raznim stupnjevima samosvijesti. Osoba je širi pojam osoba je osoba i kada nema samosvijesti. Svatko ima samosvijest svoga ja na različitim stupnjeva. Neka da je samosvijest veća recimo kada te netko povrijedi, a nekada manja kada čovjek nešto radi po automatici i u tom nekako "zaboravi" na sebe.

Pročitao sam sada o solipsizmu par rečenica na wikipediji. Nisam solipsist jer se ne zalažem da se samo moje iskustvo valjano.

Kad se duhovi uključe u priču, tada ja izlazim.

De gustibus, ali takvo dualističko rezoniranje me odbija i spušta raspravu na dječji nivo.

Nema tu nikakvi duhova. Nema tu ničega dualističkog. To je jedna cjelina koju je lakše objasniti kada se poslaga u dijelove.

Ako mozak može proizvesti um i samosvijest, onda se, sukladno osnovama prirodnih znanosti, taj ustroj može simulirati i dobiti um i svijest i bez mozga kao baze..

Transhumanizam?

Ono što čini um i svijest je način komputacije, obrade informacija. Tajna uma je u matematičkim obrascima, u složenoj algoritamskoj strukturi uma koju još ne znamo.

Mnogo toga u životu počiva na vjerovanju. Ovdje ne mislim isključivo na religijsko vjerovanje.

Npr. Mi čekamo neku osobu na kolodvoru jer vjerujemo da će doći nemamo matematičku formulu po kojoj znamo sigurno će doći. Ako nam mozak omoguće da mi to vjerujemo, a nije matematika.

Još uvijek ne razumijemo tu emergenciju, kako od puke materije nastaje svijest..

Zato što nije puka materija

[Sigmund]

gareton kaže:

Ja mislim da je to Aristotel izvrsno opisao. Mislim da bi osoba bila supstancija znači nešto što se ne mijenja. Promjene na osobi su akcident.

Ili bi bila esencija nasuprot pojavi. Ali važno je shvatiti da se radi o apstraktnim određenjima - nema supstance bez akcidenata niti esencije bez pojave.

[Blackie Hoare]

Sigmund kaže:

Osoba je prije pojam, ili silogizam, ili esencija - ono što ostaje stalno nasuprot neprestanoj promjeni fenomena ili privida (eng. show; njem. Schein).

Slažem se.

[wand_1]

Sigmund kaže:

To ti je zapravo homunkulus, odnsono kartezijansko kazalište koje je u glavi, a u kazalištu sjedi homunkulus. Metafora je promašena, jer onda je u homunkulusovoj glavi potrebno još jedno kazalište s još manjim homunkulusom...i tako ad infinitum.

U biti, to je najčešća zabluda kod razmišljanja o samosvijesti. Čak i neki filozofi nisu imuni na to. Npr. Searle sa Kineskom sobom.

gareton kaže:

Mnogo toga u životu počiva na vjerovanju. Ovdje ne mislim isključivo na religijsko vjerovanje.

Npr. Mi čekamo neku osobu na kolodvoru jer vjerujemo da će doći nemamo matematičku formulu po kojoj znamo sigurno će doći. Ako nam mozak omoguće da mi to vjerujemo, a nije matematika.

Nisi ti baš ušao u to. Nažalost, nemam volje pokušati objašnjavati.

[Prototype21c]

gareton kaže:

Ja mislim da je to Aristotel izvrsno opisao. Mislim da bi osoba bila supstancija znači nešto što se ne mijenja. Promjene na osobi su akcident.

Npr. Neka se osoba zove Stjepan. I on raste i razvija se, ali to je i dalje ta ista osoba. Čak ako i promjeni ime to je ista osoba. Čak i ako se dubinski promjeni recimo od velikog ateista postane veliki vjernik to je i dalje da ista osoba. U odnosu na osobu sve ostalo bi bilo akcident.

Dakle, osoba je jedinka ljudske vrste. Ništa od toga ne proturječi ovoj definiciji.

[Nebulos]

Prototype21c kaže:

Dakle, osoba je jedinka ljudske vrste. Ništa od toga ne proturječi ovoj definiciji.

Svi ljudi su jedinke ljudske vrste. Ali nisu svi ljudi osobe. Znači li to da oni ne pripadaju našoj vrsti?

[Prototype21c]

A tako, to nisam znao.
U tom slučaju bih postavio iduće pitanje: koja značajka ljudsku jedinku čini osobom?

[Sigmund]

Prototype21c kaže:

A tako, to nisam znao.
U tom slučaju bih postavio iduće pitanje: koja značajka ljudsku jedinku čini osobom?

Samosvijest.

[Prototype21c]

Labav, mutan pojam.

[omen4k]

Sto to tocno cini pojam samosvijest "labavim" i "mutnim" ?