Story of my life

[Ertrinken]

Vec su mi par puta napomenuli da napisem moju pricu.
I ako volim pisati, tesko je nekad sloziti sve...prostrijeti pred neznancima oo sto ne zna puno ni najblizih...
Ertrinken je pjesma od Toten Hosen..koja najbolje opisuje kako se osjecam vec par godina... Mozda je malo glupo za sebe reci- ja nisam nikakva kuja, egocentricna i sebicna, wanna-be- feministica...ja sam samo ja, precesto se osjecam kao supendara, pa sam onda imala par napada da nisam mogla disati, i onda sam krenula kod srinkice
Ja i moj muz smo zajedno vec 13 godina, sad nam je bila osma godisnjica braka(naravno da se nije sjetio, a nisam onda ni ja pominjala)
Na pocetku nase veze(koja je brzo postala veza na daljinu-vrato se kuci,u drugi grad) sve je bilo divno i krasno,sem sto je bio poprilicno nesiguran zbog cinjenice da sam ja sa bivsima uglavnom bila u OK odnosima, no ja sam to tad uzimala za njegovu slabost, i jednostavno smanjila kontakt sa njima(njemu bi bilo najdraze da sam ih spalila, ali) Moje misljenje je da su ti ljudi dio mog zivota, ako su bili dovoljno dobri da budem sa njima-onda im se mogu i na ulici javiti ili nekad popiti kavu. No, to nije ni bitno,ali mozda i je...
Uskoro mu umire otac,iznenada, one preuzima sve obaveze, svi su u teskoj depri godinama,ja tu ulijecem kao neko ko mu je bio desna ruka, kad god sam imala vremena. Nisam tada ni pomisljala na nesto vise-brak i sl, nego sam jednostavno tako odgojena-ako je nekom tesko pomozi mu. Sve ima svojih prednosti- naucila sam raditi na mjesalici
Dolazio je i on kod mene, za ispite i slicno, ja sam tad i radila, oni su bili u poprilicno teskoj situaciji sto se tice i para..
Poslije par godina on dobija posao u Njemackoj, u struci, ja dolazim u posjetu i dobijam ponudu da ostanem, da cuvam jednu mrvicu. Pomislila sam OK-taman sam se premisljala da li da idem u Rusiju i puknemo nas dvoje(imala ponudu za posao) ili eto naucim novi jezik, budem sa njim i sve super.
Godinu dana kasnije,on se nije privikao na Njemacku, a ja sam tip koji se svugdje snadje..imao je isto neku depresivnu fazu,ali iskreno-nisam mislila da je to depresija, vec da je nostalgican(bio je funkcionalan)
Zaprosio me, jer je mislio da postoji sansa da mi vise ne dobijem vizu, da bih ostala sa njim...zbog nekih gluposti koje su se desavale-nisam rekla DA. Otisla sam u Hrvatsku i raskinula sa njim. On je dosao,raspala sa kada sam ga vidjela, njegove oci, osmjeh...bas sam ga tada voljela,i ako sam mozda i tad znala da ce to sve ispasti sranje...U stvari- smetalo mi je i tada sto cim je neka frka- on krene piti,a znala sam da mu je stari bio alkos.
Anyway, ljubav do neba, on skida zvjezde sa prije pomenutog, ostajem trudna par mjeseci kasnije..on odlazi u drugi grad poslom, ja se selim tamo par mjeseci kasnije. I kuzim da je on nastavio sa "pivicom za spavanje". Shvatite- ja u porodici nemam alkose, ne znam kako ide ista, kako pocinje..
Imao je stvarno uzasno puno stresa na poslu-sef ga je maltretirao, a on je to poceo da iskazuje na meni,kritikuje, kako disem, sta radim...a bila sam tad tako fit trudnica, sve sam radila sama, bukvalno sam blistala i bila tako sretna sto cu roditi, puna razumjevanja za njega.
Prije porodjaja se vracam u stari grad, on je trebao isto,ali na kraju ga firma salje 500 km dalje. Beba se radja(naravno da sam bila sama kad je porodjaj poceo), on dolazi svaki drugi tjedan, ali sve Ok, ja sve stizem, ako i ne spavam nije nista posebno...majka mu je dobila rak, ja je zovem svaki dan, jer se po prvi put pocela sretno smijati kada je uzela unuka u ruke..da je malo nasmijem sa mrvcem...ako je nervozan-pripisujem bolesti majke.Nadrka se pa dobijem tihu misu po par dana..
Odlazimo na more i kod njegovih, ostajem drugi put trudna, svi sretni... Ja u jos boljoj formi..
Dolazi Nova Godina, krece neka frka sa poslom,dosta ljudi dobija posao, on je bio na stand-by-u, ne radi,ali dobija dio place.I ne ustaje iz kreveta,ne kupa se...Ja sesti mjesec,prtljam dijete i stomak,, a on kada mi ustanemo ide spavati. Nece kod doktora, jurim frendicu da mi pricuva klinca da odem kod ginica. U jednom trenu,popizdim i izderem se na njega da ustaje i nek radi bilo sto samo da vise ne lezi."Sta da radim?" "Idi okopavaj park,samo mi se mici sa kreveta". Mislila sa tad da ce me ubiti, kako me pogledao,uhvatio za ruke i odgurnuo(sa sve djetetom u rukama). Nije ga bilo sat- dva...tad je upalo to sto je frendica renovirala stan i, na moju natuknicu, pozvala njega da im pomogne. Tada ga je to izvuklo,ali je i dalje znao podjebat kako sam mu rekla da ide okopavati park.
Kuci nista...jbg, bar sam bila u super formi.Bila sam mozda jedna od rijetkih trudnica koja na dan termina veze tenisice stojeci( Ginekolog mi umro od smjeha,nije mogao vjerovati).
Opet se selimo, godinu dana poslije rodjenja drugo djeteta. I ja, majku mu, stalno sa osmjehom, vucem dva pileta i trcim na sve strane, lijepimo tapete nocu, nemam ni kuhinju, ali nema veze. Krecim kad uhvatim vremena(znate koliko treba vremen da operete jednogodisnjaka od farbe?)
On i dalje tu i tamo pije, sa tendencijom svakodnevno, ne moze spavati bez pive, samo sto postaje zloban i bezobrazan...gnjavi..Cudi se kako ne mogu postici sve kao kad sam imala samo jedno dijete...(to trijezan)

Ovako- nalazila sam mu pocesto opravdanja zasto je ovo ili ono, majka mu je bila bolesna, selili smo se, novi posao, ovo, ono...prije godinu dana je zavrsio u bolnici. I dok je bio tamo- mislila sam: OK,sad imamo razlog, dijagnozu, what ever, znam protiv cega se borim. Ali on se ne bori, njemu je tako sve ok(nije sad psihotican-jeee) I ne, nisu lijekovi problem, on je takav postao prije, svoju smrt bi prespavao, sve ga gnjavi, pomocice mi kada budem imala placu kao on i slicne bedastoce da ne lajem. Svoju vozacku sam sama platila kad sam pocela prvo sa mini-job-om, dok je on kasnio sa posla da pricuva djecu(ne,nije bio zauzet-nego nije bas toliko bitno sto me instruktor ceka)...sada me cekaju vazni ispiti poslije kojih cu dobiti sansu da radim u struci, pristojno placena. Da se ne dovedem u situaciju da ispusim ovu sansu i da bih osigurala malo mira dok prodjem to- ne zapocinjem nista, jer necu da se nadjem u situaciji da me on treba izdrzavati i slicno.
Nije sve bas ni limunada, ni ignorisanje- on i dalje pije, sa sve antidepresivima i antipsihoticim i lijekovima za pritisak...
A nije on da samo nece skoro nista raditi u kuci ili sa djecom, stalno prebacuje ako se nesto kupi(ne daj boze da ja kupim sebi)- bilo je tu i agresije, budjenja djece da im prica kako im je mama kurva, pa sam se zakljucavala u sobu, kada mu kazem da ne pije vise-ode pa kupi jos... i naravno da sam ja kriva-jer ja ne znam sa njim.
A i on je veliki vjernik...mada uglavnom ja odem sa djecom u nedjelju u crkvu-jer on ne moze...bar sad imam vozacki da ne moram i za to moljakati..

[Tempion]

Ertrinken kaže:

bilo je tu i agresije, budjenja djece da im prica kako im je mama kurva, pa sam se zakljucavala u sobu, kada mu kazem da ne pije vise-ode pa kupi jos... i naravno da sam ja kriva-jer ja ne znam sa njim.

???????

Ček, i ti si još s njim?

[Joshua]

[romantic_ass]

ima li ista dobro medju vama?? Zasto si ti s njim? Ako ti lista ima manje od 5 tocaka....vooooozi....sama mozes bolje

[My time]

Na pocetku nase veze(koja je brzo postala veza na daljinu-vrato se kuci,u drugi grad) sve je bilo divno i krasno,sem sto je bio poprilicno nesiguran zbog cinjenice da sam ja sa bivsima uglavnom bila u OK odnosima, no ja sam to tad uzimala za njegovu slabost, i jednostavno smanjila kontakt sa njima(njemu bi bilo najdraze da sam ih spalila, ali) Moje misljenje je da su ti ljudi dio mog zivota, ako su bili dovoljno dobri da budem sa njima-onda im se mogu i na ulici javiti ili nekad popiti kavu. No, to nije ni bitno,ali mozda i je...

OVO JE NAJBITNIJE od svega što si napisala, samo što ti to ne doživljavaš na isti način kao i on.
Izigravaš super ženu koja može sve (čak piti kavu sa bivšima), hendlati sa dvoje djece, njegovom bolesnom majkom, polagati vozački itd.
Njega spuštaš na dno - prvo kad si ga odbila kad te zaprosio, drugo kad si mu rekla da ide okopavati park...
Znala si da mu je otac bio alkoholičar i da je i on sam sklon tome.
Nije mi jasno samo zašto si imala s njim dvoje djece?
Zar si mislila da će ga to promijeniti?
Kako su žene naivne. Ne zbližavaju djeca roditelje. Ako nema ljubavi i fleksibilnosti u braku, ni petero djece vas neće zbližiti.
I opet, jadna ta djeca koja se rode u takvim brakovima.
Ako se već odlučite na brak i djecu, daj RAZMISLITE o svom ponašanju i ponašanju svoga partnera, a nemojte očekivati da će se nešto bitno promijeniti.

[Ertrinken]

Hm, to je moja prica, prije svega...i ne, nisam znala da mu je stari pio,jer sam covjeka vidjela samo jednom prije nego sto je umro. I rekao mi je da mu je stari pio-njegov stric.Oni su odbijali pricati o tome i on sam je tek sada rekao da mu je stari jako puno pio

[radical change]

Ertrinken kaže:

Vec su mi par puta napomenuli da napisem moju pricu.

Kako ja vidim tu priču ti si igračica, hrabra i snažna žena, ono mrga koja drži gomilu toga na svojim leđima..
Pogriješila si što si zanemarila sebe i svoju karijeru.. od toga trebaš krenuti, najprije koliko-toliko siguran posao i financijska neovisnost pa će fokus pasti na tvoje potrebe. U toj priči njemu ćeš pružiti izbor ili da bude odgovoran i rješava svoj život i svoje obveze ili ispada iz igre. Ti ćeš s vremenom skupiti muda, konfrontirati i postaviti granice. Nadam se da još radiš sa psihićkom i da ti je dobar oslonac u životu.

Moraš se okrenuti sebi, ovako ti nemaš izbora, ti nosiš i ti umireš pod tim teretom, zato on ne mora.. to će se promjeniti, ako mu je stalo promjenit će se ako nije bolje da si sama sa svojom dječicom...

Zapamti on je drugačiji tip osobe od tebe, ne možeš očekivati da nosi isto ili bude tako ambiciozan, ali možeš očekivati odgovornost, poštovanje, brigo o obitelji i minimum zadovoljstva u vezi..

[My time]

Ertrinken kaže:

Hm, to je moja prica, prije svega...i ne, nisam znala da mu je stari pio,jer sam covjeka vidjela samo jednom prije nego sto je umro. I rekao mi je da mu je stari pio-njegov stric.Oni su odbijali pricati o tome i on sam je tek sada rekao da mu je stari jako puno pio

Od cijelog mog posta, ti si reagirala samo na ovo?

Ali, ako nisi pristala na prvu njegovu prosidbu, zar se može ovdje uopće govoriti o nekakvoj ljubavi?
Mislim, da je ovo više priča o sažaljenju, nego o braku iz ljubavi i strasti.
Djeluješ mi kao super žena, a on u cijeloj priči ispada kao nesposobni depresivac.
Svaka priča ima dva lica. Bilo bi zanimljivo čuti i drugu stranu.

[Joshua]

Ertrinken kaže:

Hm, to je moja prica, prije svega...i ne, nisam znala da mu je stari pio,jer sam covjeka vidjela samo jednom prije nego sto je umro. I rekao mi je da mu je stari pio-njegov stric.Oni su odbijali pricati o tome i on sam je tek sada rekao da mu je stari jako puno pio

Ja sam u šoku! Pa ja već više od godinu dana branim alkoholičara! Pa kaj nisi rekla? Si ti njemu već davala ultimatume? Nadam se da nije bilo prečestog psihičkog maltretiranja tebe i djece? O fizičkom neću ni razmišljat jer ipak mislim da to ne bi mogla trpit.

[My Name Is...]

Ertrinken, voliš li svog muža?

Da/ne odgovor.

[Flat]

meni to sve zvuci na pakao od zivota u kojem ja ne bih sudjelovao i sve je nekako zalosno bez obzira na to tko je kriv.

[radical change]

flatoos kaže:

meni to sve zvuci na pakao od zivota u kojem ja ne bih sudjelovao i sve je nekako zalosno bez obzira na to tko je kriv.

To je realnost života i brakova koji krenu pogrešnim smijerom, mnogo je takvih...

[Flat]

radical change kaže:

To je realnost života i brakova koji krenu pogrešnim smijerom, mnogo je takvih...

odbijam biti dijelom takve realnosti.

[Alexa]

Zlostavlja ti djecu i ti ostaješ s njim? Bravo, mama.

[Xiang Chi]

Draga Ertrinken, jako mi je zao sto ti se sve to izdesavalo i desava.

Pises li ovo da si olaksas dusu, poslozis misli, dobijes podrsku, poticaj - zasto?

[Etta]

I ja sam se isto pitala želi li autorica olakšati dušu ili traži savjet...

Ertriken, puno si toga prošla i istrpjela.
Muž ti je takav kakav jest.
Napomenula si da ti je na samom početku veze smetalo što probleme rješava alkoholom.
Onda nisi još osvijestila u što se to može pretvoriti.
Čak ni njega ne mogu kriviti.
Nisu svi ljudi jednako snažni

Ti si bila vrijedna na mnogim poljima, ali najvažniju si stvar previdjela - nisi sebi osigurala egzistenciju, nego si od čovjeka koji pati od bolesti ovisnosti očekivala da izdržava obitelj.
A on je dodatno popucao po šavovima.

Tvoja jedina dužnost je ona prema vlastitoj djeci, da im osiguraš sretniji život i budućnost.
Želim ti od srca da dobiješ posao i postaneš financijski neovisna jer samo to čovjeku daje slobodu izbora.

[ex anais]

Meni je ova priča duboko odbojna. Ti si jedna od onih žena koje se ponose time što su uvijek nasmijane i super dok su oko njih svi govna. A uporno plivaju u tim govnima. Neće tvoju djecu zanimati što je mama bila nasmijana i radišna kad postanu alkosi, narkomani ili kriminalci. Zamjerat će ti. S pravom. A ti ćeš ići psihijatru da ti izda potvrdu mama godine pa kad ti kaže da si ih sama dovela do toga ćeš furiozno izletjeti iz ordinacije jer ti si žena-stijena i šta oni seru i znaju.

Da si uistinu jaka, izašla bi iz te priče davno.
Ta kvazi-jakost je kao kvazi-optimizam. Odbojnije nego da se javi netko i kaže- jadna i slaba sam i ne mogu otići. To razumijem. Ali to isfuravanje "ja moćna, ja ovo ono" mi je odbojno.

[radical change]

ex anais kaže:

Meni je ova priča duboko odbojna. Ti si jedna od onih žena koje se ponose time što su uvijek nasmijane i super dok su oko njih svi govna. A uporno plivaju u tim govnima. Neće tvoju djecu zanimati što je mama bila nasmijana i radišna kad postanu alkosi, narkomani ili kriminalci. Zamjerat će ti. S pravom. A ti ćeš ići psihijatru da ti izda potvrdu mama godine pa kad ti kaže da si ih sama dovela do toga ćeš furiozno izletjeti iz ordinacije jer ti si žena-stijena i šta oni seru i znaju.

Da si uistinu jaka, izašla bi iz te priče davno.
Ta kvazi-jakost je kao kvazi-optimizam. Odbojnije nego da se javi netko i kaže- jadna i slaba sam i ne mogu otići. To razumijem. Ali to isfuravanje "ja moćna, ja ovo ono" mi je odbojno.

Ne zna, ne može, razmišlja o tome, misli da će biti bolje ako uloži još malo truda, ako njemu na poslu bude bolje, ako se posloži horoskop..
Bez obzira na sve ona je jako jaka žene, to se ne može osporiti a znaš zašto - jer je kroz sva ta govna prošla sama i ne da se.. I ona će garantirano pronaći rješenje, naći posao i zbrinuti djecu, u to sam siguran..
On je slab čovjek u toj priči, njoj razvod nije dolazio u obzir i zato je pronašla snagu da sve nosi na svojim leđima - nije bilo izbora. Mogla je i ona pasti u depru, dignuti ruke ali nije- borac je..

Kao što sam rekao, na njoj je da složi prioritete u životu i prestane biti ovisna o mužu, zajedno sa djecom, dakle posao i onda imate snage postavljati uvjete. Da ode na kraj svijeta preživjet će, snaći će se. Problem je u percepciji, krivnji što ako ga ostavim, ne mogu ga ostaviti, ne mogu razjebati brak, naučila sam nositi, moram trpjeti nositi i dalje bez pogovora...
Pogrešno, ne moraš nositi sve samo svoj dio i ništa viš od toga...

[ex anais]

Radical, da ona nema djece, jebalo mi se za njenu jakost ili slabost. Ali vidjela sam neke jake žene koje su toliko ujebale svoju djecu da mi se malkoc riga od njihove jakosti i prolaženje kroz govna sama.
Ja imam luksuz plutati govnima ako želim-sama jer nemam djecu. Ona to nema i ne smije imati. Okrutno? Je.

[radical change]

ex anais kaže:

Radical, da ona nema djece, jebalo mi se za njenu jakost ili slabost. Ali vidjela sam neke jake žene koje su toliko ujebale svoju djecu da mi se malkoc riga od njihove jakosti i prolaženje kroz govna sama.
Ja imam luksuz plutati govnima ako želim-sama jer nemam djecu. Ona to nema i ne smije imati. Okrutno? Je.

Šta bi ti da ona napravi, digne sidro i odvede djecu u sigurnu kuću, ne razumijem..
Da se ne bori, a tko će..
Da nema posljedica na djecu što im je otac nesposoban i psihički bolestan - pa mora biti to je neizbježno..
Ne možeš ukinuti realnost, takva je kakva je.. bez financijske stabilnosti ona nema izbora, gdje da ode, kome, kako...