O čemu razmišljate dok trčite

[parangal1234]

u zadnje doba trčim oko sat vremena u komadu.
prvih pet minuta mislim si tipa koju pm je meni ovo trebalo, nešto će me strefiti.
zadnjih pet minuta ajde, možeš još koju minutu skinuti od zadnjeg puta.

[Infokoder11001]

Većinom samo trčim i ne mislim previše o ničemu. Trčanje, osim rekreacije, mi je i opuštanje od posla, briga ...

Nekad vrtim kojekakve scenarije i filmiće ... čisti SF :klap:

[Bobs99]

Vespers kaže:

Ja nekad samo vrtim "ok, ne mogu više, umirem, to je to, sad ću stat, sad" i tako ukrug

tak i ja uglavnom

[angel1986]

Infokoder11001 kaže:

Većinom samo trčim i ne mislim previše o ničemu. Trčanje, osim rekreacije, mi je i opuštanje od posla, briga ...

Nekad vrtim kojekakve scenarije i filmiće ... čisti SF :klap:

To je to

[Levelrunner]

Svemogući molim te ko boga pusti vodu na ovu sirotu uprženu zemljicu. Neka se biljkice napoje i nogice razvesele...bemti ti sir rastopljeni!

[shicy]

hmm, prije par dana mi se tijekom trčanja "dogodilo" nešto relativno čudno. naime, kad sam tu večer krenuo s trčanjem, osjećao sam se iznimno moćno i kao da lebdim (moš mislit kako cca 80 kg žive vage lebdi, ali ajd', dobro je za priču ), ali rezultat (do oko 3 km) je bio slabiji od mojih najboljih rezultata. tad sam odlučio ne pratit ni vrijeme ni išta do kraja standardne rute. čitavo vrijeme sam imao osjećaj da "mogu jače, brže", ali se nisam opterećivao i odlučio sam produžiti rutu sa 9,25 km na 11,2 km. Sve je bilo dobro, divno i krasno do 9,25 km, ali čim sam produžio u tu nadogradnju kilometraže, tijelo je počelo odjednom bit umorno i teško, a um je počeo pizdit sa pitanjima "oće li više kraj?", "kad je kraj?", "a da staneš?"...

e sad, pitanje za vas: je li ovo svojevrsni "zid" ili sam samo ja čudan

[Levelrunner]

Ne vjerujem da je zid (ipak nije baš prevelika kilometraža), prije bih rekao da neka da tako kažem navika, meni se dogadjalo to u početku sa 12-icom, sve fino, poletno, a iza toga duboka kaljuža. Ko mula(c), ni naprijed ni nazad. Da bi idući dan opet fino "letio".
Efekt zida još nisam doživio, makar sam trčao više puta 27+ km, a max 33km. Mislim ima tu ljudi koji to bolje kuže!

[shicy]

hvala na odgovoru
i meni je, pogotovo kad sam pročitao tvoj post, to više kao nekakva navika i nekakav odgovor organizma na povećanu kilometražu. vidjet ćemo, najvjerojatnije večeras, što danas organizam kaže

[DAMIRSAMOBOR]

slušam povijest četvrtkom

[no!name]

shicy kaže:

kilometraže, tijelo je počelo odjednom bit umorno i teško, a um je počeo pizdit sa pitanjima "oće li više kraj?", "kad je kraj?", "a da staneš?"...

e sad, pitanje za vas: je li ovo svojevrsni "zid" ili sam samo ja čudan

To ti je bio mini zid Ili trajno stanje ako se baviš ultramaratonima

Pravi zid je kad postaneš užasno umoran i ne želiš više ni koraka napravit i mislis da ćeš past mrtav pored puta i nije te ni briga za to. Kad si preumoran čak i za "što je meni ovo trebalo" i "koji sam ja kreten - počet ću heklati u zamjenu".

Najgore "zidove" sam doživio dok sam se bavio sportskim penjanjem ali i bilo ih je na trčanju. 80. km na Velebit Ultri prošle godine će mi ostat u sjećanju dugo vremena (iako je taj čak bio više psihički uzrokovan) i par na kraćim utrkama.

[hatrick]

I ja mislim da nije zid vjerovatno si preumoran puls ti je bio u nebesima,i bio si u dubokoj anareobnoj fazi..sjecam se jednog svog polumaratona potegnuo ja na pocetku da izbjegnem guzvu sve super do negdje 17km tad poceo padati u tempu,umor olovne noge na 19km puls mi je bio 180-190 pa do kraja s tim da mi su zadnja dva km bila u pace-u i preko 6min/km povracalo mi se molio sam Boga se ne skljokam kraj staze i nekako dopuzao do cilja gdje mi je i puls i dalje bio 180.umor,nikakav zid

[Ezra Boone]

Brijem da sam specijalac.Rat,avantura i sl.Sve mi je vizualizirano u nekom borbenom pogledu...To me motivira.

[inflames0703]

Prva dva-tri kilometra obično ne razmišljam o ničemu, uživam u tišini, osjećam se super i snažno...i onda kreće brojanje u glavi. jedan-dva-tri-četiri...onako u laganom ritmu i ne mogu si pomoći... pa pokušavam pogoditi dokad ću danas izbrojiti i tako.. obino pređem tisuću

Lastane, jesam li normalna?

[tvuk]

inflames0703 kaže:

Lastane, jesam li normalna?

Da li želiš biti?

Meni se isto zna desiti da brojim korake. Pa malo prestanem, pa opet počnem, i tak.

[Rollover]

jesam ja zalutao tu ???
o cem razmisljam, ... pa o krasnom zenskom dupetu kako trci ispred mene...

[Smotani2]

Rollover kaže:

jesam ja zalutao tu ???
o cem razmisljam, ... pa o krasnom zenskom dupetu kako trci ispred mene...

Oš reć... puuuno krasnih ženskih dupeta koje trče oko mene?

ne zaboravi, ti si malo prebrz pa su dupeta ispred tebe nekako štrkljava. Ona ispred mene su... najtaman!

[Rollover]

Smotani2 kaže:

Oš reć... puuuno krasnih ženskih dupeta koje trče oko mene?

ne zaboravi, ti si malo prebrz pa su dupeta ispred tebe nekako štrkljava. Ona ispred mene su... najtaman!

hehe, ja sam ti jako vizualana osoba, ne bi vjerovao sto ja mogu zamisliti, hahahaha

[Smotani2]

Rollover kaže:

hehe, ja sam ti jako vizualana osoba, ne bi vjerovao sto ja mogu zamisliti, hahahaha

hehe... ja sam pomalo ćorav, ali se približim onome što me zanima...

[Nečovjek]

Dok trčim u šumi i prirodi, nikad me ne more negativne misli.
A čim sam na dosadnom nasipu ili atletskoj stazi, odmah me depresija hvata

[ekho]

Predzadnje razmisljanje po sjećanju:

Jutro:

1. Moram se rastegnut, ove noge ništ ne valjaju. Joooj vidi more, što je lijepo. Kako mi se putuje bajkom opet.
2. Ok, još 30 min do početka, 15 minuta mi treba do dolje, dok se presvučem...ok, ok.
3. Lijepa teta. Jebemti stube.
4. Sad ću protrčati ispred onih cura. Napni, napni... uh deda... skok desno, gore, lijevo. Ovo je bilo zakon.
5. Disanje, šit...diši, fokusiraj. Unutra, van, unutra... kak lijepa teta.
6. Kak si glup. Ne. Crveno. Brže, brže... Možda je i bolje da je crveno.
7. Bože oni projekti, nikak da se natjeram. Ubit će me klijenti.
8. Sve je ok, moraš živjeti malo, nemoš uvijek raditi. Nisi radio 2 tjedna, trebao bi bar malo, sat-dva. Kad dođem kući. Lijepo je vrijeme, sve će mi se danas dati.
9. Zaspat češ. K vragu, jetra. Opet preopterečujem. Diši, diši... tako. Vidi slina leti.
10. Još malo. Onaj bus me još nije prestigao. Da probam mal brže? Ne. Drž ritam. Dobar je.
11. Kak dobra teta. Diši, diši...
12. Joj maco podrago bi te al mi se neda stat. Drugi put.
13. K vragu, opet semafor. Kak je lijep dan.
14. Još par stuba, još samo par stuba... jebiga ne mogu više. Još malo. Diši boga ti... diši.
15. Svi bulje čovječe. Sad kad se presvučem budem se stopio. Nitko neće skužit.

Predveče - povratak doma:

Čistačica 1: Ooo, čistimo. Ne možete tu bit.
Ja: Gdje se mogu na brzinu presvuč u dres?
Čistalica 2: Nema garderobe. Možete tu iza u hodniku.
Ja: Al moram do gaća se skinut.
Čistačica 3: Dajte tu u hodniku, nećemo mi gledat. (smijeh)
Ja: (smijeh) Privatnost cure.
Čistačica 1: Odite dolje u prvi wc, on je očišćen.

1. Bože dragi zaključan sam. Kak ću van?! (lupanje i vikanje)

Ja: Mislio sam da duže radite.
Domar: Imate sreću, skoro ste ostali preko vikenda tu.

2. Uf što je hladno. Baš mi se i ne trči.
3. Daj ne budi glup, presvukao si se, sad trči. Možda polako ak krenem bude ok.
4. Ah kvragu kaže da trčim 13km/h. To je prebrzo, umrijet ću uzbrdo. Diši, diši smrade, uspori.
5. Jebemti babe, da mogu vikao bih, ka da ne čuju da je netko iza njih. Zar tu uvijek jedna osoba mora zauzet cijeli nogostup?!
6. K vragu i ljudi ovdje. Diši, diši, bog te diši...
7. Mogao bih nešt skuhat. Idem do Kauflanda.

Došao doma, otuširao se...

8. Bog te j***, nisam u Kaufland otišao.