Tonem, a jebeno se trudim održat se na površini. Nije pošteno. Fakat nije.
Svjesna sam da overthinkam i da moram izabrat da živim sada i ovdje, a da prošlost ostane tamo gdje joj je i mjesto. Davno i daleko. Al je fakat jebeno teško.
Svaki centimetar, svaki gram, svaka crta lica, pramen kose... Sve ikad. Svaka poruka, svaki post, svaka rečenica... Svaka situacija, svaka interpretacija...
Neke nove činjenica i saznanja su bacila sasvim drugo svjetlo na sve i vrlo teško je vratit se u onaj mrak. Niti mogu, niti želim to ustvari.
Počelo je sa laži. Wow.
Pitam se koliko će mi trebati da prestanem biti naivna, a zanima me hoću onda prestati biti i "dobra osoba"?
Vrtim si film i skužim da razmišljam o tome da svoje prehrambene navike prilagodim... Ono, ak treba mogu jest, al ak treba ne moram. To nije jebeno normalno. Ja nisam jebeno normalna.
Dali je pad uzrokovan overthinkanjem ili sad još uvijek imam dovoljan window of opportunity da se izvučem bez nekih (većih) ožiljaka?
Nisam pametna. Overthinkam overthinkanje i pokušavam se ne triggat u ona neka stanja iz kojih mi je fakat dugo trebalo da se isčupam.
Zadovoljna sam sobom. Zadovoljna sam onim što imam. Ne žalim za onim što (više) nemam. Volim sebe i sviđa mi se kako izgledam.
I onda to želim podjelit. Povuć nekog u svoje svjetlo, dok postoje ogromne šanse da ćemo na kraju oboje završit u mraku.
Živciram sama sebe. Ne pričam nikome ništa. Prijatelje brojim na prste jedne ruke. Ljude s kojima komuniciram na dnevnoj bazi... Tužan je to broj.
Ipak... Ja nisam tužna. Trenutno. No svjesna sam da sa dolaskom ljepših i dužih dana... Sa prilikama za otić prošetat se... Bit će drugačije i teže.
Vrtim si isti film. I trudim se sama sebe ušutkat, al je jebeno teško.
*glupa si glupa si glupa si glupa si glupa si* - kao soundtrack koji se vrti u svim "kritičnim" situacijama, prilikom donošenja svake odluke, za vrijeme čekanja tramvaja na glavnom
*glupa si glupa si glupa si glupa si*. Stalni podsjetnik da ono što želim i ono što mogu dobit nisu spojive stvari.
Valjda će barem dežurni dušebrižnici biti sretni jer "dobila je svoje". Šteta što u RL-u nema block opcije. Šteta što se ja ni VL blocka ne mogu držat.
, funkcioniram jedino kad sam sama 
Linearni mod
