Na ispitu ne može proći niti 10 posto studenata

[colbert]

@Tomo01

Pregledaj postove prije nego ih posaljes, sfusao si citiranje u oba.

[šmokljanica]

The Whale kaže:

usmeni ispit je dobra stvar jer zahtjeva iznimno dobro baratanje gradivom

to bi i trebal biti cilj? kaj ne?
a ne pikat po raznim "iq testovima" i pljusnut na ispitu jer je profesor ustal na lijevu nogu pa se odlučil iskalit na studentima.
imali smo mi par bisera takvih, koji su davali testove s duplim negacijama, izbaci uljeza, posloži po važnosti... takve bi ja sve nogom v rit jer to nema veze sa znanjem nego s iživljavanjem.

[The Whale]

šmokljanica kaže:

to bi i trebal biti cilj? kaj ne?

Naravno. Zato velim da je usmeni ispit dobar indikator, samo je puno teže biti objektivan. Kartice pomažu.

šmokljanica kaže:

imali smo mi par bisera takvih, koji su davali testove s duplim negacijama, izbaci uljeza, posloži po važnosti... takve bi ja sve nogom v rit jer to nema veze sa znanjem nego s iživljavanjem.

Hjoj, pa nisam mislila na nerješiv u tom smislu, nego jednostavno da ima puno pitanja, a ti daš svoj maksimum. Možeš dobiti 5 bez da sve odgovoriš.

[Vojky]

Tom01 kaže:

S druge strane, zaboravili su da još uvijek postoje fakulteti s kriterijima, kojima nije kao zšemu ili vernu ili libertasu marketinški se eksploatirati i kao nobelovu nagradu prikazivati obične seminare svojih so-called studenata (djece bogatih ljudi kojima se ne da učit i manekenke), već na tim fakultetima predaju i ocjene upisuju profesori s iskustvom i kriterijima.

A ti si ih sve studirao pa znaš kako se predaje, kakvi su kriteriji i koja je socijalna struktura? Odmah svrstavanje u jeftine stereotipe i pljuckanje po ljudima koji tamo predaju i tamo studiraju... Pada se i tamo, ne brini. Predavači su većim brojem ljudi s iskustvom iz prakse - jer u pitanju su visoke škole, čiji je cilj neposredno pripremiti ljude za praktičan rad, a ne za nastavak znanstvene karijere (čemu služe fakulteti).

I pričica je da je to za "djecu bogatih", jer ih ima svih socijalnih slojeva, uključivo i veliki broj zaposlenih koji si državni faks radi radnih obveza ne mogu priuštiti.

Tom01 kaže:

Meni kao ekonomistu su trn u oku samo ove privatne školice ekonomije. Gadi mi se to. Mislim državni ekonomski fakultet nije bogzna koliko težak, a oni izmislili još lakšeg i naštancali još više ekonomista. Pitam se samo zašto država to dozvoljava. Vjerojatno zato što u upravnim odborima i sudskim registrima stoje bivši i sadašnji političari. A školarina je 30.000kn godišnje, pa je to jedan fini zatvoreni krug.

I, što to tebe smeta? Pa ako znaš više i bolje poslodavac će tebe lijepo više i bolje platiti... Reći će: "Wow, državni fakultet! Evo, tebi sinko odma' poso' i lijepa para..." Što bi ti zabranjivao ljudima školovanje? A država provjerava privatne visoke škole puno više od državnih fakulteta.

Usput, što se tiče ekonomista - neću reklamirati svoj (predajem i na visokoj školi, ali i na državnom faksu), ali kolega mi je vrlo zainteresiran za računovodstvo i pomalo završava RRIF-ovu visoku školu te je oduševljen znanjem koje je dobio. Predaju mu ljudi s 20-tak godina iskustva u računovodstvu, rade primjere kakvih na državnom faksu nema i čovjek pomalo dolazi u profesionalni status kada će njega poslodavci tražiti i kada će neke stvari moći birati.

[šmokljanica]

The Whale kaže:

Hjoj, pa nisam mislila na nerješiv u tom smislu, nego jednostavno da ima puno pitanja, a ti daš svoj maksimum. Možeš dobiti 5 bez da sve odgovoriš.

oh, onda smo se krivo razmele, f tom slučaju se u potpunosti slažem z tobom.

[julijado1]

The Whale kaže:

Eto, osjećam se dovoljno slobodna da kao predavač na visokoškolskoj ustanovi dam svoj obol ovoj raspravi, jer sam ne tako davno(prije 4 godine) bila i sama student a trenutačno sam na korak do doktorata, a već četiri godine radim sa mladim ljudima i mislim da imam prilično širok uvid u problematiku...
Dopustite da izlaganje podjelim na dva dijela, jer kao i uvijek, istina je negdje na pola puta...

Sa strane studenata

1.Studenti danas nisu ništa gluplji od svojih prethodnika, samo su zapeli u informacijskom šumu.
Okriviti Google za to je besmislica, jer je to moćan alat u otkrivanju znanja samo je bitno da student zna razlučiti znanje od neznanja. Govori se da su današnji studenti više informatički obrazovani zato jer koriste Facebook, ali još uvijek neznaju koristiti Office ili smisleno pretraživati Googleom ili nedajbože programirati. Pisanje statusa na Facebooku i Twitteru nije informatička obrazovanost.

2.Od samih početaka obrazovanja njeguje se kultura prepisivanja, plagijarizma i nerada.
Nastavnici i profesori nemaju motivacije dizajnirati mehanizme koji obeshrabruju prepisivanje. Pitajte bilo kojeg današnjeg brucoša koliko su knjiga od lektire(ili općenito pročitali), pa ćete se tek onda šokirati. Lektira ne mora biti dosadna... ako radite Shakespearea, dajte učenicima da odglume komad.
Studenti koji nisu čitali ostaju nepismeni i ne mogu pratiti štivo čije čitanje i usvajanje od njih traži fakultet. Takvi traže nekakve skriptice jer je to nažalost maksimalni domet njihove koncentracije. Također, studenti uglavnom ne shvaćaju vrijednost vođenja vlastitih bilježaka i organizacije znanja onako kako je NJIMA najrazumljivije. Kako išta shvatiti iz tuđih bilježaka???

3.Studenti ne vide one koji su uspjeli zbog svog znanja.

U društvu prepunom nepotizma i klijentizma, vide se samo oni koji na visoke pozicije nisu dospjeli zbog znanja i vještine. Studenti trebaju imati uzore u profesorima, onima koji doslovno žive taj predmet. Vjerujte mi, dok studenti jednom osjete ushit spoznaje, to kasnije puni dvoranu. Dovoljan je jedan takav profesor da motivirate budućeg mladog znanstvenika, ekonomista, pravnika, filozofa...

4.Studenti žive u iluziji da kada završe fakultet imaju siguran posao.

Imati diplomu znači samo imati veće šanse pri pronalasku posla. Kada se bira fakultet treba naći zlatnu sredinu između utrživosti znanja i ljubavi prema nečemu. Ako volite arheologiju, studirajte je, ali morate shvatiti da vas nitko neće zaposliti ako budete imali prosjek 2,0.

Sa strane profesora

1.Osnovnoškolska i srednješkolska literatura je upitne kvalitete.

Pomažući nećaku riješiti zadaću iz engleskog u 6. razredu, na 5 stranica knjige iz tog predmeta našla sam 7 gramatičkih pogrešaka. Slučajnost? Nadalje, gimnazijska literatura iz fizike se svela na hrpu sličica, pokoju loše objašnjenu jednadžbu i salvu simplističkih zadataka koji su šablonski. Evo jednog konkretnog primjera da dokažem da nije stvar u učenicima, nego u načinu na koji se predaje -

Susjed je u 8.razredu išao na instrukcije iz fizike i svejedno imao iz tog predmeta 1. Njegova mama me nazvala i zamolila da mu pomognem. Za šest sati rada sam mu objasnila gradivo iz elektrike, skupa sa svim jednadžbama, tako da je sljedeći put dobio pet. Dala sam mu u zadatak da izračuna struju u svojoj sobi, pa u kuhinji kad se uključi hrpa aparata... i malog je to počelo zanimati. Čisto da testiram do kuda može ići, objasnila sam mu gibanje preko derivacija. Dijete od 14 godina je to shvatilo. Još uvijek mislite da su današnja djeca glupa?
Da uče iz tih udžbenika koji su im propisani, i ostali bi glupi.

2.Većina profesora na fakultetu ne zna čemu služe ECTS bodovi.

Postoji itekakva razlika u obimu gradiva predmeta sa 6 i predmeta sa 3 boda i specifičan način kako se računa opterećenje. Ako kolegij nosi tipa 3 boda, ne može se staviti ispitna literatura od 4000 stranica.

3.Profesori dopuštaju prepisivanje a i one koje ulove, ne sankcioniraju.

Vjerujte mi, dragi studenti, prepisati na nekom ispitu možete samo jer vam to profesori dopuste. Varate sami sebe

4.Profesori daju seminarske radove koje ne čitaju.

Zašto bi student pisao rad kojeg prof. neće ni pogledati? Uopće me outsourcing u ovom slučaju ne čudi...

5.Posao profesora je prenošenje znanja, i to je častan posao.

Preduvjeti su naravno
a)profesor ima znanje
b)profesor ga želi/zna prenijeti.

Da nebi ispalo da samo kritiziram, evo nekih preporuka visokoškolskim ustanovama;
1.Open book testovi - studenti smiju imati svu literaturu, ali se na testu pojavljuje problem koji nikad u životu nisu vidjeli pa su primorani primjeniti znanje
2.Relativno ocjenjivanje - dajte studentima nerješive testove i ocjenjujte prema najboljem testu ili neka varijacija na temu, eliminira velik dio prepisivanja i šalabahtera
3.Rad u grupama - grupirajte lošije s boljim studentima kako bi ste ih poučili timskom radu, a lošije motivirali
4.Nagradite najbolje studente - spustite se sa svog oblaka i najbolje studente pozovite na kavu, pričajte o vašem kolegiju, njihovim planovima i aspiracijama - u inozemstvu nije neobično da najbolji studenti idu na večeru kod profesora doma
5.Iskoristite njima znane alate da bi doprli do njim i motivirali ih - zašto ne dodavati studente na Facebook? Možete s njima shareati zanimljive linkove, brzinski komunicirati i dati im do znanja da ste i vi čovjek. Rezultat će zasigurno biti porast motivacije a vi ćete sloviti za jako cool profesora, studenti će dolaziti na predavanja, polagati vaš kolegij s boljim ocjenama, upisivati vaš izborni kolegij, Veni, vidi.

Hvala, ovo je super.

[red_shrike]

Dakle, moje je mišljenje da bi se dosta predmeta na fakultetima moglo ukinuti, a i ovi koji bi ostali bi se promijenili iz "predavanja" u izradu Projekta. Dakle, stvar bi funkcionirala tako da bi studenti dobili zadataka napraviti neki, primjerice, uređaj. Tada bi se na fakultetu radilo oko tog uređaja (koji bi naravno, zahtijevao znanja iz više područja ekvivlanentnih predmetima koje bi normalno imao). Kako semestri odlaze, ti uređaji/projekti bi postajali teži. Učenje same teorije potrebne za to bi se stavilo u knjige za koje nije potreban profesor (znači da bi svaki zadatak imao i postupak rješenja).
Ovo smatram da je nužno jer mi sada na faksu ne radimo ništa realno, nemamo kontakte sa nikakvim stvarnim problemima i sustavima i kada završimo, mi nećemo znati ništa realno na ikojem poslu. Jedan od problema ovakvog stanja je to što jako puno profesora misli da, citiram: "Na faksu se uči kao razmišljati, a ne učiti realno potrebne stvari."

Dokaz da sam u pravu:
http://www.economist.com/sciencetech...41484&fsrc=rss
http://www.economist.com/node/186789...78925&fsrc=rss

[Špigeta]

Neda mi se sve čitat, samo ću reći da svi studenti ostalih fakulteta prvo trebali upisati pravo u zagrebu, proći barem prvu godinu i nastavit na faksu koji su htjeli. Mislim da bi do te diplome došli bez ikakvih problema (inače na prvoj godini uvjet ne uhvati 850 od 1000)


Ne želim komentirat profesore, ali nikad neću zaboravit, na jednom predmetu kad sam točno odgovorio na 10ak opisnih pitanja (govorim za usmenom), na 11. malo zaštekao, ali znao večinu potpitanja, na što je profesor rekao "evo neka mršava dvojka". Ispit i nije tako velik (oko 750 stranica) i učio sam ga cijelo ljeto.
Kolege koji su slušali taj usmeni nisu mi vjerovali da sam za to znanje dobio 2 dok nisu vidjeli index

[red_shrike]

Veliki problem usmenih je to što nema kriterija ocjenjivanja osim proizvoljnih profesorovih na kojima se može čovjeka srušiti iz presmiješnih razloga (ili bitno smanjiti ocjenu). Naravno, profesor neće nikada odgovarati za to.

[Špigeta]

Ma tužno je, ali istinu govoriš. Inače na ne tako davnom roku (ove ak god) kolegica koja je učila 2 mj pala je ispit. A znaš zašto? Prof je došao na usmeni gdje su ga čekla 40 kolega, a da nije ispravio testove. Rekao im je da pričekaju 20ak min dok on to sve ocjeni. Na kraju, ona koja je mislila da će imati 100 pismeni je pala, jer pazi sad on nije niti čitao nego najvjerovatnije gledao samo količinu napisanog teksta, tako da su prošle osobe koje su i bezveze trkeljale.
Na uvid je bio bezobrazan prema njima (jer kao kako ih nije samo stid doći njemu kontrirat) i izmišljao polusmiješne razloge zašto im nije na pitanje koje je točno odgovoreno dao sve bbodove). enoguh said

[blaznica]

red_shrike kaže:

Veliki problem usmenih je to što nema kriterija ocjenjivanja osim proizvoljnih profesorovih na kojima se može čovjeka srušiti iz presmiješnih razloga (ili bitno smanjiti ocjenu). Naravno, profesor neće nikada odgovarati za to.

mi smo imali profesoricu koju je pratio glas da bezveze ruši. sve dok nije počela snimati ispite

[Tom01]

Vojky kaže:

A ti si ih sve studirao pa znaš kako se predaje, kakvi su kriteriji i koja je socijalna struktura? Odmah svrstavanje u jeftine stereotipe i pljuckanje po ljudima koji tamo predaju i tamo studiraju... Pada se i tamo, ne brini. Predavači su većim brojem ljudi s iskustvom iz prakse - jer u pitanju su visoke škole, čiji je cilj neposredno pripremiti ljude za praktičan rad, a ne za nastavak znanstvene karijere (čemu služe fakulteti).

Zar baš moram studirati sve fakultete pa da bi znao sve ove informacije? come on, tko god je studirao zna manje više kakvi su uvjeti gdje. vidi se to po samim studentima. na zžemu i vern-u su manekenke i poduzetnički sinovi, većinom oni koji nisu uspjeli na državnom ekonomskom. na kojem i ja završavam. i osobno mogu reći da to nije nešto prezahtjevan studij iskreno, pa ako tamo ne uspiješ i upisujes privatnu skolu gdje je skolarina 30.000 kn, ne mozes mi se bas predstavljati kao super sposoban i pametan ali ti ne paše "način predavanja" na državnom fakultetu. mislim, come on. budimo realni.

I pričica je da je to za "djecu bogatih", jer ih ima svih socijalnih slojeva, uključivo i veliki broj zaposlenih koji si državni faks radi radnih obveza ne mogu priuštiti.

nema baš svih socijalnih slojeva već onih koji si to mogu priuštiti. prosječna hrvatska obitelj baš i ne može.

I, što to tebe smeta? Pa ako znaš više i bolje poslodavac će tebe lijepo više i bolje platiti... Reći će: "Wow, državni fakultet! Evo, tebi sinko odma' poso' i lijepa para..." Što bi ti zabranjivao ljudima školovanje? A država provjerava privatne visoke škole puno više od državnih fakulteta.

smeta me zato kaj se društvo bombardira informacijama: s jedne strane efzg postaje leglo korupcije a zžem i vern izvor kreativnosti u uspješnosti kako oni vole to nazivati. oni su marketinški trik, proizvod, da ne kažem pošast. mislim, kakav je to fakultet koji je član croatia superbrands??? mnislim, to govori dovoljno. jel to boca osvježavajućeg napitka, televizor, tenisice, ili obrazovanje? presmiješno.

Usput, što se tiče ekonomista - neću reklamirati svoj (predajem i na visokoj školi, ali i na državnom faksu), ali kolega mi je vrlo zainteresiran za računovodstvo i pomalo završava RRIF-ovu visoku školu te je oduševljen znanjem koje je dobio. Predaju mu ljudi s 20-tak godina iskustva u računovodstvu, rade primjere kakvih na državnom faksu nema i čovjek pomalo dolazi u profesionalni status kada će njega poslodavci tražiti i kada će neke stvari moći birati.

rrif je poseban slučaj - on stvarno nudi podosta znanja, ali isključivo u računovodstvu. i kao takav je viša odnosno stručna škola. ne nameće se u društvu kao centar znanja ekonomije već isključivo stručnog znanja iz računovodstva- sasvim druga priča od već spomenutih. a mislim i da su skolarine podosta niže. osim toga, kako i sam kažeš, na rrif-u predaju ljudi s 20tak godina iskustva dok na spomenutim su predavači u 20tim godinama, a furaju se istodobno na nekakav ivy league i pravdaju činjenicom da su oni privatne skole sa skupim skolarinama. e pa ne znam baš da na havardu predaje netko s 20 i kusur godina.
ne zavaravajmo se ljudi marketinškim glupostima.

[Elsinore]

saurus kaže:

Drugim riječima, temeljni problem nikada nije u ovakvom ili onakvom konceptu studiranja, nego osobnoj motivaciji i zalaganju. Objektivno, koncepti mogu biti bolji ili lošiji, ali nikada tako loši da motivirana i odgovorna osoba ne bi mogla dostići zavidnu razinu znanja i sposobnosti.

Vrijeme je da pojedinci osvijeste da njihov uspjeh ili neuspjeh tijekom studija ovisi o njima samima, a ne o ovakvom ili onakvom konceptu studiranja ili, još gore, ponekom profesoru čiji kriterij izlazi iz uobičajenih okvira (pri čemu problem predstavljaju samo oni sa višim kriterijima, dok su neprimjereno niski kriteriji dobro došli!).

Zašto bi uspjeh ili neuspjeh studija ovisio samo o studentima? Pa zar profesori nisu tu da olakšaju usvajanje znanja? Zar oni osim stručnjaka na svojem području ne bi trebali biti i pedagozi?
Zar nije bolje ako student uz pomoć kvalitetnog profesora i koncepta studiranja može jednu lekciju naučiti za 5 sati nego da je uz loš koncept studiranja nauči za 10 sati? Istina, ako je dovoljno motiviran on će tu lekciju naučiti i u 10 sati ali čemu tu ako se može u kraćem roku? Dan je ograničen na 24 sata, ne treba ih bez veze rasipati ako se nešto može i u kraćem roku i kvalitetnije.

Možda se doista bez znanja koje se tražilo za prolaz ne može, i možda studenti koji su pali ispit doista sa svojim znanje nisu niti zaslužili da ga prođu. Ali zašto razlog za tako slabu prolaznost vidjeti samo u lijenosti i neodgovornosti studenata? Zašto ne potražiti uzrok tome u neodgovarajućem konceptu studiranja, profesorima koji nisu dobri pedagozi.

Nisu samo studenti ti koji su nezainteresirani za rad. Ima i profesora koji su nezainteresirani za kvalitetno prenošenje znanja, koji se niti ne potrude oko toga da održe kvalitetno predavanje. Oni dođu na predavanje, na brzinu ispričaju ono što su mislili i ne zanima ih reakcija studenata. Nije ih uopće briga jesu li ih studenti razumjeli pa ako nisu da drugi put pokušaju na drugi način ispredavati gradivo.

Nekima profesorima je fakultet samo odskočna daska za karijeru koju stvaraju izvan fakulteta. Fakultet i studenti su im na zadnjem mjestu.
Na Pravu ima primjera profesora (od koji su neki i redovni) koje sam puuno češće mogla vidjeti na televiziji, u novinama, čuti na radiju nego na fakultetu u radu sa studentima. Kod nekih takvih profesora sam imala izborne predmete, predavanja i u 10 predavanja oni su se pojavili 2 puta i još uz to održali skraćeno predavanje.
Neki profesori bi se tek svaki peti put pojavili na konzultacijama.
Na televiziji se ispod njihovog imena pojavljuje "profesor Pravnog fakulteta", a vrijeme fakultetu posvete tek kad imaju stagnaciju u npr. političkoj karijeri i dok čekaju da im se pokaže neka druga prilika za napredak izvan fakulteta.

Zašto bi prihvatljivi bili samo oni studenti koji su spremni učiti 12 sati dnevno?
Pa zar je nepoželjan student a kasnije i pravnik, odvjetnik, sudac koji uz profesionalni razvoj želi provesti kvalitetno vrijeme sa partnerom, djecom (zar nismo pridonijeli društvu tako da smo odgojili odgovornu, radišnu i sretnu individuu ?), koji želi skuhati zdrav ručak, usisati kuću, odvesti svojeg starog roditelja doktoru, koji želi ponekad poraditi na svojoj fizičkoj kondiciji tako da ode na Sljeme?

Ne možeš tražiti od osobe koja prvi put radi kolač da napravi dobar kolač tako da mu daš kuharicu sa receptima.
Istina, između njih tisuću određeni broj će ih i uspjeti napraviti kolač, ali ako kolač napravi samo njih 8 % ( i to ne ne napravi odličan kolač nego samo jestiv) onda možda ne bi bilo loše tim osoba prije nego ih se prepusti samima sebi i kuhanju pružiti još nešto osim recepta.


Slušala sam prije 5, 6 godina Kregara na radiju. Voditeljica ga je pitala zašto se studiranje na Pravu sastoji samo od teorije a prakse nigdje. Kregar je rekao da je to zato što je važno da studenti usvoje prvo teoriju a da će kasnije u svojem radu susreti se sa praksom.
Ja se ne slažem sa tim stavom. Teorija će se lakše usvojiti ako si student može napraviti vuzualizaciju u glavi onoga o čemu teorija govori. Informacija će biti kvalitetnije i dugotrajnije usvojena.

Zar ne bi bilo glupo da kuhare u školi uče samo recepte a kad se zaposle u restoranu znaju da u kolač ide 5 jaja ali ne znaju kako jaje izgleda...i to nakon što su godinama slušali o jajima.


Koncept studiranja i profesori su bitni, nije u redu tražiti odgovornost u lošim rezultatima samo u studentu.

[Vojky]

Špigeta kaže:

Neda mi se sve čitat, samo ću reći da svi studenti ostalih fakulteta prvo trebali upisati pravo u zagrebu, proći barem prvu godinu i nastavit na faksu koji su htjeli. Mislim da bi do te diplome došli bez ikakvih problema (inače na prvoj godini uvjet ne uhvati 850 od 1000)

Problem prava je u činjenici da je pravni sustav nemjerljivo složeniji nego prije samo 10 godina, a fakultet na to reagira samo na jedan način - proširenjem gradiva, što očigledno ide samo do jedne granice. Umjesto da se zapita - možemo pokušati neke stvari drugačije predavati?

Ovako ćemo doći, pogotovo sada kada nam je praktično i cijela pravna stečevina EU dio prava - da je jedini način polaganja ispita štrebanje i zaboravljanje većeg dijela gradiva 2 dana nakon ispita... Jer za sustavnije učenje, neću ni reći studiranje, nema vremena.

[Vojky]

Tom01 kaže:

rrif je poseban slučaj - on stvarno nudi podosta znanja, ali isključivo u računovodstvu. i kao takav je viša odnosno stručna škola. ne nameće se u društvu kao centar znanja ekonomije već isključivo stručnog znanja iz računovodstva- sasvim druga priča od već spomenutih. a mislim i da su skolarine podosta niže. osim toga, kako i sam kažeš, na rrif-u predaju ljudi s 20tak godina iskustva dok na spomenutim su predavači u 20tim godinama, a furaju se istodobno na nekakav ivy league i pravdaju činjenicom da su oni privatne skole sa skupim skolarinama. e pa ne znam baš da na havardu predaje netko s 20 i kusur godina.
ne zavaravajmo se ljudi marketinškim glupostima.

Na mojoj katedri uz moju malenkost (pravnik iz privrede) predaju i jedna sutkinja i kolega fondovski pravnik i kolegica koja ima i međunarodnu odvjetničku praksu...

Ne negiram da vjerojatno ponegdje ima svašta, ali ima svašta i na državnim fakultetima (uključivo i da sve vode asisitenti i novaci, a profesor je samo negdje formalno upisan). Tako da tu nema i ne smije biti jednačenja.

[Vojky]

Elsinore kaže:

Slušala sam prije 5, 6 godina Kregara na radiju. Voditeljica ga je pitala zašto se studiranje na Pravu sastoji samo od teorije a prakse nigdje. Kregar je rekao da je to zato što je važno da studenti usvoje prvo teoriju a da će kasnije u svojem radu susreti se sa praksom.

To je stara teorija iz doba kada su društvene firme imale velike odjele i službe, pa bi mladi pravnik došao u pravni odjel i onda učio 2-3 godine praksu. Baš me zanima koji je poslodavac (čak i državni) danas spreman tako nekome davati plaću 2-3 godine da bi se čovjek "naučio"... Potpuno neprihvaćanje promjena u vanjskom svijetu.

[Vojky]

Elsinore kaže:

Zar ne bi bilo glupo da kuhare u školi uče samo recepte a kad se zaposle u restoranu znaju da u kolač ide 5 jaja ali ne znaju kako jaje izgleda...i to nakon što su godinama slušali o jajima.

Ova jaja bi mogao netko i kod nas uvesti u ispit, pa lijepo da pjevaš Pravilnik o kakvoći jaja:

Jaja »A« klase i »oprana jaja« se prilikom stavljanja u promet obzirom na težinu razvrstavaju u četiri razreda i označavaju sa:
– »XL« – vrlo velika: jaja od 73 g i veća;
– »L« – velika: jaja od 63 g do 73 g;
– »M« – srednja: jaja od 53 g do 63 g;
– »S« – mala: jaja manja od 53 g.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/s..._115_2561.html

[Špigeta]

Vojky kaže:

Problem prava je u činjenici da je pravni sustav nemjerljivo složeniji nego prije samo 10 godina, a fakultet na to reagira samo na jedan način - proširenjem gradiva, što očigledno ide samo do jedne granice. Umjesto da se zapita - možemo pokušati neke stvari drugačije predavati?

Ovako ćemo doći, pogotovo sada kada nam je praktično i cijela pravna stečevina EU dio prava - da je jedini način polaganja ispita štrebanje i zaboravljanje većeg dijela gradiva 2 dana nakon ispita... Jer za sustavnije učenje, neću ni reći studiranje, nema vremena.

Slažem se sa svim što si naveo, ali dodao bih još da oni niti ne pokušavaju išta promijenti, jednostavno bih rekao- nije ih briga.

[magic potion]

Vojky kaže:

Ova jaja bi mogao netko i kod nas uvesti u ispit, pa lijepo da pjevaš Pravilnik o kakvoći jaja:

Jaja »A« klase i »oprana jaja« se prilikom stavljanja u promet obzirom na težinu razvrstavaju u četiri razreda i označavaju sa:
– »XL« – vrlo velika: jaja od 73 g i veća;
– »L« – velika: jaja od 63 g do 73 g;
– »M« – srednja: jaja od 53 g do 63 g;
– »S« – mala: jaja manja od 53 g.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/s..._115_2561.html

Nekome će ovo biti duhovito, ali sasvim dobro oslikava situaciju kakva tamo vlada.
Npr. ja sam stvarno učila podjelu brodova s obzirom na bruto tonažu, te u koju kategoriju koji spadaju!

[sunčica]

Vojky kaže:

Ova jaja bi mogao netko i kod nas uvesti u ispit, pa lijepo da pjevaš Pravilnik o kakvoći jaja:

Jaja »A« klase i »oprana jaja« se prilikom stavljanja u promet obzirom na težinu razvrstavaju u četiri razreda i označavaju sa:
– »XL« – vrlo velika: jaja od 73 g i veća;
– »L« – velika: jaja od 63 g do 73 g;
– »M« – srednja: jaja od 53 g do 63 g;
– »S« – mala: jaja manja od 53 g.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/s..._115_2561.html

ma koliko se banalan činio, ovo je u stvari izvrstan primjer do kojeg apsurda stvari mogu doći

Što se tiče učenja i ocjenjivanja - ako nema dobre i predane nastave, ako se od studenata traži nešto što im se nije dalo - problemi će se javiti kad tad.

Sve polazi do kvalitetne nastave - ma koliko bilo teško, bit će shvaćeno kao izazov. Vremena stvaranja fame od teških ispita su prošla.

A najgore je ako se problemi ne rješavaju tamo gdje su i nastali nego po novinama. Jer od toga profitiraju samo novine. Baš me zanima bi li ista priča, a da je u njoj neki javnosti nepoznat profesor dospjela na naslovnice.