Quote:
Originally posted by Leda
Jooj, hvala vam puno svima na odgovorima...
Nis od nekih drasticnih odluka...
Razgovor drugi dan, ohladjenih glava je ipak druga prica (al isto vec stoput gledana....).
Marakana, i ja bi da ne vidim te Mrlje, koje su stvarno "samo" povremene mrlje u moru...... e, da, sad to opet zvuci kao neko samozavaravanje, a sad ti znaj kaj je normalno i do koje granice...
Nika, preispitujem ljubav... opet...
Pokusala jednom otici, stvaaarnoo se trudila da zaboravim, ali u zivotu nisam bila nesretnija nego tada.
Sorsha, idem za pocetak vjezbat s tanjurima... (uf, samo da me ne prokuzi kaj smjeram)
|
.......ovo si vjerojatno chula stotinu puta....granice su vrlo krhka stvar i ma koliko bilo chudno - treba ih odrediti...i je, istina je ono shto kazu mame i bake...ako ju prijedje jednom, preci ce ju vishe puta........jer zna da je to uchinio uspjeshno i prvi put.
Zakucaj si to u glavu.
Odluke su strava stvar, jer smo ponekad kao djeca koja zele da ih netko donese umjesto nas.
I ja sam to htjela.Ali ne ide
I jesam hebeno dijete, vjerojatno, za cijeli zivot i odgovornost odluka mi je teret do bola......
A shto je normalno?
Ono shto vi odredite takvim, a da ne nanosi bol nikomu.Onoga trena kada nekoga pochne gadno boljeti, alarm zvoni naveliko.Ili se rijeshava ili se pada.
I onda se nakon nekog vremena dize, i hoda i zivi , sve ispochetka.....
Postavi granicu.