Jednostavni d.o.o. ili tvrtka sa kapitalom od 10kn

[more]

lili p. kaže:

230 000,00 kn je granica za ulazak u PDV sustav već sa ovom godinom, dakle tko u ovoj godini pređe 230 000,00 kn, sa 01.01.2013. ulazi u sustav PDV-a

I koliko znam imati će dvojno knjigovodstvo. Ne očekujem promjene na tom planu: Možda sam u krivu

falila si članak glasi

Od 1. siječnja 2013. promijenjen je i prag ulaska u sustav PDV-a na 230.000,00 kn, a sukladno tome i prag prometa za mjesečne, odnosno tromjesečne obveznike PDV-a na 800.000,00 kn.
ali ću ipak pitat u poreznoj jer se može tumačit i kako ti kažeš.a isto me zanima izlazak iz sustava PDV za par tvrtki koje su u sustavu PDV a ne rade nego samo naplačuju dugove a imaju dosta dugotrajne imovine na koju mi se baš i ne plača PDV .Pa bi dugotrajnu prebacija na nove jednostavne tvrtke i tako u amortizaciji izbija i porez na dobit.a za ušteđen PDV i porez na dobit bi kupija nešto zemlje vani.na jednostavnim tvrtkama bi ostavija minimalno poslovanje da akumuliraju gubitaka.

[lili p.]

Vojky kaže:

Temeljni kapital u pravilu nema veze s vezom. Neki poznati hrvatski gubitaši imaju temeljni kapital koji se mjeri doslovno u milijardama.

Nisi me shvatio. Poanta bi bila da se ne mogu svakakva poduzeća, fikus firme i sl. javljati ili biti nositelji velikih projekata. Sa druge strane, treba naglasiti samo značenje temeljnog kapitala kao jamstvo vjerovnicima, te je sukladno tome njegova vrijednost velika.

Na stranu naše domaće prilike ili neprilike, nećeš valjda primjer poslovnosti navoditi HR gubitaše

A glede edukacije - postoje zaštićena zanimanja gdje firma treba imati stručnjake, a ostalo je slobodno. Poduzetnička sloboda je ustavna kategorija.

Takva "poduzetnička sloboda" nas je i dovela gdje smo sada. Propadanje poduzeća, odnosno, uništavanje vlastitih poduzeća kroz totalno laičko vođenje istih, gubljenje novca, dobiti, radnih mjesta, sve to zbog toga što je netko imao "slobodu" startati poduzeće te glumiti direktora, dok istovremeno nema nikakvog pojma, niti o zakonima, porezima, pa čak niti elementarnim osnovama ekonomije.

Barem bi ti trebao znati kolika je važnost obrazovanja

Nemoj s takvima poslovati, jednostavno.

Ovo je odgovor toliko paušalan da ga promatram u kontekstu ironije, nikako ozbiljnog savjeta nekoga tko to govori iz iskustva. Po tome, svi oni prevareni, opljačkani, upropašteni ili oštećeni, sami su krivi, trebali su paziti sa kime imaju posla, zar ne ?

Čini mi se da je bolja fraza: "Tko je jamio, jamio je ...."

[Vojky]

lili p. kaže:

Nisi me shvatio. Poanta bi bila da se ne mogu svakakva poduzeća, fikus firme i sl. javljati ili biti nositelji velikih projekata. Sa druge strane, treba naglasiti samo značenje temeljnog kapitala kao jamstvo vjerovnicima, te je sukladno tome njegova vrijednost velika.

Naručitelj velikih projekata će tražiti odgovarajuća jamstva, od financijskih do kadrovskih. Ako radiš za npr. neku IPA-u, moraš cijeli fascikl toga predati.

lili p. kaže:

Takva "poduzetnička sloboda" nas je i dovela gdje smo sada. Propadanje poduzeća, odnosno, uništavanje vlastitih poduzeća kroz totalno laičko vođenje istih, gubljenje novca, dobiti, radnih mjesta, sve to zbog toga što je netko imao "slobodu" startati poduzeće te glumiti direktora, dok istovremeno nema nikakvog pojma, niti o zakonima, porezima, pa čak niti elementarnim osnovama ekonomije.

Poduzetništvo je ustavno pravo. Svatko ima pravo ući u poduzetnike, bio šteberski adolescent kao Bill Gates, bio doktor ekonomije kao npr. Ljubo Jurčić. Tržište će reći tko je dobar, tko nije. Nema i ne smije biti u tome neko državno birokratko nadtijelo koje će reći: "Jobs, ti nemaš faksa, kako bi se ti to htio baviti računalima? Idi prvo u školicu, pa će te onda možda zaposliti IBM?"

lili p. kaže:

Barem bi ti trebao znati kolika je važnost obrazovanja

Ograničavanje poduzetništva stupnjem obrazovanja predstavljalo bi kršenje temeljnih ljudskih prava. No, naravno, ako se firma bavi npr. gradnjom, morati će imati odgovarajući broj inženjera.

lili p. kaže:

Ovo je odgovor toliko paušalan da ga promatram u kontekstu ironije, nikako ozbiljnog savjeta nekoga tko to govori iz iskustva. Po tome, svi oni prevareni, opljačkani, upropašteni ili oštećeni, sami su krivi, trebali su paziti sa kime imaju posla, zar ne ?

Postoje cijeli fakultetski predmeti koji se bave pitanjima provjere boniteta, jamstvima, provjerama poslovnih partnera i tako dalje. Od traženje bankarske garancije do slanja doslovno privatnih detektiva specijaliziranih za provjeru kakva je pouzdanost potencijalnog poslovnog partnera. Čak je i omogućeno našim zadnjim Zakonom o privatnim detektivima. Stjecajem okolnosti čak i predajem studentima takve stvari, kako se osigurati u poslovnom odnosu.

[neno1966]

Vojky kaže:

Ulazak u poduzetničke vode je za svakoga stvar procjene, nema tu "navlakuše". Evo, dosta znanstvenih novaka neće dobiti dalje posao na faksu, dakle ugovori im istječu. Ljudi u pravilu nemaju neku zalihu love, ali imaju neka znanja i otvaranje male firme im može značiti budućnost - prodavati će svoje znanje i vještine.

Ovdje se navodno rješava neki problem koji uopće ne postoji. Priupitaj bilo kojeg poduzetnika dali je imao problema sa samim otvaranjem firme ili sa onom silnom birokracijom koja slijedi kasnije (zavisno od djelatnosti)

[Vojky]

neno1966 kaže:

Ovdje se navodno rješava neki problem koji uopće ne postoji. Priupitaj bilo kojeg poduzetnika dali je imao problema sa samim otvaranjem firme ili sa onom silnom birokracijom koja slijedi kasnije (zavisno od djelatnosti)

Kome se ne otvara firma za 10 kn - ne mora je ni otvarati. Stvar je potpuno neutralna oko ovih drugih problema, koji i nisu područje prava društava i trebaju se rješavati na drugi način.

[neno1966]

Vojky kaže:

Kome se ne otvara firma za 10 kn - ne mora je ni otvarati. Stvar je potpuno neutralna oko ovih drugih problema, koji i nisu područje prava društava i trebaju se rješavati na drugi način.

Problem je u tome što će mnogi poželjeti (ili natjerani silom prilika) otvoriti firmu za "samo" 10 kn možda ni ne shvačajući što to nosi kasnije.

[Vojky]

neno1966 kaže:

Problem je u tome što će mnogi poželjeti (ili natjerani silom prilika) otvoriti firmu za "samo" 10 kn možda ni ne shvačajući što to nosi kasnije.

Tuđe želje nisu tvoj problem, a svako prisiljavanje prijavi DORH-u, ucjena je kažnjiva u ovoj državi. Ti nemoj otvoriti firmu, i budi sretan što nemaš taj problem vlasništva nad istom. Jednostavno.

[lili p.]

Vojky kaže:

Naručitelj velikih projekata će tražiti odgovarajuća jamstva, od financijskih do kadrovskih. Ako radiš za npr. neku IPA-u, moraš cijeli fascikl toga predati.

Da li ti znaš sa kojim poduzećem se Danko Končar javio na natječaj Brijuni Rivijere (Katarina i Monumenti) te koji je temeljni kapital tog poduzeća, a koja je vrijednost istog projekta?

Shvaćaš sada moju poantu?

Poduzetništvo je ustavno pravo. Svatko ima pravo ući u poduzetnike, bio šteberski adolescent kao Bill Gates, bio doktor ekonomije kao npr. Ljubo Jurčić. Tržište će reći tko je dobar, tko nije. Nema i ne smije biti u tome neko državno birokratko nadtijelo koje će reći: "Jobs, ti nemaš faksa, kako bi se ti to htio baviti računalima? Idi prvo u školicu, pa će te onda možda zaposliti IBM?"

Zaboravio si FB primjer, a sad kada sam ga ja spomenula, misliš zaista da je RH dobar primjer gdje će tvoji argumenti biti ispravno shvaćeni ili će u svemu tome vidjeti nešto sasvim drugo ?

"Što će mi škola, što će mi obrazovanje, ma smisliti ću i ja nešto, kao FB, Ipod ili nešto tak' pa se ne moram više mučiti, nego digni noge u zrak i uživaj :hladno pivo: "

Šteta što nisi naveo koje osobne kvalitete imaju tvoji primjeri, što je ono što je njih učinili uspješnim, te da li misliš da oni i dalje nemaju osnovna elementarna znanja o ekonomiji i da li su ih imali kada su kretali u poslovne vode.

Ograničavanje poduzetništva stupnjem obrazovanja predstavljalo bi kršenje temeljnih ljudskih prava. No, naravno, ako se firma bavi npr. gradnjom, morati će imati odgovarajući broj inženjera.

Nikada nisam govorila o stupnju obrazovanja, to si ti naveo. Govorila sam o obrazovanju općenito, znači o znanju i poznavanju temeljnih stvari u poslovanju poduzeća, obaveza i odgovornosti direktora i sl. Ili smatraš da je to apsolutno nepotrebno i da je i to kršenje temeljnih ljudskih prava ?

Postoje cijeli fakultetski predmeti koji se bave pitanjima provjere boniteta, jamstvima, provjerama poslovnih partnera i tako dalje. Od traženje bankarske garancije do slanja doslovno privatnih detektiva specijaliziranih za provjeru kakva je pouzdanost potencijalnog poslovnog partnera. Čak je i omogućeno našim zadnjim Zakonom o privatnim detektivima. Stjecajem okolnosti čak i predajem studentima takve stvari, kako se osigurati u poslovnom odnosu.

Znači, sada je obrazovanje pozitivno i potrebno ?

Čini se da se vrtimo u krug, zar ne ?


More, moja informacija vezano za PDV je provjerena, ali cijenim kada netko ima odgovornosti prema vlastitom poslu da ide provjeriti. Javi mi

[neno1966]

Vojky kaže:

Tuđe želje nisu tvoj problem, a svako prisiljavanje prijavi DORH-u, ucjena je kažnjiva u ovoj državi. Ti nemoj otvoriti firmu, i budi sretan što nemaš taj problem vlasništva nad istom. Jednostavno.

U ovom slučaju bi to mogao biti moj tj. naš problem nakon što svi ovi "10 kn poduzetnici" postanu socijalni slučajevi. Po meni ovdje se samo radi o tome da država "ko fol" smanji broj nezaposlenih odnosno da tim "poduzetnicima" kada propadnu uskrati prava koja bi inače imali kao nezaposleni.
Ako se toliko zalažeš za to onda navedi jedan dobar razlog zbog čega je ovaj prijedlog u redu? Jer stvarno ako nemaš 20000 kn onda ne vidim kako misliš početi raditi...

[FileExplorer]

Cini mi se da nitko nije napisao nekoliko bitnih stvari.
Vidim po medijima da se pozivaju na modele iz Njemacke, Italije, VB... evo kako funkcionira njemacki model.

Dakle za klasicni GmbH je potrebno 25.000 EUR kapitala (u Austriji 35.000, u RH <3.000). Ideja sa tzv. "einfache GmbH" znaci da se taj oblik moze osnovat ne sa 25.000 Eura kapitala nego se vec sa par Eura moze registrirat forma koja ce u nazivu imat oznaku po kojoj se prepozanje taj krnji oblik. Dakle tko god ima posla sa takvom firmom mora moc znat da je to taj "krnji" oblik. Isto tako, zakonom je regulirano da se sa eventualnom dobiti ne moze raspolagat kao sa dobiti obocnog GmbH-a nego dio te dobiti mora ici u povecanje temeljnog kapitala. Onog trenutka kada se dosegne 25.000 Eura, drustvo postaje "klasican" GmbH. U drzavi u kojoj je potrebno 25.000 Eura za klasicni GmbH to mozda i nije los model. U Hrvatskoj ionako svaka "budala" moze imat doo (cini mi se da skoro svaka obitelj vec ima barem nekakvu firmu), i buduci je kod nas ionako vrlo jednostavno osnovat obrt, nekako ne vidim bas potrebu za tim pojednsotavljenim oblikom. Vjerojatno ima nekih manjih poduzetnickih pothvata kojima nije potrebno ni tih niskih 20.000 Kuna temeljnog kapitala, ali jos manje je takvih projekata kojima ni obrt ne bi bio prihvatljiva opcija. Ja osobno ne vjerujem da bi se tim oblikom doo-a kod nas nesto pokrenulo. Prepreke poduzetnika su nelikvidnsot, siva ekonomija, visoka opterecenja rada... misliti da ce se time rjesit nekakvi problemi je po meni prilcno promaseno. Kad sam ja osnivao poduzece, najvise energije i vremena je otislo na prepucavanje oko naziva dooa jer su mi nekoliko puta vracali naziv (kod nas je ona glupost da naziv mora biti latisnki ili hrvatski i da ne smije biti slican nekom drugom, ali samo u istom trgovackom sudu).

[Vojky]

lili p. kaže:

Da li ti znaš sa kojim poduzećem se Danko Končar javio na natječaj Brijuni Rivijere (Katarina i Monumenti) te koji je temeljni kapital tog poduzeća, a koja je vrijednost istog projekta?

Shvaćaš sada moju poantu?

Ne shvaćam. Ako imaš dobru bankarsku garanciju, možeš s firmom od 20.000 kuna kupiti i tri nova Airbusa ili Boeinga. Temeljni kapital tu uopće nije bitan.

lili p. kaže:

Zaboravio si FB primjer, a sad kada sam ga ja spomenula, misliš zaista da je RH dobar primjer gdje će tvoji argumenti biti ispravno shvaćeni ili će u svemu tome vidjeti nešto sasvim drugo ?

"Što će mi škola, što će mi obrazovanje, ma smisliti ću i ja nešto, kao FB, Ipod ili nešto tak' pa se ne moram više mučiti, nego digni noge u zrak i uživaj :hladno pivo: "

Svatko tko ima preko 18 godina je osobno odgovoran za svoje postupke. Poduzetnički duh je možda i najjači na svijetu u USA, pa ipak imaju postotno nekoliko puta više visokoobrazovanih od nas. Dakle, kako tko razmišlja - opet nije tvoj problem, jer u demokraciji postoji sloboda mišljenja i sloboda izražavanja mišljenja. Neki žele u poduzetnike, neki na faks, neki na zanat, a i neki će i dalje kod tate i mame na ručku i krevetu.

lili p. kaže:

Nikada nisam govorila o stupnju obrazovanja, to si ti naveo. Govorila sam o obrazovanju općenito, znači o znanju i poznavanju temeljnih stvari u poslovanju poduzeća, obaveza i odgovornosti direktora i sl. Ili smatraš da je to apsolutno nepotrebno i da je i to kršenje temeljnih ljudskih prava ?

Država je tu da pazi da bi svi plaćali porez, poštovali Zakon o radu i druge propise, ali to da li netko ima pojma o poslovanju ili nema - procijeniti će tržište. Svatko ima poduzetničku slobodu. Netko može biti doslovno polupismen i bolji poduzetnik od akademika. Možeš i isprobati u praksi, uzmi dva jednaka Golfa II i daj ih da ti ih prodaju: a) grupa Roma, b) grupa akademika. Javi koji su postigli bolju cijenu.

Loš poduzetnik će propasti i to je to.

lili p. kaže:

Znači, sada je obrazovanje pozitivno i potrebno ?

Čini se da se vrtimo u krug, zar ne ?

Poduzetnik, kada mu treba, će zaposliti stručnjake određenog profila.

[Vojky]

neno1966 kaže:

U ovom slučaju bi to mogao biti moj tj. naš problem nakon što svi ovi "10 kn poduzetnici" postanu socijalni slučajevi.

Imaš neke detaljnije analize po kojima će svi ti poduzetnici postati socijalni slučajevi? Kakva je to ogromna razlika između 10 i 20.000 kuna? Naravno da neće svi uspjeti. No, puno više socijalnih slučajeva generiraju npr. sportske kladionice.

neno1966 kaže:

Po meni ovdje se samo radi o tome da država "ko fol" smanji broj nezaposlenih odnosno da tim "poduzetnicima" kada propadnu uskrati prava koja bi inače imali kao nezaposleni.
Ako se toliko zalažeš za to onda navedi jedan dobar razlog zbog čega je ovaj prijedlog u redu? Jer stvarno ako nemaš 20000 kn onda ne vidim kako misliš početi raditi...

Prijedlog je odličan. Npr. sutra mi netko ponudi mjesto Key Esperta na EU projektu, mjesto da tražim pozajmicu od banke ili rodbine osnujem firmu za 10 kn koja s vremenom dokapitalizira samu sebe. Ili sam java programer koji je ostao bez posla, imam neke narudžbe - osnujem firmu i radim, ispostavljam račune, zarađujem... Danas postoje mnoga zanimanja za koja ti treba PC i Internet.

[Bojan]

r2d2x2 kaže:

Uz nedavno donošenje zakona o zapljeni osobne imovine vlasnika d.o.o., što god napravila, državi ne treba vjerovati da se želi pojednostavniti otvaranje firme.

Kakav zakon, kad je donešen? Može li link na kakvu informaciju, očito mi je nešto promaklo. Kakva je onda smisao d.o.o.-a, društva sa ograničenom odgovornošću?

Da li se radi samo o zapljeni osobne imovine u slučaju kakvih kriminalnih radnji fizičke osobe vlasnika ili bi vlasnik trebao odgovarati privatnom imovinom i u slučaju npr. nemogućnosti naplate potraživanja?

[FileExplorer]

Vojky kaže:

Prijedlog je odličan. Npr. sutra mi netko ponudi mjesto Key Esperta na EU projektu, mjesto da tražim pozajmicu od banke ili rodbine osnujem firmu za 10 kn koja s vremenom dokapitalizira samu sebe. Ili sam java programer koji je ostao bez posla, imam neke narudžbe - osnujem firmu i radim, ispostavljam račune, zarađujem... Danas postoje mnoga zanimanja za koja ti treba PC i Internet.

Kvaka je u tome da se doo kod nas vrlo cesto koristio kao sredstvo za manje placanje poreza jer doo moze bit dobitas i placat samo 20% poreza na dobit (+ nedavno 12% dividende + prirez), osobe koje su na porezu na dohotku i obrtnici (cak i obrtnici dobitasi), znas i sam kolike su oni poreze morali placat.
E sad zamisli ti jednog poduzetnika koji ima recimo 10 zaposlenika za koje sada na neto placu placa jos jednako toliko dpprinosa i poreza.
Ja bih svojim zaposlenicima predlozio da osnuju firme za po 10 kuna i da ce im od recimo 20.000 mjesecno troskoa po djelatniku ako osnuju doo kojeg su vlasnici i direktori placaju samo minimalac a ostalo ide kroz dobit. Umkjesto 10.000 Kuna bi im ostalo kojih 20% vise. Mislim da bi puno vise stvari trebalo dovest u balans (prije svega opterecenje rada/dohotka) ako se vec ide kopirat strane modele trgovackih drustava.

[Vojky]

Bojan kaže:

Kakav zakon, kad je donešen? Može li link na kakvu informaciju, očito mi je nešto promaklo. Kakva je onda smisao d.o.o.-a, društva sa ograničenom odgovornošću?

Trebalo bi se odnositi na slučajeve tipa: isplatio dobit, a nije platio radnike i porez. Nije još točno definirano.

[Vojky]

FileExplorer kaže:

Ja bih svojim zaposlenicima predlozio da osnuju firme za po 10 kuna i da ce im od recimo 20.000 mjesecno troskoa po djelatniku ako osnuju doo kojeg su vlasnici i direktori placaju samo minimalac a ostalo ide kroz dobit. Umkjesto 10.000 Kuna bi im ostalo kojih 20% vise. Mislim da bi puno vise stvari trebalo dovest u balans (prije svega opterecenje rada/dohotka) ako se vec ide kopirat strane modele trgovackih drustava.

To se već uvelike radi kod viših plaća. Sasvim legalna stvar, a problem države je što rad toliko opterećuje. Osnivanje za 10 ili 20.000 kn neće tu puno promijeniti. Tko ima redovan posao, lako će od gazde uzeti i pozajmicu za ovako nešto napraviti.

Ovo je zgodno za slučajeve tipa - raspala se firma, 10 programera ostalo bez posla. Nemaju ljudi neke ušteđevine, krediti dolaze i firma za 10 kn može biti dobro rješenje. Ako ovim izvučemo nekoliko stotina ljudi, već imamo dobar rezultat. A kako će se ovaj kapital vidjeti - kome se s ovakvim firmama ne posluje, ne mora poslovati.

[lili p.]

Vojky kaže:

Ne shvaćam. Ako imaš dobru bankarsku garanciju, možeš s firmom od 20.000 kuna kupiti i tri nova Airbusa ili Boeinga. Temeljni kapital tu uopće nije bitan.

Eto, klasičan primjer gdje nešto što je nelogično, kod nas može biti logično, barem tebi. Po kojoj to logici bi neka banka dala garanciju poduzeću za milijunske poslove, a aktiva joj je cca 3.000,00 €. Znači , po tebi, neka, recim strana firma će osnovati d.o.o. u RH, sa minimalnim temeljnim kapitalom, te će banka za takvo poduzeće jamčiti. I tako, imaju novac za investiranje, ali to isto bankarstvo jamstvo neće davati manjim, lokalnim dobavljačima, već jedino ga koristiti kao jamstvo za dobivanje poslova ili kredita (drugoj banci). Istovremeno, obveze će premašivati kapital za brarem 10 puta. Pa se opet vraćamo na isto, a to je da sa minimalnim temeljnim kapitalom "jamči" dobavljačima.

I nemoj sada samo reći da će davati bankarsku garanciju svakom dobavljaču, na to će ti se svi slatko nasmijati

Svatko tko ima preko 18 godina je osobno odgovoran za svoje postupke. Poduzetnički duh je možda i najjači na svijetu u USA, pa ipak imaju postotno nekoliko puta više visokoobrazovanih od nas. Dakle, kako tko razmišlja - opet nije tvoj problem, jer u demokraciji postoji sloboda mišljenja i sloboda izražavanja mišljenja. Neki žele u poduzetnike, neki na faks, neki na zanat, a i neki će i dalje kod tate i mame na ručku i krevetu.

Ne znam zašto ovo pišeš, osim da potvrdiš moje razmišljanje, iako, naglašavam, ne mora biti netko VSS da bude obrazovan, ali može i trebao bi biti informiran, odnosno, zidar starta d.o.o., ali je prošao naobrazbu iz segmenata ekonomije, zakona, managementa.

Država je tu da pazi da bi svi plaćali porez, poštovali Zakon o radu i druge propise, ali to da li netko ima pojma o poslovanju ili nema - procijeniti će tržište. Svatko ima poduzetničku slobodu. Netko može biti doslovno polupismen i bolji poduzetnik od akademika. Možeš i isprobati u praksi, uzmi dva jednaka Golfa II i daj ih da ti ih prodaju: a) grupa Roma, b) grupa akademika. Javi koji su postigli bolju cijenu.

Da, slažem se. Koliko ono ima d.o.o.-a u blokadi? Koliko ih ima kao fikus poduzeća? Koliko ih je zrelo za stečaj? Koliko je poduzeća stradalo od takvih "poduzetnika" te ili su propali ili imaju velike gubitke, izgubljene dobiti (otpuštanja radnika) ?

Upravo je tržište već godinama pokazalo što misli o ovakvom modelu. To i jeste ono o čemu ja govorim. Ti, sa druge strane kažeš da će tržište pokazati, ja čitam što već godinama govori.

Loš poduzetnik će propasti i to je to.

Voljela bi da ih je što manje, tih loših, zato sam i govorila što bi bilo dobro, što smatram da bi svima koristilo, poduzetnicima, radnicima, građanima, svima nama sutra. Tvoj stav djeluje dosta rezignirano, a to nikako nije u duhu poduzetništva koje bi trebalo stremiti boljem, naprednijem, aktivnijem, usavršavanju, obrazovanju.

Obrazovanje, usavršavanje, doškolovanje, pa makar i kroz uvijete da netko bude vlasnik ili direktor d.o.o.-a ne može nikoga unazaditi, oštetiti, već samo donijeti koristi samom budućem vlasniku, a i svima u okruženju. Imati sposobnog i uspješnog poduzetnika, koji je od početnika došao do uspjeha, može biti samo ponos države u kojoj živi.

Poduzetnik, kada mu treba, će zaposliti stručnjake određenog profila.

Aha, sva ta propala poduzeća su imala "pameti" i sredstava da zaposle managere, te da njih pitaju kako se vodi poduzeće? Ovdje se govori u struci, ekonomskoj struci rukovođenja poduzeća, obrta, malih, sutra i srednjih poduzeća. Ovdje si promašio cijeli stadion

[FileExplorer]

Vojky kaže:

To se već uvelike radi kod viših plaća. Sasvim legalna stvar, a problem države je što rad toliko opterećuje. Osnivanje za 10 ili 20.000 kn neće tu puno promijeniti. Tko ima redovan posao, lako će od gazde uzeti i pozajmicu za ovako nešto napraviti.

Pa zato i kazem da bi bilo puno vaznije pravilnije opteretit rad i uklonit prepreke sa kojima se suocavaju poduzetnici nego ocekivat da bi se jednim ovakvim potezom nesto znacajnije pomaklo s mejsta.

Ovo je zgodno za slučajeve tipa - raspala se firma, 10 programera ostalo bez posla. Nemaju ljudi neke ušteđevine, krediti dolaze i firma za 10 kn može biti dobro rješenje. Ako ovim izvučemo nekoliko stotina ljudi, već imamo dobar rezultat. A kako će se ovaj kapital vidjeti - kome se s ovakvim firmama ne posluje, ne mora poslovati.

Ja to vise dozivljavam kao sredstvo za (legalno) "izbjegavanje" placanja poreza. Ako si drzava cec moze priustit da nekoga nagradi rasterecenjem poreza onda smatram da bi to trebali biti upravo oni koji zele zivjet od svojeg rada i koji nesamostalan rad prijavljuju u onakom obliku kakav taj rad zaista je. Ne znam sto tocno mislis pod "zgodno" rjesenje, ali tih 10 programera i sada moze svaki dat po 2.000 kuna i imat za klasicni doo ili moze jednostavno prijavit obrt i osamostalit se. Komperativne prednosti zbog kojih ljudi otvaraju doo a ne obrt su ogranicenje odgovornosti i puno nize oporezivanje (dobiti umjesto dohotka). Ako drzava vec zeli poduzetnicima smanjit razinu odgovornosti (cudno, jos nedavno su govorili kako ce povecat osobnu odgovornost direktora) ili ih porezno rasteretit, smatram da postoje puno bolji i efikasniji nacini da se to ucini.

[Vojky]

lili p. kaže:

Eto, klasičan primjer gdje nešto što je nelogično, kod nas može biti logično, barem tebi. Po kojoj to logici bi neka banka dala garanciju poduzeću za milijunske poslove, a aktiva joj je cca 3.000,00 €. Znači , po tebi, neka, recim strana firma će osnovati d.o.o. u RH, sa minimalnim temeljnim kapitalom, te će banka za takvo poduzeće jamčiti. I tako, imaju novac za investiranje, ali to isto bankarstvo jamstvo neće davati manjim, lokalnim dobavljačima, već jedino ga koristiti kao jamstvo za dobivanje poslova ili kredita (drugoj banci). Istovremeno, obveze će premašivati kapital za brarem 10 puta. Pa se opet vraćamo na isto, a to je da sa minimalnim temeljnim kapitalom "jamči" dobavljačima.

Imaš banke koje će negdje naći interes, drugdje neće. Ekipa iz Intela je dobila kapital samo na račun diploma kada je isti osnivala. Oni iz AMD-a (a gledao sam intervju s njihovim investitorom) dobili su kapital, a nisu imali ni diplome. Nema tu ništa posebno što nema ni drugdje u svijetu.

Ako misliš da se banka previše izlaže - prijaviš je HNB-u. Ako misliš da može bolje ulagati - osnuješ svoju i bolje ulažeš. Gospodarstvo se ne temelji na zabranama i ograničenjima,.

lili p. kaže:

Ne znam zašto ovo pišeš, osim da potvrdiš moje razmišljanje, iako, naglašavam, ne mora biti netko VSS da bude obrazovan, ali može i trebao bi biti informiran, odnosno, zidar starta d.o.o., ali je prošao naobrazbu iz segmenata ekonomije, zakona, managementa.

Tebi je potpuno slobodno tako misliti te:
a) ne poslovati s nekim tko ne zadovoljava tvoje uvjete
b) ne se zapošljavati kod nekoga tko ne zadovoljava tvoje uvjete

Ali država sigurno neće i ne bi trebala uvoditi neku novu državnu komisiju koja bi određivala tko po mišljenju države smije biti poduzetnik. Oko toga trebaju razbijati glavu oni koji su firmu osnovali i uložili svoj kapital.

lili p. kaže:

Da, slažem se. Koliko ono ima d.o.o.-a u blokadi? Koliko ih ima kao fikus poduzeća? Koliko ih je zrelo za stečaj? Koliko je poduzeća stradalo od takvih "poduzetnika" te ili su propali ili imaju velike gubitke, izgubljene dobiti (otpuštanja radnika) ?

Upravo je tržište već godinama pokazalo što misli o ovakvom modelu. To i jeste ono o čemu ja govorim. Ti, sa druge strane kažeš da će tržište pokazati, ja čitam što već godinama govori.

To bolje za one koji znaju raditi - preuzeti će tržište, radnike, dobit... Nije stvar države da određuje tko će biti u tržišnom natjecanju. Ograničenja postoje (i to privremena) samo ako je netko pravomoćno osuđen. za gospodarski kriminal.

lili p. kaže:

Voljela bi da ih je što manje, tih loših, zato sam i govorila što bi bilo dobro, što smatram da bi svima koristilo, poduzetnicima, radnicima, građanima, svima nama sutra. Tvoj stav djeluje dosta rezignirano, a to nikako nije u duhu poduzetništva koje bi trebalo stremiti boljem, naprednijem, aktivnijem, usavršavanju, obrazovanju.

Obrazovanje, usavršavanje, doškolovanje, pa makar i kroz uvijete da netko bude vlasnik ili direktor d.o.o.-a ne može nikoga unazaditi, oštetiti, već samo donijeti koristi samom budućem vlasniku, a i svima u okruženju. Imati sposobnog i uspješnog poduzetnika, koji je od početnika došao do uspjeha, može biti samo ponos države u kojoj živi.

O tome odlučuje svatko za sebe. Ako vlasnik misli da mu je dosta direktor sa srednjom npr. upravno-birotehničkom, to je stvar vlasnika. Ako taj čovjek također misli da ne treba znati čitati godišnje porezno izvješće - i to je njegovo pravo. Ako ti misliš drugačije - pa bolje ćeš poslovati, imati veću dobit, zaposliti više ljudi i tako dalje.

lili p. kaže:

Aha, sva ta propala poduzeća su imala "pameti" i sredstava da zaposle managere, te da njih pitaju kako se vodi poduzeće? Ovdje se govori u struci, ekonomskoj struci rukovođenja poduzeća, obrta, malih, sutra i srednjih poduzeća. Ovdje si promašio cijeli stadion

Ja nisam ništa promašio. Ako se baviš npr. građevinom ili visokom naponom, moraš imati određene stručnjake, tj. moraš ih zaposliti. Ali direktor, uprava, manager - to može biti svatko i tu država ne stavlja neće stavljati i ne bi trebala stavljati ograničenja. Ako misliš da znaš dobro - onda ćeš na tržištu pomesti one loše i zaraditi dobar BMW, jahticu, aviončić...

Na kraju ćemo doći po tvome za neku "certifikaciju" za poduzetnika? Pa to je potpuno suprotno slobodi poduzetništva, kao ustavnog kategoriji i kao kategoriji koja je iznjedrila jedne USA.

[lili p.]

Vojky kaže:

Imaš banke koje će negdje naći interes, drugdje neće. Ekipa iz Intela je dobila kapital samo na račun diploma kada je isti osnivala. Oni iz AMD-a (a gledao sam intervju s njihovim investitorom) dobili su kapital, a nisu imali ni diplome. Nema tu ništa posebno što nema ni drugdje u svijetu.

Ako misliš da se banka previše izlaže - prijaviš je HNB-u. Ako misliš da može bolje ulagati - osnuješ svoju i bolje ulažeš. Gospodarstvo se ne temelji na zabranama i ograničenjima,.

Ali bi se trebalo temeljiti na vjerodostojnosti i transparentnosti čimbenika po pitanju kredibiliteta.

Također, ne možeš uspoređivati SAD i RH jer su to dvije neusporedive ekonomske kategorije, osim jedino u teoriji, što onda govori koliko si izvan realnog sektora, onog u RH, naravno.

Tebi je potpuno slobodno tako misliti te:
a) ne poslovati s nekim tko ne zadovoljava tvoje uvjete
b) ne se zapošljavati kod nekoga tko ne zadovoljava tvoje uvjete

Ali država sigurno neće i ne bi trebala uvoditi neku novu državnu komisiju koja bi određivala tko po mišljenju države smije biti poduzetnik. Oko toga trebaju razbijati glavu oni koji su firmu osnovali i uložili svoj kapital.

To nikada ničime nisam rekla. Govorila sam o usavršavanju, dodatnom obrazovanju, doškolovanju, te o temeljnom kapitalu kao jamstvu vjerovnicima, što i sam Zakon o TD definira. Prvi dio nemamo, svatko, bez imalo znanja o bilo čemu, može osnovati d.o.o. i započeti "poslovanje" itd da se ne ponavljam. A kako je kod nas stupanj znanja o rukovođenju poduzeća izrazito nizak, smatram da bi za dobrobit države i svih nas dodatna naobrazba bila na korist svima.

To bolje za one koji znaju raditi - preuzeti će tržište, radnike, dobit... Nije stvar države da određuje tko će biti u tržišnom natjecanju. Ograničenja postoje (i to privremena) samo ako je netko pravomoćno osuđen. za gospodarski kriminal.

Joj, po tebi neka se čini šteta, stvaraju sporna potraživanja, uništavaju i varaju drugi poslovni subjekti, a tržište će sve to regulirati ????

Ne znam, ali nekako mi statistički podaci i primjeri iz života govore da su mnogi stradali i bili upropašteni, a "tržište" i dalje radi po svom....

Ja nisam ništa promašio. Ako se baviš npr. građevinom ili visokom naponom, moraš imati određene stručnjake, tj. moraš ih zaposliti. Ali direktor, uprava, manager - to može biti svatko i tu država ne stavlja neće stavljati i ne bi trebala stavljati ograničenja. Ako misliš da znaš dobro - onda ćeš na tržištu pomesti one loše i zaraditi dobar BMW, jahticu, aviončić...

Tu se ti i ja nikada nećemo složiti. Da, zakon to dozvoljava, a meni je apsurdno da odgovorna osoba poduzeća može biti "svatko" i da poduzeće odgovara do iznosa temeljnog kapitala od cca 20.000,00 Kn.

Ispada da ne cijeniš ekonomsku struku, znanje upravljanja poduzećem, jer kad nema potrebe da direktori poduzeća znaju bilo što o tome, zašto su uopće i potrebni, zar ne ?

Vidiš, a to neznanje je dosta veliki uzročnik propalih poduzeća, otkaza, upropaštavanja drugih, stvaranja nenaplativih potraživanja. I po meni, stvara se ogromna šteta te prolazi vrijeme dok navedeno "tvoje tržište" ne dovede u red. Oportunitetni trošak je enorman i neizmjerljiv.

Na kraju ćemo doći po tvome za neku "certifikaciju" za poduzetnika? Pa to je potpuno suprotno slobodi poduzetništva, kao ustavnog kategoriji i kao kategoriji koja je iznjedrila jedne USA.

Zašto bi to bilo suprotno slobodi poduzetništva? Što je onda sa obrtima koji moraju imati stručnu spremu ili majstorski ispit? Samo zato jer obrti plaćuju PDV po naplaćenoj fakturi ili jer odgovaraju svojom osobnom imovinom? Ili jer plaćaju porez na dohodak koji je veći od poreza na dobit za poduzeća?

Uporno ponavljam kako obrazovanje donosi porast standarda, a ti isto okrećeš u sputavanje poduzetništva. I sam znaš da najjača gospodarstva svijeta su ujedno i tehnološki napredna, kao i obrazovana bolje i više od drugih. I ne treba biti previše pametan, već samo priznati očito. Sada ostaje pitanje, da li možemo nešto učiniti da se to promijeni, ili ćemo ostaviti "tržištu" da sve samo uredi.

Sorry, ali danas nema slobodnog tržišta, to je samo "knjiga" koja je napisana. Navedi jednu državu u svijetu gdje to funkcionira? I ne kažem da je koncept loš, ali jednostavno ga nema.