Pomoći roditelju ili ne?

[alice1987]

Kymatica kaže:

jednog roditelji odgoje za sebe, da bude vezan tim lancem krivnje, a jednog puste, da diše, bude više ko oni sami, čak i bahat, e tog više vole. nesvjesno naravno. jedno dijete dobije ulogu da bude ispomoć, otirač, roditelj koji brine i o njima i o drugom djetetu. to si ti, čini se. ima nas.
ja imam 40 i još uvjek i uvjek ću vuči tu odvratnu krivnju jer sam se maknula, što god radim, kad god sam sretna onda sam i najviše nesretna, jer ona pati i jadna je i sama, i bolesna, a ja nemam snage doći do majke, a trebala bi. ali previše toga je u meni, umorila sam se.

@Kymatica: Ovo što si napisala je apsolutna istina. Bar tako ispada kao da me odgojila da budem njen otirač. Moja sestra je uvijek mogla radit što god ju je bilo volja, i uvijek su postojali podvojeni kriteriji. Njoj se za sve popuštalo od malih nogu jer ako ne bi dobila ono što si je zamislila počela bi histerizirati a moja mama ne bi imala živaca da se nosi s njoj, a kasnije kad je bila u pubertetu kad bi joj nešto zabranila ili rekla da neće to dobiti bilo bi i ozbiljnih prijetnji i fizičkih obračuna. Sad se ne čuju tjednima, a da ne govorim kad se vide, al to je ok i nikad se ne ljuti na nju nego još ako se sjeti nazvat bude sretna ko mali pas, a ja i ona se čujemo svaki dan ako ne i više puta na dan, tu i tamo me pita dal ću soci prespavat kod nje i kad kažem ne bude joj krivo. Ali nekako ne mogu reći da voli više moju sestru.
@manchild : Kuća u kojoj smo živjeli je bila od moje bake i djeda. Dok su oni bili živi dogovor je bio da će ju podijeliti na 3 braće, svakome bi pripao jedan kat. Moji su ulagali sve što su imali da bi renovirali taj ķat kuće koji je njima trebao pripast. Nakon smrti bake ostao je djed koji je počeo živjeti s mojom tetom, tatinom sestrom. Ona se o njemu brinula mada nije bio nešto nepokretan. I na kraju su nagovorili mog djeda da cijelu kuću ostavi mojoj teti, a moj tata i njegov brat su ostali bez ičeg. Nakon godina i godina suđenja i nakon smrti mog oca mama više nije imala živaca a ni novca plaćati odvjetnike i nakraju je odustala od svega i morale smo napustiti kuću.

@Ray of light: psihologica je odmah rekla da najbolja stvar koju sam mogla napravit je ta da sam otišla iz takve obitelji. Nisam joj pričala o tom kreditu i maminoj ideji jer nisam bila kod nje ovaj period.

@morcego: moja mama je da manipulatorica. Ne mogu još shvatit dali to radi svjesno ili nesvjesno. Sad kad sam bila kod nje i rekla joj da ne želim živjeti s njom i dizat kredit reagirala je ok jer me vidjela da sam stvarno u kurcu, ali skužila sam da nije svjesna da sam takva zbog nje ona misli da sam najviše sjebana jer sam prekinula nedavno s dečkom. Ona neke stvari jednostavno ne može shvatiti kao da je limitirana u glavi.

@ Splićankaa: dobro si me nasmijala na ovu: " ili bi ostala stara cura ili bi imala muza koji bi citao onu temu "punica nece ici u dom"

[Splićankaa]

alice1987 kaže:

@Kymatica: Ovo što si napisala je apsolutna istina. Bar tako ispada kao da me odgojila da budem njen otirač. Moja sestra je uvijek mogla radit što god ju je bilo volja, i uvijek su postojali podvojeni kriteriji. Njoj se za sve popuštalo od malih nogu jer ako ne bi dobila ono što si je zamislila počela bi histerizirati a moja mama ne bi imala živaca da se nosi s njoj, a kasnije kad je bila u pubertetu kad bi joj nešto zabranila ili rekla da neće to dobiti bilo bi i ozbiljnih prijetnji i fizičkih obračuna. Sad se ne čuju tjednima, a da ne govorim kad se vide, al to je ok i nikad se ne ljuti na nju nego još ako se sjeti nazvat bude sretna ko mali pas, a ja i ona se čujemo svaki dan ako ne i više puta na dan, tu i tamo me pita dal ću soci prespavat kod nje i kad kažem ne bude joj krivo. Ali nekako ne mogu reći da voli više moju sestru.
@manchild : Kuća u kojoj smo živjeli je bila od moje bake i djeda. Dok su oni bili živi dogovor je bio da će ju podijeliti na 3 braće, svakome bi pripao jedan kat. Moji su ulagali sve što su imali da bi renovirali taj ķat kuće koji je njima trebao pripast. Nakon smrti bake ostao je djed koji je počeo živjeti s mojom tetom, tatinom sestrom. Ona se o njemu brinula mada nije bio nešto nepokretan. I na kraju su nagovorili mog djeda da cijelu kuću ostavi mojoj teti, a moj tata i njegov brat su ostali bez ičeg. Nakon godina i godina suđenja i nakon smrti mog oca mama više nije imala živaca a ni novca plaćati odvjetnike i nakraju je odustala od svega i morale smo napustiti kuću.

@Ray of light: psihologica je odmah rekla da najbolja stvar koju sam mogla napravit je ta da sam otišla iz takve obitelji. Nisam joj pričala o tom kreditu i maminoj ideji jer nisam bila kod nje ovaj period.

@morcego: moja mama je da manipulatorica. Ne mogu još shvatit dali to radi svjesno ili nesvjesno. Sad kad sam bila kod nje i rekla joj da ne želim živjeti s njom i dizat kredit reagirala je ok jer me vidjela da sam stvarno u kurcu, ali skužila sam da nije svjesna da sam takva zbog nje ona misli da sam najviše sjebana jer sam prekinula nedavno s dečkom. Ona neke stvari jednostavno ne može shvatiti kao da je limitirana u glavi.

Ja kad sam od svoje odlazila, ocekivala je da cu ju zvati svaki dan, ona sa svojom svaki dan prica, ja sam joj rekla " pa sta cemo svaki dan pricat, o tom sta san taj dan skuhala???? zvat cu te jednom tjedno i bok! " na sta je ona u plac odma udrila, i rekla mi da ima frendicu koja sa svojom prica 2 puta dnevno, ono give me a break please, al ja sam ostala pri svome i ovi jednom tjedno razgovori su uvijek isti jer se nista dramaticno ne dogada.

Pa sta pricate svaki dan???

Moja isto ocekiva da se o njoj brine, da joj se bude potrcko, ona jadna depresivna, ali zato psihoterapiju odbija, a kad san ja spomenula da svoju sobu prenamjenim i ubacim bracni krevet, ona poludila, kakav bracni krevet, jel ja to imam momka. E tu san ja promislila: jebote pa ja cu ostat starA cura ostanen li s njome, kontrolira svaki moj korak, duri se kad joj ne mogu do trgovine il ljekarne, histerizira, ili cu bit usidjelica ili se otrgnuti.

pusti ti nju sta reve i valja se po podu, gledaj sebe doslovno, ona je svoje odzivila, a ti si mlada i imas isprid sebe jos toliko toga proziviti, budi sritna sto imas svoj mir i svoju slobodu.

[alice1987]

Splićankaa kaže:

Ja kad sam od svoje odlazila, ocekivala je da cu ju zvati svaki dan, ona sa svojom svaki dan prica, ja sam joj rekla " pa sta cemo svaki dan pricat, o tom sta san taj dan skuhala???? zvat cu te jednom tjedno i bok! " na sta je ona u plac odma udrila, i rekla mi da ima frendicu koja sa svojom prica 2 puta dnevno, ono give me a break please, al ja sam ostala pri svome i ovi jednom tjedno razgovori su uvijek isti jer se nista dramaticno ne dogada.

Pa sta pricate svaki dan???

Moja isto ocekiva da se o njoj brine, da joj se bude potrcko, ona jadna depresivna, ali zato psihoterapiju odbija, a kad san ja spomenula da svoju sobu prenamjenim i ubacim bracni krevet, ona poludila, kakav bracni krevet, jel ja to imam momka. E tu san ja promislila: jebote pa ja cu ostat starA cura ostanen li s njome, kontrolira svaki moj korak, duri se kad joj ne mogu do trgovine il ljekarne, histerizira, ili cu bit usidjelica ili se otrgnuti.

pusti ti nju sta reve i valja se po podu, gledaj sebe doslovno, ona je svoje odzivila, a ti si mlada i imas isprid sebe jos toliko toga proziviti, budi sritna sto imas svoj mir i svoju slobodu.

Hahaha a sta pricamo gluposti, sta si jela , sta si kuhala i tako to. Sad me zove cesce jer sam bolesna pa se brine. Kad radim nemam vremena pricat o glupostima pa se rijeđe čujemo.
Kako znaju biti bolesni ti roditelji to je nešto nevjerovatno, a meni je još veći šok šta treba toliko vremena da se to shvati i da se počne rješavat taj problem.

[Splićankaa]

alice1987 kaže:

Hahaha a sta pricamo gluposti, sta si jela , sta si kuhala i tako to. Sad me zove cesce jer sam bolesna pa se brine. Kad radim nemam vremena pricat o glupostima pa se rijeđe čujemo.
Kako znaju biti bolesni ti roditelji to je nešto nevjerovatno, a meni je još veći šok šta treba toliko vremena da se to shvati i da se počne rješavat taj problem.

Najgore je kad su pokretni a kukaju i ponasaju se ka da vec umiru, tvojoj materi je dosadno i treba joj drustvo, zato bi ona u tebe uselila, al ne razmislja o tome sta bi ti tila, garant i ona gleda svoje vrsnjake koji natiskani zive s djecom i unucima i smatra da je to skroz oke, mozda razmislja iz prakticnosti, ali TI znas da to nije za tebe.

A sta se tice ovih sta zive po tri generacije u istoj kuci, ima tema o svekrvama, tu mos procitat koliko su ljudi zadovooljni tim kombinacijama, samo sta u real life ljudi o tome sute i njima cvjetaju tratincice.

[Azz]

majci nisam oprostila, ali sam je njegovala na samrtnoj postelji. i opet bi isto učinila. to je bilo jedino s čim sam mogla živjeti, drugačije bi se pojela još više.

autorice, za tebe mislim da je dobro ostati što dalje, te urediti svoj život na način u kojem više nećete biti pod istim krovom.

[Billie Jean]

alice1987 kaže:

A tako nekako bi bilo samnom tj već je tako, ja sam u depri jer trebam mami reći ne, a moja pametna seka joj je već od davno rekla da ona nema šanse da bi išla živit s njom. I baš mi je drago da je ona takva, i šta prvo stavlja sebe pa druge... iz iste obitelji izašle a potpuno drugačije. Iako je mlađa od mene 7 godina trebam puno toga od nje naučit

Imaš jedan dobar citat "the easiest way to do it is just to do it"

Odluči (nadam se da si već i odlučila i da je odluka konačna) i ne razmišljaj više o tome.
I kreni na neku terapiju (ako već ne ideš), trebala bi pod stručnim vodstvom to sve procesuirati. Počistiti smeće tako da ga više ne nosiš sa sobom jer koliko sam shvatila ti si sad solo, pa ćeš kroz neko vrijeme ući i u vezu. A zadnja stvar koja ti u životu treba je disfunkcionalna veza u koju si uletjela jer si bježala od nečeg drugog

Btw, jel ima šanse da dobijete nešto od nasljedstva (možda bi mogla pitati tu na PDF Pravo). Nisam pravnik ali smo nedavno rješavali sličnu situaciju, mislim da uvijek postoji tzv. "nužni dio". Čisto da malo zapapriš tetki (mrzim takve priče i otimačine)

U stvari je najbolje da idući dečko bude advokat i da to fino riješi pro bono

[alice1987]

Billie Jean kaže:

Imaš jedan dobar citat "the easiest way to do it is just to do it"

Odluči (nadam se da si već i odlučila i da je odluka konačna) i ne razmišljaj više o tome.
I kreni na neku terapiju (ako već ne ideš), trebala bi pod stručnim vodstvom to sve procesuirati. Počistiti smeće tako da ga više ne nosiš sa sobom jer koliko sam shvatila ti si sad solo, pa ćeš kroz neko vrijeme ući i u vezu. A zadnja stvar koja ti u životu treba je disfunkcionalna veza u koju si uletjela jer si bježala od nečeg drugog

Btw, jel ima šanse da dobijete nešto od nasljedstva (možda bi mogla pitati tu na PDF Pravo). Nisam pravnik ali smo nedavno rješavali sličnu situaciju, mislim da uvijek postoji tzv. "nužni dio". Čisto da malo zapapriš tetki (mrzim takve priče i otimačine)

U stvari je najbolje da idući dečko bude advokat i da to fino riješi pro bono

Ma odlučila sam već definitivno nema govora da idemo živjet skupa, a sad radim na tome da ne osjećam grižnju savjeti zbog te odluke. Jedva čekam otići kod psihologice, da vidim sta će mi ona reci.
A i da mi savjetuje nešto drugo, sad kad sam napokon osjetila kako je dobro živjeti sam, bez dečka bez cimera i ostalog nema te koja me može uvjeriti u nešto drugo.
Cisto smuljam da se ista vise može napraviti u vezi kuće jer je jako puno vremena prošlo od toga. Djed je umro prije par godina bila sam na ostavinskoj raspravi mogle smo dijeliti njegovu zadnju penziju, ali i to sam pustila teti neka gusta dok može, to je jedino sta je bilo na njegovo ime, ovo u vezi kuće su sve već godinama prije riješili. Ne osjećam potrebu da joj se svetim, oni su za mene mrtvi već jako dugo.
Buduci decko advokat hehehe moze sta god samo da je neki ok.

[Splićankaa]

alice1987 kaže:

Ma odlučila sam već definitivno nema govora da idemo živjet skupa, a sad radim na tome da ne osjećam grižnju savjeti zbog te odluke. Jedva čekam otići kod psihologice, da vidim sta će mi ona reci.
A i da mi savjetuje nešto drugo, sad kad sam napokon osjetila kako je dobro živjeti sam, bez dečka bez cimera i ostalog nema te koja me može uvjeriti u nešto drugo.
Cisto smuljam da se ista vise može napraviti u vezi kuće jer je jako puno vremena prošlo od toga. Djed je umro prije par godina bila sam na ostavinskoj raspravi mogle smo dijeliti njegovu zadnju penziju, ali i to sam pustila teti neka gusta dok može, to je jedino sta je bilo na njegovo ime, ovo u vezi kuće su sve već godinama prije riješili. Ne osjećam potrebu da joj se svetim, oni su za mene mrtvi već jako dugo.
Buduci decko advokat hehehe moze sta god samo da je neki ok.

Smanji kontakt sa starom, svaki dan pricas s njome, a toliko joj toga zamjeras, napravi distancu, ako je usamljena neka si nade frendice, pa nek s njima prica.

Nemas sta osjecat krivnju, ti imas pravo na svoj prostor, ti si se izborila za to, tvoja mater se triba u skladu s godinama ili druzit s vrsnjacima, il zatvorit u kucu i buljit u TV i valjat se po podu kako su je svi napustili, to su gluposti, djeca nisu rodena da budu uz roditelja cijeli zivot, nego da se osamostale, zive svoj zivot, kontaktiraju roditelja, ali roditelj i dijete su osobe odrastale u razlicitim vremenima.

Npr. to za pokretanje posla, planove i sl, bolje nista ne govori, ona moze sve strahove, negativne misli "kako ces, oces li ti to moc" prenosit na tebe, samo ces se snervat. Razdvoji u glavi "mama mi je i treba me podrzati" od toga "da je i ona osoba obicna, sa svojim sklopom u glavi i da ne razumi o cemu pricas"

Mene je krivnja godinama mucila jer sam mislila da moja mater je jadna, depresivna,al obicno ti roditelji kad si ti dobar i poslusan krenu manipulirati, jer znaju da ne znas rec NE, pa onda kad odbijes, krene ti to ponasanje "mene ceka grob ili dom", woow pa sta da ode u dom di ce brinit o njoj, pusti ti nju i njenu dramu, u kontaktu si s njome, zena ima krov nad glavom, NISI DUZNA BIT JOJ PRIJATELJICA.

Tek sad mi dolazi u glavu, da stara je pomirena sa svojim zivotom, da ona je ODBIJALA otic na kavu s poznanicama koje su je zvale, da ona meni je ZAMJERALA sta ne zelim s njome ici na more i bit joj prijateljica?? Ja sam joj tad rekla otvoreno"alooo, nadi drustvo svoje dobi, pricaj s ljudima na plazi, upoznaji ljude, ja cu se druzit s ljudima moje dobi"
reakcija, ode u sobu i place, jer nitko mi nece bit prijatelj kao sto bi mi mama bila, ona je jedini iskren prijatelj, kad sam se s jednom prijateljicom posvadala, jedva je docekala.

Smanji kontakt, napravi distancu, kad to napravis ona ce il shvatit da mora pocet zivit i posvetit se sebi, il ce i dalje buljit u TV i ono sta ti mislis da je njoj tesko jadnoj samoj, ona zivi GODINAMA sama, sad odjednom nabija ti krivnju jer joj se otvorija prostor, kad si prikinila s deckom da ti se uvali, nemas se sta kriviti, nisi duzna bit joj potrcko i radit kako se njoj prohtije, roditelj i dijete su odvojene osobe, nisi ti nju napustila da je ona na ulici i kopa po kontenjeru, a ti pijes sampanjac, zena je i dalje podstanar ka sta je bila sve ove godine, ti i dalje ostajes solo i svi sretni, tj. TI sretna, a ona bi bila ISTA bila tamo di je sad il u tebe.

[plavi-safir]

Živjela sam odvojeno od mame od 13te .
Nikad nismo ponovo ušle u zajednicu i kad smo ponovo se zblizile..
Mislim da ne treba se vraćati unazad, pogotovo od nekog tko ti je skodio kroz život .
Jednom ćeš možda imati puno ljepše sustanarevoju djecu,svog muža..

[manchild]

svi se trebate upitati jednog pitanja:

jel živite za sebe ili za svoje roditelje?

[Kymatica]

manchild kaže:

svi se trebate upitati jednog pitanja:

jel živite za sebe ili za svoje roditelje?

za sebe. i šta sada sa krivnjom? šta ako te roditelj zove na telefon, pita kad češ doći? da kakav si čovjek da nečeš svog roditelja posjetiti? uzalud se svađati, uzalud riječi jer ne sječa se ničega što se tebi desilo u tom odnosu, svih sranja koje ti je priredio jer nema pojima što radi, jer ne zna bolje. i opet će. jer ne zna drugačije.
i svi oko tebe idu svojim roditeljima, pomažu, čuju se telefonom, jer nisu imali otrovan odnos, i nisu oštečeni tim odnosom, kad i kažeš nekome da imate poremečen odnos i da se slabo kontaktirate, svi se čude, ipak ti je roditelj? moraš pomoći. a nemogu! jednostavno me slomi kad sam blizu, psihički.
šta sa tom jebenom krivnjom? kad znaš da ako odeš češ se raspasti, a ako ne odeš, i uživaš u sunčanom danu na balkonu, u miru, a znaš da tvoj roditelj je sam, u svom izabranom destruktivnom životu, crnilu, vječnom jadu, i sada bolesti i starosti a ti mu ne možeš pomoći, jedino da odeš i da će te to psihički slomiti.a zove te. da dodješ.

[alice1987]

Kymatica kaže:

za sebe. i šta sada sa krivnjom? šta ako te roditelj zove na telefon, pita kad češ doći? da kakav si čovjek da nečeš svog roditelja posjetiti? uzalud se svađati, uzalud riječi jer ne sječa se ničega što se tebi desilo u tom odnosu, svih sranja koje ti je priredio jer nema pojima što radi, jer ne zna bolje. i opet će. jer ne zna drugačije.
i svi oko tebe idu svojim roditeljima, pomažu, čuju se telefonom, jer nisu imali otrovan odnos, i nisu oštečeni tim odnosom, kad i kažeš nekome da imate poremečen odnos i da se slabo kontaktirate, svi se čude, ipak ti je roditelj? moraš pomoći. a nemogu! jednostavno me slomi kad sam blizu, psihički.
šta sa tom jebenom krivnjom? kad znaš da ako odeš češ se raspasti, a ako ne odeš, i uživaš u sunčanom danu na balkonu, u miru, a znaš da tvoj roditelj je sam, u svom izabranom destruktivnom životu, crnilu, vječnom jadu, i sada bolesti i starosti a ti mu ne možeš pomoći, jedino da odeš i da će te to psihički slomiti.a zove te. da dodješ.

Bas si to lijepo opisala.
Točno tako sam se osjećala.
A sad to ne radim jer sam zaokupirana poslom.
Pa imam dobar izgovor.
Ne mogu mama imam to i to za obavit.
Ne mogu mama umorna sam. Itd.
I sve manje i manje i manje me izjeda griznja savjesti, ako ju ne odem posjetiti, a prije kad sam bila mlada letila bi kod nje samo kad bi kimnula glavom.
dobar pas.

[alice1987]

Splićankaa kaže:

Smanji kontakt sa starom, svaki dan pricas s njome, a toliko joj toga zamjeras, napravi distancu, ako je usamljena neka si nade frendice, pa nek s njima prica.

Nemas sta osjecat krivnju, ti imas pravo na svoj prostor, ti si se izborila za to, tvoja mater se triba u skladu s godinama ili druzit s vrsnjacima, il zatvorit u kucu i buljit u TV i valjat se po podu kako su je svi napustili, to su gluposti, djeca nisu rodena da budu uz roditelja cijeli zivot, nego da se osamostale, zive svoj zivot, kontaktiraju roditelja, ali roditelj i dijete su osobe odrastale u razlicitim vremenima.

Npr. to za pokretanje posla, planove i sl, bolje nista ne govori, ona moze sve strahove, negativne misli "kako ces, oces li ti to moc" prenosit na tebe, samo ces se snervat. Razdvoji u glavi "mama mi je i treba me podrzati" od toga "da je i ona osoba obicna, sa svojim sklopom u glavi i da ne razumi o cemu pricas"

Mene je krivnja godinama mucila jer sam mislila da moja mater je jadna, depresivna,al obicno ti roditelji kad si ti dobar i poslusan krenu manipulirati, jer znaju da ne znas rec NE, pa onda kad odbijes, krene ti to ponasanje "mene ceka grob ili dom", woow pa sta da ode u dom di ce brinit o njoj, pusti ti nju i njenu dramu, u kontaktu si s njome, zena ima krov nad glavom, NISI DUZNA BIT JOJ PRIJATELJICA.

Tek sad mi dolazi u glavu, da stara je pomirena sa svojim zivotom, da ona je ODBIJALA otic na kavu s poznanicama koje su je zvale, da ona meni je ZAMJERALA sta ne zelim s njome ici na more i bit joj prijateljica?? Ja sam joj tad rekla otvoreno"alooo, nadi drustvo svoje dobi, pricaj s ljudima na plazi, upoznaji ljude, ja cu se druzit s ljudima moje dobi"
reakcija, ode u sobu i place, jer nitko mi nece bit prijatelj kao sto bi mi mama bila, ona je jedini iskren prijatelj, kad sam se s jednom prijateljicom posvadala, jedva je docekala.

Smanji kontakt, napravi distancu, kad to napravis ona ce il shvatit da mora pocet zivit i posvetit se sebi, il ce i dalje buljit u TV i ono sta ti mislis da je njoj tesko jadnoj samoj, ona zivi GODINAMA sama, sad odjednom nabija ti krivnju jer joj se otvorija prostor, kad si prikinila s deckom da ti se uvali, nemas se sta kriviti, nisi duzna bit joj potrcko i radit kako se njoj prohtije, roditelj i dijete su odvojene osobe, nisi ti nju napustila da je ona na ulici i kopa po kontenjeru, a ti pijes sampanjac, zena je i dalje podstanar ka sta je bila sve ove godine, ti i dalje ostajes solo i svi sretni, tj. TI sretna, a ona bi bila ISTA bila tamo di je sad il u tebe.

Sreca je u tome sta se moja stara trgla u zadnjih par godina. Ima vise zivota, obaveza i prijatelja nego ja.

[Loonie.]

Kymatica kaže:

za sebe. i šta sada sa krivnjom? šta ako te roditelj zove na telefon, pita kad češ doći? da kakav si čovjek da nečeš svog roditelja posjetiti? uzalud se svađati, uzalud riječi jer ne sječa se ničega što se tebi desilo u tom odnosu, svih sranja koje ti je priredio jer nema pojima što radi, jer ne zna bolje. i opet će. jer ne zna drugačije.
i svi oko tebe idu svojim roditeljima, pomažu, čuju se telefonom, jer nisu imali otrovan odnos, i nisu oštečeni tim odnosom, kad i kažeš nekome da imate poremečen odnos i da se slabo kontaktirate, svi se čude, ipak ti je roditelj? moraš pomoći. a nemogu! jednostavno me slomi kad sam blizu, psihički.
šta sa tom jebenom krivnjom? kad znaš da ako odeš češ se raspasti, a ako ne odeš, i uživaš u sunčanom danu na balkonu, u miru, a znaš da tvoj roditelj je sam, u svom izabranom destruktivnom životu, crnilu, vječnom jadu, i sada bolesti i starosti a ti mu ne možeš pomoći, jedino da odeš i da će te to psihički slomiti.a zove te. da dodješ.

Izvrstan opis, izvrstan!

[Preveza]

alice1987 kaže:

na sve to ona je rekla da ne očekuje od mene ništa, a pogotovo ne da dižem kredit da bi ona imala kriv nad glavom, da mislim samo na sebe, a da je ona svjesna da ima dvije opcije ili u grob ili u dom. .

Kakvo odvratno nabijanje krivice!

Drago mi je sto si smogla snage i rekla joj Ne!