...a što je sa građanskim zakonima !?

[krena]

Religije nas uče da se moramo pridržavati Zakona datih direktno od Boga.
Tako imamo 10 zapovjedi Božjih.
Imamo i 7 smrtnih grijeha.


Ali što je sa brojnim građanskim zakonima ? Npr. zabranjena je prodaja droge.
Ako je ja prodajem valjda radim grijeh.
Da li je to grijeh zgog kršenja Božjeg poredka ili pak samo građanskih zakona.
Jer ja mogu ići u Urugvaj i tamo legalno marihuanu kupovati i prodavati.
Ali kada dođem u Hrvatsku, zbog takve djelatnosti mogu dobiti 3 godine zatvora.
Dakle, što će meni reći svećenik na ispovjedi u ovom slučaju. Ako se ispovijedam u Urugvaju i što ako je to kod kuće?

Evo i konkretnog slučaja: https://www.forum.hr/showpost.php?p=55118854&postcount=5

Mene je pekla savjest jer sam bio sudionik prevare:
Da li da budem pravi kršćanin ili da budem vlaj !??
Ovih dana sam u velikoj nedoumici. Ja naime radim u firmi na jednom skupom i osjetljivom
stroju. Taj stroj je star 20 godina ali je održavan, tako da je do prije neki dan
bezprijekorno radio. Ali se pokvario. I naše održavanje je zakljucilo, te kontaktiralo
proizvodaca koji isto predlaže temeljitu, ali skupu reparaciju.
Pošto smo mi tipicna hrvatska privatna firma koja je dekintirana, rukovodstvo se sjetilo
jedne "cake". A to je da izmuzemo novce iz Euroherc osiguranja. Naime, šef održavanja ce
službeno prijaviti kvar stroja uzrokovan padom teškog celicnog izradka zbog pucanja
konopa na dizalici, koji je polomio vitalni dio na stroju. I osiguracija ce sve to
platiti. Jer firma redovito place premiju. A ja cu to supotpisati. Radi se o nekih 10 000 eura.
Ja kao pravi kršcanin bi treba tako nešto ne potpisivati, ili još bolje se
pobuniti i reci rukovodstvu da je to tipicna pljacka osiguravajuceg društva. Ako to
kažem, mogao bih pasti u nemilost rukovodstva, a to automatski znaci da bih to mogao
osjetiti na placi slijedecih mjeseci, ako ne i godina. Inace je imam rodakinji koja radi
u osiguravajucem društvu na visokorangiranom mjestu. Što vi predlažete na temelju vaše kršcanske savjesti:

1. Šutiti, praviti se vlaj i sve to potpisati
2. Ne potpisati jer kršcanin ne smije držati vrecu lopovu koji krade
3. Ne samo ne potpisati, nego o tome obavijestiti svoju rodakinju što joj ovi spremaju

Ali izgleda da to više nije grijeh jer je tako odlučio vrhovni sud RH. Da li to moraju poštivati svećenici, tj. da sam ja bio na ispovjedi radi svjesnog pristanka na prevaru svečenik bi mi dao pokoru.
A da sam umro a to nisam ispovjedio, slijedi 10 godina čistilišta.
Da li Sv. Petar mora poštivati odluku vrhovnog suda RH i meni smanjiti kaznu u čistilištu !??

[S-S-B-F]

krena kaže:

Religije nas uče da se moramo pridržavati Zakona datih direktno od Boga.
Tako imamo 10 zapovjedi Božjih.
Imamo i 7 smrtnih grijeha.


Ali što je sa brojnim građanskim zakonima ? Npr. zabranjena je prodaja droge.
Ako je ja prodajem valjda radim grijeh.
Da li je to grijeh zgog kršenja Božjeg poredka ili pak samo građanskih zakona.
Jer ja mogu ići u Urugvaj i tamo legalno marihuanu kupovati i prodavati.
Ali kada dođem u Hrvatsku, zbog takve djelatnosti mogu dobiti 3 godine zatvora.
Dakle, što će meni reći svećenik na ispovjedi u ovom slučaju. Ako se ispovijedam u Urugvaju i što ako je to kod kuće?

Evo i konkretnog slučaja: https://www.forum.hr/showpost.php?p=55118854&postcount=5

Mene je pekla savjest jer sam bio sudionik prevare:
Da li da budem pravi kršćanin ili da budem vlaj !??
Ovih dana sam u velikoj nedoumici. Ja naime radim u firmi na jednom skupom i osjetljivom
stroju. Taj stroj je star 20 godina ali je održavan, tako da je do prije neki dan
bezprijekorno radio. Ali se pokvario. I naše održavanje je zakljucilo, te kontaktiralo
proizvodaca koji isto predlaže temeljitu, ali skupu reparaciju.
Pošto smo mi tipicna hrvatska privatna firma koja je dekintirana, rukovodstvo se sjetilo
jedne "cake". A to je da izmuzemo novce iz Euroherc osiguranja. Naime, šef održavanja ce
službeno prijaviti kvar stroja uzrokovan padom teškog celicnog izradka zbog pucanja
konopa na dizalici, koji je polomio vitalni dio na stroju. I osiguracija ce sve to
platiti. Jer firma redovito place premiju. A ja cu to supotpisati. Radi se o nekih 10 000 eura.
Ja kao pravi kršcanin bi treba tako nešto ne potpisivati, ili još bolje se
pobuniti i reci rukovodstvu da je to tipicna pljacka osiguravajuceg društva. Ako to
kažem, mogao bih pasti u nemilost rukovodstva, a to automatski znaci da bih to mogao
osjetiti na placi slijedecih mjeseci, ako ne i godina. Inace je imam rodakinji koja radi
u osiguravajucem društvu na visokorangiranom mjestu. Što vi predlažete na temelju vaše kršcanske savjesti:

1. Šutiti, praviti se vlaj i sve to potpisati
2. Ne potpisati jer kršcanin ne smije držati vrecu lopovu koji krade
3. Ne samo ne potpisati, nego o tome obavijestiti svoju rodakinju što joj ovi spremaju

Ali izgleda da to više nije grijeh jer je tako odlučio vrhovni sud RH. Da li to moraju poštivati svećenici, tj. da sam ja bio na ispovjedi radi svjesnog pristanka na prevaru svečenik bi mi dao pokoru.
A da sam umro a to nisam ispovjedio, slijedi 10 godina čistilišta.
Da li Sv. Petar mora poštivati odluku vrhovnog suda RH i meni smanjiti kaznu u čistilištu !??

Bogu Bozje,Caru carevo!!! 2.Tako nesto mi je poznato od prije par godina netko je ispricao istu pricu!!!

[krena]

S-S-B-F kaže:

Bogu Bozje,Caru carevo!!! 2.Tako nesto mi je poznato od prije par godina netko je ispricao istu pricu!!!

To je ista priča. Ali je situacija drugačija. Sada je Vrhovni sud RH rekao da nije kažnjivo ako ja pribavim korist gazdi na temelju varanja i pronevjere, ako nisam ništa stavio u svoj džep.
Biti Superhik ili pak Robin Hud nije grijeh po hrvatskim zakonima

userxxx kaže:

Ne mora

Kako si ti u to siguran ??!!

Da li će biti kažnjen čistilištem onaj koji je proizvodio i prodavao vinu u Americi u doba prohibicije ?

Na nebu mora vladati nad-zakoni. Ne mogu oni ovisiti o tome kako je neka vlast na zemlji definirala zakone ?
Židov koji je Kristu prodao vino za posljednju večeru bi trebao biti u istom rangu kao i američki seljak iz Kalifornije !!

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet...ohibiciju.html

Neki okruzi i mjesta u SAD-u još uvijek žive pod zakonom alkoholne prohibicije koja je na saveznoj razini dokinuta 1933. godine. Najviše ih ima u južnim državama, posebice u Kentuckyju gdje konzervativni evangelici žare i pale umovima prosječnih Amerikanaca. Sve veća nezaposlenost i stagnacija prisiljava ih na skandaloznu nedoumicu - dozvoliti li ponovnu prodaju i serviranje alkohola

Da li je grijeh ako svećenik kupi vino za misu u Kentuckyju jer krši njihove zakone ??

[userxxx]

krena kaže:

To je ista priča. Ali je situacija drugačija. Sada je Vrhovni sud RH rekao da nije kažnjivo ako ja pribavim korist gazdi na temelju varanja i pronevjere, ako nisam ništa stavio u svoj džep.
Biti Superhik ili pak Robin Hud nije grijeh po hrvatskim zakonima



Kako si ti u to siguran ??!!

Da li će biti kažnjen čistilištem onaj koji je proizvodio i prodavao vinu u Americi u doba prohibicije ?

Na nebu mora vladati nad-zakoni. Ne mogu oni ovisiti o tome kako je neka vlast na zemlji definirala zakone ?
Židov koji je Kristu prodao vino za posljednju večeru bi trebao biti u istom rangu kao i američki seljak iz Kalifornije !!

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet...ohibiciju.html

Neki okruzi i mjesta u SAD-u još uvijek žive pod zakonom alkoholne prohibicije koja je na saveznoj razini dokinuta 1933. godine. Najviše ih ima u južnim državama, posebice u Kentuckyju gdje konzervativni evangelici žare i pale umovima prosječnih Amerikanaca. Sve veća nezaposlenost i stagnacija prisiljava ih na skandaloznu nedoumicu - dozvoliti li ponovnu prodaju i serviranje alkohola

Da li je grijeh ako svećenik kupi vino za misu u Kentuckyju jer krši njihove zakone ??

Nije grijeh

[krena]

userxxx kaže:

Nije grijeh

Kada stvar postane masovnija onda se obično umiješa Crkva. I onda je Papa prisiljen da se izjasni. I da neku stvar proglasi grijehom.
Ali Crkva bez obzira na sve uvijek traži pravila strožeg ponašanja.
Ako su civilni zakoni stroži od Crkvenih, moramo se njih držati.

[kom1]

userxxx kaže:

Nije grijeh

Zaključci su pogrešni.

Prijevara na primjer: Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu materijalnu korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kaznit če se...

U primjeru sa strojem se vidi da je i po našem građanskom zakonu počinjena prijevara. To što firma prošla bez kazne je možda pitanje korupcje dakle drugo kazneno djelo. Ali pribavljanje drugome protupravnu materijalnu korist je isto kao pribavljanje sebi. Netko je doveden u zabludu. Prikazane su ili prikrivene činjenice kojima je doveden u zabludu. Pa je naveden da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.

[kom1]

Mislim da griješite što na takav način upoređujete zakone država i onda govorite o zakonu države pa o moraqlu i vjeri.

Zakon je zakon. Ali pravo se sastoji od PRAVA, od MORALA i od OBIČAJA. To je tako po jednoj pravnoj teoriji.

To znači da su u zakonu ugrađene i moralne i običajne i pravne norme.

Dakle nije točno da crkva prosuđuje moralom a zakon da ne prosuđuje moralom. Jer sve ono što je zabranjeno kao nemoral postoji i u zakonu. Zapravo kad bi ljudi imali ponašanje koje je totalno neodgovorno, nemoralno i kriminalno, tada zakon države nebi bilo moguče provesti. Na primjer, čim daš prodavačici 100 kuna i na trafici kupuješ cigarete prodavačica ti može reči da nisi dao novac a ti dokaži da nije tako. Prema pravnoj teoriji to bi bio neformalni i usmeni ugovor po kome ti prodavačica mora vratiti ostatak novca. A zbog običaja i zbog morala, naravno i zbog zakona ti prodavačica mora i hoće vratiti novac. To nema veze sa religijom i crkvom a ipak se radi i o moralu.

[Pravi Život]

krena kaže:

Da li će biti kažnjen čistilištem onaj koji je proizvodio i prodavao vinu u Americi u doba prohibicije ?

Neće.

[krena]

Pravi Život kaže:

Neće.

Neke su stvari nekad grijeh, a nekad nisu grijeh.

Mene zanima što će reći pop na ispovjedi mome bivšem direktoru:
https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...&postcount=214
Sada ću vam reći jedan tipičan primjer legalne otimačine: Jedno poduzeće je bilo vrlo uspješno do početka Domovinskog rata. Normalno, u ratu sva poduzeća posluju otežano. Unatoč tome je država odlučila poduzeća privatizirati, uključujući i tu firmu u mojem primjeru. To se poduzeće sastojalo od nekoliko totalno tehnički odvojenih cjelina. Zbog rata su neke cjeline poslovale u nemogućim uvjetima. Jedini dio koji je mogao poslovati pozitivno je bila čarter-flota. Ova je mogla biti dislocirana van ratnih zona u državi, uključujući i odlazak sa njom u inozemstvo. Direktor poduzeća i njegovi sateliti su bacili oko na tu flotu, da je oni povoljno otkupe. Tako je i bilo: ovi su uz pomoć političke vrhuške podijelili poduzeće na odvojene cjeline, svaka po svojoj djelatnosti.
Objavili su oglas u novinama, koji je bio savršeno transparentan. Čarter-flota se prodavala na rate sa strogo određenim iznosima. U principu to i nije bilo naročito povoljno. Osobno znam neke ljude koji su bili odustali od kupnje tih čarter-plovila, jer im je računica pokazala minimalnu profitabilnost. Jedna stavka u natječaju je bila odlučujuća, a da nitko nije vidio njezin značaj. Stavka broj 7 je glasila: Čarter-plovila je moguće plaćati i u dionicama matičnog poduzeća. Ovaj stavak nije bio uopće sporan, jer se tako posluje bilo gdje u svijetu. Laici, kao i mnogo stručniji ljudi, uopće nisu uvidjeli mogućnost manipulacija sa stavkom broj 7. O čemu se radi? Radi se o tome da je država poklonila narodu, skoro besplatno više od 30% dionica cijelog poduzeća. Čarter-flota je bila vrijedna oko 20 % tog poduzeća kao cjeline. Ljudi su imali te dionice par godina, a da ih nisu mogli prodati niti po bagatelnoj cijeni (da i ne spominjemo da nisu nikad dobili ni kune dividende). Jednostavno ih u ratu nitko nije htio kupiti. Odjednom su se pojavili direktor i njegovi sateliti koji su nudili čak 25% od upisane vrijednosti na tim dionicama. Oni su plaćali svaku dionicu vrijednu 1000 DEM-a “dobrih” 250 DEM-a. Normalno, narod je navalio na prodaju svojih dionica, koje je ionako dobio besplatno, a nitko im ih nije htio kupiti ranije niti za 10 DEM-a. Sami pogađate suštinu stvari: Direktor i njegovi sateliti su platili čarter-flotu po cijeni od 35 % od realno tržišne. (platili su ranije 10% učešća). Da li direktora i njegovu ekipu za to peče savjest, odnosno da li je to grijeh što su oni napravili? Radnici tog poduzeća to smatraju plačkom, odnosno grijehom, a direktor samo lukavstvom. On bi njima, kao i ostalim potencijalnim kupcima mogao reći: ”Tko vas jebe, kad ste nepismeni i ćoravi, te niste uvidjeli važnost stavke broj 7”. Ja mislim da to nije bio usamljeni slučaj u Hrvatskoj privatizacionoj pljački. To je sve bilo moguće napraviti isključivo uz pomoć politike. Bez nje ne bi bilo moguća niti dioba poduzeća na tehničke cjeline, niti bi se bila pojavila famozna stavka broj 7. Što se tiče lukavosti, jedan je čovjek za taj pojam ovako rekao: “Molim vas, ne spominjite mi lukavost, to je za mene samo jedan blaži izraz za pokvarenost”.

Ja se mogu susreti sa ispovjednikom moga direktora. Te popu sugerirati da je za mene moj direktor jedan običan lopov i prevarant.
Ali kakva će mu biti pokora ??

Da li da izmoli 100 očenaša ili da mora vratiti što je lukavstvom stekao.
A može i sam sebe prijaviti uskoku.
Ali uskok može njemu reći da to nije kazneno djelo, jer je tako odlučio ustavni sud. Ili da je krivično djelo išlo u zastaru.

[Pravi Život]

krena kaže:

Ja se mogu susreti sa ispovjednikom moga direktora. Te popu sugerirati da je za mene moj direktor jedan običan lopov i prevarant.
Ali kakva će mu biti pokora ??

Ček, jel ti želiš da pop umjesto tebe obavi građansku dužnost? Hm.

Što pop može reć na to osim 'da, svaki građanin ima građansku dužnost prijavljivati lopove, ali mi se u to ne bi hteli mešati, jerbo nama kad na ispovijed dođe lopov i prizna svoja nedjela, mi to državnom laboratu ne smijemo ispovijedati'.

Drugom rječi, ak ti neko provali u kuću, ne zovi popa neg policiju.

[userxxx]

krena kaže:

Neke su stvari nekad grijeh, a nekad nisu grijeh.

Mene zanima što će reći pop na ispovjedi mome bivšem direktoru:
https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...&postcount=214
Sada ću vam reći jedan tipičan primjer legalne otimačine: Jedno poduzeće je bilo vrlo uspješno do početka Domovinskog rata. Normalno, u ratu sva poduzeća posluju otežano. Unatoč tome je država odlučila poduzeća privatizirati, uključujući i tu firmu u mojem primjeru. To se poduzeće sastojalo od nekoliko totalno tehnički odvojenih cjelina. Zbog rata su neke cjeline poslovale u nemogućim uvjetima. Jedini dio koji je mogao poslovati pozitivno je bila čarter-flota. Ova je mogla biti dislocirana van ratnih zona u državi, uključujući i odlazak sa njom u inozemstvo. Direktor poduzeća i njegovi sateliti su bacili oko na tu flotu, da je oni povoljno otkupe. Tako je i bilo: ovi su uz pomoć političke vrhuške podijelili poduzeće na odvojene cjeline, svaka po svojoj djelatnosti.
Objavili su oglas u novinama, koji je bio savršeno transparentan. Čarter-flota se prodavala na rate sa strogo određenim iznosima. U principu to i nije bilo naročito povoljno. Osobno znam neke ljude koji su bili odustali od kupnje tih čarter-plovila, jer im je računica pokazala minimalnu profitabilnost. Jedna stavka u natječaju je bila odlučujuća, a da nitko nije vidio njezin značaj. Stavka broj 7 je glasila: Čarter-plovila je moguće plaćati i u dionicama matičnog poduzeća. Ovaj stavak nije bio uopće sporan, jer se tako posluje bilo gdje u svijetu. Laici, kao i mnogo stručniji ljudi, uopće nisu uvidjeli mogućnost manipulacija sa stavkom broj 7. O čemu se radi? Radi se o tome da je država poklonila narodu, skoro besplatno više od 30% dionica cijelog poduzeća. Čarter-flota je bila vrijedna oko 20 % tog poduzeća kao cjeline. Ljudi su imali te dionice par godina, a da ih nisu mogli prodati niti po bagatelnoj cijeni (da i ne spominjemo da nisu nikad dobili ni kune dividende). Jednostavno ih u ratu nitko nije htio kupiti. Odjednom su se pojavili direktor i njegovi sateliti koji su nudili čak 25% od upisane vrijednosti na tim dionicama. Oni su plaćali svaku dionicu vrijednu 1000 DEM-a “dobrih” 250 DEM-a. Normalno, narod je navalio na prodaju svojih dionica, koje je ionako dobio besplatno, a nitko im ih nije htio kupiti ranije niti za 10 DEM-a. Sami pogađate suštinu stvari: Direktor i njegovi sateliti su platili čarter-flotu po cijeni od 35 % od realno tržišne. (platili su ranije 10% učešća). Da li direktora i njegovu ekipu za to peče savjest, odnosno da li je to grijeh što su oni napravili? Radnici tog poduzeća to smatraju plačkom, odnosno grijehom, a direktor samo lukavstvom. On bi njima, kao i ostalim potencijalnim kupcima mogao reći: ”Tko vas jebe, kad ste nepismeni i ćoravi, te niste uvidjeli važnost stavke broj 7”. Ja mislim da to nije bio usamljeni slučaj u Hrvatskoj privatizacionoj pljački. To je sve bilo moguće napraviti isključivo uz pomoć politike. Bez nje ne bi bilo moguća niti dioba poduzeća na tehničke cjeline, niti bi se bila pojavila famozna stavka broj 7. Što se tiče lukavosti, jedan je čovjek za taj pojam ovako rekao: “Molim vas, ne spominjite mi lukavost, to je za mene samo jedan blaži izraz za pokvarenost”.

Ja se mogu susreti sa ispovjednikom moga direktora. Te popu sugerirati da je za mene moj direktor jedan običan lopov i prevarant.
Ali kakva će mu biti pokora ??

Da li da izmoli 100 očenaša ili da mora vratiti što je lukavstvom stekao.
A može i sam sebe prijaviti uskoku.
Ali uskok može njemu reći da to nije kazneno djelo, jer je tako odlučio ustavni sud. Ili da je krivično djelo išlo u zastaru.

građanski zakoni ne određuju što je grijeh a što nije,to može samo Božji zakon

[userxxx]

krena kaže:

Religije nas uče da se moramo pridržavati Zakona datih direktno od Boga.
Tako imamo 10 zapovjedi Božjih.
Imamo i 7 smrtnih grijeha.


Ali što je sa brojnim građanskim zakonima ? Npr. zabranjena je prodaja droge.
Ako je ja prodajem valjda radim grijeh.
Da li je to grijeh zgog kršenja Božjeg poredka ili pak samo građanskih zakona.
Jer ja mogu ići u Urugvaj i tamo legalno marihuanu kupovati i prodavati.
Ali kada dođem u Hrvatsku, zbog takve djelatnosti mogu dobiti 3 godine zatvora.
Dakle, što će meni reći svećenik na ispovjedi u ovom slučaju. Ako se ispovijedam u Urugvaju i što ako je to kod kuće?

Evo i konkretnog slučaja: https://www.forum.hr/showpost.php?p=55118854&postcount=5

Mene je pekla savjest jer sam bio sudionik prevare:
Da li da budem pravi kršćanin ili da budem vlaj !??
Ovih dana sam u velikoj nedoumici. Ja naime radim u firmi na jednom skupom i osjetljivom
stroju. Taj stroj je star 20 godina ali je održavan, tako da je do prije neki dan
bezprijekorno radio. Ali se pokvario. I naše održavanje je zakljucilo, te kontaktiralo
proizvodaca koji isto predlaže temeljitu, ali skupu reparaciju.
Pošto smo mi tipicna hrvatska privatna firma koja je dekintirana, rukovodstvo se sjetilo
jedne "cake". A to je da izmuzemo novce iz Euroherc osiguranja. Naime, šef održavanja ce
službeno prijaviti kvar stroja uzrokovan padom teškog celicnog izradka zbog pucanja
konopa na dizalici, koji je polomio vitalni dio na stroju. I osiguracija ce sve to
platiti. Jer firma redovito place premiju. A ja cu to supotpisati. Radi se o nekih 10 000 eura.
Ja kao pravi kršcanin bi treba tako nešto ne potpisivati, ili još bolje se
pobuniti i reci rukovodstvu da je to tipicna pljacka osiguravajuceg društva. Ako to
kažem, mogao bih pasti u nemilost rukovodstva, a to automatski znaci da bih to mogao
osjetiti na placi slijedecih mjeseci, ako ne i godina. Inace je imam rodakinji koja radi
u osiguravajucem društvu na visokorangiranom mjestu. Što vi predlažete na temelju vaše kršcanske savjesti:

1. Šutiti, praviti se vlaj i sve to potpisati
2. Ne potpisati jer kršcanin ne smije držati vrecu lopovu koji krade
3. Ne samo ne potpisati, nego o tome obavijestiti svoju rodakinju što joj ovi spremaju

Ali izgleda da to više nije grijeh jer je tako odlučio vrhovni sud RH. Da li to moraju poštivati svećenici, tj. da sam ja bio na ispovjedi radi svjesnog pristanka na prevaru svečenik bi mi dao pokoru.
A da sam umro a to nisam ispovjedio, slijedi 10 godina čistilišta.
Da li Sv. Petar mora poštivati odluku vrhovnog suda RH i meni smanjiti kaznu u čistilištu !??

Ne mora

[Pravi Život]

krena kaže:

Religije nas uče da se moramo pridržavati Zakona datih direktno od Boga.
Tako imamo 10 zapovjedi Božjih.
Imamo i 7 smrtnih grijeha.

Ali što je sa brojnim građanskim zakonima ? Npr. zabranjena je prodaja droge.
Ako je ja prodajem valjda radim grijeh.

Podosta je građanskih zakona koji na neki način slijede Božje zapovijedi a da se preko tih zakona Boga ni ne spominje.

Droga udi? Ne piše li da ne naudiš nikome? Onda, štima, zar ne.

[krena]

Evo jedne trenutačno aktuelne problematike. A to je problem kredita u švicarskim francima.
Ja sam slislio ovu biblijsku priču, koja karikira taj problem:

U ono doba dođoše galije u Crno more i donesoše teret skupocjenog drva iz Indije. Mnogi su u Izraelu, čuli za to, uključujući i Josipa, stolara iz Nazareta. I on kaže svojoj ženi Mariji: „Ženo, bilo bi dobro kupiti nekoliko zaprežnih kola ebanovine. Priča se da su bogataši u Izraelu ludi za namještajem od indijskog drva. Kralj Herod traži dobrog stolara da mu napravi sarkofag od tog drva“. Na to mu žena Marija odgovori: „To bi bilo dobro, samo mi nemamo novaca, skoro smo sve potrošili što su nam dala tri mudraca“. Na to će Josip: „Sutra idem kod kamatara Nikodema da posudim 100 zlatnika. Znam da neće biti povoljno, jer on i rođenom bratu traži velike kamate“. Sutra dan otiđe Josip kod Nikodema da mu ovaj posudi 100 zlatnika na 5 godina. Kamatar Nikodem izađe u susret Josipu, te mu odredi ukupne kamate tako da mora za 5 godina vratiti 150 zlatnika. Uz to mu predloži da radije uzme 1000 srebrnjaka nego 100 zlatnika, jer će ljudi radije plaćati u srebru. Josip je radio sam u radioni, pa nije uzima velike poslove, nego je radio za obično pučanstvo. U zadnjih 50 godina je omjer zlatnika prema srebrnjacima bio 1 : 10. I tako Nikodem i Josip zaključiše posao. Sa 1000 srebrnjaka Josip je kupio skupocjeno drvo, te počeo raditi namještaj od njega. Prve godine je sve išlo po ustaljenom redu. Josip je radio uspješno svoj posao i vraćao kredit Nikodemu. Nakon prve godine se dogodila jedna neobična stvar. Nađoše rimljani veliko nalazište srebra u Libiji. Uskoro je cijelo Carstvo bilo njime preplavljeno. Slijedeće godine je omjer zlatnika prema srebrnjacima bio 1 : 20. Normalno da su cijene u zlatu ostale iste, ali se za plaćanje u srebru tražila duplo veći broj srebrnjaka. Jednu večer, dok su jeli, Josip kaže svojoj ženi Mariji: “Ženo, odlično smo prošli sa ovom posudbom kod Nikodema. Ja sam po ugovoru obavezan plaćati u srebrnjacima, a to je sada duplo manje negoli prije dvije godine“. To je slušao njihov sin Isus, koji je imao 14 godina, te kaže ocu Josipu: „Sutra ćeš ići kod Nikodema i prepraviti ugovor. Moraš biti pošten i vraćati u zlatu, ili pak u duploj količini srebra“. Na to će Josip: „Moj dragi sine Isuse, a što da je slučajno bila obrnuta situacija, pa da se omjer zlatnika prema srebrnjacima spustio na 1 : 5. Tako nešto bi se dogodilo da je Rimski car sanjao da mora napraviti srebreni kip Jupitera visokog 50 lakata. Potrošio bi za njega pola srebra koje kola Rimskim carstvom. U tom slučaju Nikodem ne bi imao nikakve milosti prema meni. Samo bi mi rekao da se ugovor mora poštivati. Ja ću i dalje vraćati redovito u srebru i strogo po ugovoru. Kada budeš ti gazda radione i novca, radi po svome. Dok te hranim, ja ću odlučivati o tome što je za mene pravo poštenje“. Na to će Isus: „Oče, ti jako griješiš. Tvoje poštenje je tipično ljudsko. Ako želiš biti idealan pred Bogom, onda i tvoje poštenje mora biti idealno“. Otac Josip odgovori: „Zašto bih se ja odrekao onog što mi pripada? Ugovor je potpisan u srebrnjacima i tako će i ostati. Kud bi nas dovelo ako bismo u svakoj stvari tražili Božje poštenje. Ja se strogo držim Zakona Mojsijevih, a u njima ne piše ništa o tome kako se dužnik mora ponašati kada kraljevstvo bude prepravljeno srebrnjacima“.

Dakle što bi rekli kršćani na ovo ?
Da li se treba samo držati ugovora ili se treba držati i malo poštenja.

[userxxx]

krena kaže:

Evo jedne trenutačno aktuelne problematike. A to je problem kredita u švicarskim francima.
Ja sam slislio ovu biblijsku priču, koja karikira taj problem:

U ono doba dođoše galije u Crno more i donesoše teret skupocjenog drva iz Indije. Mnogi su u Izraelu, čuli za to, uključujući i Josipa, stolara iz Nazareta. I on kaže svojoj ženi Mariji: „Ženo, bilo bi dobro kupiti nekoliko zaprežnih kola ebanovine. Priča se da su bogataši u Izraelu ludi za namještajem od indijskog drva. Kralj Herod traži dobrog stolara da mu napravi sarkofag od tog drva“. Na to mu žena Marija odgovori: „To bi bilo dobro, samo mi nemamo novaca, skoro smo sve potrošili što su nam dala tri mudraca“. Na to će Josip: „Sutra idem kod kamatara Nikodema da posudim 100 zlatnika. Znam da neće biti povoljno, jer on i rođenom bratu traži velike kamate“. Sutra dan otiđe Josip kod Nikodema da mu ovaj posudi 100 zlatnika na 5 godina. Kamatar Nikodem izađe u susret Josipu, te mu odredi ukupne kamate tako da mora za 5 godina vratiti 150 zlatnika. Uz to mu predloži da radije uzme 1000 srebrnjaka nego 100 zlatnika, jer će ljudi radije plaćati u srebru. Josip je radio sam u radioni, pa nije uzima velike poslove, nego je radio za obično pučanstvo. U zadnjih 50 godina je omjer zlatnika prema srebrnjacima bio 1 : 10. I tako Nikodem i Josip zaključiše posao. Sa 1000 srebrnjaka Josip je kupio skupocjeno drvo, te počeo raditi namještaj od njega. Prve godine je sve išlo po ustaljenom redu. Josip je radio uspješno svoj posao i vraćao kredit Nikodemu. Nakon prve godine se dogodila jedna neobična stvar. Nađoše rimljani veliko nalazište srebra u Libiji. Uskoro je cijelo Carstvo bilo njime preplavljeno. Slijedeće godine je omjer zlatnika prema srebrnjacima bio 1 : 20. Normalno da su cijene u zlatu ostale iste, ali se za plaćanje u srebru tražila duplo veći broj srebrnjaka. Jednu večer, dok su jeli, Josip kaže svojoj ženi Mariji: “Ženo, odlično smo prošli sa ovom posudbom kod Nikodema. Ja sam po ugovoru obavezan plaćati u srebrnjacima, a to je sada duplo manje negoli prije dvije godine“. To je slušao njihov sin Isus, koji je imao 14 godina, te kaže ocu Josipu: „Sutra ćeš ići kod Nikodema i prepraviti ugovor. Moraš biti pošten i vraćati u zlatu, ili pak u duploj količini srebra“. Na to će Josip: „Moj dragi sine Isuse, a što da je slučajno bila obrnuta situacija, pa da se omjer zlatnika prema srebrnjacima spustio na 1 : 5. Tako nešto bi se dogodilo da je Rimski car sanjao da mora napraviti srebreni kip Jupitera visokog 50 lakata. Potrošio bi za njega pola srebra koje kola Rimskim carstvom. U tom slučaju Nikodem ne bi imao nikakve milosti prema meni. Samo bi mi rekao da se ugovor mora poštivati. Ja ću i dalje vraćati redovito u srebru i strogo po ugovoru. Kada budeš ti gazda radione i novca, radi po svome. Dok te hranim, ja ću odlučivati o tome što je za mene pravo poštenje“. Na to će Isus: „Oče, ti jako griješiš. Tvoje poštenje je tipično ljudsko. Ako želiš biti idealan pred Bogom, onda i tvoje poštenje mora biti idealno“. Otac Josip odgovori: „Zašto bih se ja odrekao onog što mi pripada? Ugovor je potpisan u srebrnjacima i tako će i ostati. Kud bi nas dovelo ako bismo u svakoj stvari tražili Božje poštenje. Ja se strogo držim Zakona Mojsijevih, a u njima ne piše ništa o tome kako se dužnik mora ponašati kada kraljevstvo bude prepravljeno srebrnjacima“.

Dakle što bi rekli kršćani na ovo ?
Da li se treba samo držati ugovora ili se treba držati i malo poštenja.

treba biti pošten i držati se ugovora

[kom1]

krena kaže:

Evo jedne trenutačno aktuelne problematike. A to je problem kredita u švicarskim francima.
Ja sam slislio ovu biblijsku priču, koja karikira taj problem:

U ono doba dođoše galije u Crno more i donesoše teret skupocjenog drva iz Indije. Mnogi su u Izraelu, čuli za to, uključujući i Josipa, stolara iz Nazareta. I on kaže svojoj ženi Mariji: „Ženo, bilo bi dobro kupiti nekoliko zaprežnih kola ebanovine. Priča se da su bogataši u Izraelu ludi za namještajem od indijskog drva. Kralj Herod traži dobrog stolara da mu napravi sarkofag od tog drva“. Na to mu žena Marija odgovori: „To bi bilo dobro, samo mi nemamo novaca, skoro smo sve potrošili što su nam dala tri mudraca“. Na to će Josip: „Sutra idem kod kamatara Nikodema da posudim 100 zlatnika. Znam da neće biti povoljno, jer on i rođenom bratu traži velike kamate“. Sutra dan otiđe Josip kod Nikodema da mu ovaj posudi 100 zlatnika na 5 godina. Kamatar Nikodem izađe u susret Josipu, te mu odredi ukupne kamate tako da mora za 5 godina vratiti 150 zlatnika. Uz to mu predloži da radije uzme 1000 srebrnjaka nego 100 zlatnika, jer će ljudi radije plaćati u srebru. Josip je radio sam u radioni, pa nije uzima velike poslove, nego je radio za obično pučanstvo. U zadnjih 50 godina je omjer zlatnika prema srebrnjacima bio 1 : 10. I tako Nikodem i Josip zaključiše posao. Sa 1000 srebrnjaka Josip je kupio skupocjeno drvo, te počeo raditi namještaj od njega. Prve godine je sve išlo po ustaljenom redu. Josip je radio uspješno svoj posao i vraćao kredit Nikodemu. Nakon prve godine se dogodila jedna neobična stvar. Nađoše rimljani veliko nalazište srebra u Libiji. Uskoro je cijelo Carstvo bilo njime preplavljeno. Slijedeće godine je omjer zlatnika prema srebrnjacima bio 1 : 20. Normalno da su cijene u zlatu ostale iste, ali se za plaćanje u srebru tražila duplo veći broj srebrnjaka. Jednu večer, dok su jeli, Josip kaže svojoj ženi Mariji: “Ženo, odlično smo prošli sa ovom posudbom kod Nikodema. Ja sam po ugovoru obavezan plaćati u srebrnjacima, a to je sada duplo manje negoli prije dvije godine“. To je slušao njihov sin Isus, koji je imao 14 godina, te kaže ocu Josipu: „Sutra ćeš ići kod Nikodema i prepraviti ugovor. Moraš biti pošten i vraćati u zlatu, ili pak u duploj količini srebra“. Na to će Josip: „Moj dragi sine Isuse, a što da je slučajno bila obrnuta situacija, pa da se omjer zlatnika prema srebrnjacima spustio na 1 : 5. Tako nešto bi se dogodilo da je Rimski car sanjao da mora napraviti srebreni kip Jupitera visokog 50 lakata. Potrošio bi za njega pola srebra koje kola Rimskim carstvom. U tom slučaju Nikodem ne bi imao nikakve milosti prema meni. Samo bi mi rekao da se ugovor mora poštivati. Ja ću i dalje vraćati redovito u srebru i strogo po ugovoru. Kada budeš ti gazda radione i novca, radi po svome. Dok te hranim, ja ću odlučivati o tome što je za mene pravo poštenje“. Na to će Isus: „Oče, ti jako griješiš. Tvoje poštenje je tipično ljudsko. Ako želiš biti idealan pred Bogom, onda i tvoje poštenje mora biti idealno“. Otac Josip odgovori: „Zašto bih se ja odrekao onog što mi pripada? Ugovor je potpisan u srebrnjacima i tako će i ostati. Kud bi nas dovelo ako bismo u svakoj stvari tražili Božje poštenje. Ja se strogo držim Zakona Mojsijevih, a u njima ne piše ništa o tome kako se dužnik mora ponašati kada kraljevstvo bude prepravljeno srebrnjacima“.

Dakle što bi rekli kršćani na ovo ?
Da li se treba samo držati ugovora ili se treba držati i malo poštenja.

To je ugovor i to nema veze sa poštenjem i moralom.

Postoje bolji primjeri iz Biblije o moralnom.

Jakov je pripravljao jelo. Ezav je došao sa polja i rekao da Jakovu je jako gladan, skorio umire od gladi. Jakov umjesto da sa rođenim bratom podijeli hranu što bi svatko učinio kiaže bratu da će mu dati da jede ako se Ezav odrekne prvorodstva. Ezav kaže da hoće a Jakov traži da se Ezav zakune.

Po nekom običajnom p'ravu može se raditi o ugovoru. U starmo vijeku nije bio lako dostupan papir i olovka anije bilo ni javnih bilježnika. Zbog toga su ugovore pravili po običajnom pravu i po usmenim ugovorima. Stranke ugovora bi se zaklele pred svjedoci9ma da će se držati ugovora. Ta zakletva i svjedoci su bili poput pisanog ugovora i poput javnog bilježnika. Dakle Jakov i Ezav su na neki način sklopili ugovor koji se stariji brat odriče svojih rođenjem stečenih prava na naslijedstvo.

Možemo govoriti da su sklopili ugovor ali je Jakovljevo ponašanje prema rođenom bratu bilo nemoralno. Ugovor je skloplje pod nemoralnim okolnostima ali ni po zakonima o ugovornom pravu se nebi moglo reći da je takav ugovor strogo gledano zakonit jer je iskorištena okolnost da Ezav zbog gladi nije možda mogao svjesno i racionalno rasuđivati u tom trenutku. A sličnih primjera ima i u životu. Recimo u vrijeme ratova neki ljudi koji nisu ništa krivi moraju zbog rata bježati i ostaviti imovinu koja dospijeva u tuđe ruke onih koji su iskoristili rat da bi se obogatili. Netko može reći da je takva imovina bila napuštena ili ničija.

[kom1]

Crkveni zakoni ne postoje.

Postoji sabor koji donosi zakone a znamo da određene kategorije stanovništva imaju zabranu da uđu u sabor kao zastupnici koji donose zakone.

[shaganappi]

Jedni kršćanska religija govori da se mora držati 10 tzv. zapovijedi, judaizam ne. Dato je na izbor.
Što se tiče tih 10 zapovijedi u judaizmu to nisu zapovijedi nego 10 riječi ili 10 izričaja. U judaizmu ima 613 zapovijedi koje se zovu micvot. 10 riječi je izgovorio Bog pod Sinajem cijelom narodu a one su tek sažetak 613 zapovijedi koje je nabrojao Rambam, odnosno Maimoides.

[shaganappi]

Crkvene zakone je izmislila Crkva radi podjarmljivanja kršćanskih ovaca a za svoju raskoš i moć. Nemaju puno veze s NZ-om.
Građanske pak zakone donosi državna vlada i često se mijenjaju već kako njima paše, za narod slabo mare.
Božji pak zakoni su za sva vremena , za sve ljude koji ih hoće štovati i ne mjenjaju se niti za jedno slovo. Po judaizmu samo pripadnici izraelskog naroda mogu ali ne moraju održavati 613 zapovijedi Božjih, za sve ostale narode dovoljno je 7 Noahidskih zakona.

[Nepoznati]

shaganappi kaže:

Crkvene zakone je izmislila Crkva radi podjarmljivanja kršćanskih ovaca a za svoju raskoš i moć. Nemaju puno veze s NZ-om.

?

Građanske pak zakone donosi državna vlada i često se mijenjaju već kako njima paše, za narod slabo mare.
Božji pak zakoni su za sva vremena , za sve ljude koji ih hoće štovati i ne mjenjaju se niti za jedno slovo. Po judaizmu samo pripadnici izraelskog naroda mogu ali ne moraju održavati 613 zapovijedi Božjih, za sve ostale narode dovoljno je 7 Noahidskih zakona.

https://en.wikipedia.org/wiki/613_commandments

Ovi nisu loši, samo pitanje je što je to previše. Nekima nikada dosta...

593. Kralj ne smije imati previše žena - Pnz. 17:17
594. Kralj ne smije imati previše konja - Pnz. 17:16
595. Kralj ne smije imati previše srebra i zlata - Pnz. 17:17

Kako ovo tumačiš?

Sudovi moraju provoditi smrtnu kaznu kamenovanjem - Pnz. 22:24
Sudovi moraju provoditi smrtnu kaznu spaljivanja - Lev. 20:14
Sudovi moraju provoditi smrtnu kaznu mačem - Ex. 21:20
Sudovi moraju provoditi smrtnu kaznu davljenjem - Lev. 20:10
Sudovi moraju objesiti one kamenovane zbog hule ili idolatrije - Pnz. 21:22

Ah sad sam vidio ovo:

Po judaizmu samo pripadnici izraelskog naroda mogu ali ne moraju održavati 613 zapovijedi Božjih

Zakon koji se "može, ali i ne mora provoditi". lol
Slutim velike rupe u takvom zakonu....