Razmaženost - kako je detektirati, tretirati i eliminirati

[Lyanna Stark]

Zao mi je sto vadim temu iz naftalina, ali htjela sam raspravljati o razmazenosti. Da nisam nasla ovu temu, otvorila bih novu.


Smatrate li da je dijete razmazeno ako ne cijeni igracke koje ima? Mozda se netko nece sloziti, ali ja smatram da mala djeca (do 4-5 godina) ne bi trebala cijeniti igracke kao da su od zlata. Smatram da je to potrosna roba. To sluzi za igru, neka se igraju.

Dobro, to ne znaci da se treba kupovati igracke kao na spagi, lako roditelji odgoje dijete da ne trazi igracku svaki mjesec.
Smatrsm da djeca mogu ne cijeniti igracke dovoljno cak i da imaju samo tri igracke doma i da je to sve sto su ikad imali.

Tko se (ne) slaze?

[Lord Byron]

Definiraj (ne)cijenjenje igračaka .

"Cijeniti igračku" po meni ne znači bogoštovati ju - cijeniti igračku znači da dijete ima kakvu-takvu svijest da ni igračke ni novac ne rastu na stablu. To, naravno, ne znači da dijete treba biti sluga igračkama umjesto da one služe njemu.

[Lyanna Stark]

Lord Byron kaže:

Definiraj (ne)cijenjenje igračaka .

"Cijeniti igračku" po meni ne znači bogoštovati ju - cijeniti igračku znači da dijete ima kakvu-takvu svijest da ni igračke ni novac ne rastu na stablu. To, naravno, ne znači da dijete treba biti sluga igračkama umjesto da one služe njemu.

S koliko godina je dijete sposobno shvatiti da igracke ne rastu na stablima? 3? 4? 5?

[Ribež]

winnerica kaže:

Moj sinek je sad 13 godišnjak al imam dobru priču o tome kak je to prestalo:

Uglavnom, lud za kupovinom igračaka; svih vrsta, što skupljih, što složenijih i po mogućnosti istog auta kakvog ima doma (da izludiš... ).
Kad je imao cca 4 g. bacao mi se po podu u shopping centru Prečko, pa sam od srama popustila i kupila mu nekakvog transformera. Uglavnom, kad smo došli doma, on sretan, ja iskomirana i naravno to ispričam mužu. Tata ga pita: koga si ti pitao za dozvolu da kupiš transformera?! Mali: Zašto si mamu ucjenjivao? Mali: Tata: Biraj, za kaznu: hoćeš batine (naravno prazna prijetnja) ili da potrgam transformera?! Mali: potrgaj transformera tata! jer nije vjerovao da će to stvarno tata napraviti.
E ljudi moji, tog transformera ni rođena majka nebi prepoznala, bio je potrgan na mini komadiće, a mali u suzama skuplja djelove u vrećicu i govori: odnijet ću ja to uji da mi ga popravi!!! I od tada, mir

Sada ću ja ispričati svoju priču iz djetinjstva sličnu ovoj ovdje da vidite kako to izgleda meni odrasloj osobi dobrano blizu 40- tim godinama.
Imam 4 godine i pet godina stariju sestru u to doba. Došla neka mamina tetka i dala novce meni i sestri. Sestra i ja sutradan otišle u tadašnju Namu i kupile za to igračke. Još i dan danas pamtim točno u svaku crtu detalj toga što smo kupile. Mama kroz par dana pita gdje su vam novci. Mi se zagonetno smiješimo i pokažemo što smo kupile. Rekacija mame: primila je to i potrgala
Uz napomenu da nam nikada nisu uskračivali igračke, nisu nas fizički kažnjavali i nemam puno ružnih uspomena iz tog doba..
Ali ovo.. slomilo mi srce.
Ma evo kunem vam se da i dan danas u meni malo dijete čuči i tuguje za tim igračkama...
I nikada to u životu nisam zaboravila. Oprostila jesam kao odrasla. Ali ono dijete u meni - nikada.

[Monstera]

Lyanna Stark kaže:

Smatrsm da djeca mogu ne cijeniti igracke dovoljno cak i da imaju samo tri igracke doma i da je to sve sto su ikad imali.

ne znam sto si tocno mislila pod cijeniti i ne cijeniti igracke , al da budem on topic, po meni jedna od najboljih definicija razmazenosti....

"Razmaženost ne znači da djeca dobivaju previše onoga što žele, već da dobivaju premalo onoga što im je potrebno."

[Lyanna Stark]

Na taj post me potakao tudi post na ovom forumu. Mozda ti je zato cudno. Sada ga ne mogu naci, ali bilo je rijec o 4-godisnjakinji koja, navodno, ne cijeni igracke, i igra se s njima samo par minuta. Meni je to normalno ponasanje za malo dijete, ali mozda sam u krivu.

Mislim da je to Byronov quote, zar ne? Ne znam sto da mislim o toj izjavi. Smatram da razmazenost ne mora biti povezana s igrackama i stvarima, ali u istom trenutku mi se ta izjava cini krivom. Voljela bih da Byron, ili netko tko se u to razumije, bolje objasni. Pazljivo cu citati.

[SummerNight]

pa nema ovaj quote nikakve veze sa stvarima materjalnim

btw, to je jull rekao, byron mozda je pametan al tak pametan nije

[Monstera]

SummerNight kaže:

pa nema ovaj quote nikakve veze sa stvarima materjalnim

btw, to je jull rekao, byron mozda je pametan al tak pametan nije

da, ja sam jesper jula kvotala

i da, razmazenost definitivno nema veze (iako moze imati) sa materijalnim

meni cesto bude tuzno uskracivanje djetetu igracaka, izlazaka, sladoleda....da ne bude razmazeno (ne zato jer roditelj trenutno nema novaca, ne svidja mu se igracka ili je ljut, nego zato da "se dijete nauci da ne bude razmazeno")


kad djeca imaju "previse igracaka" ne znaju se igrati sa njima naprosto zato jer ih nisu upoznali, nisu ih istrazili, nemaju ih vremena istrazivati i upoznavati jer stalno dolaze nove i nove...
a ono najgore, kada ih odrasli uce kako bi se trebali igrati sa tim igrackama (uz dodatak, kada gdje, kolko dugo).....ono, ne mozes sam uzeti igracku i manipulirati kako ti padne napamet, nego onako kako pise u uputama, kako je netko "iskusan" zamislio...
najcesce se to radi da se igracka ne potrga, dijete ne ozlijedi, ili tako iz nekog sigurnosnog razloga, al na kraju se svede da je djeci zapravo uskracena njihova potreba na igru i istrazivanje

i u tom smislu, kada njihova potreba za istrazivanjem nije zadovoljena, oni jesu u riziku da postanu razmazeni

[tisi]

Ribež kaže:

Sada ću ja ispričati svoju priču iz djetinjstva sličnu ovoj ovdje da vidite kako to izgleda meni odrasloj osobi dobrano blizu 40- tim godinama.
Imam 4 godine i pet godina stariju sestru u to doba. Došla neka mamina tetka i dala novce meni i sestri. Sestra i ja sutradan otišle u tadašnju Namu i kupile za to igračke. Još i dan danas pamtim točno u svaku crtu detalj toga što smo kupile. Mama kroz par dana pita gdje su vam novci. Mi se zagonetno smiješimo i pokažemo što smo kupile. Rekacija mame: primila je to i potrgala
Uz napomenu da nam nikada nisu uskračivali igračke, nisu nas fizički kažnjavali i nemam puno ružnih uspomena iz tog doba..
Ali ovo.. slomilo mi srce.
Ma evo kunem vam se da i dan danas u meni malo dijete čuči i tuguje za tim igračkama...
I nikada to u životu nisam zaboravila. Oprostila jesam kao odrasla. Ali ono dijete u meni - nikada.

pretužno
a i ova priča od winnerice isto

ne kužim ni u jednoj ni u drugoj postupke roditelja.

[Kakadu]

ja ne vjerujem u "razmaženost" - ne vjerujem da to postoji. iz osobnog iskustva znam da je dijete za koje tvrde da je razmaženo obično zapravo zanemareno. sjećam se jednog učenika iz osnovne škole u kojoj sam radila - svi su ga karakterizirali kao "razmaženog" - imao je sve što je mogao poželjeti i što su ostali priželjkivali (od odjeće do igračaka), ponašao se bahato, ulazio u tučnjave. roditelji su mu bili dobro stojeći. ja sam iz jednog razgovora s njegovim tatom shvatila da dijete većinu vremena provodi s kućnom pomoćnicom dok su mu roditelji odsutni! a mala djeca svojim ponašanjem često traže negativnu pažnju kad ne dobivaju dovoljno pozitivne.
dijete po mom sudu ne može dobiti previše ni pažnje ni maženja. ali može premalo.

[chocolatecookie]

Lyanna Stark kaže:

bilo je rijec o 4-godisnjakinji koja, navodno, ne cijeni igracke, i igra se s njima samo par minuta.

Kakve veze parminutno igranje ima s cijenjenjem igračke?

Dijete bi trebalo cijeniti to što su njegovi roditelji dali novac za igračku pa se igrati njome iz pristojne zahvalnosti, wtf?

[Lyanna Stark]

chocolatecookie kaže:

Kakve veze parminutno igranje ima s cijenjenjem igračke?

Dijete bi trebalo cijeniti to što su njegovi roditelji dali novac za igračku pa se igrati njome iz pristojne zahvalnosti, wtf?

Ne mogu naci post, ali i ja se ne slazem da je dijete bilo razmazeno.

Htjela sam cuti da li se vi slazete s menom, tj. da dijete nije duzno cjeniti igracke.
Ljudi vezu razmazenost s posjedovanjem, prica od Kakadu je bas .

[te@]

Tumarala sam bespucima foruma kadli vidim ovaj topic Djevojcica iz prvog posta ove jeseni krece u skolu. Jos me nije pocela nozem naganjat oko stola, sto je dobra vijest. Losa je da se jos uvijek fajtamo oko npr. hrane. A u smislu iznudjivanja sad se sluzi nekim sofisticiranijim tehnikama, kao npr. "Mama, jel ti sjela placa?" ili "Kupis mi jednu sitnicu, pliiiiz"

[miss daisy]

Lyanna Stark kaže:

Smatrsm da djeca mogu ne cijeniti igracke dovoljno cak i da imaju samo tri igracke doma i da je to sve sto su ikad imali.

Tko se (ne) slaze?

ja se s ovim ne slažem. čini mi se dosta nevjerojatnim da dijete koje ima tri igračke doma, ima isti stav prema njima kao dijete koje ih ima 300, i koje svako malo dobije novu.


ugl meni je razmaženost povezana s igračkama ukoliko dijete ne može prihvatiti da neku igračku neće dobiti, tj ako roditelji prisilno kupuju igračke da bi kupili sebi mir.
i to mi je također povezano s onim citatom od nosorog, jer smatram da dijete koje raste u zdravom okruženju mora biti sposobno prihvatiti da nema sve što imaju drugi, i da zbog toga neće raditi drame.


što se tiče situacije doma, moj ima po meni previše igračaka, a u usporedbi s ostalom djecom, najmanje
ne kupujemo mu često nove igračke, za blagdane/rođendane i tu i tamo kad se raznježimo ali dobije od rodbine, frendova itd.
međutim nikad mu ne kupimo nešto zato što to ima netko od djece iz susjedstva. ne samo zato što time gradim neki super karakter, nego jer je igračka uvijek zanimljiva ako je ima netko drugi, a oni međusobno uvijek dijele. možda ne prvi dan što su je dobili, ali drugi, treći da.

do sad nismo nikad imali dramu u dućanu pred igračkom. kad bi je bilo, izvela bih ga van i bok.

e i popravljamo igračke. učimo ga da ih pazi, ne smije lupati s njima i sl, a ako nešto pukne i ako je moguće popraviti, mm i on uvijek skupa poprave.
ali ne da ne bude razmažen, nego je to dio nastojanja da ne bude potrošač bez mozga, bar dok ga mi financiramo, kasnije nek bude što hoće



ali da se odmaknem od igračaka, na temu razmaženosti: ja pomislim da je moj razmažen kad ima dan od cviljenja. evo neki dan je imao takvo prijepodne, sludio nas je, neće ovo, neće ono, mama ovo, mama ono, vuče se naokolo, došlo mi je da ga teleportiram u kamp u Sjevernu Koreju

[Peek-a-Boo!]

Moja je selektivno razmažena

Meni naruči palačinke ali da budu sobne temperature, poredane Nutella-pekmez-Nutella, gore da imaju štaub i na svakoj malinu

U školi/ kod bake/ u gostima/ u restoranu, pojede kaj dobije na tanjuru.

Odnos prema igračkama joj je zdraviji nego moj prema mojim igračkama.

[kajpa]

Peek-a-Boo! kaže:

Moja je selektivno razmažena

Meni naruči palačinke ali da budu sobne temperature, poredane Nutella-pekmez-Nuttela, gore da imaju štaub i na svakoj malinu

U školi/ kod bake/ u gostima/ u restoranu, pojede kaj dobije na tanjuru.

Odnos prema igračkama joj je zdraviji nego moj prema mojim igračkama.

Ja bih to kategorizirala kao zdravu i uglavnom neizbjeznu "razmazenost", pogotovo ako se rado o jedincima ili onima za koje roditelji (ili netko od njih) ipak ima malo vise vremena/paznje/srtpljenja nego li je to uobicajeno u zaposlenim i uzurbanim obiteljima, koje su u sticsci s vremenom. (a mozda i voljom/zeljom za ugadjanjem)
Ne kazem i ne tvrdim da to "zdrava" znaci ujedno i super i pozeljna, nego samo da nije nesto grozno...fuj. bljak i strasno.
Jedno je to ugadjanje i (istina pretjerano udovoljavanje) malim hirovima, dopustanje sebicnosti tog malog "gazde" koji ce uzeti i zatraziti za sebe to i to...tako i tako.
Mozda cak i zvuci grozno...ali ako je to samo segment, a djetetu se inace ne ugadja u svemu/svacemu/kojecemu i zna se sto se moze, sto ne...sto je ok traziti a sto ne....
Ako je dijete dobro i ne trazi nista posebno, ne tuguje i ne radi scene, niti se buni (pretjerano) kada nesto ne moze dobiti...onda su redovi palacinki s nutelom i pekmezom imo sasvim ok. Zasto to ne priustiti ...i razmaziti ga bar u nekom pogledu? Imo, skoro sva su djeca na neki nacin razmazena...samo to moze biti bolja i losija verziija. Nekome se dopusti, dapace uzgaja ta neka razmazenost...i udovoljava se "djetetu" ...valjda i kada napuni 40...a postoji i ona druga razmazenost, koja zna biti i teska i naporna. I djetetu i roditelju. Takvu treba pokusati korigirati.
Ne mislim na to da covjek od 40 ne zna bez mamice nista, nego da ce mu mama (s kojom ne zivi, nego ju vidi povremeno) napraviti red nutele i pekmeza i tada...i s gustom ce pojesti, jer tako voli.

[Ribež]

Moja kćer ima 10 godina i nikada je nisam smatrala a ni sada razmaženom. Imala je uvijek igračke primjerene njezinoj dobi, tata bi joj kupovao stvarno svašta (sindrom rastavljenih roditelja) ali nikada to za sada zloupotrebljavala. Tata voli skupe poklone a ona to niti ne kuži ili ne doživljava. Nije nikada bila uništivač stvari, nemarna je- čak bi rekla neuredna- kada ja znam koliko je to tata platio ali nije stvarno razmažena.
Nikada se nije bacala na stvari po dučanu i stvarno ne znam kako ali nije.
Takva je.

[kajpa]

Ribež kaže:

Moja kćer ima 10 godina i nikada je nisam smatrala a ni sada razmaženom. Imala je uvijek igračke primjerene njezinoj dobi, tata bi joj kupovao stvarno svašta (sindrom rastavljenih roditelja) ali nikada to za sada zloupotrebljavala. Tata voli skupe poklone a ona to niti ne kuži ili ne doživljava. Nije nikada bila uništivač stvari, nemarna je- čak bi rekla neuredna- kada ja znam koliko je to tata platio ali nije stvarno razmažena.
Nikada se nije bacala na stvari po dučanu i stvarno ne znam kako ali nije.
Takva je.

Bez obzira na tatu, ti i tvoj muz zasigurno niste kupovali stvari na svaki mig, niti poduzimali stosta cim ona pucne prstima. Pa jasno da nije razmazena.
I jasno da se ima djece koja se ne bacaju po ducanima zahtjevajuci ovo ili ono.... I jasno da nisu nenormalna kako to neki ovdje proglasavaju takvu djecu.
Sigurna sam da ne mislis da ti je dijete nenormalno zato jer se ne baca po podu i vristi zahtjevajuci da mu se ispuni zelja....
A nije ni razmazeno ako mu se tu i tamo ...ili malo cesce udovolji...ali ne na zahtjev tipa vristanje i bacanje....vec ili bez ikakvog zahtjeva ...tek zbog potrebe i zelje roditelja ili na molbu/trazenje...kojem se nema razloga reci - ne.

[katjes]

Ha! Znala sam da postoji ova tema.
Opet nekako ja u mislima dođem na "razmaženost" kao pojam kojem uopće ne znam definiciju.
Možda je najpametnije što sam čula/pročitala ovdje napisano
Suvremeni dječji psiholozi kažu da razmaženost ni ne postoji. Da su to djeca željna pažnje, kojima je nešto uskraćeno. Tako kaže nosorog (forumašica jel), jull, tete sa radionice "rastimo zajedno"..

No ja se ne slažem baš potpuno. Objasnim u nastavku...

(Ne znam otkud sam tako paranoična i tako se bojim da dijete ne razmazim. Baš mi je to onak opsesija. Nešto najnegativnije što se može dogoditi u odgoju djeteta. )

Pazim da ne popuštam, pazim da joj ne fali pažnje i brige no pazim i da je pustim da bude samostalna, pazim da je opomenem svaki put kad se ponaša nefer prema ljudima i djeci iz okoline (a ima tendenciju da je samoživa) da se podsjetim da to ne odobravam(o).

Ali ipak je nekako stalno gledam. Ovih dana je bila bolesna pa smo 24h/dan provele skupa, maltene sljepljene. Pa je prizdravila. Pa sam se ulovila da je tretiram ko princezu: je li ti hladno za glavu? A za koljena? Arebaš li piškiti, mislim da trebaš, već dugo nisi. () bi li sad malo jela ovog ili onog. Ii nešto peto. Ajde popij još bar malo vode, mlijeko? bijelo ili čokoladno? toplo il hladno? Je li još imaš iglicu u grlu? Lijepo mi je s tobom.

AJd vi meni recite jel to zdrav odnos? Što to nije titranje? Okej, to je sad par dana što smo na bolovanju. Ali zar nije da se treba malo pobrinuti oko toga da ovakve brige i pitanja budu dozirani (kad je u obitelji 2-3 djece ta silna briga se raspodijeli i fokus rasprši) ?

Zar nije da u protivnom dobiš dijete koje je zapravo- razmaženo; u smislu da je naviklo na punu pažnju i tretman dostojan kraljice?
I etogana, od silnog truda da budeš okej roditelj dođeš do ovog zaključka

[vlovrec]

čitala sam savjete na nekoj stranici, mislim da je neka srpska bila, u biti je više ne mogu naći, i neki doktor tamo savjetuje roditelje za razno razne probleme s djecom.
ono što sam primijetila da se vuče kroz sve savjete je: ponašajte se kao da doma imate još 5 djece. bilo to za kakanje, za to da dijete neće jesti, da se puno plače, ma za sve je bio u principu isti savjet, u biti to što veliš: ne previše titrati. pristup u biti: nemam previše vremena za tebe.

a i od jedne jako poslovno uspješne majke sam čula sličnu stvar (inače majka 3 sitne djece), za sve je govorila: pa moraju se naučiti sami, neću im ja sve. a mi se zgražavali jer kao kako će se dijete u 2 razredu osnovne škole samo buditi uz budilicu, obući i otići u školu. za sad funkcionira, a kako će biti kad djeca odrastu, da li će joj prebacivati "nisi se dovoljno brinula za mene", ne znam.

e, sad, kad imaš jedno, pa još bolesno, pa kako nećeš titrati? mene su već u bolnici špotali da sam razmazila 2 tjedna staro dijete, da mi je stalno na rukama. pa kad mi ga žao, jadan povlačio se po inkubatorima, bolnicama, raznim odjelima, operiran, i sad ga neću nositi kad imam priliku (a nisam imala često).