Posvojenje romske djece - iskustva

[sunček1]

Drage žene!

Imam veliku dvojbu i ne znam sama s njome na kraj. Prije nekog vremena, suprug i ja prijavili smo se u obradu za postupak posvojenja. Iz razgovora sa socijalnom radnicom shvatila sam, da ukoliko ste spremni uzeti dijete romske nacionalnosti, postupak posvojenja možete u vrlo kratkom periodu realizirati.

Najiskrenije, da se ne farbamo, nisam 100% sigurna u to koliko sam zaista fleksibilna, otvorena i spremna...

Dijete je dijete i nije nikako bitna boja kože ili nacionalnost, to bih ja uvijek odgovorila na postavljeno pitanje na tu temu. No sad kad sam se našla pred takvom odlukom, ne usudim se reći ni DA ni NE... Bojim se okoline, uključivanja romskog djeteta u društvo, zafrkavanja vršnjaka i sve što ide u taj koš... Vjerujem da se svaki posvojitelj prije konačne odluke bori sa sličnim temama, koliko god sami sebe predstavljali i smatrali otvorenima.

Molim Vas mame koje ste bile hrabre donijeti odluku, da podijelite svoja iskustva i način za prevladati predrasude. Nikad ne bih rekla da sam osoba s predrasudama, a opet kad se o tebi radi i kad je odluka tu - samo moraš biti siguran u nju - e tu sam pala na testu!

[niptuck]

sunček1 kaže:

Drage žene!

Imam veliku dvojbu i ne znam sama s njome na kraj. Prije nekog vremena, suprug i ja prijavili smo se u obradu za postupak posvojenja. Iz razgovora sa socijalnom radnicom shvatila sam, da ukoliko ste spremni uzeti dijete romske nacionalnosti, postupak posvojenja možete u vrlo kratkom periodu realizirati.

Najiskrenije, da se ne farbamo, nisam 100% sigurna u to koliko sam zaista fleksibilna, otvorena i spremna...

Dijete je dijete i nije nikako bitna boja kože ili nacionalnost, to bih ja uvijek odgovorila na postavljeno pitanje na tu temu. No sad kad sam se našla pred takvom odlukom, ne usudim se reći ni DA ni NE... Bojim se okoline, uključivanja romskog djeteta u društvo, zafrkavanja vršnjaka i sve što ide u taj koš... Vjerujem da se svaki posvojitelj prije konačne odluke bori sa sličnim temama, koliko god sami sebe predstavljali i smatrali otvorenima.

Molim Vas mame koje ste bile hrabre donijeti odluku, da podijelite svoja iskustva i način za prevladati predrasude. Nikad ne bih rekla da sam osoba s predrasudama, a opet kad se o tebi radi i kad je odluka tu - samo moraš biti siguran u nju - e tu sam pala na testu!

ti si jedna dobra dusa, sto god odlucis dobro je
upravo sam citala pricu s poroda di cure komentiraju kako im suza kanula a ja ono wtf like, muz me hrabri drip me dere jao meni jadna ja facepalm:nezz

i dodem tu i procitam ovo i pogodi me ...uff

kako god odlucis, dobro je sretno

[vlovrec]

ja zivim na podrucju gdje ima jako puno roma, cak bi rekla da su nas presisali sa brojnosti.

ovako ti ja na to gledam

- ako i ti zivis na takvom podrucju, ti ces to dijete nauciti hrvatski (vecina ih do skole zna par rijeci) i svemu ostalome, higijeni i to, sta vecina njih ne zna. ali problem ce se javiti kad krene u skolu, on ce se u vecini slucajeva priklanjati drustvu roma, a ne nasoj djeci, jer je on ipak njihov, a nasa djeca ce ga tesko prihvatiti u svoje drustvo iako ce znati cijelu situaciju.

ovo ti govoim iz vlastitog iskustva, jer je moja baka udomila jednog deckica, imao je mozda 5-6 godina kad je dosao. mama mu je umrla a tata je bio alkoholicar. decko je bio jako vrijedan, pomagao im je, mi smo ga smatrali za svojeg. ali on je bio izmedu dvije vatre, niti je bio rom, niti je bio nas. druzio se i s jednima i s drugima, ali velim nije spadao k nikome. na kraju se ozenio s romkinjom i dan danas zivi u romskom naselju. znas kako je, niti jedna od nasih cura ga nije htjela. ima mislim 4 djece, kad se sretnemo na ulici, porazgovaramo se i sve super. ne posjecujemo se, ali ako prolazi kraj kuce pa je netko od nas na dvoristu pozovemo ga na pivu, ono, normalan susjedski odnos. inace ima stalni posao, neka gradevina, ali nema veze, vecina njih ne radi nego samo stanca djecu i ubire socijalnu pomoc.

- druga ce mislim biti situaija ako zivis na pdrtucju gdje nema roma, onda mislim da ce ta socjalizacija u skoli ici lakse je djeca nece imati niti osjecaj sta to znaci. ovdje kod nas djeca od malih nogu znaju za probleme s romima. mozda ce biti zadirkivanja, ali isto recimo kao kad se rugaju nekome s klempavim usima. ali mislim da ce se skroz dobro uklopiti u "nasu" sredinu.

[La_LuNa]

sunček1 kaže:

Drage žene!

Imam veliku dvojbu i ne znam sama s njome na kraj. Prije nekog vremena, suprug i ja prijavili smo se u obradu za postupak posvojenja. Iz razgovora sa socijalnom radnicom shvatila sam, da ukoliko ste spremni uzeti dijete romske nacionalnosti, postupak posvojenja možete u vrlo kratkom periodu realizirati.

Najiskrenije, da se ne farbamo, nisam 100% sigurna u to koliko sam zaista fleksibilna, otvorena i spremna...

Dijete je dijete i nije nikako bitna boja kože ili nacionalnost, to bih ja uvijek odgovorila na postavljeno pitanje na tu temu. No sad kad sam se našla pred takvom odlukom, ne usudim se reći ni DA ni NE... Bojim se okoline, uključivanja romskog djeteta u društvo, zafrkavanja vršnjaka i sve što ide u taj koš... Vjerujem da se svaki posvojitelj prije konačne odluke bori sa sličnim temama, koliko god sami sebe predstavljali i smatrali otvorenima.

Molim Vas mame koje ste bile hrabre donijeti odluku, da podijelite svoja iskustva i način za prevladati predrasude. Nikad ne bih rekla da sam osoba s predrasudama, a opet kad se o tebi radi i kad je odluka tu - samo moraš biti siguran u nju - e tu sam pala na testu!

ja ti mogu prenjeti iskusto u radu s usvojenim "drugacijim" djetetom. moj je primjer, doduse, za nijansu ajmo rec' egzoticniji jer se radilo o africkom djetetu, no svejedno, iskusta su divna. dijete je odlicno prihvaceno i od strane odgojitelja, i od strane roditelja i od druge djece u skupini. da, mozda je bitno reci i da se radi o vrtickoj dobi (i to mladjoj) kad djeca jos zaista nisu svjesna takvih razlika i ne pridaju tome pozornost.

takodjer, u svojoj skupini i u skupinama oko sebe imam prilican broj romske djece koja su integrirana u normalan vrticki program. nikad nismo imali nikakvih problema, ni s vrsnjacima ni s drugim roditeljima, ne po pitanju nacionalnosti.

ono sto ti zelim reci, i kad usvojis/rodis "bijelo" dijete, nema garancije da ga vrsnjaci kad - tad u zivotu nece izrugivati zbog, stajaznam, imena, boje glasa, krive majice - ili samo zato sto djeca ponekad jednostavno znaju biti okrutna.

a kad bi posvojila vrlo malenu romsku bebicu, ta bebica bi bila odgajana bas onako kako ti i tvoja obitelj zelite i ne bi imala nikakvo sjecanje niti doticaj s romskom kulturom - ukoliko vi tako odlucite. ma i u slucaju nesto starijeg djeteta slucaj bi bio isti, jer se djecica vrlo brzo naviknu na ljubav, paznju i "na bolje". dijete koje sam spomenula na pocetku posta usvojeno je s 3 godine i po dolasku u Hrv nije znalo ni slova jezika, bilo isprepadano, gladno i zanemareno. 6 mj kasnije, kada je doslo u nas vrtic, ti na tom djetetu nisi mogao vidjeti ni trunku icega "drugacijeg" (izuzev boje koze), cak je i pricalo bolje od nekih vrsnjaka.
uz ljubav i srecu koju dobivaju u "novoj" obitelji oni zaista postaju predivne male osobe; a ako im uz ljubav od prvog dana usadjujes samopouzdanje, nikakva izrugivanja okoline ih nece moci toliko povrijediti da to bude ozbiljno ili trajno.

odluka je samo na tebi i tvojoj obitelji, a ja vam zelim svu srecu i uspjesan ishod, sto god odlucili

[miss daisy]

ja znam za slučaj usvojene romske djevojčice, kao beba je usvojena, nikakvih problema s integracijom nije bilo, dakle sve suprotno od ovoga što piše vlovrec.

iskreno, nisam ni znala ko dijete da je usvojena, pa ni da je Romkinja (da, bila je tamnije puti, al ja uopće nisam išla za tim, s tim da je i žena koja ju je usvojila tamnija, i sjećam se da sam se baš čudila kad sam saznala da nije njezina prava kći).

[Little Floramy]

Ok, to su dječica koja ili nemaju žive roditelje ili su iz drugih država/gradova ili kako?

Doduše imamo primjer ali dijete nije romskog porijekla već je iz muslimanske velike obitelji...što baca sasvim drugi dio cjelokupnog dogoja koje je izvediv ali zaista težak, osobno za mene pretežak bi bio.
Dali živite u okolini gdje ima roma ili ne, dali je to dijete predškolsko ili već školarac...po meni za tvoje nedoumice ima puno prije pitanja na koja možeš si odgovoriti da dođeš do lakšeg rješenja.
Nije boja kože koja će se isticati i netko te zapitkivati radi nje, jer danas puno nas ima koje ne možemo dobiti vl.djecu tako da od banalnih pitanja i podpitanja sam postala imuna.
Uostalom zašto bi ikome rekla da je to dijete romskog porijekla..ono će biti Vaše bez obzira tko god ga je rodio...a kasnije će se možda izraziti djetetova želja za pronalaskom svojih bioloških rod. ili rodbine a možda i ne, to nitko ne zna dok se u dijetetu ne rodi pobuda.

[sunček1]

Cure, hvala na razmišljanjima, podršci i iskustvima. Moram o svemu puno razmisliti i uskoro donijeti odluku. Dugo sam se odupirala uključiti se na "forum" ali na konkretna pitanja koja baš TEBE muče ne možeš uvijek naći odgovor ako ih sam ne postaviš. Presurfala sam sve što se može naći na tu temu, ali činjenica je da odluku nitko osim tebe ionako ne može donijeti... Ali čuti tuđa iskustva, to zaista pomaže!
Ako se nađe još netko sa željom da se uključi u ovu temu, bila bih jako zahvalna!

[Kakadu]

sunček1 kaže:

Drage žene!

Imam veliku dvojbu i ne znam sama s njome na kraj. Prije nekog vremena, suprug i ja prijavili smo se u obradu za postupak posvojenja. Iz razgovora sa socijalnom radnicom shvatila sam, da ukoliko ste spremni uzeti dijete romske nacionalnosti, postupak posvojenja možete u vrlo kratkom periodu realizirati.

Najiskrenije, da se ne farbamo, nisam 100% sigurna u to koliko sam zaista fleksibilna, otvorena i spremna...

Dijete je dijete i nije nikako bitna boja kože ili nacionalnost, to bih ja uvijek odgovorila na postavljeno pitanje na tu temu. No sad kad sam se našla pred takvom odlukom, ne usudim se reći ni DA ni NE... Bojim se okoline, uključivanja romskog djeteta u društvo, zafrkavanja vršnjaka i sve što ide u taj koš... Vjerujem da se svaki posvojitelj prije konačne odluke bori sa sličnim temama, koliko god sami sebe predstavljali i smatrali otvorenima.

Molim Vas mame koje ste bile hrabre donijeti odluku, da podijelite svoja iskustva i način za prevladati predrasude. Nikad ne bih rekla da sam osoba s predrasudama, a opet kad se o tebi radi i kad je odluka tu - samo moraš biti siguran u nju - e tu sam pala na testu!

to znači da djecu romske nacionalnosti nitko želi posvojiti, svi će radije godinama čekati bijelo dijete. po mom mišljenju iza toga stoji čisti rasizam, ništa drugo.

[peggy-nely]

Rijetki su posvojitelji spremni posvojiti romsko dijete. Mnogi u molbama za posvojenje izričito navode kako ne žele romsku djecu. Vidjela sam jednu molbu u kojoj je pisalo: bitno nam je da dijete bude naše vjere, a ne Rom.

[Ivanicapeca]

Joj, ja znam jedan primjer...nije završio dobro

Radilo se o susjedima moje bake, bračni par u četrdesetima, nisu uspjeli imati djece, krenuli su sa posvajanjem, isto tako je bilo ako ćete prihvatiti romsko dijete, sve će se brzo riješiti...pristali su. Mali je bio preljupko dijete, velikih očiju i dugih crnih gustih trepavica. Svi su ga lijepo primili u obitelji i mi susjedi, no djeca ko djeca zadrkivali su ga doduše ne zato što je Rom nego zato što je usvojen...ipak od najranijeg djetinjstva dijete je bilo hiperaktivno, nešto s njegovim psihom nije bilo ok. Mama je posebno tome pogodovala jer mu je uvijek išla niz dlaku. Toliko je silno željela dijete da je svaka žrtva bila opravdana činjenicom da napokon ima dijete i da sve može. Mic po mic kako je krenuo u školu postajao je sve neprilagođeniji. Mislim da mu roditelji nisu bili na razini zadatka, posve izgubljeni, posebno otac, nije nikako znao s njim, iako su se trudili, na kraju ga više nije podnosio. Sjećam se kad je moj dida umro. Mali ga je obožavao i stalno dolazio kod njih i uvijek bi napravio neku nepodopštinu, al dida ko pedagog je za sve imao razumijevanja iako bi ga znao najuriti doma koliko je ponekad bio nesnosan. Na pogrebu se nije dao obuzdat od svoje mame i išao je prvi iza lijesa ispred nas obitelji i skroz do rake, htio je vidjeti gdje će ga staviti...uglavnom na karminima je sjeo do moje bake i rekao joj: teta sad ste vi sami, nema barbe više, hoćete li vi mene usvojiti, mama i tata su rekli da će me vratit u dom...Baka se slomila...Na žalost, vratili su ga ali se povremeno vraćao, postao je delikventan, tata mu je umro od srca, a on je razvio nekakvu averziju i mržnju prema majci. Imao je već negdje 17 kad je bacio molotovljev koktel kroz prozor vikendice, skoro je stradala, izvukao ju je susjed. Htio je novac od prodanog stana, smatrao je da mu pripada...bilo je tu svega i droge i alkohola, pričala mi je susjeda....ne znam što se dalje dogodilo s tim dečkom...
...ne znam što bi ti rekla, nisam rasist, ali mislim da su to specijalni ljudi, posebnih gena, trebaju biti među svojima, sa svojima se najbolje kuže, ne kažu za sebe bez razloga da imaju vrelu cigansku krv...treba sve to kužiti
Nadam se da ćeš dobro odabrati, što god da bude, ali ako osjećaš imalo kolebanja, radije nemoj. Sretno!

[Retra]

sunček1 kaže:

Cure, hvala na razmišljanjima, podršci i iskustvima. Moram o svemu puno razmisliti i uskoro donijeti odluku. Dugo sam se odupirala uključiti se na "forum" ali na konkretna pitanja koja baš TEBE muče ne možeš uvijek naći odgovor ako ih sam ne postaviš. Presurfala sam sve što se može naći na tu temu, ali činjenica je da odluku nitko osim tebe ionako ne može donijeti... Ali čuti tuđa iskustva, to zaista pomaže!
Ako se nađe još netko sa željom da se uključi u ovu temu, bila bih jako zahvalna!

Ne znam za iskustvo posvojenja malog Roma, nego imam dva mala polu-Roma u blizini. Majka im je Romkinja, otac nije.

Dečkić ide u srednju, a curica je dvije godine starija od moje malecne i povremeno se druže. Još nisam od male ili od nekoga iz njenog društva čula ruganje ili bilo što loše na račun te djevojčice, a živimo na selu...
Skroz je uklopljena i po pitanju odjeće, ponašanja, kulture, jedino po čemu se razlikuje je to da je tamnija.

Nemoj podcjenjivati svoj utjecaj, ipak ćeš ti odgajati to dijete i eliminirati ono što predstavlja poteškoće u socijalizaciji (poput higijene, govora i ponašanja). Kao što ti je napisala Luna, ne treba čak biti beba u pitanju, i veće dijete će se lako priviknuti na ljubav, brigu i nježnost.

Edit:

Ivanicapeca kaže:

Joj, ja znam jedan primjer...nije završio dobro
...

Bojim se da to što je mali bio Rom i nije presudno u ovoj priči.

[Ivanicapeca]

Retra kaže:

Edit:

Bojim se da to što je mali bio Rom i nije presudno u ovoj priči.

Na žalost, to nikad nećemo moći sa sigurnošću tvrditi niti za niti protiv...
...meni se čini da je bilo presudno sve skupa.
Poanta svega: Posvajanje djeteta je samo po sebi veliki životni izazov, a posebno posvajanje djeteta iz jedne takve sredine koja je zaista posebna. Nisu svi sposobni nositi se s takvim izazovima i zato me posebno smeta što se romska djeca mogu dobit tako "preko reda". Čini mi se da je sustav sam po sebi rasistički ustrojen. Žele se riješiti romske djece što prije pod svaku cijenu.

[anin1]

niptuck kaže:

kako god odlucis, dobro je

Nikako i nikako i nikako nije dobro što god da odluči! Ne treba uljepšavat stvari! Posvojenje je prevelik životni izazov i za dijete i za roditelje da bi ga se olako shvaćalo!

Autorici teme imam reći samo jedno! Ako nisi 100 posto sigurna da to želiš, nemoj, molim te, nemoj!! A po samoj činjenici da si otvorila ovu temu, kao i po tekstu tvog uvodnog posta, ti nisi u to sigurna!!

Posvojenje nije trenutan čin, to je životni proces prepun izazova! Roditeljstvo je izazovno i teško samo po sebi a posvojenje pogotovo..Da bi se u to i krenulo, potrebna je odlučnost bez ikakve sumnje ili dileme..

Sumnjaš već sad...pa nemoj dalje u to

Ako to što znači u okviru ove teme i mog izrečenog mišljenja, ovo sve sam napisala iz osobne perspektive posvojenog djeteta.

[Lady Guga]

Ivanicapeca kaže:

nisam rasist,

Jesi.

Ivanicapeca kaže:

mislim da su to specijalni ljudi, posebnih gena, trebaju biti među svojima

Hitler bi bio ponosan.

[La_LuNa]

Ivanicapeca kaže:

Nisu svi sposobni nositi se s takvim izazovima i zato me posebno smeta što se romska djeca mogu dobit tako "preko reda". Čini mi se da je sustav sam po sebi rasistički ustrojen. Žele se riješiti romske djece što prije pod svaku cijenu.

na prvu sam pomislila kako si ovo lijepo srocila, al sam onda stala i zamislila se...

mislim da to i nije bas tako kako si ti rekla, nego cisto zbog broja djece dostupne za trajno posvojenje (ajme, ovo zvuci kao da je dijete neki item na aukciji )
svi mi znamo koliko su nam domovi prekrcani, no istovremeno mali broj ljudi zna kako to nisu djeca za posvojenje, jer se roditelji nisu odrekli prava.
ako se ne varam (neka me nosorog ispravi ako sam u krivu), dovoljno je da bioloski roditelj jednom u dva mjeseca samo nazove telefonom i pita kako je dijete. znaci, ne mora dijete uopce vidjeti nit cuti godinama, dovoljan je telefonski poziv i njemu se ne smiju oduzeti roditeljska prava.
godinama se najavljuju promjene zakona po tom pitanju, no nista se ne mijenja
posvojive djece je vrlo malo, a kad izuzmemo romsku djecu i djecu s teskocama u razvoju, broj posvojive djece ispod 5 godina valjda je za na prste jedne ruke nabrojati.

zato ne mislim da je ovakvo nesvo ikome receno edabise rijesili romske djece, vec cisto jer je puno veca vjerojatnost da ce se naci dijete za posvojenje mladje dobi.

evo, bas me zanima, suncek1, ako nije tajna, je li vam mozda i za djecu s teskocama u razvoju receno isto/slicno kao i za romsku djecu, da je lakse ostvariti posvojenje ako biste posvojili dijete s tur-om?

povremeno procitam pdf o posvajanju na Rodama i u nekoliko je navrata vec spominjano da je do djece s tur-om "lakse doci"..

[anin1]

peggy-nely kaže:

Rijetki su posvojitelji spremni posvojiti romsko dijete. Mnogi u molbama za posvojenje izričito navode kako ne žele romsku djecu. Vidjela sam jednu molbu u kojoj je pisalo: bitno nam je da dijete bude naše vjere, a ne Rom.

Ovakvima ne bih dala dijete nikad, šta dijete zna koje je vjere??
To su neki kojima je danas važno da je bebica njihove vjere, a sutra, na prvom problemu će izvuć iz rukava da to ipak nije njihova krv

[sunček1]

Ivanicapeca hvala na dobroj volji i podjeli iskustva... Htjela bih samo pojasniti ovo što si napisala "dobiti romsku djecu preko reda"... Naime, radi se samo o tome što njih ima skoro cca. 70% a hrvatske djece cca. 30% od ukupnog broja djece koja imaju pravne uvjete za posvojenje... a u ukupnom broju djece velik je postorak i djece s poteškoćama u razvoju i trajnim oštećenjima... To je jedini razlog zašto, ako si fleksibilan, možeš prije i lakše do djeteta. Mislim da se mnogi lomimo baš na tome "da li dijete pod svaku cijenu?"
Zato ljudi dok su mlađi od 40 godina npr. imaju stav da imaju par godina još vremena čekati, dok u nešto višim godinama prestaješ biti "izbirljiv"...

[La_LuNa]

anin1 kaže:

Nikako i nikako i nikako nije dobro što god da odluči! Ne treba uljepšavat stvari! Posvojenje je prevelik životni izazov i za dijete i za roditelje da bi ga se olako shvaćalo!

Autorici teme imam reći samo jedno! Ako nisi 100 posto sigurna da to želiš, nemoj, molim te, nemoj!! A po samoj činjenici da si otvorila ovu temu, kao i po tekstu tvog uvodnog posta, ti nisi u to sigurna!!

Posvojenje nije trenutan čin, to je životni proces prepun izazova! Roditeljstvo je izazovno i teško samo po sebi a posvojenje pogotovo..Da bi se u to i krenulo, potrebna je odlučnost bez ikakve sumnje ili dileme..

Sumnjaš već sad...pa nemoj dalje u to

Ako to što znači u okviru ove teme i mog izrečenog mišljenja, ovo sve sam napisala iz osobne perspektive posvojenog djeteta.

zao mi je, jer mi se cini da si imala lose iskustvo kao posvojeno dijete..
no, sve sto si ti navela komotno se moze preslikati i na imanje bioloskog djeteta

svako roditeljstvo je izazov.
ja sam stekla dojam da autoricu ne muci samo posvojenje djeteta, vec ju muce neke buduce zivotne situacije jer je to dijete "fizicki" drugacije. istu stvar se moze pitati i svaki roditelj djeteta s posebnom potrebom i sl - sto ga ne cini "manje spremnom" osobom za roditeljstvo.

i jos je nesto bitno naglasiti,kada se navode primjeri poput tvoga i poput ovoga ivanicepece; vremenski period. vasa su iskustva iz nekog bivseg vremena i sistema.vjerujem da su danas kriteriji pri odabiru posvojitelja ipak znatno "strozi"...
velim, vjerujem i nadam se... jer sam svjedok jednom prilicno ne bas.. "kvalitetnom" udomljenju :-/

[anin1]

La_LuNa kaže:

zao mi je, jer mi se cini da si imala lose iskustvo kao posvojeno dijete..
no, sve sto si ti navela komotno se moze preslikati i na imanje bioloskog djeteta

svako roditeljstvo je izazov.
ja sam stekla dojam da autoricu ne muci samo posvojenje djeteta, vec ju muce neke buduce zivotne situacije jer je to dijete "fizicki" drugacije. istu stvar se moze pitati i svaki roditelj djeteta s posebnom potrebom i sl - sto ga ne cini "manje spremnom" osobom za roditeljstvo.

Za mene ti nema što biti žao, hvala lijepa , nisam nigdje ni napisala niti na bilo koji način insinuirala ama baš ništa o mojoj konkretnoj priči. Ja se samo nadam da sam ovdje korisna kao trenutno jedina sudionica ove male rasprave sa konkretnim životnim iskustvom po pitanju posvojenja!

Kad netko spomnene posvojenje, uglavnom je reakcija okolnih promatrača topljenje na prvi pogled "pa to je taaaakooo lijepo".. Ja sam za skidanje ružičastig naočala i ne davanje vjetra u leđa ženi koja kaže - citiram:
"Nisam 100 posto sigurna koliko sam fleksibilna, otvorena i spremna....pala sam na testu....bojim se zadirkivanja...i ovog.... i onog!..." Ona rekla tj napisala - ne ja!!

Netko tko nije 100 posto siguran ne treba u to ići! Ako se boji zadirkivanja što je dijete Rom, nek se slobodno boji, s pravom se boji... a i da nije Rom, čulo bi ono već zadirkivanja na račun posvojenja... Nemojmo se zavaravati pričama o razlici između starih i novih vremena..Svaki dan vidimo po raznim primjerima koliko smo kao društvo "otvoreni" i "tolerantni"

Samo ako se autorica osjeća 100 posto spremnom, rekla bih go for it...ovako...nažalost, previše je tu sumnje u njenom postu..

[sunček1]

U pravu si LA LUNA, ne muči me posvojenje. Tu smo odluku donijeli i u nju smo 100% sigurni. Muči nas mogućnost dobivanja zdravog, "našeg" djeteta (oprostite, ne znam kako da se izrazim a sve mi zvuči rasistički i "bijelog" i "hrvatskog" i "neromskog") koja je ravna mogućnosti dobitku na lutriji... A željeli bismo dijete. I nismo više u cvjetu mladosti ali nam nije još "zvono odzvonilo" pa se kolebamo da li prihvatiti moguće opcije ili čekati. A čekati ŠTO?
Ne muči me ni posvojenje, ni dal ću biti dobra mama jer hoću, ni odgoj, ni vrtićka dob, ni obitelj, ni prijatelji, ni rodbina... Muči me odrastanje i neke moguće "razlike" koje će s vremenom možda biti očitije, školska dob i geni - to me muči! I muči me ako me nazovu iz Centra da dođemo pogledati dijete (a rekli smo da ćemo pokušati fleksibilnije pristupiti cijeloj situaciji) i odemo tamo - što ako ne osjetim da je to TO? Reći ću NE, HVALA? Koma... To su stvarno velike stvari - za cijeli život. Prvo djetetov, pa suprugov a i moj u krajnjoj liniji... A opet... Mali bebač, ništa kriv a napušten, pa da je i floroscentno zeleni uzela bi ga doma... Ali dal to mogu ZAUVJEK?