Kompulzivno prejedanje (Binge eating)

[chickeneye]

zbog cega se javlja ovaj poremecaj.....?
(termin sam cula na jednoj proana stranici....) radi se o napadaju prejedanja.neke osobe idu u krajnost dok ne umru od pucanja stijenki zeluca!......i sad gledam susjeda koji je u stanju ne izici iz kuce da bi obavio ceremoniju prejedanja,,zbog cega ima 10tak kg viska.al dobro njemu to ne smeta........s druge strane to mi se cini kao temelj bulimije...samo se bulimicari izrigaju kasnije....
i kako pomoci tim osobama? treba li bit podrska ili treba bit strog s njima i stavit lokot na hladnjak?

[wasted]

ja sam imala binge eating poremećaj koji je trajao 2 godine nakon godine dana s anorexijom, tj. bio je posljedica tog izgladnjivanja. sastoji se od toga da imaš napadaje prejedanja koje ne možeš kontrolirati. ono, budiš se usred noći i ideš potamaniti sve u frižideru. meni je prestalo kad sam se prestala izgladnjivati, dakle obrnutom logikom. za vrijeme trajanja sam se osjećala kao u paklu. svaki dan se iznova budiš s odlukom da ćeš normalno jesti, jer ne možeš si racionalno objasniti zašto ne možeš jednostavno prestati s obžderavanje u jednom trenutku, ali ti to ne uspijeva. i sebe mrziš zbog svih tih kila viška.

znači, izgladnjivanje nije dobar način rješavanja tog problema. poznat je jo-jo efekt kod odlaska na dijete tipa izgladnjivanje, a to je da ti se kasnije vrati više nego od koliko si krenuo, s tim da si cijelo vrijeme još dodatno nesretan jer se trudiš ne jesti. ispravan način je promijeniti hranu koju jedeš i vježbati.

[morcego]

wasted kaže:

ja sam imala binge eating poremećaj koji je trajao 2 godine nakon godine dana s anorexijom, tj. bio je posljedica tog izgladnjivanja. sastoji se od toga da imaš napadaje prejedanja koje ne možeš kontrolirati. ono, budiš se usred noći i ideš potamaniti sve u frižideru. meni je prestalo kad sam se prestala izgladnjivati, dakle obrnutom logikom. za vrijeme trajanja sam se osjećala kao u paklu. svaki dan se iznova budiš s odlukom da ćeš normalno jesti, jer ne možeš si racionalno objasniti zašto ne možeš jednostavno prestati s obžderavanje u jednom trenutku, ali ti to ne uspijeva. i sebe mrziš zbog svih tih kila viška.

znači, izgladnjivanje nije dobar način rješavanja tog problema. poznat je jo-jo efekt kod odlaska na dijete tipa izgladnjivanje, a to je da ti se kasnije vrati više nego od koliko si krenuo, s tim da si cijelo vrijeme još dodatno nesretan jer se trudiš ne jesti. ispravan način je promijeniti hranu koju jedeš i vježbati.

Da, ovo je ko da svoje riječi čitam, samo što je u mom slučaju anoreksija (blaži, relativno nealarmantan oblik) trajala oko četiri godine, a binge recimo pola godine. Sad, iz ove prespektive, drago mi je da se binge dogodio jer sam pomoću njega sebi priznala da imam problem - dok sam se izgladnjivala, izgledala sam si dobro ("ne moram ja smršavit, ali moram održat ovih 47kg na 171cm") i nisam si baš htjela priznat da sam u problemu, iako su svi oko mene kužili.
Kad me ulovio binge, počela sam se debljati i svi su kužili i govorili mi da se debljam, ali u najpozitivnijem mogućem smislu, što ja, naravno, nisam kužila da je kompliment, nego sam mislila da likuju jer nisam više mršava. Od silnog stresa, kreneš razmišljat o tome kako puno jedeš i onda još više jedeš! Imam neki ludi metabolizam ektomorfa i nisam se toliko debljala, a i trenirala sam dva sporta u to vrijeme, tako da sam zapravo izgledala super, ali istini za volju, količine hrane koje sam jela bile su sulude, osobito u usporedbi s tim koliko ranije nisam jela. Zato se to i javilo.
Na koncu sam shvatila da svaki dan sebi obećajem režime kojih se ne držim i skužila sam da to jednostavno mora stati pa sam se našla s nekim čovjekom koji je, navodno, trebao pomoći u borbi protiv poremećaja u prehrani. Lik me još dodatno izbedirao - nije psiholog i nije kužio da osobi koja ima binge ne možeš reći "ma ti si ok, čak si malo i jača" Jer problem kod poremećaja u prehrani nije taj koliko osobe kila imaju i koliko su slabije ili jače, nego taj što im je u glavi. Kile se stavljaju u prvi plan samo kad je osoba u životnoj opasnosti zbog njih previše / premalo - kad to nije slučaj, NI U LUDILU ne treba gledati je li netko za bolnicu ili ne i na temelju toga zaključivati je li osoba bolesna ili ne.
Uglavnom, to sve skupa me toliko izbezumilo i izbediralo da sam...baš se sjećam, jednu večer, rekla samoj sebi, dok sam se vraćala s jednog od treninga i jela valjda sedmu čokoladu taj dan: znaš šta, neću si više govorit "od sutra..." jer nema od sutra. Ni od danas. Ni od bilo kad. Jest ću koliko mi se jede i kad god mi se jede, neću prebrajat nikakve kalorije, niti ću se prežderavat ko da mi je zadnje jer "od sutra nema".

I tako sam nastavila. Neko vrijeme sam još jela velike količine hrane, ali otprilike nakon dva tjedna do mjesec dana, nisam se više opterećivala time koliko moram / smijem ili ne smijem pojesti i automatski sam vratila normalne prehrambene navike. Jer u tome i jest najveći problem, mislim - binge se razvije tako što se prejedaš jer od sutra, kao, više nećeš i ovo ti je zadnje. A nije, nikad nije. Bože dragi, svi imamo faza kad više jedemo i manje te, shodno tome, kad smo teži i kad smo lakši, ali mislim da je zapravo ono što se većini ljudi dogodi i tako postanu pretili / premršavi to da se krenu preopterećivt takvim stvarima i onda si (ne)svjesno rade štetu. Naravno da tome ne pripomažu ni ljudi iz okoline koji im govore "Opa, malo smo se zbucili" ili bilo što slično.

[fries with that]

morcego kaže:

Da, ovo je ko da svoje riječi čitam, samo što je u mom slučaju anoreksija (blaži, relativno nealarmantan oblik) trajala oko četiri godine, a binge recimo pola godine. Sad, iz ove prespektive, drago mi je da se binge dogodio jer sam pomoću njega sebi priznala da imam problem - dok sam se izgladnjivala, izgledala sam si dobro ("ne moram ja smršavit, ali moram održat ovih 47kg na 171cm") i nisam si baš htjela priznat da sam u problemu, iako su svi oko mene kužili.
Kad me ulovio binge, počela sam se debljati i svi su kužili i govorili mi da se debljam, ali u najpozitivnijem mogućem smislu, što ja, naravno, nisam kužila da je kompliment, nego sam mislila da likuju jer nisam više mršava. Od silnog stresa, kreneš razmišljat o tome kako puno jedeš i onda još više jedeš! Imam neki ludi metabolizam ektomorfa i nisam se toliko debljala, a i trenirala sam dva sporta u to vrijeme, tako da sam zapravo izgledala super, ali istini za volju, količine hrane koje sam jela bile su sulude, osobito u usporedbi s tim koliko ranije nisam jela. Zato se to i javilo.
Na koncu sam shvatila da svaki dan sebi obećajem režime kojih se ne držim i skužila sam da to jednostavno mora stati pa sam se našla s nekim čovjekom koji je, navodno, trebao pomoći u borbi protiv poremećaja u prehrani. Lik me još dodatno izbedirao - nije psiholog i nije kužio da osobi koja ima binge ne možeš reći "ma ti si ok, čak si malo i jača" Jer problem kod poremećaja u prehrani nije taj koliko osobe kila imaju i koliko su slabije ili jače, nego taj što im je u glavi. Kile se stavljaju u prvi plan samo kad je osoba u životnoj opasnosti zbog njih previše / premalo - kad to nije slučaj, NI U LUDILU ne treba gledati je li netko za bolnicu ili ne i na temelju toga zaključivati je li osoba bolesna ili ne.
Uglavnom, to sve skupa me toliko izbezumilo i izbediralo da sam...baš se sjećam, jednu večer, rekla samoj sebi, dok sam se vraćala s jednog od treninga i jela valjda sedmu čokoladu taj dan: znaš šta, neću si više govorit "od sutra..." jer nema od sutra. Ni od danas. Ni od bilo kad. Jest ću koliko mi se jede i kad god mi se jede, neću prebrajat nikakve kalorije, niti ću se prežderavat ko da mi je zadnje jer "od sutra nema".

I tako sam nastavila. Neko vrijeme sam još jela velike količine hrane, ali otprilike nakon dva tjedna do mjesec dana, nisam se više opterećivala time koliko moram / smijem ili ne smijem pojesti i automatski sam vratila normalne prehrambene navike. Jer u tome i jest najveći problem, mislim - binge se razvije tako što se prejedaš jer od sutra, kao, više nećeš i ovo ti je zadnje. A nije, nikad nije. Bože dragi, svi imamo faza kad više jedemo i manje te, shodno tome, kad smo teži i kad smo lakši, ali mislim da je zapravo ono što se većini ljudi dogodi i tako postanu pretili / premršavi to da se krenu preopterećivt takvim stvarima i onda si (ne)svjesno rade štetu. Naravno da tome ne pripomažu ni ljudi iz okoline koji im govore "Opa, malo smo se zbucili" ili bilo što slično.

veoma mi je drago što si se ti izvukla i što je ovo kod tebe djelovalo, ali u mom slučaju takav način baš i ne djeluje ...barem na temelju pokušaja kad sam odlučila sve pustiti kvragu i jesti

ja ne trpam tu hranu u sebe jer si to prethodno zabranjujem, trpam je jer pomoću nje otupljujem osjećaje, nevoljenje sebe (koje nema veze s kilama i trenutačnom težinom, iako težina to još i pojačava), sve stresove okolo... taj tren me valjda nema, ˝sretna sam˝, tupa skroz.... vjerujem da bih da ne radim ovo s hranom našla neki drugi način da se otupim...ovako se tješim da je hrana ipak manje zlo od cuganja i droge, iako znam da je zlo

[chaterica40]

Dosta se danas piše i priča o anoreksiji, nešto i o bulimiji, ali gotovo nimalo o kompulzivnom ili noćnom prejedanju, što je jednako veliki problem, a često puta se ti pojmovi i miješaju.

Osobno imam problema s kompulzivnim prejedanjem, posebno kad sam pod stresom ili u depresiji. Uz to imam i dane kada sasvim normalno jedem, kao i svi drugi ljudi, no kako su dosta česti i kompulzivni dani to je ostavilo dosta traga na mojoj kilaži i ne mogu je smanjiti, a čak i kad uspijem i kad imam fazu "normalnog" jela pa se nešto uspije smršaviti, ti dani/tjedni/mjeseci kompulzivnog prejedanja brzo vrate sve te kile. Jedem i kada uopće nisam gladna, toliko da osjećam već kiselinu i težinu u želucu, ali čak i na takav osjećaj trpam hranu dalje, ne znam do kud.

Definitivno sam uvjerena da je problem psihološke/psihijatrijske prirode, no nisam uspjela pronaći pomoć. Pokušala sam i s psihoterapijom, ali sam slučajno upala kod "psihoanalitičarke" i to je stvarno bilo presmiješno Jesam debela, ali nisam mentalno zaostala Koliko je meni poznato u ZG još nisam čula za psihoterapeuta koji je specijaliziran za poremećaje prehrane pa ako netko zna za takvog - neka javi!

Došla mi je u ruke neka knjiga ovih dana na tu temu, hrvatskog pshijatra, pa ću javiti jel čemu dok ju prolistam!

[prettyugly]

chaterica40 kaže:

Definitivno sam uvjerena da je problem psihološke/psihijatrijske prirode, no nisam uspjela pronaći pomoć. Pokušala sam i s psihoterapijom, ali sam slučajno upala kod "psihoanalitičarke" i to je stvarno bilo presmiješno Jesam debela, ali nisam mentalno zaostala Koliko je meni poznato u ZG još nisam čula za psihoterapeuta koji je specijaliziran za poremećaje prehrane pa ako netko zna za takvog - neka javi!

mislim da jako grijesis. psihoanaliticari ne lijece samo mentalno zaostale, vec i normalne ljude s normalnim psihoneurozama. moj je psihoanaliticar i ja sam zadovoljna,a i razgovarali smo otvoreno i receno mi je da je nakon 10 mjeseci kod mene zabiljezen veliki i brz pomak.

medjutim problem je sto se taj pomak tice svega ostalog (obitelj,otac, majka, moj brak, posao) a samo ne zderanja. nikako da nacmemo tu temu,ja ne inzistiram, tu i tamo sramezljivo pocnem, ali se skrene na drugi kolosjek obicno. i onda rjesavamo drugo. ocito imam jako puno toga za pokrpati. nisam nezadovoljna. ta terapija mi je zbilja u mnogo toga puno pomogla,vidim i ja. i trudim se, odlazim, mijenjam se, sve. samo eto, obzderavam se povremeno i dalje,tu kao da se nista nije promijenilo

[misery-]

binge eating disorder nije isto što i bulimija. oboje su poremećaji hranjenja kod kojih dolazi do prejedanja, da.

nemaš što stavljat lokot na hladnjak, ne radi se o hrani. hrana je samo put "samokažnjavanja" koji su oni "izabrali" (stavljam pod navodnike jer nije svijesno ni namjerno).

ne zna se zašto se javljaju poremećaji hranjenja, ima mnogo teorija. ljudi vole vjerovati da se radi o pokušaju da se dostigne savršenstvo pod pritiskom modernog društva. ima nešto i u tome, ali ja sam sklonija vjerovati da se u većini radi o iznimnom nedostatku samopoštovanja.. svejedno, ni kod ovoga se ne može do krajnosti generalizirati..

[zvjezdicaiz mora]

Luđakinja kaže:

............
ne zna se zašto se javljaju poremećaji hranjenja, ima mnogo teorija. ljudi vole vjerovati da se radi o pokušaju da se dostigne savršenstvo pod pritiskom modernog društva. ima nešto i u tome, ali ja sam sklonija vjerovati da se u većini radi o iznimnom nedostatku samopoštovanja.. svejedno, ni kod ovoga se ne može do krajnosti generalizirati..

postoji teorija po kojoj svi ti poremećaji hranjenja imaju prvobitni uzrok u
odnosu s majkom (a kao i većina mnogih poremećaja).
naravno da se radi o vrlo niskom samopoštovanju, samopouzdanju. samo osoba koja se ne voli, može si to raditi: prejedati se, povraćati, izgladnjivati i
sl.
i kao što je Ludica napisala, to je samo manifestacija nekog neosviještenog
"problema" u osobi.
može se dobro skrivati i solidno živjeti s time, ukoliko to rezultira s nekoliko
kila viška, a nema nikakvog povraćanja. ili opsjednutost dijetom, ali ne u mjeri
da je rezultat anoreksija nervosa. no, stvari znaju izmaći kontroli, pa
ima i smrtnih slučajeva. užas: da mlada osoba umre od izgladnjivanja, jer je prekasno započela s terapijom, i da nikako ne može "doći k sebi" i oporaviti se.

od poremećaja hranjenja boluju i mnoge slavne osobe koje su posebno u tom smislu izložene pritisku javnosti. neki se tako u nekoliko mjeseci udebljaju, onda odu na kliniku, podvrgnu se programu i "dovedu se u red" (fizički), i onda
opet ispočetka.
psiha je toliko jaka da je u stanju oduzeti ti i onesposobiti tvoju primarnu
potrebu za hranom.
mislim da je u podsvijesti anoreksične osobe želja da umre. laik sam, nagađam.
a osoba koja se prežederava, mora "popuniti" tu prazninu koju osjeća u sebi.
i tako ukrug.
za liječenje ovakvih poremećaja nužno je osvjestiti poremećaj, raditi na samopouzdanju, općenito na duhovnom i na fizičkom razvoju.

[Hyacinth Lilith]

Luđakinja kaže:

binge eating disorder nije isto što i bulimija. oboje su poremećaji hranjenja kod kojih dolazi do prejedanja, da.

nemaš što stavljat lokot na hladnjak, ne radi se o hrani. hrana je samo put "samokažnjavanja" koji su oni "izabrali" (stavljam pod navodnike jer nije svijesno ni namjerno).

ne zna se zašto se javljaju poremećaji hranjenja, ima mnogo teorija. ljudi vole vjerovati da se radi o pokušaju da se dostigne savršenstvo pod pritiskom modernog društva. ima nešto i u tome, ali ja sam sklonija vjerovati da se u većini radi o iznimnom nedostatku samopoštovanja.. svejedno, ni kod ovoga se ne može do krajnosti generalizirati..

Ja bih rekla da se radi o frustracijama koje ljudi pokusavaju nekako izgladiti - netko cugom, netko klopom, netko drogom, netko cigarom itd....svatko si nekako izabere nacin koji njemu najvise pase ili nacin koji mu je u tom periodu najdostupniji. Nedostatak samoopostivanja dolazi kasnije. Kao sto rekoh, vjerujem da su u pitanju frustracije, tjeskoba, anksioznost, problemi, stres koji su najveci krivci za pojavu poremecaja u hranjenju. Naravno, u manjoj mjeri su tu prisutni i drugi faktori kao sto je hormonalni poremecaj ili neke bolesti i sl..

[misery-]

gle, napisala si na drugom topicu da si psihologinja. ako ja, kao studentica prve godine bolje baratam stručnim (i to jedva da su "stručni" ) pojmovima od tebe, onda... hm, da. da ne pričam o tome da se iz tvojih postova baš i ne vidi neka dr. sc./ prof. edukacija... al oke.

žao mi je što si imala poremećaj hranjenja, nadam se da je to sad iza tebe.

[Hyacinth Lilith]

Luđakinja kaže:

gle, napisala si na drugom topicu da si psihologinja. ako ja, kao studentica prve godine bolje baratam stručnim (i to jedva da su "stručni" ) pojmovima od tebe, onda... hm, da. da ne pričam o tome da se iz tvojih postova baš i ne vidi neka dr. sc./ prof. edukacija... al oke.

žao mi je što si imala poremećaj hranjenja, nadam se da je to sad iza tebe.

mislim sto reci Ludjakinjo...eto ti prilika da nahranis svoj gladni ego na mom lapsusu...ako te to jako veseli...go on... uopce me to ne dira. Enjoy.
Uostalom....ako je tebi baratanjem pojmova namjera nekome iskljucivo dokazivati znanje...e onda si, draga moja studentice, u totalnom krivu. Znanje se moze dokazati i upotrebom slenga, obicnog jezika, razumljivog svima....a to sto sam ja umjesto "ili" kod tjeskobe i anksioznosti stavila zarez... wow, velikog li dokaza da ti bolje baratas pojmovima dakle znanjem od nekog drugog...???! na mojoj slucajnoj pogresci u pisanju, ti ces graditi svoj utisak velikog znanja..? Mislim gle, savjetujem ti da si scooliras malo taj tvoj ego trip...smetat ce te u buducoj praksi.

[ugly duck]

Luđakinja kaže:

ja sam sklonija vjerovati da se u većini radi o iznimnom nedostatku samopoštovanja..

super ti je teorija, bas krasna. izgleda da si imala stvarno puno kontakata s ljudima s poremecajima ove vrste.
kazes, nedostatak samopostovanja je kriv za pojavu poremecaja u hranjenju.. vau. ja mislim da to nikada nikome nije palo na pamet
osim svim ostalim "psiholozima"...
tipicno za nekoga tko je malkice precijenio svoje psihoanaliticke sposobnosti
inace, bulimija se npr moze javiti kod dementnih senilnih staraca koji zive u strahu da ce ostati bez jela i umrijeti od gladi...
jel i tu doslo do pomanjkanja samopouzdanja...?
naravno da su stres, tjeskoba i razni "problemi" dovoljan, ponekad i najvazniji faktor kod javljanja "poremecaja", no to sto se ti imas potrebu dokazivat i prepucavat ovdje prije bi bila posljedica nedostatka samopouzdanja ili postovanja sto vec
kod mene je naravno pitanje dosade...

[BitterSweet]

Da dignem staru temu... ima li tko konkretan odgovor kome se obratiti s ovim problemom? Imate li neku preporuku?

Voljela bih nekog tko shvača i zna da je to problem, a ne nekog tko će reć da samo treba manje jest, zatvorit usta itd. ...

Hvala.

[Giraffe]

Da li netko zna dobrog psihologa koji se bavi poremecajem kompulzivnog prejedanja? Ili neko mjesto gdje bi se mogla obratiti. U Zagrebu.

Btw nisam primjetila da se govori o ovom obiliku poremecaja u prehrani. Ne znam zasto je tako, pogotovo sada kada vise nije toliki tabu govoriti o anoreksiji i bulimiji. Iz svog iskustva mogu reci da kada spomenem da ja i to ovisnost da dobijem pogled 'ma pricas gluposti'.

Nova sam ovdje malo sam procitala ovdje sta pisete,priznajem ne sve,ali mi se nekako sve to svodi na prepucavanje,i dokazivanje ko koliko zna o tom problemu.Mislim da svi koji imaju poduze taj problem tj bulimiju shvacaju da je to problem,i da se dasava iz mnogih prijasnjih problema,nacina odgoja,zivljenja,situacija,ma mnogih stvari koje ni nisi svjesan da utijecu na tebe,ali niko od njih nezna kako ga rjesiti pa zasto ne onda malo o tome...Ja ga pokusavam shvatiti zadnje 3 god.ali nije da mi ide najbolje.sad sto sam zadnje odlucila je obratit se za profesionalnu pomoc iako smatram da bi to sama osoba trebala pokusat rjesit sa sobom,a posto meni to nije krenulo od ruke,valjda ce mi pomoc neko drugi iako sam na kraju ja ta koja ce sve sama ucinit

[foresst]

netko drugi ti može pomoći da naučiš prepoznati situacije koje prethode prežderavanju i da ih "spremna" dočekaš, ono, sa stavom - ok, znam da ću sad htjet utrpat u sebe sve što mi padne pod ruku, ali oduprijet ću se ovaj put. znači, da postaneš svjesna prije nego to napraviš, a ne tijekom ili nakon prežderavanja. bitno je, kad skužiš da ti je jedini cilj u glavi hrana, zaokupirati se nečim drugim, nečim što voliš, ali to treba uključivati i mentalnu i fizičku aktivnost - znači, ne čitati, već možda crtati, pisati nešto, tuširati se, izvesti psa u šetnju, plesati, čistiti stan, što god voliš raditi... jako dobro je voditi dnevnik hranjenja i raspoloženja, vidjet ćeš da postoji neki obrazac ponašanja. čak i bol pomaže odvratiti pažnju - pri tome ne mislim na neko brutalno kažnjavanje, već onu malu gumicu oko ručnog zgloba - kad poželiš ispraznit frižider, nategni gumicu i opali se, peče taman dovoljno da skrene misli. i možeš ponoviti, ako treba. nagradi se za svako veče/noć/bilo koje doba dana koje je uspjelo proći bez "pada". i ne računaj da će odjednom sve postati krasno, ali ispadi će postati rjeđi, a zadovoljstvo neopisivo.

[bitsey]

Mislila sam post ostaviti na OKP topicu, ali ovo je nešto izdvojeniji problem, pa sam odlučila otvoriti novi topic, nadam se bez zamjerki

Imam užasnih problema s povremenim prejedanjem, dogodi se svakih 10-15 dana, i ne bih eto to nazvala prejedanjem nego prežderavanjem nasmrt jer žderem dok me ne počne boliti vilica, želudac, jetra, stomak kompletno... A ponekad ne mogu ni zaspati od gluposti koje si napravim da se ne bih od hrane koja se probavlja satima ugušila u snu.

Zadnja tri mjeseca razmak dana između prežderavanja se opasno spustio, to je doslovno uzelo maha i više jednostavno ne mogu kontrolirati ono što radim. Odluke da od ovog trenutka, sutra, prvog ponedjeljka, prvog u mjesecu, kad god, toga više neće biti, jednostavno ne mogu provesti do kraja jer se uvijek nekako prelomim.

Al' sad vidim da je to sve previše preuzelo kontrolu nadamnom i da me zatvorilo u kuću i da ne želim da me prijatelji vide s novih 5 kila viška. I dobro da ih je samo pet, imala sam epizode prežderavanja u kojima sam se u tjedan dana znala udebljati od 5-10 kila. Ne, nije nemoguće, a kao posljedica svega je sve veća fizička šteta koju si nanosim.

Zanima me ponajprije zna li netko dobrog psihologa koji se bavi ovakvim problemima (na području Zagreba), jer da, vidim da ovako više ne ide i da moram pronaći nekog stručnog da zajedno prođemo kroz probleme koji izazivaju ovakvo stanje.
I zanima me jel' netko od vas imao ovakve probleme i kako ih je rješavao? Ili ih još uvijek rješava.

[mystery]

Pogledaj ovu temu, tu se piše o komluzivnom prejedanju https://www.forum.hr/showthread.php?t=241741

[LadyZg]

Ovo što ti navodiš je bulimija (emocionalno prejedanje koje u glavnom dovodi do anoreksije zbog eliminacije pojedenog sadržaja na više načina). Možeš se obratiti u udrugu Nada koja se bavi poremećajima u prehrani. Oni surađuju sa psiholozima i psihijatrima u Zagrebu, a možeš se obratiti anonimno. Imaš njihov web http://www.hope.hr/, a kontakt osoba je Hrvoje Rendulić.

[mystery]

LadyZg kaže:

Ovo što ti navodiš je bulimija (emocionalno prejedanje koje u glavnom dovodi do anoreksije zbog eliminacije pojedenog sadržaja na više načina). Možeš se obratiti u udrugu Nada koja se bavi poremećajima u prehrani. Oni surađuju sa psiholozima i psihijatrima u Zagrebu, a možeš se obratiti anonimno. Imaš njihov web http://www.hope.hr/, a kontakt osoba je Hrvoje Rendulić.

Ovo govorim s poštovanjem, ispričavam se ako si me krivo shvatio/la .
Nemoj govorit o nečemu o čemu nemaš pojma,heh, bulimija je potpuno drugčija priča, ovo je također poremećaj u prehrani malo se čulo za njega, pa neki ljudi i ne znaju da postoji.

Sad da razjasnimo:

Bulimija- prejedanje zatim povraćanje i/ili uzimanje većih količina laksativa

Anoreksija-želja za kontrolom, izgladnjivanje, hrana se anoreksičaru gadi i sigurno se ne bi prejedao u ovakvim količinama

Kompluzivno prejedanje- Osoba jede enormne količine hrane kao i kod bulimije, ali to ne povraća niti uzima laksative već to nastoji riješiti nekom dijetom ili vježbanjem.

U svemu se nalazi emocionalni problem koje osobe rješavaju hranom,ovo su samo neki od poremećaja u prehrani, i iako se neki čine jako slične gotovo iste, razlike su velike, kad malo pogledate simptome i sve...

Ja sam to sad jako ukratko opisala, to je sve mnogo složenije, ako nekog zanima imate mnogo stranica na kojima pišu o tome, pa si pročitajte...