Meditacija

[Istiphul Amue]

VelikiDzorz kaže:

Koji je cilj meditacije?

Samo je jedan pravi cilj - samadhi, a sve drugo promašuje svrhu meditacije. Neznalice će se gotovo bez iznimke odmah naći uvrijeđeni ovom izjavom, jer njima meditacija pomaže da se osjećaju bolje, veće i važnije, iz čega logično slijedi da joj je to svrha isto, ali nije. To što bi nečija prabaka na laptop stavila tabletić i na njega teglu cvijeća, ne znači da laptop tome služi.

Meditacija je zadnja namjeravana akcija u yogi, a jednom kad je postignuta sprega s božanskim, ljudsko privremeno nestaje i to nestajanje je cilj. Osvještavanje zablude poistovjećenja s identitetom koji nije doista naš. Kao što avatar u mrežnoj igri nismo mi, iako smo se toliko usisali u virtualno da ne želimo ići spavati, tako ni fizičko tijelo, uključujući sva suptilna tijela s njim povezana, isto nismo mi.

Zato meditacija, da prekinemo vezanost i ovisnost o igri te postanemo svjesni stvarnosti. Prije nego se to desi, zamke će biti nebrojene, ovisno o tome koliko smo sami jeftini i povodljivi. Uvijek su postojali i postojat će oni koji veličaju važnost nekih posebnih informacija ili pak s meditacijom poziraju kao da je light show. Ako se i sami ne želimo svesti na šepurenje time tko ima većeg, takvih zavodljivih lažljivaca se treba čuvati.

Ekvivalent lažnog znanja i uspjeha bio bi nalik nekome u ozbiljnim godinama, tko još uvijek živi u "maminom podrumu" i od njene mirovine, ali je zato jako ponosan na svoj avatar, s kojim stiče moći, znanja i status, u svijetu koji prestane postojati čim nestane struje. Jedini "cilj" svakoga tko meditira bez namjere da se izdigne "iznad" i "izvan" svoje ljudske prirode je grob i on je svima isti.

[way2go]

Istiphul Amue kaže:

Meditacija je zadnja namjeravana akcija u yogi, a jednom kad je postignuta sprega s božanskim, ljudsko privremeno nestaje i to nestajanje je cilj. Osvještavanje zablude poistovjećenja s identitetom koji nije doista naš. Kao što avatar u mrežnoj igri nismo mi, iako smo se toliko usisali u virtualno da ne želimo ići spavati, tako ni fizičko tijelo, uključujući sva suptilna tijela s njim povezana, isto nismo mi.

Što smo onda? Bog? Ništa? Ili nešto između?

Ovo što opisuješ zvuči mi kao asistirano samoubojstvo.

[LLSkylights]

Taj mistični veo mi je uvijek bio glavni problem od kada sam ušao u tematiku višeg Ja i općenito viših stanja svijesti, prošlih života, telepatije, naše galaktičke obitelji, i tako dalje. Stalno su ponavljali da su nam sve te divne stvari blokirane zbog vela i da ćemo ga najbolje ukloniti kroz meditiranje. Ostalo je sto pitanja oko toga, ali sve je i dalje bilo previše nejasno.
Napokon je u ovom tekstu Sai Baba dao odgovor na razini koja mi je dobro sjela, i još k tome dodao još opširnija tumačenja. Ja ću samo ukratko o najbitnijem, a na linku je puni tekst na engleskom.

" ... što znače 'snovi vaše duše'?

Snovi vaše duše sadrže vaš životni plan i jedina su stvarnost za koju vrijedi živjeti. To je svrha života koja vam je otkrivena kroz snove vaše duše.

Na koji se način može dobiti izravni pristup toj stvarnosti? To je ono na što sada želimo usmjeriti vašu pažnju.

Veo Misli

Veo ili zid između vas i vaše svijesti su vaše misli. Vaše misli zamagljuju jasno viđenje stvarnosti.

Tako dugo dok svijet doživljavate kroz 'oči' vašeg (intelektualnog) mislećeg uma, stvarni svijet vam ostaje nepoznat i realnost ostaje sakrivena. Unutarnji nemir koji vaš um stvara u vama, i magla koju dižu vaše misli, blokiraju vam pogled na stvarnost. To znači da najprije trebate ukloniti tu dimnu zavjesu. A to se ostvaruje kroz unutarnji mir.

Važnost unutarnjeg mira

Ostvarivanje unutarnjeg mira u bučnom svijetu je od najveće važnosti, zato jer samo kada postignete mirnoću možete se povezati sa svojim pravim Ja.

Ljudi koji su iznutra mirni su miroljubivi, i to je plodna zemlja na kojoj ljubav može rasti i gdje vam snovi vaše duše mogu biti otkriveni.

Kako možete ostvariti tu mirnoću?

Postoje dva načina:

1.) kroz meditaciju
2.) kroz aktivnost

Meditacije tijekom kojih je vaš um zaustavljen izuzetno pomažu u postizanju stanja mirnoće. Recite 'Stop' vašim misaonim procesima, recite vašem umu da 'bude tiho'! S malo prakse uskoro ćete moći kontrolirati um i svaki put postizati mirnoću.

Drugi način je pogodan za one koji ne žele meditirati. Posvetite se stvarima, ljudima, dajući im svoju punu pažnju.
U potpunosti se unesite u trenutak tako da posve zaboravite na svijet oko sebe.

Pogledajte kako se djeca igraju, kako su unesena u igru i kako svijet oko njih nestaje. U tom smislu postanite baš poput njih, i osjetit ćete veliko unutarnje ispunjenje i: mirnoću.

To su dva načina da postanete 'slobodni od misli', i iznad svega, vaše misli vas više neće moći sputavati da u punoj mjeri budete svjesni života. ..."

Nedostajao mi je baš taj dio koji kaže da veo čine misli intelektualnog uma. Dalje bi trebalo biti jednostavno.

[LLSkylights]

way2go kaže:

Što smo onda? Bog? Ništa? Ili nešto između?..

Ljudska tijela su sučelja za našu interakciju na ovoj razini. Ovaj materijalni svijet, čitav Svemir, je samo simulacija. Mi jesmo bogovi, sve mogući, sve prisutni, vječni, samo bezuvjetna ljubav, bogatstvo i beskrajno obilje Svemira, mudrost i beskrajno znanje, dan, noć, svjetlo, Sunce, voda, zrak, zemlja, vatra, ptice, i.t.d...., mi smo izvor našeg vlastitog života, mi smo Stvoritelji. link

[Istiphul Amue]

way2go kaže:

Što smo onda? Bog? Ništa? Ili nešto između?

Mi smo ljudsko biće. Ni manje ni više. Nikakav Bog, ništavilo ili nešto između. Analogija s avatarom je prigodna. Ako bi jedan avatar u virtualnom svijetu rekao drugom da je on zapravo puno više, lagao bi, jer nije ON puno više. Puno više je onaj koji mu daje život, jer se s njim poistovjetio toliko da je zaboravio na sebe.

U tom smislu, sve što taj avatar kaže ili napravi ne mijenja ništa. Koliko god da "unaprijedi" sebe i svoj svijet, svejedno je. Jedino što doista mijenja i nešto znači je buđenje igrača, koji postaje svjestan da nije avatar i da igrica nije njegov cijeli život nego samo djelić.

Imaš ljude koji se toliko vežu za pixele, da imaju boce ispod stola, tako da ne moraju na wc. Grozno, ali istinito. I onda budu živčani kad zeza modem ili nestane struje. Žive za računalnu simulaciju i da skroz zaborave na sebe, dobili bi naš slučaj. Zaborav i vezanost za nepostojeće.

Ovo što opisuješ zvuči mi kao asistirano samoubojstvo.

Je, igrač (jednog dana, kad VR tehnologija malo uhvati korak) skine kacigu s glave i svuče kombinezon, načičkan senzorima, s tijela... vidi da je vani krasan, sunčan dan i da ptičice veselo pjevaju. Nakon puno dana se otušira i pošteno najede, izađe van i udahne čist zrak punim plućima. Sretne poznate ljude i nasmije se sam sebi i tome kako se zavukao u rupu te odvojio od svijeta i stvarnosti. "Samoubio" se u jednom svijetu i dobio drugi, neusporedivo bolji (a da prvi nije prestao postojati!). Užas jedan

[way2go]

Istiphul Amue kaže:

Je, igrač (jednog dana, kad VR tehnologija malo uhvati korak) skine kacigu s glave i svuče kombinezon, načičkan senzorima, s tijela... vidi da je vani krasan, sunčan dan i da ptičice veselo pjevaju. Nakon puno dana se otušira i pošteno najede, izađe van i udahne čist zrak punim plućima. Sretne poznate ljude i nasmije se sam sebi i tome kako se zavukao u rupu te odvojio od svijeta i stvarnosti. "Samoubio" se u jednom svijetu i dobio drugi, neusporedivo bolji (a da prvi nije prestao postojati!). Užas jedan

Zgodna analogija. Je li ti kad pošlo za rukom da "skineš kacigu" i jesi li sreo poznate ljude?

[Bagi9]

Cilj meditacije je ostvarenje integriranog zivota u kojemu zivimo i Apsolutno i Relativno zajedno jer tek oboje zajedno cine Stvarnost.
Postoji izreka ‘Oni koji ne znaju su u tami (oni koji zive samo relativne, materijalne vrijednosti), a oni koji znaju su u jos vecoj tami (oni koji su okrenuti samo Apsolutu).
Dakle, potrebno je ostvariti ravnotezu zivota gdje cemo Apsolutno zivjeti u Relativnom.
Samadhi/transcendentalna svijest/turiya je cilj, no potrebno je to stanje integrirati tako da ga zivimo u aktivnosti. Tada zivimo zivot u ispunjenju.

[VelikiDzorz]

Evo šta kažu nedualni učitelji.
“Suffering just means you’re having a bad dream. Happiness means you’re having a good dream. Enlightenment means getting out of the dream altogether.” Jed mcKenna

Enlightenment is a destructive process. It has nothing to do with becoming better or being happier. Enlightenment is the crumbling away of untruth. It's seeing through the facade of pretense. It's the complete eradication of everything we imagined to be true. – Adyashanti.

[way2go]

VelikiDzorz kaže:

Enlightenment is a destructive process. It has nothing to do with becoming better or being happier. Enlightenment is the crumbling away of untruth. It's seeing through the facade of pretense. It's the complete eradication of everything we imagined to be true. – Adyashanti.

A onda sam i ja prosvijetljena.

[Istiphul Amue]

way2go kaže:

Je li ti kad pošlo za rukom da "skineš kacigu"?

Ja sam kaciga
Ne možemo ništa sami, jer sve što postignemo smo isto mi. Nema izlaza vlastitim naporima iako to ne znači da ne treba djelovati i truditi se.

[way2go]

Istiphul Amue kaže:

Ja sam kaciga
Ne možemo ništa sami, jer sve što postignemo smo isto mi. Nema izlaza vlastitim naporima iako to ne znači da ne treba djelovati i truditi se.

Nije me toliko zanimao taj dio, koliko onaj sa susretanjem drugih ljudi nakon izlaska iz "simulacije". Ima li vani uopće ikoga?

Ja tu i tamo znam ući u nekakvu komunikaciju s nematerijalnim bićima, ali ne znam jesu li to samo moje mentalne projekicije, Kad je riječ o drugim igračima koje sam upoznala u "simulaciji" s njima mogu komunicirati samo na toj, mundanoj razini, čak i kad su ufurani u kojekakve duhovnosti. Susreta "izvan simulacije" s njima nema. Možda tu i tamo, na sekundu, ali opet ne mogu tvrditi da to nisu moje projekcije potaknute glupavim koincidencijama.

Motivacija za meditaciju mi je dvojaka - prva je lakše snalaženje u "simulaciji", od čega već ima nekih mjerljivih rezultata, a druga je konačni i potpuni izlazak iz nje. I to već pomalo nalikuje sjedenju na dvije stolice, ali drugog načina ne vidim. Dok imam tijelo moram se brinuti za njega, a to uključuje futranje "neprosvijetljenih" lažima koje su po njihovoj volji kako bih izbjegla agresivne reakcije, pokušaje manipulacije i slične pokušaje da me se vrati ondje 'gdje mi je mjesto'. (A toga je bilo podosta, tako da sam sigurna kako se ne radi o nekim neosnovanim strahovima s moje strane - to je jednostavno način na koji "simulacija" funkcionira.)

[VelikiDzorz]

Koliko mi je poznato u nedualnim učenjima nema viših bića, demona i slično, odnosno to je isto dio iluzije kao i sve drugo i nema nikakvu vrijednost po sebi.

https://books.google.hr/books?id=ypE...angels&f=false

[way2go]

VelikiDzorz kaže:

Koliko mi je poznato u nedualnim učenjima nema viših bića, demona i slično, odnosno to je isto dio iluzije kao i sve drugo i nema nikakvu vrijednost po sebi.

https://books.google.hr/books?id=ypE...angels&f=false

Da, ali mislim da Isthipul ne govori o nedualnim učenjima. Ili se možda varam?

[Istiphul Amue]

way2go kaže:

Nije me toliko zanimao taj dio, koliko onaj sa susretanjem drugih ljudi nakon izlaska iz "simulacije". Ima li vani uopće ikoga?

Znam da te nije zanimao taj dio, ali ovo drugo što pitaš je Šuma Striborova. Primjer samo ukazuje prema nečemu, ali nije to. Spoznavanje iz nas prema "van" mi se čini kao krivi put. U jednom trenutku potrage treba se maksimalno zaustaviti i samo osluškivati. Pustiti da nas to "vanjsko" preplavi i poduči promjenom stanja, umjesto da sami istražujemo, ostajući cijelo vrijeme manje više isti.

Ja tu i tamo znam ući u nekakvu komunikaciju s nematerijalnim bićima, ali ne znam jesu li to samo moje mentalne projekicije

Magijski gledano, sva bića u materijalnom svijetu su materijalna, samo neka su finije strukture, a neka grublje. Da nisu samo tvoje projekcije, znat ćeš po kvaliteti i intenzitetu iskustva. Kad se desi prava stvar, imat ćeš osjećaj kao da ti je u sobu ušlo malo Sunce, jer to nije nešto što želiš. Doživljaj jako čiste svijesti je takav da se počneš bojati za goli život i to ne zato što bi ta svijest bila prijeteća nego zato što s pojačanjem prisutnosti ostaješ gola i bosa, a svijet oko tebe nestaje. U fizičkom smislu ti izgleda da će biti 'Dorothy, Kansas is going bye bye' ako ne prekineš iskustvo.

Kad je riječ o drugim igračima koje sam upoznala u "simulaciji" s njima mogu komunicirati samo na toj, mundanoj razini, čak i kad su ufurani u kojekakve duhovnosti.

Baš, ufurani. Dijelitelji citata, linkova i prepričavači priča iz treće ruke. Vlastitog iskustva nula ili s tendencijom prema nuli.

Motivacija za meditaciju mi je dvojaka - prva je lakše snalaženje u "simulaciji", od čega već ima nekih mjerljivih rezultata, a druga je konačni i potpuni izlazak iz nje.

Preciznosti radi, za ljudsko biće nema izlaska iz simulacije, budući ono je simulacija. U bljeskovima buđenja može se spoznati da izvor svijesti već je izvan odnosno da nikada ni nije bio unutar. Samo jedan maleni djelić te svijesti se uspavao i sanja. Ne treba ništa raditi osim probuditi se.

I to već pomalo nalikuje sjedenju na dvije stolice, ali drugog načina ne vidim. Dok imam tijelo moram se brinuti za njega, a to uključuje futranje "neprosvijetljenih" lažima koje su po njihovoj volji kako bih izbjegla agresivne reakcije, pokušaje manipulacije i slične pokušaje da me se vrati ondje 'gdje mi je mjesto'.

Drugi način postoji, a taj je da se kako treba sjedneš na svjetovnu stolicu i ne brineš za duhovno, potragu, izlazak i ostalo. To (možda) ne možeš sada i zato je podjela koju spominješ nužna kao međukorak, no vremenom ćeš otkriti da je duh uvijek tu i da je bolje da radiš sve što kao čovjek ionako trebaš raditi nego da se zamaraš s nadilaženjem nečega što se ustvari niti ne može ili barem ne na način kako obično podrazumijevamo da bi se trebalo, što možemo zahvaliti ispiranju mozga od strane profesionalnih teoretičara, guru pozera i fejk majstora.

[way2go]

Istiphul Amue kaže:

Znam da te nije zanimao taj dio, ali ovo drugo što pitaš je Šuma Striborova. Primjer samo ukazuje prema nečemu, ali nije to. Spoznavanje iz nas prema "van" mi se čini kao krivi put. U jednom trenutku potrage treba se maksimalno zaustaviti i samo osluškivati. Pustiti da nas to "vanjsko" preplavi i poduči promjenom stanja, umjesto da sami istražujemo, ostajući cijelo vrijeme manje više isti.

Magijski gledano, sva bića u materijalnom svijetu su materijalna, samo neka su finije strukture, a neka grublje. Da nisu samo tvoje projekcije, znat ćeš po kvaliteti i intenzitetu iskustva. Kad se desi prava stvar, imat ćeš osjećaj kao da ti je u sobu ušlo malo Sunce, jer to nije nešto što želiš. Doživljaj jako čiste svijesti je takav da se počneš bojati za goli život i to ne zato što bi ta svijest bila prijeteća nego zato što s pojačanjem prisutnosti ostaješ gola i bosa, a svijet oko tebe nestaje. U fizičkom smislu ti izgleda da će biti 'Dorothy, Kansas is going bye bye' ako ne prekineš iskustvo.

Preciznosti radi, za ljudsko biće nema izlaska iz simulacije, budući ono je simulacija. U bljeskovima buđenja može se spoznati da izvor svijesti već je izvan odnosno da nikada ni nije bio unutar. Samo jedan maleni djelić te svijesti se uspavao i sanja. Ne treba ništa raditi osim probuditi se.

Znaš kako meni izgleda ovo što sam postigla do sad? Kao ulazak u viši level simulacije. I dalje nema intenzivne, potpune prisutnosti drugih bića, ali tu i tamo se pojavi neki njihov hologram. Što je u ovoj fazi jako dobro, jer trenutno nisam u mogućnosti staviti sve materijalno na stranu i prepustiti se duhovnim iskustvima.

[Istiphul Amue]

way2go kaže:

Što je u ovoj fazi jako dobro, jer trenutno nisam u mogućnosti staviti sve materijalno na stranu i prepustiti se duhovnim iskustvima.

Ne vjerujem da je bilo tko u stanju sve materijalno staviti na stranu, jer misli su isto materijalne. Ne treba ambiciozno stiskati i cijediti ego, u pokušajima da se ostvari neko super stanje, jer to će dugoročno najvjerojatnije odvesti u bolest. Dovoljno je integrirati stvari, koliko to spontano možemo i osjećamo, a ono što nam je namijenjeno, desit će se ili neće samo po sebi.

[bob rock57]

Meditiram pola sata u komadu. Nakon petnaestak minuta, ne znam ni sam kad točno, mi postane neudobno. Utrnu mi noge i jednostavno se moram pomaknut dok to prođe. Čini mi se da time promašim bit meditacije jer mi se koncetracija miče.

[Beljki]

Pa sjedni na stolicu, ne kuzim zasto se ljudi muce glumit indijce na podu

[Vatra14]

Ovu meditaciju napisao je Sri Sathya Sai Baba
u knjizi "Sai Baba govori zapadu"


Sjedni na mirno mjesto, najbolje dva puta dnevno
po 20 do 30 minuta.

Važno je da to radiš uvijek u isto vrijeme,
kako bi ti postalo navikom.
Navika je važna, jer te čuva od neredovitosti.

Zapali svijeću i stavi je ispred sebe.
Gledaj neko vrijeme plamen i misli o tome kako plamen može svoje svijetlo dati mnogim, mnogim drugim svijećama,
a da time ne postane manji.

Kada si dovoljno dugo promatrao svijetlo,
zatvori oči i u duhu zamisli kako plamen na tvome čelu između obrva širi svijetlo.

Dovedi zatim to svijetlo u svoje srce,
gdje ono otvara lotosov cvijet tvoje srčane čakre.

Pusti neka to svijetlo struji cijelim prsima i osjeti
da je to svijetlo čišćenje i Ljubav.

Odavde kreni u vrat i glavu, i pusti da svijetlo smiri
i pročisti tvoje misli.

Iz glave vodi svijetlo u srce,
ramena i ruke sve do vrhova prstiju.

Neka tada svijetlo teče iz srca u trbušnu šupljinu, ispuni je svijetlom sve do zdjelice.

izdahni iz sebe sve brige i napetosti
i udahni čisto, blistavo svijetlo.

Vodi svijetlo dalje u noge i stopala,
a odavde preko leđa - koja nikada ne bi smio zaboraviti - sve do vrha glave,
gdje se nalazi tvoja krunska čakra.

Budi svjestan da je cijelo tvoje tijelo ispunjeno svijetlom, tj. da se sastoji od svijetla,
koje se širi do krajnjeg ruba tvoje aure.

Sada, polazeći od tvoje krunske čakre,
pošalji tvojim rođacima svijetlo.
Posve ih ovi njime.

Okruži svijetlom i tvoje neprijatelje.

Naposljetku, proširi svijetlo preko svoga grada,
svoje zemlje, svojega kontinenta, preko cijeloga svijeta.

Na kraju tvoje svijetlo ide mineralima, biljkama, životinjama i ljudima.

Raširi ga preko svih nevidljivih bića,
koja su oko svijeta i u svijetu.

Pusti neka tvoje svijetlo zrači u Univerzum
i uživaj u tom prostranstvu.

Nakon nekog vremena ponovo saberi svijetlo,
i pusti neka kroz krunsku čakru teče u lotosov cvijet tvoga srca;

neka taj plamen bude stalna snaga u tebi,
za kojom možeš uvijek posegnuti i koja će te podupirati i hraniti.

Moli Boga, neka te blagoslovi i vodi.

Tada otvori oči
i neka ti dan bude radostan.

[duhovnjakinja]

Istiphul Amue kaže:

Spoznavanje iz nas prema "van" mi se čini kao krivi put. U jednom trenutku potrage treba se maksimalno zaustaviti i samo osluškivati. Pustiti da nas to "vanjsko" preplavi i poduči promjenom stanja, umjesto da sami istražujemo, ostajući cijelo vrijeme manje više isti.