Znate li što tražite, ako tražite? I je li to realno?

[Stane Dolanc]

Meadow kaže:

Vrlo jednostavno, Kurcijuse.
Tako da oboje rade i privređuju, i kad se poplaćaju troškovi kućanstva, svakome ostane na raspolaganje s ostatkom da radi što hoće. Druga je stvar ako je netko zagovornik zajedničkih financija i prestanka apsolutno svake natruhe individualizma u partnerskom odnosu - ja nisam. Što znači ako se njemu kupuje treća plava košulja, neka si ju kupi. Ja ću si kupiti 5 balonera ako hoću. I svi zadovoljni. Ako imamo različito viđenje stvari, nismo kompatibilni i bok. Pošto su financije bitne za opstanak veze, o ovome treba raspraviti što ranije. Isto kao i o uzimanju prezimena, eventualnom (ne)imanju djece, očekivanjima u ozbiljnijoj vezi/dugom odnosu itd.

Problem se javlja kad se ekipa ponaša nonšalantno, ide "probavati" sa svakim tko im se iti malo svidi (iako mogu biti bazično različiti za funkcioniranje u paru), pa se kasnije nađu u situaciji ozbiljne veze - bazično nekompatibilne, i hoće mijenjati drugoga. I nesretni su. Nema toga. Ili jesi ili nisi. Ako nisi, nisi. Ako se do 30, 40 godina nisi promijenio i znaš što (ne)želiš, niti nećeš. Traži sebi slične i bok.

Ja i ti, primjerice, nismo jedno za drugo i nikad ne bismo bili jedno za drugo, i to je vidljivo iz aviona i samim tim, bilo kakvo pokušavanje rezultiralo bi fijaskom. A ljude često ponese zanesenost i nedovoljno poznavanje sebe, pa idu u nešto na što ili nisu spremni emotivno i psihički, ili jednostavno nije dobro za njih. I kasnije se kolju ili su duboko nesretni.

Sve je u biti, vrlo jednostavno, kad bolje promisliš.
Ali ljudi kompliciraju.

Vrlo jednostavno, u teoriji. Da, ljudi kompliciraju, ali i praksa je puno kompliciranija od lijepe teorije koju si ti gore napisala.

[Meadow]

Stane Dolanc kaže:

Vrlo jednostavno, u teoriji. Da, ljudi kompliciraju, ali i praksa je puno kompliciranija od lijepe teorije koju si ti gore napisala.

U biti se ne slažem.
Praksa je komplicirana onoliko koliko ljudi žele komplicirati. I koliko dopuste drugoj strani da komplicira. Sve su granice, kad malo bolje pogledaš.
Nekad se ljudi boje postaviti granice od straha od samoće, odbijanja, fijaska još jednog odnosa, straha da neće pronaći kompatibilnog - nikad ili vrlo teško, pa uzimaju second best opciju koja im ne odgovara.

A treba promatrati pojedinačno, situaciju koju imamo sada i odnos u kojem smo sada, bez gledanja i teoretiziranja kad ćemo (i hoćemo li) u budućnosti pronaći točno ono što hoćemo. Jer ako u ovom trenutku, nismo zadovoljni i izjeda nas crv sumnje, onda je očito da ovo nije ono pravo i nije veza za nas.

A ljudi se često boje suočiti s time.
Teorija će postati praksom kad čovjek tako odluči.

[AngryNomad]

Meadow kaže:

Problem se javlja kad se ekipa ponaša nonšalantno, ide "probavati" sa svakim tko im se iti malo svidi (iako mogu biti bazično različiti za funkcioniranje u paru), pa se kasnije nađu u situaciji ozbiljne veze - bazično nekompatibilne, i hoće mijenjati drugoga. I nesretni su.

Ovo "probavanje" ruzno zvuci, ali nije problem u tome jer kod probavanja, isprobavas, mozes brzo vidjet da stvari ne funkcioniraju, prije nego postane ozbiljno, i otici probavati s nekim drugim.

Problem je vise u onima koji neznaju sto traze i vjeruju (a takvih ima dosta i na ovoj temi) da je najvaznija "kemija", i da se ljubav ne trazi nego da se "desi". Pa se tako desi sa nekime tko ti nimalo ne odgovara osim sto te vlazi, a onda kad kemije nestane nastanu problemi.

[SubSV]

AngryNomad kaže:

Pa se tako desi sa nekime tko ti nimalo ne odgovara osim sto te vlazi, a onda kad kemije nestane nastanu problemi.

Pa ako idealno ne postoji onda se treba odlučiti za ono što nam je bitnije za funkcioniranje u zajednici , ok ti si napisao nimalo odgovara i to je problem.

Meni bi isto bio problem da nema fizičke komponente tj. prave želje. Jednako bi mi to falilo kao i nedostatak mogućnosti da s dečkom iskomuniciram bitne stvari.

Različiti ljudi stave naglasak na različite stvari. Nekome je bitnije da se kuže u krevetu, nekome bitnije ovo kaj se događa van njega. Ali mislim da štekanje na oba polja može opako frustrirati.

[Meadow]

AngryNomad kaže:

Ovo "probavanje" ruzno zvuci, ali nije problem u tome jer kod probavanja, isprobavas, mozes brzo vidjet da stvari ne funkcioniraju, prije nego postane ozbiljno, i otici probavati s nekim drugim.

Samo što se nekad probavanje produlji na dulji period, pa to više nije "probavanje", već nekompatibilna veza.

Problem je vise u onima koji neznaju sto traze i vjeruju (a takvih ima dosta i na ovoj temi) da je najvaznija "kemija", i da se ljubav ne trazi nego da se "desi". Pa se tako desi sa nekime tko ti nimalo ne odgovara osim sto te vlazi, a onda kad kemije nestane nastanu problemi.

I ja sam ta.
Vjerujem da se ljubav ne traži nego se desi, i da je najvažnija kemija.
Ali to automatski ne znači zatvaranje očiju ako ste nekompatibilni, već samo inicijalni, preliminarni kriterij u smislu: "Aha, zgodan je, privlači me, najbolje vidjeti odgovaramo li jedno drugome ili ne". Ako toga nema, neću niti ići gledati odgovaramo li jedno drugome. Tako da ja ne bih isključivala važnost niti kemije niti kriterija jer su u nedjeljivom međuodnosu.

[mrafica]

Meadow kaže:

Ma nema potrebe da se smišlja strategija prevage.
Treba to riješiti po kratkom postupku:
- Hoćeš na putovanje? Meni se ide, a i uštedjeli smo novac.
- Neću, ne da mi se trenutačno.
- OK, ja idem negdje drugo sa svojima.

Ne treba trošiti energiju na sitnice.

E, a što kad obitelj malo naraste pa dođu i djeca? Pa bi ona za vrijeme školskih praznika na more, a jednom roditelju (ili oboma) se ne da?

[Ceres]

AngryNomad kaže:

Pa se tako desi sa nekime tko ti nimalo ne odgovara osim sto te vlazi, a onda kad kemije nestane nastanu problemi.

Ovo mi se desilo jednom još prije, i nadam se da više neće, jer toliko muke, nadanja, jada, straha što će biti dalje i prolivenih suza nije vrijedno.

Tako da se u globalu slažem s tobom. Kriteriji + kemija mi se čini kao dovoljno dobar izbor.

[bilidres]

Znam šta tražim i čekat ću to makar još pet godina. Nemam volje za vezice, ONS, FF i slične gluposti.

[Stane Dolanc]

Meadow kaže:

U biti se ne slažem.
Praksa je komplicirana onoliko koliko ljudi žele komplicirati. I koliko dopuste drugoj strani da komplicira. Sve su granice, kad malo bolje pogledaš.
Nekad se ljudi boje postaviti granice od straha od samoće, odbijanja, fijaska još jednog odnosa, straha da neće pronaći kompatibilnog - nikad ili vrlo teško, pa uzimaju second best opciju koja im ne odgovara.

A treba promatrati pojedinačno, situaciju koju imamo sada i odnos u kojem smo sada, bez gledanja i teoretiziranja kad ćemo (i hoćemo li) u budućnosti pronaći točno ono što hoćemo. Jer ako u ovom trenutku, nismo zadovoljni i izjeda nas crv sumnje, onda je očito da ovo nije ono pravo i nije veza za nas.

A ljudi se često boje suočiti s time.
Teorija će postati praksom kad čovjek tako odluči.

Da li znaš, koliko je teško pronaći kompatibilnog partnera po svim kriterijima koje ste ovdje navele? A i po onima koje niste navele, a koji su isto neophodni, da bi mogli govoriti o pravoj kompatibilnosti?

Nakon pomnog uvida u stvarnost, čini mi se da kompatibilni parovi zapravo uopće ne postoje, nego da postoje samo manje ili više međusobno nekompatibilni partneri. Oni koji su previše nekompatibilni se raziđu, a oni drugi ili pronađu kompromis (kojeg ti prezireš), ili se također raziđu.

[SubSV]

Stane Dolanc kaže:

... nego da postoje samo manje ili više međusobno nekompatibilni partneri.

Tako se i veli, da ne postoji savršeni partner samo nesavršeni ali koji se poklapa sa tvojim vlastitim nesavršenostima. I to je onda valjda to.

[mala srecica]

Znam sta mi "treba" i mislim da to jeste realno. Ako sam ja djevojcica sa zigicama, znaci da mi je potreban kres i igra. Ukratko vatra. Ali ne ona koja mora nonstop buktati. Dovoljno i da tinja, kao kisa kad rominja. Ne nuzno pljusak pa da samo po tome poznas kisu. Isto vatra nije samo ta koja te opece, ali svakako treba nekad i da pecne. U primcipu ja takve stvari ne trazim jer mi je to besmisleno, ja samo slijedim svoju prirodjenu "potrebu". Cesto se osjecam kao kopriva koja ce prije pecnuti munju (munjoze oko mene) , nego sto ce u nju "lupiti" grom. Ali kad jedino grom zapali vatre, a ja na vatru gledam kao ne samo najznacajnije ljudsko otkrice, nego i licno

[Meadow]

mrafica kaže:

E, a što kad obitelj malo naraste pa dođu i djeca? Pa bi ona za vrijeme školskih praznika na more, a jednom roditelju (ili oboma) se ne da?

Pa mogu ići s bakom ili djedom, tetom.. a imaju i oni kampovi za djecu, pa radionice stranih jezika, pa sportski kampovi.. da se tu iskombinirati dosta toga. Sve su to sitnice, ali problem je ako su dvoje generalno nekompatibilni po pitanju provođenja slobodnog vremena ili odgoja djece. Valjda se kroz dugogodišnju vezu to iskristalizira, pa onda vidiš. Nećeš sad ići praviti dijete s nekim tek tako. Ako vidiš kroz dulji period da je trut i neaktivan, a ti zamišljaš aktivan život, hobije s djecom, sportove... onda on nije pravi.

Stane Dolanc kaže:

Da li znaš, koliko je teško pronaći kompatibilnog partnera po svim kriterijima koje ste ovdje navele? A i po onima koje niste navele, a koji su isto neophodni, da bi mogli govoriti o pravoj kompatibilnosti?

Nakon pomnog uvida u stvarnost, čini mi se da kompatibilni parovi zapravo uopće ne postoje, nego da postoje samo manje ili više međusobno nekompatibilni partneri. Oni koji su previše nekompatibilni se raziđu, a oni drugi ili pronađu kompromis (kojeg ti prezireš), ili se također raziđu.

Pa naravno da je teško, tko je ikad rekao da je lako. Ja prva priznajem da jest iznimno teško.

Ali pogledaj rizik.
Ako je s jedne strane mogućnost ostati vječiti samac, a s druge imaš prijetnju samohranog roditeljstva, bračnog kraha i brige za potomstvo, što bi ti izabrao? Ja bih prije vječito samovanje. Tako da, bolje čekati, pa ako treba i stoljeće, nema veze. Nego ići u rizik s osobom koja nije za tebe i šta onda. Previše je tu stvari na kocki da bi se riskiralo tek tako.

[mrafica]

Meadow kaže:

Pa mogu ići s bakom ili djedom, tetom.. a imaju i oni kampovi za djecu, pa radionice stranih jezika, pa sportski kampovi.. da se tu iskombinirati dosta toga.

Što si ti kruta osoba, jedna od najkrućih koje sam imala prilike čitati.
Zanimljivo mi je s fenomenološkog aspekta, ali mislim da je jako teško zadovoljiti tvoje potrebe, a to ti kaže netko tko ni sam nije kamilica. (nadam se da te neće povrijediti to mišljenje )

Nebitan sada ostatak odgovora, naravno da nije dobro kada se upare ljudi koji se temeljito ne slažu, ali barem na ovo pitanje o djeci sam očekivala malo drukčiji odgovor.
Kroz život ljudi naprave pregršt stvari iz ljubavi, prema partneru, prema djeci, prema prijateljima, prema bilo kome koga vole. Nekada nam se nešto i ne da, nekada bismo radije nešto drugo, nekada nam je baš, baš mrsko napraviti nešto, ali ako nekoga volimo, činjenica da ćemo to napraviti za tu osobu trebala bi nam biti važnija od činjenice da nam se ne da.

Od rođenja sam svake godine vođena na more, svake, to je nama djeci bio najveći gušt godine. Koliko god se nekada moralo štedjeti ili se roditeljima nije dalo (ići na putovanje s troje male djece nije baš sinonim za vrhunsku zabavu i lagodan odmor), potrudili su se odvesti nas barem par dana na more. Ne uvaliti bakama ili u kampove, nego provesti s nama naše dane na moru. To su mi jedna od najdražih sjećanja, zapravo općenito sjećanja na provedeno vrijeme s roditeljima (ovo s morem je zapravo samo jedan primjer). Štošta se njima nije dalo, ali pregrizeš kada nekoga voliš.
Pa tako i partnerstvu.

Jebeš kombiniranja, radionice i kampove. Meni je to toliko hladno i kruto da si ne mogu zamisliti u međuljudskim odnosima.
NARAVNO da nikome nije cilj stalno raditi nešto što mu se ne da u ime ljubavi, zato si i tražimo kompatibilne ljude, ali jebemu u svakoj vezi, u svakom odnosu ima situacija koje napraviš zbog nekog drugog. Žrtvuješ se. Da, rekla sam to, iako se mnogim modernim ljudima diže kosa na glavi na spomen te riječi. Žrtvuju se i roditelji za djecu, i prijatelji za prijatelja i partneri za partnera. I ne gaziš time sebe i nisi time postao manje "ja" nego što si bio.
Ljubav se povećava davanjem. Tko to nije osjetio, taj ne zna o čemu ja pišem.
I opet kažem, naravno da podržavam povezivanje što kompatibilnijih osoba, ali da smo si ne znam koliko kompatibilni, ponekad će netko od nas morati napraviti žrtvu. Evo opet te opake riječi.

Imam dojam da se ti kao vrag od tamjana bojiš spozaje da nekad napraviš nešto što ne želiš. Nisam još imala prilike pričati s takvom osobom, moram priznati.
Ti si meni skroz u nekoj krajnosti, baš onako fenomen.

Oprosti ako je preintimno pitanje, ali stvarno me zanima-jesi ti do sada imala partnera s kojim ti je bilo baš onako kako si zamislila svoje savršene međuljudske odnose? I ako jesi, koliko je to dugo trajalo i zašto više ne traje?

Znam da su intimna pitanja, ali baš si mi fascinantna. Ne moraš odgovoriti naravno.

[Kurtzius Kuro]

Meadow kaže:

Vjerujem da se ljubav ne traži nego se desi, i da je najvažnija kemija.
Ali to automatski ne znači zatvaranje očiju ako ste nekompatibilni, već samo inicijalni, preliminarni kriterij u smislu: "Aha, zgodan je, privlači me, najbolje vidjeti odgovaramo li jedno drugome ili ne". Ako toga nema, neću niti ići gledati odgovaramo li jedno drugome. Tako da ja ne bih isključivala važnost niti kemije niti kriterija jer su u nedjeljivom međuodnosu.

Obično osobe prema kojima nam se desi kemija su krajnje nekompatibilne s nama. Tako da... čini mi se to otprilike kao sizifov posao.

Ceres0 kaže:

Ovo mi se desilo jednom još prije, i nadam se da više neće, jer toliko muke, nadanja, jada, straha što će biti dalje i prolivenih suza nije vrijedno.

Tako da se u globalu slažem s tobom. Kriteriji + kemija mi se čini kao dovoljno dobar izbor.

Kriteriji + kemija ili kemija + kriteriji?

I nadam se da si shvatila da si si sama bila kriva za taj izbor i da on nije bio tek hir sudbine.

Stane Dolanc kaže:

Nakon pomnog uvida u stvarnost, čini mi se da kompatibilni parovi zapravo uopće ne postoje, nego da postoje samo manje ili više međusobno nekompatibilni partneri. Oni koji su previše nekompatibilni se raziđu, a oni drugi ili pronađu kompromis (kojeg ti prezireš), ili se također raziđu.

...a kompromisa je danas sve manje.

"Sve dok se, na kraju, djetinja svijest ne poistovjeti s onim čemu ih učimo, a zbroj naučenoga ne postane djetinja svijest. I ne samo djetinja. U odraslih također - i to doživotno. Svijest koja rasuđuje, želi, odlučuje - sazdana od ovih ideja! Ali te ideje su naše ideje. Direktor je gotovo vikao u svom likovanju. Ideje koje određuje Država."

[Kurtzius Kuro]

mrafica kaže:

Ti si meni skroz u nekoj krajnosti, baš onako fenomen.

Mrafice, samo treba naćuliti uši i otvoriti oči...

...Meadow jest malo ispred vremena, ali... rekoh... otvoriti oči i naćuliti uši...

[mrafica]

Kurtzius Kuro kaže:

Mrafice, samo treba naćuliti uši i otvoriti oči...

...Meadow jest malo ispred vremena, ali... rekoh... otvoriti oči i naćuliti uši...

Misliš da će takvi rigidni stavovi tek doći?
A moguće, mada se ja nadam da će to ipak ostati krajnji spektar krivulje, jer to jednostavno nije realno, a i da je relano, jebeš ti to. Da prostiš.

[Kurtzius Kuro]

mrafica kaže:

Misliš da će takvi rigidni stavovi tek doći?
A moguće, mada se ja nadam da će to ipak ostati krajnji spektar krivulje, jer to jednostavno nije realno, a i da je relano, jebeš ti to. Da prostiš.

Zašto misliš da su to rigidni stavovi?

Meni je to čisti mainstream. Samo treba malo vremena da se zakorijeni i razlista. Ali... niknuo već jest.

[Meadow]

Kurtzius Kuro kaže:

Mrafice, samo treba naćuliti uši i otvoriti oči...

...Meadow jest malo ispred vremena, ali... rekoh... otvoriti oči i naćuliti uši...

Ja sam ......... inovator!

Kurtzius Kuro kaže:

Obično osobe prema kojima nam se desi kemija su krajnje nekompatibilne s nama. Tako da... čini mi se to otprilike kao sizifov posao.

Ček, zašto to misliš?
Jel se zezaš?

Znači ti misliš da ako nas netko privuče, da to obično mora biti osoba krajnje nekompatibilnosti? Zar je to tebi do sada bilo tako? Baš krajnja nekompatibilnost i apsolutno nikakvo poklapanje ako je posrijedi bila snažna kemija?

[Meadow]

mrafica kaže:

Što si ti kruta osoba, jedna od najkrućih koje sam imala prilike čitati.

Možda, šta ja znam. Valjda.

Nebitan sada ostatak odgovora, naravno da nije dobro kada se upare ljudi koji se temeljito ne slažu, ali barem na ovo pitanje o djeci sam očekivala malo drukčiji odgovor.

Šta fali mom odgovoru? Baš mislim da je OK, iz svih aspekata.
Prvo, ako muž ne želi na more, ne želi. Ne treba ga siliti. Ako hoće negdje drugo i ima druge potrebe, neka ide. Mislim da je bitno podupirati partnera da se samorealizira. Ako to nekad ne uključuje mene, mogu živjeti s tim.

Kampovi su dobri za djecu, socijalizacija, učenje novih vještina, sport, boravljenje s vršnjacima, tematska osmišljenost. To će im sigurno dobro doći.

Kroz život ljudi naprave pregršt stvari iz ljubavi, prema partneru, prema djeci, prema prijateljima, prema bilo kome koga vole. Nekada nam se nešto i ne da, nekada bismo radije nešto drugo, nekada nam je baš, baš mrsko napraviti nešto, ali ako nekoga volimo, činjenica da ćemo to napraviti za tu osobu trebala bi nam biti važnija od činjenice da nam se ne da.

Ali ja sam protiv toga.
Ljudi trebaju raditi stvari koje stvarno žele. I koje ih u tom trenutku usrećuju.
Što ja imam od toga da on ode negdje sa mnom, ako on to u trenutku, ne želi? Ako će se tamo dosađivati, ako se neće zabavljati? U tom slučaju, pokvari se zabava i meni i njemu. Meni, jer ga gledam tu cijelog nikakvog, njemu jer je mogao biti negdje drugo i uživati.

Ne mislim da zato jer smo skupa s nekim, moramo zajedno raditi ama baš sve u apsolutno svakom trenutku. Ja puštam osobu da ide okolo, zabavlja se, ima društvo mimo mene, radi što voli... nemam problema s time i mislim da je to zdravo za odnos. Problem bi bio ako on nikada nema potrebe da ništa radimo skupa. Ali ponekad neke stvari koje mu se ne daju.... nije big deal.

Od rođenja sam svake godine vođena na more, svake, to je nama djeci bio najveći gušt godine. Koliko god se nekada moralo štedjeti ili se roditeljima nije dalo (ići na putovanje s troje male djece nije baš sinonim za vrhunsku zabavu i lagodan odmor), potrudili su se odvesti nas barem par dana na more.

Ti zaboravljaš da ti živiš u Slavoniji, a ja u Dalmaciji. Meni more nije isto što i tebi. Kad se godinama kupaš po pola godine, onda ti to i nije nešto woooow. Tako da mislim da bi djeca preživjela s bakom, ili samo sa mnom, ili samo s tatom. I mislim da bi im u kampu bilo baš super, jer kad gledaš po plažama, i nema nekog sadržaja za djecu. Puno bolje nego da ja i muž idemo s njima negdje na ljetovanje, oboje namrgođeni.

Žrtvuju se i roditelji za djecu, i prijatelji za prijatelja i partneri za partnera. I ne gaziš time sebe i nisi time postao manje "ja" nego što si bio.

Jednom je bila neka tema na ŽUD-u i pisala je neka starija gospođa.
I tako ona piše kao, da je prije živjela tako da je ugađala drugima, mužu, sestrama, roditeljima, prijateljima... i da više tako nije mogla jer se jednom zapitala gdje je ona u tome svemu i radi li ona to sve zbog sebe, jel to nju usrećuje. Ili je njena svrha, raditi nešto da usrećuje drugoga. I kad je shvatila da je posrijedi druga situacija, napravila je potpuni preokret. Pa je rekla da sada ako joj se ne ide negdje, neće ići, pa nema veze tko je zove. Čak jednom nije išla ni na proslavu rođendana svoje nećakinje jer nije imala volje, a nije htjela ići tek reda radi jer je osjećala da je pogrešno.

I mislim da je to OK.
Nije poanta da netko nešto radi jer misli da mora. Poanta je da to radi jer želi.

Imam dojam da se ti kao vrag od tamjana bojiš spozaje da nekad napraviš nešto što ne želiš. Nisam još imala prilike pričati s takvom osobom, moram priznati. Ti si meni skroz u nekoj krajnosti, baš onako fenomen.

Thnx.
Ne bojim se ja uopće. Samo ne bih radila nešto šta neću. Ne vidim svrhe. Ne smatram da u vezi treba ispunjavati normu bilo čega, na uštrb vlastitog osjećaja zadovoljstva.

Oprosti ako je preintimno pitanje, ali stvarno me zanima-jesi ti do sada imala partnera s kojim ti je bilo baš onako kako si zamislila svoje savršene međuljudske odnose? I ako jesi, koliko je to dugo trajalo i zašto više ne traje?

Više nismo bili kompatibilni. People change.
Da, bilo je kako sam zamislila, tada dok smo bili skupa.

[dodozgd]

Mama hocemo ici na sladoled ? Molim te, molim te
Neda mi se!
Mama vodi me na ringispil nikad nisam bila jos
Neda mi se!
To ce biti zabavno
Mislim da to nije realno, niti malo. Cak je i tuzno...