Narušen odnos s roditeljima - pad godine, prekid s dečkom

[missglamorazzi]

Situacija mi je takva da pišem pod frendičinim nickom jer ne mogu više zadržati za sebe sve.
Pokušati ću čim više sažeti cijelu priču. Iz malog sam sela, roditelji sss, mene dobili s 19 i 22 godine starosti. Obiteljska financijska situacija poboljšala se kad sam krenula u srednju, do tad je stvarno bilo krpanje kraj s krajem, psihičko zlostavljanje od strane mojih vršnjaka radi toga itd.
U srednjoj vrlo dobra učenica, tu i tamo bi zeznula nešto, ali većinom dobre ocjene, hrpa aktivnosti pored gimnazije, kući radila većinu poslova(i fizičke poslove na polju itd). Upisala faks koji sam htjela, mada tata nije bio oduševljen( radi financija) jer sam se preselila u grad i više je trebalo izdvajati za mene.
Na drugoj godini sam upoznala lika iz druge države koji me totalno oborio s nogu( i cjelokupnu moju obitelj) i svi (uključujući i mene) su percipirali da je to to. Odlučila sam se preseliti u drugu državu radi njega, nastaviti tamo studij. I davala sam u početku sve ispite, dok lik nije krenuo prvo s psihičkim,a zatim i s verbalnim i fizičkim zlostavljanjem.
Ja u novoj sredini, nisam znala kome se obratiti,kako da familiji kažem što mi radi, često se događalo da bih pobjegla iz stana i vozikala se satima busem samo da ne budem pored njega....ukratko, iz komunikativne zainteresirane osobe pretvorila sam se u introvertiranu, nezainteresiranu za sve i bojažljivu.
Radi toga mi je uvelike patio faks, a i kad bih skupila snage za učenje, najčešće je kulminiralo time da je tražio pažnju svakakvim ekscesima, nazivanjem mene droljom jer sam išla na učenja kod ekipe s faksa itd.i stvaranja cjelokupne atmosfere kad bih od stresa ili padala ispite Ili odustajala od njih. Trgnula sam se kad me pokušao u tri ujutro izbaciti iz stana golu, spakirala stvari i otišla kući.
Tamo sam se pokušavala fokusirati na faks i učila, a kad sam se vratila, odlučila sam prekinuti sve i preseliti se. Zvala sam mamu, ispričala joj sve( dotad prešućeno nasilje), a ona je pitala: zar ne možete to izgladiti i što sad da kaže tati? Dakle podršku apsolutno nikakvu od roditelja nisam dobila, baka je bila ta koja je rekla da ako je jednom to napravio da će opet i da je dobro da sam se makla.
Od tad se moj odnos s tatom dodatno pogoršao i tu objektivno kažem da nije toliki problem bio u prekidu s njim, niti to što sam ostala 'sama' u stranoj zemlji, nego financije. Lik je uskakao kad je trebao, tata je tad trebao slati samo dio džeparca( baka mi plaća stan), a prekidom morao je i te dodatne novce(cca 500kn). U zadnji godinu dana hrpu puta se dogodilo da nemam ništa za jesti, ne radi olake potrošnje, nego bih jedva skrpala za stan i režije i tad mi je uvijek baka uskakala. Moji uzgajaju sve kući i u trgovini se rjetko što treba kupovati, a u gradu naravno drukčije koliko god štedjela.
Ja sam od tad tražila svakakve poslove, no ovdje su studenti daleko potplaćeni, na crno se radi i često bude da se 'volontira' mjesecima bez para. Faks je opet patio, ja prenijela još neke ispite i nisam sve fizički mogla.
I sad sam došla u situaciju da moram ponovno upisati godinu, sve radi ispita kojeg pola godine pokušavam neuspješno proći i radi kojeg sam (dodatno) zanemarila ostale.
Najveći problem je što ne znam kako svojima to saopćiti, da ću još jednu godinu studirati vani, da će mi tata morati slati još novaca.
Psihički sam daleko od one koja sam bila, s roditeljima o tome ne mogu pričati, nedostaju mi brat i sestra, a kući rjetko kad idem( što zbog financija, što zbog tate).

[Angry Bird.]

u nezavidnoj si situaciji, to je jasno i nemoj me krivo shvatiti ali - kako ti mi možemo pomoći?

[missglamorazzi]

Prije svega treba mi savjet nekoga tko je roditelj, kako uopće iznijeti cjelokupnu priču oko pada godine? Kako bi vi reagirali? Znam da je to djelomice individualno pitanje, jer vjerojatno je i drugačiji odnos s djecom, ali u opisanoj situaciji i koliko toliko opisanom karakteru roditelja( prvenstveno tate) što mogu očekivati, i shodno tome kako pristupiti u razgovoru?

[Monstera]

missglamorazzi kaže:

Prije svega treba mi savjet nekoga tko je roditelj, kako uopće iznijeti cjelokupnu priču oko pada godine? Kako bi vi reagirali? Znam da je to djelomice individualno pitanje, jer vjerojatno je i drugačiji odnos s djecom, ali u opisanoj situaciji i koliko toliko opisanom karakteru roditelja( prvenstveno tate) što mogu očekivati, i shodno tome kako pristupiti u razgovoru?

da mi netko zlostavlja dijete (pa i odraslo dijete) pad godine bi mi bio dalekooooo manji problem, ako uopce i bi.
pozvala bih dijete doma, grlila, nahranila, pustila da se oporavi u poznatoj okolini i skupi energiju za dalje.

[missglamorazzi]

Ja iskreno imam dojam da su oni na granici toga da mi ne vjeruju. Sve stvari im i nisam ispričala, jer ih je sam prekid užasno pogodio. S obzirom na fizičku udaljenost ja im u tom periodu nisam govorila ništa, poslije sam im samo 'servirala' mrvice cijele priče jer se nebi zadovoljili s 'običnim' prekidom, a u tom trenutku samo sam htjela apsolutno sve ostaviti iza sebe.
Tata mi često zna prigovoriti 'u šali' kako sam NJIH sve zajebala, imam dojam kao da uopće ne razmišlja(ju) koliko je sve to mene pogodilo i kako se (još uvijek nakon godinu dana)teško nosim sa svime.

[amary]

missglamorazzi kaže:

Ja iskreno imam dojam da su oni na granici toga da mi ne vjeruju. Sve stvari im i nisam ispričala, jer ih je sam prekid užasno pogodio. S obzirom na fizičku udaljenost ja im u tom periodu nisam govorila ništa, poslije sam im samo 'servirala' mrvice cijele priče jer se nebi zadovoljili s 'običnim' prekidom, a u tom trenutku samo sam htjela apsolutno sve ostaviti iza sebe.
Tata mi često zna prigovoriti 'u šali' kako sam NJIH sve zajebala, imam dojam kao da uopće ne razmišlja(ju) koliko je sve to mene pogodilo i kako se (još uvijek nakon godinu dana)teško nosim sa svime.

Na osnovi šturih informacija,nitko ti ne može dati objektivan savjet.
Ako ti nije teško odgovori na sljedeća pitanja:
U kojoj državi sada živiš?
U kojoj si državi studirala prije prekida sa likom?
U kojem gradu si nastavila(ili namjeravaš) studirati nakon prekida?

Što se ovoga tiče,što si napisala:
Prije svega treba mi savjet nekoga tko je roditelj, kako uopće iznijeti cjelokupnu priču oko pada godine? Kako bi vi reagirali? Znam da je to djelomice individualno pitanje, jer vjerojatno je i drugačiji odnos s djecom, ali u opisanoj situaciji i koliko toliko opisanom karakteru roditelja( prvenstveno tate) što mogu očekivati, i shodno tome kako pristupiti u razgovoru?

Smatram,kao roditelj i zrela osoba:
Nema puta naokolo!
Na miru sjesti s oba roditelja i bakom,pošto su to mjerodavne osobe u tvojoj obitelji.
Zamoliti ih da te ne prekidaju dok ne završiš i ispričati im cjelokupnu priču,bez izostavljanja detalja,bez obzira je li se ti istih stidiš ili ti je teško o njima govoriti.
Kako će tko od njih reagirati,teško je previdjeti,ali na to moraš biti spremna.
Jasno definiraj,da ih moliš za podršku i razumijevanje.
Ili ih zamoli da razmisle o svemu prije no što ti daju definitivan odgovor.
Kad budeš znala njihov odgovor,sama ćeš razmisliti što i kako dalje.

[amary]

nosorog kaže:

da mi netko zlostavlja dijete (pa i odraslo dijete) pad godine bi mi bio dalekooooo manji problem, ako uopce i bi.
pozvala bih dijete doma, grlila, nahranila, pustila da se oporavi u poznatoj okolini i skupi energiju za dalje.

Ovo je emocionalan odgovor,logičan kao prvi poriv roditelja koji voli svoje dijete.
Autorica teme ima drugačiju situaciju,u kojoj osoba sa strane(dakle mi forumaši)moramo razmotriti situaciju iz svih kuteva.
I pokušati pomoći.

[Angry Bird.]

amary kaže:

Ovo je emocionalan odgovor,logičan kao prvi poriv roditelja koji voli svoje dijete.
Autorica teme ima drugačiju situaciju,u kojoj osoba sa strane(dakle mi forumaši)moramo razmotriti situaciju iz svih kuteva.
I pokušati pomoći.

kojih kuteva?
ne mogu si zamisliti nijedan kut iz kojeg bi mi bilo prihvatljivo da mi kći ostane u vezi u kojoj se ne osjeća dobro.

[chocolatecookie]

Iz tog kuta da su je roditelji skinuli s grbače, i ako treba, nek trpi i zlostavljanje, samo nek njima ne bude teret.


Žao mi je. Jesi li se raspitala o tome kakva prava i opcije imaš u državi u kojoj živiš?

[zo-ey]

Probaj na njemu najprihvatljiviji način prikazati situaciju i nadaj se da će uspjeti, da će ti odlučiti plaćati još tu jednu godinu.

Postoji, naravno, i mogućnost da će te odbiti. U tom slučaju se raspitaj o studentskim kreditima jer mi se ne čini da imaš drugih mogućnosti.

Dio o reakciji na prekid bolje da ne komentiram.

[amary]

Angry Bird kaže:

kojih kuteva?
ne mogu si zamisliti nijedan kut iz kojeg bi mi bilo prihvatljivo da mi kći ostane u vezi u kojoj se ne osjeća dobro.

Ne mogu vjerovati da si već nakon 2 posta uspjela izokrenuti što je napisala autorica i na što sam joj odgovorila.
Kakvo ostajanje u vezi?
Problem i pitanje koje postavlja:

Najveći problem je što ne znam kako svojima to saopćiti, da ću još jednu godinu studirati vani, da će mi tata morati slati još novaca.

[amary]

chocolatecookie kaže:

Iz tog kuta da su je roditelji skinuli s grbače, i ako treba, nek trpi i zlostavljanje, samo nek njima ne bude teret.


Žao mi je. Jesi li se raspitala o tome kakva prava i opcije imaš u državi u kojoj živiš?

Bold
Ma daj budi objektivnija.

Ovo drugo što si napisala nije loša ideja,no razgovor s roditeljima ostaje kao nemimovnost,želi li završiti faks.
A moj je utisak da to želi.
Tek ako bude odbijena od roditelja,trebati će sagledati situaciju na način da riješi kako se sama školovati i preživjeti.
A tu joj dosta ideja mogu dati upravo forumaši.

[tisi]

nažalost, cookie je u pravu i tu se kod roditelja najvjerojatnije radi o tome, drugi razlog ne mogu domisliti.

[zo-ey]

tihonsee kaže:

nažalost, cookie je u pravu i tu se kod roditelja najvjerojatnije radi o tome, drugi razlog ne mogu domisliti.

I moj dojam je upravo takav. Zato sam izbjegla komentirati taj dio priče.

Ja bi se na njenom mjestu pokašala odmaknuti od takvih roditelja jer tu baš i nema neke iskrene podrške i ljubavi prema vlastitom djetetu. Trebala bi se za svaki slučaj već sad raspitati kakve su joj mogućnosti za podizanje nekakvog studentskog kredita, ima li pravo na kakve stipendije, pomoći (povratne ili nepovratne) itd.

[Monstera]

amary kaže:

Ovo je emocionalan odgovor,logičan kao prvi poriv roditelja koji voli svoje dijete.
Autorica teme ima drugačiju situaciju,u kojoj osoba sa strane(dakle mi forumaši)moramo razmotriti situaciju iz svih kuteva.
I pokušati pomoći.

mi kao forumasi ne moramo nista.
i imamo pravo pisati iz svog kuta (zena je jasno pitala da napisemo sto mislimo kao roditelji.ja ko roditelj ne mogu domisliti apsolutno nista drugo)
i slazem se sa cookie.

ako mi roditelji nisu spremni pomoc u emocionalnom pogledu, niti u dorbu, niti u zlu, sigurno ih ne bih trazila niti financijsku pomoc.

postoje stipendije, banke, centri za socijalnu pomoc,....a naravno, i svijet odraslih ljudi, zamrzavanje godine i pronalazak posla.

[MMovca]

Ona uopce nije prikazala problem kao pitrebu emocionalne pomoći, ona treba novac od njih i to je to.

Zao mi je bilo koga tko se nade u zlostavljačkoj vezi, ali iskreno ne nogu shvatiti da mlada cura ima potrebu otici za tipom u drugu državu, uzimati od njega novac i ne biti sposobna pobrinuti se za sebe.

Slazem se da su tip staraca koji su se jedva dočekali riješiti djeteta s grbace, nije to lijepo, ali je tako i ona mora gristi svim sredstvima za svoj život jerbo joj zakonski nisu duzni ništa. Ako želi, moze se nastaviti samosazaljevati, a može i učiti ako vec zeli zavrsiti faks. I potraziti neki drugi način da se financira.

[chocolatecookie]

U Hrvatskoj su roditelji zakonski dužni uzdržavati punoljetno dijete dok se redovno školuje.

[MMovca]

chocolatecookie kaže:

U Hrvatskoj su roditelji zakonski dužni uzdržavati punoljetno dijete dok se redovno školuje.

Jest, tako je, također ih ona moze zakonski tuziti? Što?

Na sudu ce reci što? Hej, malo sam isla u bijeli svijet za manijakom jer mi se cefnulo, na grbači matere i cace, usput sam sjebala sve živo od ispita i nemam nikakve rezultate, ali sam eto parcijala parcijale redovni student i sad bih tuzila cacu jer me dužan s 23., 24, 20 (?) uzdrzavati prema zakonu.

Ma mislim slazem se da su joj starci idioti jer je maltene gurau natag u zlostavljacku vezu, ne dak boze da selo nesta prica...

Zao mi je, ali od mog zaljenja nema nista.

Mene moji nisu mogli financirati, trebam li traziti zaostatke?

Zamrzni godinu i zaradi i smisli sto želiš od zivota i razmisli o izboru partnera ili zagrij stolac i ne mici dupe s njega i trazi studentski kredit ili se raspitaj malo o boljim studentskim poslovima.

I razmišljaj o izboru partnera i suludim afektivnim odlascima iz drzave bez vlastitog plana o preživljavanju.

[Dodagoda]

Malo je iz texta teško pohvatati situaciju i dati ti pametan savjet. Ne znam u kojoj zemlji van naše države su studenti lošije tretirani nego kod nas...vjerovatno je to jedna od susjednih zemalja onda u kojoj je još gore nego ovdje :/.
Ja bih se na tvom mjestu pokušala vratiti opet u Hrv. na fax, našla bi preko ljeta neki posao na moru(ako imaš sreće stvarno se može naći dobro plaćen posao sa plaćenim smještajem pa ako malo trošiš stvarno možeš uštedjeti) i svakako se početkom godine angažirala oko studentskih poslova.
Nije smak svijeta ako i zamrzneš godinu i kreneš raditi da uštediš, ali ako sam shvatila tebe muči dodatni trošak od cca 500 kn mjesečno-to nije tako veliki novac koji ne bi uspjela zaraditi. Trgni se, bori se za sebe i ne daj kretenu da ti sad ovako "na daljinski" zezne život

a i ovo definitivno nije loš savjet

Smatram,kao roditelj i zrela osoba:
Nema puta naokolo!
Na miru sjesti s oba roditelja i bakom,pošto su to mjerodavne osobe u tvojoj obitelji.
Zamoliti ih da te ne prekidaju dok ne završiš i ispričati im cjelokupnu priču,bez izostavljanja detalja,bez obzira je li se ti istih stidiš ili ti je teško o njima govoriti.
Kako će tko od njih reagirati,teško je previdjeti,ali na to moraš biti spremna.
Jasno definiraj,da ih moliš za podršku i razumijevanje.
Ili ih zamoli da razmisle o svemu prije no što ti daju definitivan odgovor.
Kad budeš znala njihov odgovor,sama ćeš razmisliti što i kako dalje.

[chocolatecookie]

Majo, imaš pravo, koliko znam, pad godine se ne računa, zaletjela sam se.