Tko nasljeđuje, koliko, kako i zašto?

[brodačka]

kiss me kaže:

A to te zanima, izdvajanje bračne stečevine iz ostavinske mase?
Ali kakve veze ima mirovina s tim? Pa mirovinu nasljeđuje žena bez obzira kad ju je zaradio.

Isuse Kriste, pitam za prijašnje mirovine koju su mu isplaćivane za života i koje su ušteđene.

[kiss me]

brodačka kaže:

Ona je pitala je li mirovina (tj. mirovine) koju je suprug dobivao za rad u Njemačkoj prije braka njegova osobna imovina ili bračna stečevina. Vrlo jasno i nedvosmisleno je postavila pitanje.

brodačka kaže:

Isuse Kriste, pitam za prijašnje mirovine koju su mu isplaćivane za života i koje su ušteđene.

Čemu divljanje?
Tvoje jasno i nedvosmisleno pitanje, kako kažeš je glasilo ovako:

Suprug je prije braka (i bračne/izvanbračne) zajednice) radio par godina u Njemačkoj te sada dobiva temeljem toga i mirovinu iz Njemačke. Pripadaju li ti novci u bračnu stečevinu ili je to isključivo njegova imovina?

Nisi spominjala nikakvu ušteđevinu - nego sredstva koja dobiva sada temeljem prijašnjeg rada.
A ovaj present vezan uz mirovinu je i bio razlog što sam pitala je l suprug umro.

[brodačka]

kiss me kaže:

Čemu divljanje?solutno nevažno.
Tvoje jasno i nedvosmisleno pitanje, kako kažeš je glasilo ovako:


Nisi spominjala nikakvu ušteđevinu - nego sredstva koja dobiva sada temeljem prijašnjeg rada.
A ovaj present vezan uz mirovinu je i bio razlog što sam pitala je l suprug umro.

Aha, jer ako je živ, onda je to njegova osobna imovina, a ako je umro ne smatramo to njegovom osobnom imovinom? Ili možda vrijedi obrnuto, pa je presudno govorimo li u prezentu ili perfektu? Odgovor će biti različit?

Isto tako, važno je je li novac potrošen ili ušteđen? Ozbiljno? O tome ovisi je li taj novac bio/jest bračna stečevina ili ga treba iz nje izdvojiti?

Nevjerojatno što si sve u stanju napisati. No, nije prvi put. I ne, ne divljam, iako si dala tri pogrešna odgovora. Ne mogu se odlučiti je li pouka s dvorcem ili odgovor da mirovinu nasljeđuje žena bez obzira kad ju je zaradio (bez obzira što je pitanje postavljeno za novce od Njemačke mirovine) urnebesniji.

[leptir84]

Imam pitanje. Majka i otac imaju nekoliko kćeri i jednog sina. Sin je miljenik, živi s njima i živi od njih (ne uzdržava ih već oni njega iako je potpuno radno sposoban) dok su kćeri odselile. Roditelji su odlučili kćerima ostaviti svakoj po mali komadić zemljišta u neizgrađenom dijelu naselja (nekoliko ih dobiva mali komadić građevinskog zemljišta premaleni da bi dobili građevinske dozvole za nešto napraviti) a sinu veće zemljište kraj mora i još svoju veliku kuću i okućnicu kraj mora na drugom mjestu. Kćeri namjeravaju tražiti svoj nužni dio čega se roditelji pribojavaju pa roditelji kombiniraju na koji način da ostave sinu većinu vrijednosti kako su i namjeravali:
1. ugovor o uzdržavanju. Pretpostavljam to bi im teško prošlo i to bi se lako pobilo jer sin nema ni dana radnog staža. Što mislite o tome?

2. namjeravaju sad prije smrti pripisati na njega što su planirali tako da kasnije ne možemo tražiti svoj nužni dio. Imaju li kćeri tu kakvih mogućnosti?

[FuzzBall]

Zašto misliš da radni staž ima veze sa ugovorom o uzdržavanju?

Ako brat nema ništa svoje zapravo ima bolji argument da mu roditelji više ostave.

[leptir84]

FuzzBall kaže:

Zašto misliš da radni staž ima veze sa ugovorom o uzdržavanju?

Ako brat nema ništa svoje zapravo ima bolji argument da mu roditelji više ostave.

Pa zar ne bi trebao radni staž imati veze sa ugovorom o uzdržavanju? Jer kako će netko tko ne radi i nema primanja uzdržavati nekoga tko radi a kasnije dobiva mirovinu?
Drugu rečenicu neću komentirati jer mi nema logike.
Post sam napisala jer bih voljela komentar od nekoga tko se kuži u pravo, pošto ja nemam pojma o pravu i zakonu.

[tiluriumm]

Ako roditelji žele prepisati sinu ne može se tu ništa, kao što se ne može ništa ni ako odluče prodati, pokloniti crkvi, što god ih volja. Dok ne budu dva metra pod zemljom to je njihova imovina, a ne ničije nasljeđe. Kad umru, onda će biti ostavinska i tad možete raspravljati što je ili nije vaš nužni dio od onog što iza njih ostane i hoćete li ga prihvatiti ako bude dugova.

Sjednite s ljudima, recite im da znate za njihove namjere i ne slažete se jer smatrate da ste i vi zaslužni i željni dijela. Ako promijene mišljenje ok, ako ne, možete se ili pozdravit s njima, ili se pomiriti s njihovim razmišljanjem i željama. Pokapati žive ljude i zaratiti s obitelji zbog komadića zemlje ili nešto eura je žalosno, al na žalost očito je to prokletstvo ovog dijela zemlje.

Nemate zapravo pojma kako brat pridonosi i što im znači. Možda mami više znači što ima koga poslat po spizu ili da promijeni žarulju nego išta drugo. Njihov je odabir da ga uzdržavaju i njegov da ne radi kao i vaš što ste otišle i osamostalile se.

[Cranesbill]

A možda će se starci sjetiti da imaju i kćerke kada budu u mirovini i netko ih bude trebao pomagati i financijski i fizički

[tiluriumm]

Možda starci ni ne dožive mirovinu, možda će imati dovoljnu mirovinu i ušteđevinu pa se ne moraju brinuti, možda brat ulaže u dionice, a one pojma nemaju, možda će na toj parceli sinu i apartman financirati pa će svi zajedno i dalje živjeti od najamnina, možda... Možda viđaju roditelje jednom mjesečno ili od blagdana do blagdana i tako će i nastavit, al su se sjetile da im nije dovoljna ledina na selu, nego bi na more... Možda...
Jbg, teško je i užasno prihvatit da je u njihovim glavama sin mezimac. Zapravo mogu biti sretne što im nude uopće te komadiće, jer temelji za pitanja nasljedstva grade se davno prije nego što se pita što će ići kome.
Uvijek ostaje opcija da ne prepisuju ništa nikom pa da sve kroz par desetaka bude pustinja i prašuma jer će biti i ostati svačije i ničije kako je to većinom tamo gdje ljudi nemaju hrabrosti ovako raspodijeliti nego poslije jedna parcela 5 dijelova.

[leptir84]

tiluriumm kaže:

Ako roditelji žele prepisati sinu ne može se tu ništa, kao što se ne može ništa ni ako odluče prodati, pokloniti crkvi, što god ih volja. Dok ne budu dva metra pod zemljom to je njihova imovina, a ne ničije nasljeđe. Kad umru, onda će biti ostavinska i tad možete raspravljati što je ili nije vaš nužni dio od onog što iza njih ostane i hoćete li ga prihvatiti ako bude dugova.

Sjednite s ljudima, recite im da znate za njihove namjere i ne slažete se jer smatrate da ste i vi zaslužni i željni dijela. Ako promijene mišljenje ok, ako ne, možete se ili pozdravit s njima, ili se pomiriti s njihovim razmišljanjem i željama. Pokapati žive ljude i zaratiti s obitelji zbog komadića zemlje ili nešto eura je žalosno, al na žalost očito je to prokletstvo ovog dijela zemlje.

Nemate zapravo pojma kako brat pridonosi i što im znači. Možda mami više znači što ima koga poslat po spizu ili da promijeni žarulju nego išta drugo. Njihov je odabir da ga uzdržavaju i njegov da ne radi kao i vaš što ste otišle i osamostalile se.

Joj ovo pokapati žive ljude je prebrutalno za ovu priču, ne radi se o mojoj obitelji već o daljoj porodici. Svi su svjesni da roditeljima njima sin puno znači, miljenik im je. Isto tako ovo imaju koga poslat po spizu i da im promijeni žarulju, kod njega niti to nije slučaj. Da ne idem u detalje, oni njega uzdržavaju a on se loše ponaša prema njima dok kćeri nemaju gdje sa svojom djecom u vlastiti rodni kraj (pola kuće se iznajmljuje da bi roditelji imali od čega živjeti i njega uzdržavati). Kćeri brinu o roditeljima i vide kakve su njihove želje ali, jebiga, boli. I zato gledaju ima li išta da se može poduzeti u budućnosti.

[leptir84]

tiluriumm kaže:

Možda starci ni ne dožive mirovinu, možda će imati dovoljnu mirovinu i ušteđevinu pa se ne moraju brinuti, možda brat ulaže u dionice, a one pojma nemaju, možda će na toj parceli sinu i apartman financirati pa će svi zajedno i dalje živjeti od najamnina, možda... Možda viđaju roditelje jednom mjesečno ili od blagdana do blagdana i tako će i nastavit, al su se sjetile da im nije dovoljna ledina na selu, nego bi na more... Možda...
Jbg, teško je i užasno prihvatit da je u njihovim glavama sin mezimac. Zapravo mogu biti sretne što im nude uopće te komadiće, jer temelji za pitanja nasljedstva grade se davno prije nego što se pita što će ići kome.
Uvijek ostaje opcija da ne prepisuju ništa nikom pa da sve kroz par desetaka bude pustinja i prašuma jer će biti i ostati svačije i ničije kako je to većinom tamo gdje ljudi nemaju hrabrosti ovako raspodijeliti nego poslije jedna parcela 5 dijelova.

Hvala na podijeljenom mišljenju

[FuzzBall]

leptir84 kaže:

Pa zar ne bi trebao radni staž imati veze sa ugovorom o uzdržavanju? Jer kako će netko tko ne radi i nema primanja uzdržavati nekoga tko radi a kasnije dobiva mirovinu?
Drugu rečenicu neću komentirati jer mi nema logike.
Post sam napisala jer bih voljela komentar od nekoga tko se kuži u pravo, pošto ja nemam pojma o pravu i zakonu.

Samo uzdržavanje ne mora biti u novcu nego se uglavnom sastoji u brizi za primatelja. A opseg te obaveze dogovaraju primatelj i davatelj u ugovoru.

Sestre će pokušati to pobiti kao simulirani ugovor kojem je svrha isključiti njih iz nasljedstva. Ali mislim da činjenica što brat nije zaposlen neće biti valjani argument.

[blues4lady]

Nedavno je netko na forumu napisao, a i čula sam na radiju slavnu rečenicu
Živ roditelj, mrtav kapital.

[Garofeeder]

leptir84 kaže:

Joj ovo pokapati žive ljude je prebrutalno za ovu priču, ne radi se o mojoj obitelji već o daljoj porodici. Svi su svjesni da roditeljima njima sin puno znači, miljenik im je. Isto tako ovo imaju koga poslat po spizu i da im promijeni žarulju, kod njega niti to nije slučaj. Da ne idem u detalje, oni njega uzdržavaju a on se loše ponaša prema njima dok kćeri nemaju gdje sa svojom djecom u vlastiti rodni kraj (pola kuće se iznajmljuje da bi roditelji imali od čega živjeti i njega uzdržavati). Kćeri brinu o roditeljima i vide kakve su njihove želje ali, jebiga, boli. I zato gledaju ima li išta da se može poduzeti u budućnosti.

Ne brinu kceri o roditeljima, nego se brinu za roditelje i njihovu imovinu. Najvise ih brine sto se nemaju gdje uvaliti na ljetovanje.

Roditelji se ocito sami brinu o sebi.

[Goldenrose]

leptir84 kaže:

Imam pitanje. Majka i otac imaju nekoliko kćeri i jednog sina. Sin je miljenik, živi s njima i živi od njih (ne uzdržava ih već oni njega iako je potpuno radno sposoban) dok su kćeri odselile. Roditelji su odlučili kćerima ostaviti svakoj po mali komadić zemljišta u neizgrađenom dijelu naselja (nekoliko ih dobiva mali komadić građevinskog zemljišta premaleni da bi dobili građevinske dozvole za nešto napraviti) a sinu veće zemljište kraj mora i još svoju veliku kuću i okućnicu kraj mora na drugom mjestu. Kćeri namjeravaju tražiti svoj nužni dio čega se roditelji pribojavaju pa roditelji kombiniraju na koji način da ostave sinu većinu vrijednosti kako su i namjeravali:
1. ugovor o uzdržavanju. Pretpostavljam to bi im teško prošlo i to bi se lako pobilo jer sin nema ni dana radnog staža. Što mislite o tome?

2. namjeravaju sad prije smrti pripisati na njega što su planirali tako da kasnije ne možemo tražiti svoj nužni dio. Imaju li kćeri tu kakvih mogućnosti?

Najbolje da prepišu darovnim ugovorom svakome što su namjeravali.

[leptir84]

Garofeeder kaže:

Ne brinu kceri o roditeljima, nego se brinu za roditelje i njihovu imovinu. Najvise ih brine sto se nemaju gdje uvaliti na ljetovanje.

Roditelji se ocito sami brinu o sebi.

Čemu ovakvi besmisleni i zlocesti komentari? Neke kćeri žive blizu roditelja a neke dalje, sve brinu o roditeljima i pomazu koliko mogu. Da, roditelji jos uvijek brinu sami o sebi i o sinu vecinom jer su sposobni i jer zele, ali kceri su tu i uskacu sto god treba.

[tiluriumm]

Zato što nema potrebe veličati svoju pomoć, kao ni pobijati nečije tuđe sudjelovanje ako nisi pod istim krovom, a odmah se tom retorikom krenulo.
Isti ti roditelji su brinuli o njima, mijenjali pelene, hranili, odgajali, čuvali, školovali, i kad su odrasle i osamostalile se njihova je uloga završena. Dok god su roditelji samostalni, na nogama, zarađuju, one brinu o roditeljima kao i svaka druga osoba, kako si, što treba, jel treba ponijet što iz grada. Sin ovo ono... Da njima sin smeta ili da im navezanost ne paše onda bi mu dali nogu u tur, zaposlili ga, što god. Ali im paše tako pa tako funkcioniraju. Vjerojatno je ta situacija zapravo za njega otrovnija i onemogućila ga je da odraste u normalnu osobu, zaljubi se, zaposli kao i ostale stare momke. Eto otkrili smo i da je u najmu dio postojeće nekretnine pa sigurno i oko toga radi i tko zna što sve.

Možda je "brutalno" rečeno, ali kad god se o nečijoj imovini raspravlja u smislu nasljedstva dok su ljudi živi, radi se upravo to. Dok su živi može se razgovorati jedino o kupnji ili poklonu. Jesu li sestre ponudile kupiti dio na moru? Jesu li ponudile sagraditi za sebe kućicu, staviti stambeni kontejner na parcelicu da imaju gdje doći roditeljima? Nemaju ni drugi ljudi gdje spavati kod roditelja kad dođu pa kad dolaze na godišnji idu u hotel ili iznajme stan i samo se po danu druže : kava: . Jesu li se izjasnile da ne žele poklon koji im nude jer ga smatraju bezvrijednim i ne žele se baviti poljoprivredom nego žele vikendice i apartmane?

Nek krenu privređivati sebi dovoljno koliko im treba pa će krenut i iskreno brinut o roditeljima, a ne hoće li što od njih dobit kad umru.

Kad god čujem ovakve priče,a česte su, poželim da se naši ljudi opamete, u 50ima krenu rasprodavati što imaju i do smrti putuju, uživaju, plate sebi privatni dom negdje vani i uživaju. Svi oko njih Ionako samo čekaju kad će odapeti da se pokolju i više nikad ne razgovaraju.

[leptir84]

tiluriumm kaže:

Zato što nema potrebe veličati svoju pomoć, kao ni pobijati nečije tuđe sudjelovanje ako nisi pod istim krovom, a odmah se tom retorikom krenulo.
Isti ti roditelji su brinuli o njima, mijenjali pelene, hranili, odgajali, čuvali, školovali, i kad su odrasle i osamostalile se njihova je uloga završena. Dok god su roditelji samostalni, na nogama, zarađuju, one brinu o roditeljima kao i svaka druga osoba, kako si, što treba, jel treba ponijet što iz grada. Sin ovo ono... Da njima sin smeta ili da im navezanost ne paše onda bi mu dali nogu u tur, zaposlili ga, što god. Ali im paše tako pa tako funkcioniraju. Vjerojatno je ta situacija zapravo za njega otrovnija i onemogućila ga je da odraste u normalnu osobu, zaljubi se, zaposli kao i ostale stare momke. Eto otkrili smo i da je u najmu dio postojeće nekretnine pa sigurno i oko toga radi i tko zna što sve.

Možda je "brutalno" rečeno, ali kad god se o nečijoj imovini raspravlja u smislu nasljedstva dok su ljudi živi, radi se upravo to. Dok su živi može se razgovorati jedino o kupnji ili poklonu. Jesu li sestre ponudile kupiti dio na moru? Jesu li ponudile sagraditi za sebe kućicu, staviti stambeni kontejner na parcelicu da imaju gdje doći roditeljima? Nemaju ni drugi ljudi gdje spavati kod roditelja kad dođu pa kad dolaze na godišnji idu u hotel ili iznajme stan i samo se po danu druže : kava: . Jesu li se izjasnile da ne žele poklon koji im nude jer ga smatraju bezvrijednim i ne žele se baviti poljoprivredom nego žele vikendice i apartmane?

Nek krenu privređivati sebi dovoljno koliko im treba pa će krenut i iskreno brinut o roditeljima, a ne hoće li što od njih dobit kad umru.

Kad god čujem ovakve priče,a česte su, poželim da se naši ljudi opamete, u 50ima krenu rasprodavati što imaju i do smrti putuju, uživaju, plate sebi privatni dom negdje vani i uživaju. Svi oko njih Ionako samo čekaju kad će odapeti da se pokolju i više nikad ne razgovaraju.

Bilo je postavljeno samo pravno pitanje, a vidim otišlo je u krivom smjeru. Kćeri pomažu roditeljima oko poljoprivrede i oko iznajmljivanja, pomažu oko svega gdje im je pomoć potrebna. Sin ne radi ništa i točno je ovo da to za njega nije dobro jer je ovisan o roditeljima i, iako potpuno zdrav i sposoban, ne zna se za sebe brinuti a ni za roditelje. Točno je da roditeljima on odgovara, na žalost još uvijek ima dijelova u lijepoj našoj gdje je sin sin a ostalo su samo kćeri koje nisu toliko "bitne" i trebaju otići. Kćeri ne dovode u pitanje gdje biti kad dođu kod roditelja, već brinu gdje će njihova djeca jednog dana moći doći jer ne žele izgubiti vezu sa rodnim krajem. Naravno da bi kupile dio na moru ali on nije na prodaju. Uglavnom, nema tu zle krvi niti ljutnje na roditelje, situacija je takva kakva je samo me zanimalo što se pravno može eventualno jednog dana napraviti u npr. ovakvoj situaciji kakvu sam opisala.

[tiluriumm]

Kako je već utvrđeno pravno se može tražiti roditelje jasno da im poklone ili prodaju ono što kćeri žele ili kupiti nešto drugo blizu roditelja. Nikako drugačije se zdrave ljude ne može prisiliti da ne raspolažu svojom imovinom kako hoće, kao ni pobijati darovne ugovore bez dokaza da nisu bili valjani, a osim ako roditelji ne obole nema razloga vjerovati da neće.
Djecu koja tako vole rodnu grudu najbolje bi bilo malo podučiti ljubavi prema ujaku umjesto da je ćimavica i niškorist pa kad više ne bude djeda i bake dolazit će k njemu na rodnu grudu i svi sretni, a kad više ne bude ni ujaka budu li mu "kao djeca" možda će im sve na kraju ipak i pripasti ako ostane sam i nevoljen i nakon roditelja

[L_U_D_A]

leptir84 kaže:

Bilo je postavljeno samo pravno pitanje, a vidim otišlo je u krivom smjeru. Kćeri pomažu roditeljima oko poljoprivrede i oko iznajmljivanja, pomažu oko svega gdje im je pomoć potrebna. Sin ne radi ništa i točno je ovo da to za njega nije dobro jer je ovisan o roditeljima i, iako potpuno zdrav i sposoban, ne zna se za sebe brinuti a ni za roditelje. Točno je da roditeljima on odgovara, na žalost još uvijek ima dijelova u lijepoj našoj gdje je sin sin a ostalo su samo kćeri koje nisu toliko "bitne" i trebaju otići. Kćeri ne dovode u pitanje gdje biti kad dođu kod roditelja, već brinu gdje će njihova djeca jednog dana moći doći jer ne žele izgubiti vezu sa rodnim krajem. Naravno da bi kupile dio na moru ali on nije na prodaju. Uglavnom, nema tu zle krvi niti ljutnje na roditelje, situacija je takva kakva je samo me zanimalo što se pravno može eventualno jednog dana napraviti u npr. ovakvoj situaciji kakvu sam opisala.

Jednog dana će se moći ili neće moći, pobijati volja roditelja, ali tek nakon što oni umru. A opcije su razne, ovisno o tome što roditelji sa svojom imovinom naprave, što za sada nitko ne zna što će biti, a može biti svašta, da sve prodaju i odu uživati dok su živi (to bi trebalo normalizirati u našem društvu, definitivno), da sklope darovni ugovor, ugovor o doživotnom ili dosmrtnom, sastave oporuku.. unaprijed kćeri ne mogu ništa od toga spriječiti i to je poanta. Pravna.