Studiranje u Jugoslaviji

[Metallic fan]

rvo ovako zanima me nešto o toj temi
jer mi i danas starci i stariji ljudi pričaju da je u EX-YU bio relativno lako upisati fakultet(bez plaćanja) i završiti ga
doslovno da je svatko tko je htio studirati to i mogao
e onda dalje neznam
tek 2006 nam je Bolonja uvedena na koju još mnogi imaju zamjerki
nagodinu će se valjda uvesti potpuno besplatna prva godina za brucoše
dali se tko od starijih ovdje sjeća kak je to bilo?

[dk1]

pa valjda je bilo lakše studirati ( bilo je besplatno) a teže upisati se ( veće generacije, manje fakulteta)

[Anton]

dk1 kaže:

pa valjda je bilo lakše studirati ( bilo je besplatno) a teže upisati se ( veće generacije, manje fakulteta)

Nije se bilo teže upisati. Manje je ljudi tada studiralo u odnosu na danas. Danas svatko tko završi bilo koju srednju školu upiše fakultet ( ne znači da ga i završi ). Nekada su uglavnom gimnazijalci upisivali fakultete, a čak je i dobar dio njih odustajao, jer se tada sa gimnazijom lako nalazio posao. Ostali koji su završavali stručne škole su imali često već osiguran posao, pa nije bilo potrebe za studijem.

[fizikalaccc]

hm, neznam kako je bilo, al znam da je tad 60-tih i 70-tih bilo teško upisati četverogodišnju školu (tehničku, a da za gimnaziju ni ne pričamo). a tko je tad završio tehničku bio je car.
susjed je 60tih studirao u sloveniji, i dosta njih iz mog kraja je tamo studiralo, uglavnom na višim školama (ekonomske i tehničke)sad neznam dal je to bio Maribor il Novo mesto, al znam da je jednom susjed pričao kako su tad 60tih sagradili nove obrazovne centre pa su na sve načine privlačili studente.

[dk1]

Anton kaže:

Nije se bilo teže upisati. Manje je ljudi tada studiralo u odnosu na danas. Danas svatko tko završi bilo koju srednju školu upiše fakultet ( ne znači da ga i završi ). Nekada su uglavnom gimnazijalci upisivali fakultete, a čak je i dobar dio njih odustajao, jer se tada sa gimnazijom lako nalazio posao. Ostali koji su završavali stručne škole su imali često već osiguran posao, pa nije bilo potrebe za studijem.

u pravu si, ali nekada si mogao studirati u zagrebu i osijeku, danas možeš i u dugom selu, bjelovaru, virovitici, požegi, brodu, vinkovcima, babinoj gredi...

trebalo bi to izračunati

[fizikalaccc]

dk1 kaže:

u pravu si, ali nekada si mogao studirati u zagrebu i osijeku, danas možeš i u dugom selu, bjelovaru, virovitici, požegi, brodu, vinkovcima, babinoj gredi...

trebalo bi to izračunati

da, al tada si mogao otići i u susjedne "bratske republike", nekima je tamo bilo zgodnije i bliže.

[dk1]

da ali i iz bratskih republika su mogli doći tu ( plus bratska zambija)
đurđa je išla u banja luku ali je i plavšićka bila u zagrebu

[demon]

Bilo je manje visokoškolskih ustanova i bilo je manje mjesta, ali opet nije svatko išao na fakultet. Neki bi prvo radili pa bi kasnije išli na fakultet uz rad. O tome kakva je bila kvaliteta njihove naobrazbe koju bi na taj način stekli ne bih diskutirao. Svašta se pričalo, a neki su fakulteti bili poznati po svojim vanrednim studentima.

Onaj ko je htio ići na fakultet je mogao, studiranje je bilo besplatno i praktično neograničeno, ali ponavljam studiranje se nije smatralo apsolutno potrebnim i roditelji nisu pravili harakiri ako bi im potomak ili potomka odlučili raditi a ne studirati. Neki su hodočastili na pojedine ispite godinama studirajući i po 15-ak godina. Nekadašnji ministar rada i socijalne skrbi je utvrđivao gradivo 10 ili 12 godina. Postojala je institucija raznoraznih stipendija i pomoći, bilo općina, bilo firmi s tim da se to kao po završteku studija moralo odraditi, ako je bilo potreba za tim kadrom.

Danas stipendija više nema u tolikom broju, ali postoji daleko više mjesta za upis i u daleko više centara. Danas se očekuje od srednjoškolca da ide studirati, nekad baš i nije, osim ako se radilo o gimnazijalcu. Opet toliki broj visokoškolskih ustanova i toliki broj mjesta na njima dovodi do toga da fali nastavničkog kadra, pogotovo kvalitetnog, a opet svatko se može upisati pa na nekim studijima opadaju kriteriji za prolaznost. Upisuju se lošiji učenici, studiji nisu atraktivni, a institucija mora opravdati postojanje pa mora bar neke propustiti.

Uglavnom danas se lakše upisati, a i lakše završiti. Problem je kvaliteta znanja koju današnji završeni fakultetlije steknu a i radnih mjesta za njihovo zapošljavanje.

[Champion_1]

metallica fan kaže:

rvo ovako zanima me nešto o toj temi
jer mi i danas starci i stariji ljudi pričaju da je u EX-YU bio relativno lako upisati fakultet(bez plaćanja) i završiti ga
doslovno da je svatko tko je htio studirati to i mogao
e onda dalje neznam
tek 2006 nam je Bolonja uvedena na koju još mnogi imaju zamjerki
nagodinu će se valjda uvesti potpuno besplatna prva godina za brucoše
dali se tko od starijih ovdje sjeća kak je to bilo?

Bilo je teško i onda u mnogim stvarima. Primjerice, studentski dom je oduvijek bilo teško dobiti pa tako oni koji nisu imali sredstava teško su plaćali podstanarstvo i onda, a i tada je bilo teško naći posao u vecim gradovima svakome, ma kako to danas idealizirali(iako lakse nego danas). Studij kao studij, nije bio lak, kao niti danas(prije Bolonje), ovisno što se studiralo. Medicina, strojarstvo, elektrotehnika i sl. je uvijek bilo naporno i tražio se veliki trud i rad. Alternative je bilo za one najsiromašnije, primjerice vojna akademija u Beogradu je besplatno školovala studente, pružala i dom, ali kasnije si to morao odraditi u vojnoj karijeri. To je bilo i dobra stvar jer sa završenim fakultetom ili višom školom dobivao se oficirski čin poručnika, osiguran smještaj i posao. Kasnije kako si napredovao u činovima praktički si mogao birati u kojoj republici i u kojem gradu si želio živjeti, vojska je uživala velike privilegije.

[Champion_1]

fizikalaccc kaže:

da, al tada si mogao otići i u susjedne "bratske republike", nekima je tamo bilo zgodnije i bliže.

To se uvelike radilo i kod problema polaganja ispita. Primjerice, nisi mogao dati anatomiju u ZG-u na medicini, otišao si u Prištinu i položio. Sveučilišta su priznavala ispite jer postavljanje bilo kakvih problema oko priznavanja ispita bilo je izazivanje velikoga sranja, nepriznavanje jednakosti svih bratskih republika, rušenje bratstva i jedinstva. Za takve stvari se išlo na robiju jednosmjerno.

[Liburn]

Mislim da se kvaliteta školstva općenito jako srozala kod nas. Dovoljno je vidit kakvo opće znanje imaju oni koji danas završavaju osnovne, srednje i više/visoke škole. Polaznici zagrebačkog sveučilišta u 60-ima su sebe nazivali "zagrebačka škola" kao paralela na "bečku školu". Bilo se teško upisati i teško završiti. Ta diploma je u to vrime otvarala mnoga vrata u Europi jer se to sveučilište u Europi prihvaćalo kao kvalitetno. Ne znam da je danas baš tako. Pogotovo nakon Bolonje. Dobro se vidi i u tome što su ondašnji studentski nemiri u 60-ima i 70-ima smatrani prvorazrednim političkim problemom jer je "inteligencija" bila ta koja je nemirna. Danas se studentski nemiri izjednačavaju sa huliganstvom.

Ali već 80-ih je kvaliteta naših fakulteta navodno splasnula u odnosu na 60-te. Bar tako govore oni koji su ih završili ranije. Kod nas se uvik natrpavalo općim i teoretskim znanjem pa je netko sa diplomom znao sve o svemu i viška toga ali ga je praktična upotreba tog znanja tek čekala sa prvim zaposlenjem, dok je na zapadu pogotovo u Americi koncentracija bila na praktičnom znanju i praksi pa je diplomac već imao praksu kad bi doša na prvi posao ali slabo opće znanje. Zato u Americi posebna ekipa otkopava jamu za grob, druga spušta lijes, a treća zatrpava grob i svak ima atest samo za svoj dio posla i niti ne pomišlja raditi drugo, a i ne zna kako i zašto se radi drugo. Kod nas sve rade Štef i Stipe sami i još znaju sve o mrtvacu, povijest bolesti, koliko je kome ostavija, iz kojeg kamenoloma je došla grobna ploča itd. Ispada da kako se približavamo zapadu u školstvu, tako opada kvaliteta naših ustanova.

[odbojkašcro]

Studiralo je jako jako malo ljudi obzirom na današnju situaciju. Stoga je država to lakše podmirivala.