Duhovnost i novac

[Nemruth Dagi]

Nako što je kategorija učitelj(evanja) loše prošla, da vidimo kako ovdje stojimo sa robom nad robama-novcem.

Novac je potreban svima i oni duhovnim (duhovitim) i manje šaljivijim ljudima, i vjerskim fanaticima, i drugi bogobojaznim ljudima, ateistima i komunistima i drugim.

Novac je potreban jer se danas nemoguće živjeti bez njega.
Iako neki imaju 50-tak centi na dan za život a neki su u mogućnosti spiskati na tisuće zelembača za par minuta on je
i siromašnom i bogatom neophodan.

Gledamo velike svjetske religije, jedna od njih sve prisutna na ovim prostorima je katolička crkva. Smatra se da je jedna od najbogatijih institucija (Jesop:U ime Boga). Doduše riznica je malo okrnjena zbog nestašnosti nekih njenih slugu, oštećena je zbog ošteta koje mora isplaćivati zbog raznih pedofilskih radnji.

Pogledajmo bogatstvo crkva (ili ovisi kako na to gledate) pogledajmo siromaštvo crkve.
Crkva se ne brani od novca vjernika, dapače škrabica ide od jednog do drugog, svaka donacija je dobrodošla.
Novac nije za njih nepoželjan.

Ali kao da je manje poželjan u slučaju kada pojedinac sam bez uplita organizirane religije teži duhovnosti.

Uobičajena ideja je da se duhovnosti ne može povezati sa novcem, pa tako pravi duhovnjaci bi trebali i morali imati tanke novčanike. Kao da potreba za Bogom ne donosi i svjetovne potrebe koje treba zadovoljiti. Naime, pustinjaka je sve manje, niti svako od nas može biti pustinjak, a jogiji ipak žive u drugom podneblju.

Ispada da siromaštvo samo po sebi privlači duhovnost, a da duhovnost ne trpi materijalno blagostanje.
Oni koji su se posvetili duhovnosti u potpunosti kao težnju da se pomogne ljudima na neki način moraju i živjeti od nečega.

Zar je za razvoj osobne duhovnosti dovoljno spoznavati osobnu neimaštinu kao preduvjet za osmišljavanje života?

Zašto se smatra da ljudi koji teže duhovnosti trebaju biti siromašni?

Uostalom, daleko gore je biti duhovno siromašan, nego pristojno bogat.

[ravana]

Covijek koji zivi u svijetu i obitelji mora se uzdrzavat. Ali sannyasin ne bi smio imati dodira s novcem. Ima primjera sannyasina koji nisu mogli zaspat ako im je neko, bez njihovog znanja, stavio novcanicu ispod kreveta (na cemu su vec spavali). Ako razbijamo glavu ekonomijom po prirodi stvari ne mozemo ju istovremeno razbijat Bogom. Isto tako sto vise imamo to nas cini vise zgrcenim oko tog sto imamo, vise se trudimo to zadrzat i zastitit i jos vise stec. Medjutim ako zivimo obiteljski onda je to duznost prema blizoj okolini prema kojoj imamo neku odgovornost.
Redovnistvo znaci odricanje od svijeta i zato redovnik ne bi trebao imati nikakve veze s novcem. avljenje "ekonomijom", kao i svaka druga djelatnost, stvara odgovarajuce stanje duha i za nekog tko bi trebao bit primjerom nevezanosti to nije dobra stvar. Nije dobra ni zbog primjera drugima, zbog onog sto on u svijetu predstavlja, cak i da njemu osobno to ne steti.
Tako da cak i u mnogim velikim ashramima, gdje je potrebno dobro organizirat novcano poslovanje, postoji obicaj da se takvi poslovi prepuste nekom svjetovnom uceniku od povjerenja i da redovnici sa time nemaju nikakvog doticaja. Da ne govorimo o onima koji zive kao lutajuci sannyasini, sadhui, pustinjaci, avaduthe itd.
Itina je da formalno ne postoji osobno vlasnistvo niti medju redovnicima unutar KC. Mislim da vec i to puno znaci. Koliko god crkva bila bogata (o tome kolko je to dobro i opravdano vec je druga prica) ne vjerujem da to ima previse veze s nekim redovnikom. Dijaceza je druga stvar - oni mogu zadrzat osobno vlasnistvo. Zato mi bas i nije jasno koja je svrha kod njih zivota u celibatu kad po svemu ostalome kao i po svojoj funkciji i djelovanju medju ljudima zive kao dio svijeta, al to je za neku drugu temu.

[Gospon Pes]

Nemruth Dagi kaže:
Zašto se smatra da ljudi koji teže duhovnosti trebaju biti siromašni?

Ne trebaju.
Nije problem u novcu, problem je u odnosu prema njemu i koje mjesto zauzima na nasoj vrijednosnoj ljestvici.

[adriatic]

Nemruth Dagi kaže:
1. Novac je potreban jer se danas nemoguće živjeti bez njega.


2. Ali kao da je manje poželjan u slučaju kada pojedinac sam bez uplita organizirane religije teži duhovnosti.


3. Ispada da siromaštvo samo po sebi privlači duhovnost, a da duhovnost ne trpi materijalno blagostanje.
Oni koji su se posvetili duhovnosti u potpunosti kao težnju da se pomogne ljudima na neki način moraju i živjeti od nečega.

4. Zar je za razvoj osobne duhovnosti dovoljno spoznavati osobnu neimaštinu kao preduvjet za osmišljavanje života?

5. Zašto se smatra da ljudi koji teže duhovnosti trebaju biti siromašni?

1.Naravno da se može, ali ne na način kako se to od "normalnog" pripadnika modernog društva očekuje. Razlika je bitna.

2. Pa kakve veze imaju organizirane religije, a pogotovo Crkva sa duhovnošću?
Doduše imam ja i odgovor na to pitanje:

Organizirana religija (crkva) je groblje i/ili smetlište duhovnosti.

3. Što znači materijalno blagostanje (bogatstvo), a što siromaštvo?
Rekao bih da je blagostanje kada imaš ono što ti je potrebno.
A to se može imati sa jako malo novaca.
Smatram se bogatijim od nekih mojih poznanika koji imaju tri ili četiri puta više novaca od mene.
Ne kažem da mi ništa ne fali, već da se to (što mi nedostaje) ne može kupiti nikakvim novcem.

4. Neimaština (ili oskudica) je stanje svijesti.
Nije siromašan onaj koji nema, već onaj kojemu nešto nedostaje.
Čovjek koji ima malo može biti puno bogatiji od onog koji ima mnogo, a ipak mu nije dosta.

5. Biti "siromašan" znači biti neopterećem materijalnim stvarima.
Svaka stvar koju posjedujemo zarobljava nas i opterećuje. Što čovjek ima više stvari to je neslobodniji.
U modernom kapitalizmu oskudica (tj. nove lažne potrebe) se sustavno proizvodi, jer bez toga nema rasta profita i tako su ljudi uhvaćeni u pakleno kolo (perpetum mobile) iz kojeg valja iskočiti da bi se živjelo slobodu.

[genNorec]

"Daj Caru Carevo i Bogu Božje"....podučeni smo, ali ne živi čovjek samo o kruhu već o svakoj rijeći koja izađe iz božjih usta !

Jao, jao, jao onome tko proda unutrašnjeg Krista za pišljive srebrnjake, taj čin ravan je kukavnome samoubojstvu !

Jao, jao, jao naivčinama koji poput Šimuna Maga misle da će zlatom moći kupiti umijeće prizivanja Duha svetoga !!!

[Sanjar61]

Mišljenja sam da je vrlo teško živjeti isključivo od duhovnog i u današnjem svijetu nužno je potrebno naći ravnotežu između duhovnog i materijalnog. Nitko od nas ne traži glad i hodanje u "prnjama", niti će nas to samo po sebi uzdići u duhovnoj sferi. Ali je činjenica da su mnogi pronašli vlastiti smisao isključivo u stjecanju materijalnih dobara, pri čemu im je taj "zadatak" toliko zaokupio sva osjetila da je postao nadsmisao.

Pri tome nitko ne želi shvatiti niti osnovne postulate poput činjenice da istovremeno ne može voziti dva auta niti pojesti tri ručka...

No, zlatno tele je danas primamljivije nego ikad ili je bolje reči primamljivije daleko većem broju ljudi...

[56923]

duhovnost i novac, za mnoge teško spojivo.. u crkvi vas uče da je pozitivnije biti siromašan nego bogat, da je duhovno biti skroman, pokoran, da treba trpiti itd.. to dovodi do zavisti i nezadovoljstva i do generaliziranja na način: onaj tko je bogat taj je lopov, a onaj tko nema za biber taj je pošten čovjek.. najgora je ona laž u koju je upakiran i dio istine, a ovo je jedna od njih..

novac sam po sebi nije ni dobar ni loš, a niti mijenja ljude, on samo potencira ono što je već u vama.. ako ste škrti i sebični dok ste siromašni, bit ćete još sebičniji dok se obogatite.. istina je ta da nije krivo materijalno bogatstvo nego vezanost za njega.. u siromašnoj kući i bog je gladan ili drugim riječima: ako si gladan ili ako ti je um stalno zaokupljen brigama o tome kako npr. platiti režije, onda se ne možeš posvetiti duhovnoj praksi.. osoba mirnog uma uživa i siromašna i bogata, dok osoba nemirnog uma pati i siromašna i bogata.. u tom grmu leži zec.. ako si zatrpavate život beskorisnim predmetima i luksuzima oko kojih samo imate brigu, tada nemate mir uma i uzalud vam taj novac, svejedno patite.. malo tko ima takvu kontrolu nad željama da ne upadne u klopku i ne postane vezan za svoje luksuze.. a jednom kad postanete vezani, u paklu ste.. jer tada izvor svoje sreće pronalazite u tim prolaznim stvarima, umjesto u sebi samom.. i kad jednom ostanete bez tih stvari s kojima ste se poistovjetili, tada patite.. zato vrijedi pravilo da što manje toga posjedujete, to ste zadovoljniji.. zašto? jer tada na početku ne brinete da dođete do neke stvari, na sredini ne brinete održavajući je i na kraju ne brinete od straha da ju ne izgubite.. korisnije vam je posjedovati što manje toga jer s jednostavnijim životom imate više unutarnjeg mira.. mjerilo uspjeha životu nije količina novca ili stvari koje posjedujete, već isključivo količina radosti koju osjećate.. osoba nemirnog uma ne živi u radosti ni u svojim vilama i jahtama, a mir uma neće imati sve dok izvor sreće traži u vanjskim objektima

[emofree KJ]

Nemruth Dagi kaže:

Uobičajena ideja je da se duhovnosti ne može povezati sa novcem, pa tako pravi duhovnjaci bi trebali i morali imati tanke novčanike.

Zašto se smatra da ljudi koji teže duhovnosti trebaju biti siromašni?

Vidism, moj dojam je upravo suprotan, da se sve vrti u popularnoj duhovnosti
oko bogatstva i novca . Kao ako se taj odnos rijesi da smo onda na konju
Najbolje se prodaju ideje: kako privuci obilje u zivot , 50000 dolara ili biti duhovan ...i masa to papa.

[markos30]

ljudska glupost je neogranicena a postoji u siromasnim i bogatim ljudima, lazi su svugdje oko vas, ne vjerujte i lazi

[iormas]

56923 kaže:

duhovnost i novac, za mnoge teško spojivo.. u crkvi vas uče da je pozitivnije biti siromašan nego bogat, da je duhovno biti skroman, pokoran, da treba trpiti itd.. to dovodi do zavisti i nezadovoljstva i do generaliziranja na način: onaj tko je bogat taj je lopov, a onaj tko nema za biber taj je pošten čovjek.. najgora je ona laž u koju je upakiran i dio istine, a ovo je jedna od njih..

novac sam po sebi nije ni dobar ni loš, a niti mijenja ljude, on samo potencira ono što je već u vama.. ako ste škrti i sebični dok ste siromašni, bit ćete još sebičniji dok se obogatite.. istina je ta da nije krivo materijalno bogatstvo nego vezanost za njega.. u siromašnoj kući i bog je gladan ili drugim riječima: ako si gladan ili ako ti je um stalno zaokupljen brigama o tome kako npr. platiti režije, onda se ne možeš posvetiti duhovnoj praksi.. osoba mirnog uma uživa i siromašna i bogata, dok osoba nemirnog uma pati i siromašna i bogata.. u tom grmu leži zec.. ako si zatrpavate život beskorisnim predmetima i luksuzima oko kojih samo imate brigu, tada nemate mir uma i uzalud vam taj novac, svejedno patite.. malo tko ima takvu kontrolu nad željama da ne upadne u klopku i ne postane vezan za svoje luksuze.. a jednom kad postanete vezani, u paklu ste.. jer tada izvor svoje sreće pronalazite u tim prolaznim stvarima, umjesto u sebi samom.. i kad jednom ostanete bez tih stvari s kojima ste se poistovjetili, tada patite.. zato vrijedi pravilo da što manje toga posjedujete, to ste zadovoljniji.. zašto? jer tada na početku ne brinete da dođete do neke stvari, na sredini ne brinete održavajući je i na kraju ne brinete od straha da ju ne izgubite.. korisnije vam je posjedovati što manje toga jer s jednostavnijim životom imate više unutarnjeg mira.. mjerilo uspjeha životu nije količina novca ili stvari koje posjedujete, već isključivo količina radosti koju osjećate.. osoba nemirnog uma ne živi u radosti ni u svojim vilama i jahtama, a mir uma neće imati sve dok izvor sreće traži u vanjskim objektima

Dosli smo nauciti,proziveti ,doziveti, osetiti..stime verujem da ,pogotovo u danasnje vreme novac moze pomoci duhovnosti ali da na kraju, nauci svako da nije u novcu uopste velika fora ali i tek kako pomaze.
Duh da bi se razvio mora telo da prozivi bar u ovoj prici sad kojoj smo na ovoj planeti kojoj smo a proziveti je lakse uz kes iako slepom ne pomaze toliko kao jasnovidiocu..tj nije svejedno na sta ce potrositi novac i kako ce se osecati,tj kako ce proziveti i sta ce nauciti iz svega.
Nema nepotrebnog samo je individualno za svakoga sta sad uci.
Ako kes nema smisla, nema smisla nista ni pisati niti da se ista dogadja ..smisao je u svemu oko nas pa i u novcu,cak i kad ga nema pogotovo dolazi (s)misao?!

Pozzz!

[jumelle]

adriatic kaže:

1.
5. Biti "siromašan" znači biti neopterećem materijalnim stvarima.
Svaka stvar koju posjedujemo zarobljava nas i opterećuje. Što čovjek ima više stvari to je neslobodniji.
U modernom kapitalizmu oskudica (tj. nove lažne potrebe) se sustavno proizvodi, jer bez toga nema rasta profita i tako su ljudi uhvaćeni u pakleno kolo (perpetum mobile) iz kojeg valja iskočiti da bi se živjelo slobodu.

Definiram siromaštvo i bogatstvo na drugačiji način. U mom rječniku postoje duhovno i materijalno bogatstvo kao i duhovno i materijalno siromaštvo. To što popovi navode da je nemoguće biti duhovnjak i bogataš su obmane i mazanje očiju, zašto svi oni imaju sve u mramoru, voze najbolje aute a puk kopa po kontenjerima.Ne znam za druge ali ako nisam materijalno dovoljno opskrbljena (mislim za kvalitetan i komforan život) što znači da ako znam da sam u dugovima, da si ne mogu priuštiti krov nad glavom, zdravstvenu skrb, režije, kvalitetnu hranu (ne pričam o jahtama i ljetovanjima na atraktivnim lokacijama) kako se mogu posvetiti duhovnom razvoju?! Po tramvajima često vidim ljude koji su namrgođeni, tužni, bijeda iz njih izbija, blijedo gledaju kroz prozor ne primjećujući čari prirode, sve pored njih prolazi, nisu u stanju posvetiti se voljenima, neki su prisiljeni raditi posao koji ih ne ispunjava. Sve to narušava čovjekovo dostojanstvo i mogućnost duhovnog razvoja. Cilj mi je da u ovom životu dosegnem vrh u duhovnom i materijalnom bogatstvu i da budem sposobna to dvoje dovesti u ravnotežu.

[tanita]

Nemruth Dagi kaže:

..
Ispada da siromaštvo samo po sebi privlači duhovnost, a da duhovnost ne trpi materijalno blagostanje.

bojim se da tvrdnja ne stoji jer siromašan covjek ce se više okretati prema materiji jer klincima treba dati jesti a, bogat prema duhovnosti jer u tom materijalnom nece pronalaziti zadovoljstvo...naravno uvijek ce i sa jedne i sa druge strane biti ekstrema...siromaha koji ce se raditi još vecim siromasima da bi ispali vece "face" pred bogom i bogati snobovi koji ce samo težiti vecoj kolicini novca jer misle da s njim dižu sebi vrijednost...

možda se varam al, osobno smatram da je malo krivo "prevedeno" to duhovnost i novac ne idu zajedno....
poci cu od sebe, nisam veliki duhovnjak al, nekako s godinama sam pocela manje važnosti pridodavati tom novcu jer kad malo bolje pogledam, njim nikad nisam mogla kupiti ono što je meni bilo važno a, isto tako, zahvaljujuci njemu sam u određenim trenucima gubila jako puno...suma sumarum, nikad mi nije donio ništa uistinu dobro....
tako da prije smatram da bi odgovarajuci prijevod tog "duhovnost i novac ne idu zajedno" bio da kad te opali duhovnost onda shvatiš da novac zapravo nema nikakvu vrijednost u životu...

[Kung-Lao]

Novac treba biti sredstvo, a ne cilj

[Schultzz]

Kako možeš brojiti duh? Za to služi novac. Novac kaže koliko u nekom času možeš jamiti u materijalnom , a duh koja je tvoja mjera korištenja svega oko sebe. Nije sve materijalno , aj uzmi knjiga - to je papir, tinta , al unutra ima još nešto i nije samo celuloza i boja. Duh je i materija i još više, a novac broji samo materiju. Kad proba izbrojiti duh onda ispadne da neka slika vrijedi miljune funti samo jer je rijetka i nema druge takve , vlada jagma za njom, a ne zato što je neko izbrojio koliko duh u njoj vrijedi.

[yakuzza]

Duhovni razvoj koji je najpraktičnija strana života predstavlja razvoj koji je usklađen sa vremenom i okolnostima, kao i sa društvenim statusom određene osobe, sa njihovom životnom pozicijom i dnevnom situacijom, ma koliko tu novca bilo po sredi, duhovno orijentisane osobe nemaju pretenzije gomilati bogatstvo, odnosno ima jako malo onih koji zarađuju milione ali su ti milioni usmereni u razrešavanje određenih aktuelnih problema u društvu - oni su kap u moru u odnosu na one bogate ljude koji gomilaju kapital za sebe.

Ako je ovde teza samo u pogledu cena odnosno naplaćivanja određenih "duhovnih" usluga, tečajeva, seminara itd, onda je pogrešna teza da to sve mora biti besplatno - ne mora jer ne živimo u takvom sistemu, da živimo u vremenu gde su barem osnovne egzistencijalne potrebe besplatne onda bi i to bilo potpuno besplatno.
Kvalitet tih usluga bila bi potpuno druga tema, kao i mogućnost da neko napreduje uz takvu pomoć, što je potpuno individualna dimenzija - i sve to pod uslovom da je pomoć kvalitetna.

[Kung-Lao]

yakuzza kaže:

Ako je ovde teza samo u pogledu cena odnosno naplaćivanja određenih "duhovnih" usluga, tečajeva, seminara itd, onda je pogrešna teza da to sve mora biti besplatno - ne mora jer ne živimo u takvom sistemu, da živimo u vremenu gde su barem osnovne egzistencijalne potrebe besplatne onda bi i to bilo potpuno besplatno.

Najtužnije je što će ljudi dati novce da se vani napiju, a neće dati novce za duhovnu izgradnju.

Bacamo pare na ono što je prolazno, a nećemo dati novce za ono što taje cijelu vječnost

[Della17]

adriatic;

2. Pa kakve veze imaju organizirane religije, a pogotovo Crkva sa duhovnošću?

Kad otvorenog srca zagrebem malo ozbiljnije po nauku crkve, budi u meni nadahnuće koje riječima ne mogu izraziti/opisati.
Ništa mi tada nije teško.
Sve se oko mene ispuni smislom/radosnim davanjem od kojeg zastaje dah.
Sve i svak postaje mi moje najmilije.
Sasvim spontano.

[omen4k]

Kung-Lao kaže:

Najtužnije je što će ljudi dati novce da se vani napiju, a neće dati novce za duhovnu izgradnju.

Bacamo pare na ono što je prolazno, a nećemo dati novce za ono što taje cijelu vječnost

To moze imati veze s tim sto se duhovna izgradnja ne moze platiti novcem.

[yakuzza]

Kung-Lao kaže:

Najtužnije je što će ljudi dati novce da se vani napiju, a neće dati novce za duhovnu izgradnju.

Bacamo pare na ono što je prolazno, a nećemo dati novce za ono što taje cijelu vječnost

To stoji, ali je takođe diskutabilno šta je od toga zaista kvalitetno, jer ne postoje standardi u tom pogledu, ne postoji ni mogućnost postavljanja standarda u ovom momentu, u suprotnom to ne bi bilo diskutabilno.

Duhovnost svakako nije niti tehnika niti se može dobiti na predavanju niti naučiti iz knjige, niko neće napredovati samo zato što je platio inicijaciju u Reiki, Rekonekciju etc - ali može biti pravilnije usmeravan ako je osoba koja stoji iza nečega zaista prava stvar, a to je ipak retkost sobzirom na preplavljenost svakojakih tumačenja onih koji "pročitaju 2 knjige i napišu treću". No, na kraju, od nečega se mora početi.

[yakuzza]

Della17 kaže:

adriatic;


Kad otvorenog srca zagrebem malo ozbiljnije po nauku crkve, budi u meni nadahnuće koje riječima ne mogu izraziti/opisati.
Ništa mi tada nije teško.
Sve se oko mene ispuni smislom/radosnim davanjem od kojeg zastaje dah.
Sve i svak postaje mi moje najmilije.
Sasvim spontano.

Mislim da je to zato što si tome sklona, a ne zato što je crkva nekakav moćan medij.
Da nisi kojim slučajem npr usmerena na crkvu, takvu inspiraciju bi mogla tražiti i u mnogim drugim situacijama, inspiracija ti ne bi manjkala, npr u prirodi, ili kod Sai Babe i tome slično.

Osobe poput tebe su deficitarne u organizovanim religijama, ne kažem da ih nema, kada bi ih bilo više tada bi crkva bila prava stvar i pravo rešenje za većinu onih koji k njoj dolaze, na žalost to nije tako, i ne zbog crkva, već zbog ljudi u crkvi i ljudi koji k njoj dolaze a ne primenjuju odsnovna načela osim neretko samo formalnih rituala-običaja.