Moj roman/novela/kratka priča, kako mi se bude dalo

[Orvisi]

Bok!
Koliko sam skužio ovdje možemo stavati svoja autorska dijela.

Ovako, imam neku jako nepovezanu ideju u glavi, i želim je držati na jednom mjestu, bit će tu i gluposti ali nadam se i OK stvari, molim da budete blagi.

Zasada imam samo ideju, i molim da me ne napadate odmah za povijesne detalje ili za neke astronomske stvari, jer roman nije nužno u našem vremenu niti u našem svijetu, iako može biti ni sam ne znam,
Također, još razmišljam o konceptu romana, da li će biti pisan kao dnevnik, da li će biti iz POV perspektive ili će biti tradicionalniji.

Sve u svemu, ništa me ovo ne košta, nadam se da će se kada jednom krenem, nekome i svidjeti

[Orvisi]

Dvije hoplitske formacije polako su ispunjavale prostor između dva velika gledališta.

Dvostruko sunčevo svijetlo je pržilo, i Lance polako osjeti težinu koplja i štita, te toplinu oklopa i kacige kako se približavao gledalištu.

Sa 17 godina bio je u maloj skupini mlađih natjecatelja, okružen iskusnim veteranima, neki od kojih su preživjeli i deset obrednih borbi.

Cijelu godinu pripremali su ih za to i zadnjih mjeseci je imao čast kao jedan od rijetkih biti dodijeljen veteranima, i marširati, boriti se, jesti i piti sa njima.

Iako je ovo bila najveća čast koju je stanovnik polisa mogao sanjati, iako je naučio na borbu i podnositi bol, Lance je ipak osjećao dozu straha dok je pod usijanim dvostrukim sucnem marširao po crvenom prašnjavom tlu približavajući se svetom borilištu.

Njihovi štitovi su nosili plavo-bijele grbove nasrpam crveno-bijelih grbova boraca iz protivničkog polisa.
Stotinu ratnika sa obje strane stajalo je sada dovoljno blizu da si polako mogu razjašnjavati crte lice.

Lance nije mogao da ne primjeti da u protivničkim redovima nema grubih, starijih veterana, nego je riječ o balavcima, nimalo starijim od njega.

Kada je to vidio, polako strah nestane i najradije bi Sammyu, svojem prijatelju i vršnjaku iza dobacio ohrabrujuće riječi.
Doduše zno je da bi time posve pao u očima starijih veterana i da u obrednoj borbi nema mjesta za tako iskazivanje prijateljstva ili čak slabosti.

Nakon što su svećenici izmolili obredne molitve, a arhonti izrekli ohrabrujuće riječi, povukli su se među gledateljstvo.

Pravila obredne bitke nisu nalagala zapovjednika, niti se previše razmišljalo o taktikama, borbenim formacijama osim svečanih ili ideji pošteđivanja pobjednika.
To ne znači da njegov polis nije imao taktiku, niti da nije imao vrlo slavnog i snažnog vođu.
Ali on je nosio jednaku kacigu kao i drugi, jednaki štit kao i drugi, i stajao je u redu jednako s balavcima poput Lancea.

Sam Lance je bio iz prilično manje stojeće gradske obitelji i nikada nije bio dovoljno sretan da se nađe u publici, tih odabranih tisuću, koji bi imali čast i privilegiju gledati obrednu borbu.

Dva sunca pomalo su prestajala istodobno žariti, kada je dan glas za početak borbe.

Sva dostignuća koja je Lance doživjeo u životu, od kada je kao dječak bio najbrži u svojoj školi, pa najbolji skakač, pa najbolji hrvač i zatim borac šakama, kada je prije tri godine godine izabran u uski krug mladića koji bi jednog dana počeli naporni trening koji bi im možda omogućio ovu priliku za vječnu čast i slavu, danas će doći na test.

Njegov život počinje ili prestaje danas, ili će biti oplakivana i čašćena žrtva protivnika, ili će biti čovjek čije će ime svi u gradu znati i čije će ime postati poštovano i koje će dječaci kao nekada on, zamišljati dok s tuku sa štapovima i drvenim mačevma.

Pogledavši nakratko nebo između dva sunca,te prema tribinama, jednoj svojih građana, od kojih većinu vjerovatno ni ne pozna, drugo, prema sretnicima iz protivničkog polisa, koji su na druojg tribini gledali ovaj veliki čin.
Lance u sebi izmoli kratku molitvu, ne na jeziku polisa, kojim su ionako govorili samo svećenici i političari, nego na jeziku obitelji, te okrene glavu prema licima protivnika.
Negdje u tom trenutku, vođa čule su se trube za početak boja...

Lance je znao da će njegova biti odlučena danas,zajedno sa suborcima, krenuo je u najsvetiji čin koji muškarac može doživjeti.

Urlici publike bili su zaglušujući kao i borbeni poklič ove vojske, ali Lance više ništa nije mogao čuti osim lupanja svoga srca...

Na prašnjavoj crvenoj zemlji, dvije hoplitske formacije, počele su se približavati, obred je mogao početi...

[Orvisi]

Ovo nije prva stranica i znam da sam malo nabacao, ali sam morao nekako vama dočarati kontekst ove borbe i bit će važno.
Naravno imena dva jeidna lika su moderna, a radi se o polisima, imam neke ideje o tome, ali ne bi radije još

[ronnie7]

Orvisi kaže:

Ovo nije prva stranica i znam da sam malo nabacao, ali sam morao nekako vama dočarati kontekst ove borbe i bit će važno.
Naravno imena dva jeidna lika su moderna, a radi se o polisima, imam neke ideje o tome, ali ne bi radije još

Nije uopće loše
U vezi boldanog, ne moraš ništa objašnjavat (barem dok te netko ne pita), samo piši i pokaži priču pa ćemo vidjet.

[Orvisi]

ronnie7 kaže:

Nije uopće loše
U vezi boldanog, ne moraš ništa objašnjavat (barem dok te netko ne pita), samo piši i pokaži priču pa ćemo vidjet.

Hvala.
Za danas sam gotov, ali probat ću što češće da pišem, ako svakih par dana napišem nešto, možda završim roman prije nego R.R. Martin ovaj novi

[Ber]

Orvisi kaže:

Iako je ovo bila najveća čast koju je stanovnik polisa mogao sanjati, iako je naučio na borbu i podnositi bol, Lance je ipak osjećao dozu straha dok je pod usijanim dvostrukim sucnem marširao po crvenom prašnjavom tlu približavajući se svetom borilištu.

Pre duge rečenice.
Četiri u jednoj.
Što je više zareza i razbijanja na više konstatacija u jednoj rečenici, teže je pratiti.
Prijedlog.
Od jedne duge napravi tri.

Recimo:
Ovo bila najveća čast koju je stanovnik polisa mogao sanjati. Naučio je na borbu i bol, ali je Lance ipak osjećao straha. Pod usijanim dvostrukim suncem marširao je po crvenom prašnjavom tlu i približavao se svetom borilištu.

[Orvisi]

Ber kaže:

Pre duge rečenice.
Četiri u jednoj.
Što je više zareza i razbijanja na više konstatacija u jednoj rečenici, teže je pratiti.
Prijedlog.
Od jedne duge napravi tri.

Recimo:
Ovo bila najveća čast koju je stanovnik polisa mogao sanjati. Naučio je na borbu i bol, ali je Lance ipak osjećao straha. Pod usijanim dvostrukim suncem marširao je po crvenom prašnjavom tlu i približavao se svetom borilištu.

Hvala ti za ovo

Probat ću naravno to popraviti, kao i druge greške kada bude više materijala

[Wikiceha]

Orvisi kaže:

Hvala.
Za danas sam gotov, ali probat ću što češće da pišem, ako svakih par dana napišem nešto, možda završim roman prije nego R.R. Martin ovaj novi

To je sigurno
Nije loše, zanimljiv uvod, in medias res.

[Wikiceha]

Orvisi kaže:

Hvala ti za ovo
Probat ću naravno to popraviti, kao i druge greške kada bude više materijala

Slažem se. Možda još nešto interesantno da privuče pozornost...

[Orvisi]

Crveno-bijele zastave Plateje bile su na pola koplja.
Stanovnici polisa nikada nisu imali jake borce, ali nikada nisu ovako poraženi.

U svojoj rezidenciji,arhont Plateje, smrknuta lica čekao je početak sastanka svog Malog Vijeća.

Vijeće nije imalo javni karakter, za obične građane simbol vlasti bila je skupština građana, zvan Vijeća građana, te Senat, sastavljen od bivših arhonta, koji bi zajednički predložili arhonta na godinu dana.

No na malom vijeću bilo je svega 5 ljudi.

Svećenik Zakir, zapovjednik vjerske policije Sanjaj, vođa Ceha trgovaca Vidhan te senator Raman, kao poslanik bivših arhonta.

Nitko nije bio zadovoljan i njihove crne slutnje su se sada počele ostavrivati.

Iako je u Senatu i Vijeću bio službeni jezik polisa,jezik koji se u svim polisima govorio, nikome nije bilo do formalnosti i govorili su svojim jezikom, jezikom davno izgubljene Domovine.

Nakon formalnosti, arhont je otvorio sjednicu i dao svojim ljudima riječ.

Prvi se obratio Sanjaj, čovjek koji usprkos zamišljenoj naravi svoga tijela, imao e većinom sasvim uobičajene redarske funkcije, borbu protiv krađa i drugih sitnih ili ponekog većeg zločina, dok je stara vjerska funkcija, bila posve zanemarena, jer današnje generacije nisu mnogo ni znale o Zabranjenim stvarima, da bi njegova dužnost imala previše posla s njome.

Sanjaj
"Vjerska narav obredne borbe govori o tome da nema potrebe za tim borcima, osim na dan Obreda i trening prije njega. Glasine iz svih okolnih polisa govore da građani Megare od malena već nekoliko generacija se pripremaju za borbe, da krše stara nepisana pravila o slanju golobradih mladića u borbe a ne prekaljenih veterana. Naše borce su doista lako smlavili, a da nisu ni pružili stvarni otpor.
Kako me te vjerske gluposti ne zanimaju, svi smo ovdje odrasli ljudi i građani viših klasa, meni je totalno svejedno tko će pobjediti u tom glupom i prastarom obredu, ali me brine to što Megara već 10 godina s niti jednim polisom nije izgubila bitku, što čujemo priče o masovnim vježbalištima i dječacima koje se odmalena uče vještinama za borbu kao da im neće trebati jednom u životu. Što će stanovnicima Megare toliko obrednih boraca, zašto oni toliko građana se uči borbenim vještinama.
Moji redari ne koriste oružje osim palica, koje rijetko upotrijebe u povremenim situacijma. Možda nekoliko ih je kao mladići uopće vježbalo s kopljem i štitom, a još manje bilo u obrednoj borbi i preživjelo.
Moram priznati da me situacija s Megarom plaši i nije mi jasan njihov cilj"

Arhont, koji je bio obrtazovani građanin iz visoke klase, kao i svi njegovi predhodnici, imao je neka zanimanja za poviejst i religiju u mladosti, ali nije se godinama zamarao s time, no ovo je prvi puta da su svećenici poslai tak ovažnog čovjeka, i upitao ga je da mu objasni kakav je pogled na ovo neobično zloupotrebljavanje obrednih igara.

Zakir
"Svi znate stvarnu ulogu Igara, i osim što običnom puku ga predstavljamo kao zabavu i vjersku proslavu, držimo ga i kao ispušni ventil, za naše društvo.
Koliko god se naša religija temeljila na nenasilju i uzdržavanju od bojeva, ljudska naravno nije takva, to nas je na kraju i koštalo Domovine,ne samo nas, i to nas je dovelo do naše današnje svijesti, ponašanja i cijelog našeg načina života.
Ovo što se u Megari radi, me duboko zabrinjava, i sumnje našeg Reda su na kršenje starih pravila i sumnjamo na najgore, na Zabranjene stvari.
S razlogom vjerski obred nalaže stotinu mladića, gledatelje i nakon toga godinu dana mira.
Ratnici u našem svijetu nisu potrebni i nema generacije koja bi se i sjećala kada su bili."

Arhont je zatim pitao jedinog čovjeka koji je ikada i smio posjetiti neki drugi polis, osim u službi sastanka sa drugim svećenicima i arhontima, koji su se uglavnom, kao i obredne igre, održavale izvan zidina, najčešće u velikim šatorima.
Samo je moćnoj kasti trgovaca bilo dopušteno putovati u polise, ali tu je privilegiju imao jako mali broj ljudi, koji su se prenosili s oca na sina, i koji nisu smijeli mnogo ni s višim klasama razgovarati o drugim polisima, a kamoli s običnim pukom, s kojima bi rijetko i imali privilegiju razgovarati, jer trgovac te razine, nikada ni ne bi bio na običnom bazaru ili , nezamislivo, seoskom sajmu za okolne zajednice.

Vidhan:
"Moj sin je posjetio Megaru, prije nekih mjesec dana i bolje vam je da uvedem njega i da vam on sam kaže stanje kakvo je tamo zatekao"

(nastavlja se)

[Ber]

Orvisi kaže:

Prvi se obratio Sanjaj, čovjek koji usprkos zamišljenoj naravi svoga tijela, imao e većinom sasvim uobičajene redarske funkcije, borbu protiv krađa i drugih sitnih ili ponekog većeg zločina, dok je stara vjerska funkcija, bila posve zanemarena, jer današnje generacije nisu mnogo ni znale o Zabranjenim stvarima, da bi njegova dužnost imala previše posla s njome.

Nastavljaš po starom.
Ne smije ti se desiti da ti je čitav odlomak jedna rečenica jer je u osnovi stilski nepravilno a otežava čitanje.
Rečenice trebaju biti kratke.

Dalje, u tekstu gomilaš previše taksativnih informacija u želji da čitatelju bude što jasnija tvoja poruka. Ali postižeš suprotni efekt, previše informacija umara i radi zbrku.
Predstavi Sanjaja sa dvije informacije, ne deset. Čak su ti neke i kontradiktorne.

"Prvi se obratio Sanjaj, redar za moralna i vjerska pitanja. Više je progonio sitne kradljivce nego već zaboravljene vjerske prijestupnike."

[Ber]

Orvisi kaže:

Zakir
"Svi znate stvarnu ulogu Igara, i osim što običnom puku ga predstavljamo kao zabavu i vjersku proslavu, držimo ga i kao ispušni ventil, za naše društvo.

Ne znam u kojem vremenu ide radnja ali imaj u vidu da je ispušni ventil izmišljen prilično kasno.

Šekspiru se zalomilo da sat ide tika taka a radnja u antičko vrijeme pješčanih satova.

[Ber]

Orvisi kaže:

Stanovnici polisa nikada nisu imali jake borce, ali nikada nisu ovako poraženi.

Ne smiješ ponavljati istu riječ u rečenici.
Pogledaj "nikada".

[Orvisi]

Ber kaže:

Ne znam u kojem vremenu ide radnja ali imaj u vidu da je ispušni ventil izmišljen prilično kasno.

Šekspiru se zalomilo da sat ide tika taka a radnja u antičko vrijeme pješčanih satova.

ovo se ne brini

nema ni starogrčkih hoplita koji se zovu Sammy i Lance, bit će objašnjeno, kao i za dva sunca, Plateju u kojoj žive ljudi s indijskim imenima itd.

[Orvisi]

Ber kaže:

Ne smiješ ponavljati istu riječ u rečenici.
Pogledaj "nikada".

da, ovo mi je glupa i početnička greška, stoji, hvala

[Orvisi]

Ber kaže:

"Prvi se obratio Sanjaj, redar za moralna i vjerska pitanja. Više je progonio sitne kradljivce nego već zaboravljene vjerske prijestupnike."

Vidiš ovo je dobro, nekoliko puta sam vrtio tu rečenicu u glavi, moja je ideja je dakle vjerske policije koja je kroz generacije posve skularizirana

[Orvisi]

Orvisi kaže:

Vidhan:
"Moj sin je posjetio Megaru, prije nekih mjesec dana i bolje vam je da uvedem njega i da vam on sam kaže stanje kakvo je tamo zatekao"

(nastavlja se)

Mladi čovjek uđe u dvoranu Vijeća i predstavi se na jeziku polisa počevši uobičajene formalnosti, na što mu senator Raman dobaci da pređe na stvar i opusti se pred njima.

Rajesh, sin Vidhanov, počne ovakvo svoju priču:
"Naš konvoj cepelina tek što je ušao na teritorij Megare, kada smo presratnuti.
Radijskom vezom dojavljeno da sletimo uz obalu rijeke Istar...
Dugo su pregledali naš teretni prostor i tek nakon mnogo sati nam dopustili da krenemo prema Megari, ali uz upozorenje, da se više ne smije slijetati unutar gradskih zidina, nego ispred njih, sa južne strane.
Prema meni su se odnosili s relativnim poštovanjem, jer sam nosio oznaku Ceha, ali su prema mojim ljudima pokazali prijezir i hladan odnos.
Ispred zidina je postavljen bazar, kao na nekom seoskom sajmu.
Da je sam unaprijed znao kakva će nas poniženja čekati, otazao bih put, profit ili ne profit...
Odabrani trgovci i više kaste s dozvolom za susret s trgovcima, su nas dočekali prijateljski kao u svakom gradu.
Na moje pitanje jednom plemiću kojeg sam znao od prije, zašto nismo smijeli sletjeti unutar zidina, objasnio mi je da se grad ubrzani širi i nema više mjesta za slijetanje tolikog broja cepelina.
Najneobičnije od svega, je što su trgovce i red štitili hopliti u obrednim odorama.
Bilo je njih na desetke, i ničime osim nužnog poštovanjam prema mojim oznakama, nisu pokazali zainteresiranost niti simpatije za nas.
Na moje inzistiranje, kao pripadnika Ceha, uveden sam unutar zidina, ali su me nabrzaka stavili u kočiju s malim prozorima i odveli do središta Ceha, na starom trgu u južnom dijelu grada.
Pripadnici Ceha su me dočekali s velikim poštovanjem, ali su bili hladni na moja pitanja i vrlo su oprezno govorili samnom, izbjegavajući duže rasprave.
Nakon nekog vremena sam se zahvalio na gostoprinstvu i tražio da me se vrati natrag.
Tada naravno nisam znao za njihove vojničke vještine, i nisam obraćao pažnju na skupine dječaka koji su pod budnim okom učitelja vježbali na mnogim parkovima i igralištima pored kojih sam prolazio putem natrag.
Nakon što sam još nadgledao istovaranje tereta i razmjenu robe, neugodno iznenađen što nam nije ponuđena uobičajena gozba, i prenočište, naredio sam da se cepelini uskrcaju čim bude moguće i da krenemo putem Plateje."

(nastavlja se)

[Orvisi]

Ber kaže:

Ne znam u kojem vremenu ide radnja ali imaj u vidu da je ispušni ventil izmišljen prilično kasno.

Šekspiru se zalomilo da sat ide tika taka a radnja u antičko vrijeme pješčanih satova.

Što si ono priajtelju rekao za ispušni ventil?

I nisam to tek sada izmisli, od početka sam zamislio cepeline i radio, nešto kao spoj 1930-tih i antičke Grčke

[Orvisi]

Svi su se dugo zamislili na Rajeshovo svjedočanstvo, i došao je red na samog arhonta Plateje, Aishu, ženu iz najplemenitije i najmoćnije kaste u polisu, da se obrati svome Malom vijeću.

Aisha, arhont Plateje
"Dugo smo živjeli u miru i blagostanju, naša religija je donijela mir našim polisima i obredne igre su do sada bile sredstvo zaštite mira, a ne prijetnja istome.
Ukoliko su neki od vas prespavali sve što smo danas čuli, možda je vrijeme da vam pojasnim, kao da ste mala djeca...
Megara ide u rat, kao neć polisi u staroj Domovini!
Nešto što smo čuli samo kao prijetnju i kuđenje od strane svećenika, sada dolazi kao stvarnost u naše vrijeme i za našeg života...
Sanjaj, okupi sve starije zapovjednike redara i sve trenere obrednih igara, mislim da nam svećenik Zakir neće zamjeriti ovo svetogrđe, budući da je jednako ugrožen kao i svi mi!"

Što se tiče Ceha trgovaca, šaljite glasnike u sve polise, svi moraju biti upozoreni"

Iako su vijećnici s odobravanje pratili njezin govor, senator Raman, jedini koji nije izložio svoje viđenje, odjednom zatraži za riječ...

Raman
Pričekajmo ipak, s upozorenjima, da li mi to uopće želimo činiti?

(nastavlja se)

[Orvisi]

Isprika za arhonta ako sada u muškom rodu prva dva posta zvuči čudno, ali morao sam ubaciti ženskog lika, ispravit ću to kada budem sređivao tekstove