Quote:
NiT kaže:
Koristim najmanju rupicu na dudi,eventualno bi trebala probati neku drugu bočicu koja ima premmie flow. Ali ovu bočicu koju najbolje prihvaća (Lansinoh) smo na najmanjoj rupici.
Malo sam se opustila ovih dana kad sam pročitala sve vaše postove,i danas smo ju vagali i dosli smo do 5kg  Nije nešto pretjerano povećala dnevni unos,ne znam zbilja jel ima veze ta hipoalergena hrana da je nešto više dobila. Iako mi je još uvijek glupo da je na hrani za alergije,a alergija nije dokazana. Vidjet ću to s doktoricom što će reci kad joj u ponedjeljak javim kilažu.
Kako malo vrijeme odmiče mislim da sam pametnija i da mogu lakše raspoznati o čemu se radi. Prvo mislim da je ona zbilja dijete koje nema neki apetit. To se je promijenilo jer je prvih mjesec dana imala,ali eto. Očito se to može promijeniti. Jer ona vrlo rijetko traži sama hranu. Ovu noć sam ju pustila i nije se uopće budila od ponoći kad sam joj zadnje dala jesti do 6 ujutro. Onda sam joj dala bočicu i pojela je 50ml tako da očito nije nešto gladna. Drugi par rukava je način na koji jede. Jučer sam ju nekoliko puta nudila s bočicom neposredno nakon buđenja i onda popije najmirnije. Možda je to zbilja povezano s tim da ona i najpolagsnije vuče...Ali čim ju nešto muči s probavom onda jede onako kako sam opisala. E sad je li to zrak u trbuhu ili zrak u crijevima ne znam. Ali tiska i nekad prdne,nekad se pokaka i tako jede. Sve u svemu trenutno mi je lakše hraniti ju kad je budna. Kad spava je to još izraženije i svako malo moram vaditi bočicu van.
Sve u svemu puno mi je lakše jer vidim da ide polako kilaža gore,da je ona zadovoljna i vesela i da nemoram baš svaki dan inzistirati na nekoj mililitraži. |
Draga NiT,
Pišem ti kao mama dečkića od sada 16 mjeseci koja je prošla pakao koji ti sad prolaziš.
Prvo dijete, očekuješ ako ništa drugo da beba papa, a on odbija mlijeko.
Moj bebo je počeo odbijati mlijeko s oko 2 mjeseca, znao je biti i 9 sati bez hrane, niti kap nije htio popiti…I sad me prođe jeza kad se sjetim te agonije, svog plača, njegovog plača.
Obzirom da nije bljuckao na van, trebalo nam je 100 godina da nas netko od doktora shvati za ozbiljno i postavi neku dijagnozu. S 2 i pol mjeseca smo završili u bolnici gdje mu je na temelju ultrazvuka dijagnosticiran tihi refluks, točno si vidio hranu kako mu se diže iz želuca i vraća u jednjak kao kiselina, to ga je bolilo i nije htio piti.
U bolnici smo bili tjedan dana, promijenili su mu formulu na aminokiselinsku formulu (Alfamino) koja ja odvratna i smrdi kao sranje pa je to čak i više odbijao piti.
Gastro dr. je bila uporna i govorila da je u podlozi refluksa uvijek intolerancija na proteine kravljeg mlijeka i da je Alfamino jedini put, obzirom da se kod tako malih beba intolerancija još ne može dokazati krvnim pretragama.
Nakon tjedan dana, otpušteni smo doma, a bebo i dalje nije jeo. Gastro nam je samo rekla, čujte, do 10. mjeseci on mora piti mlijeko, ulijte to u njega kako god znate, a nakon toga, što se nje tiče, ne mora mlijeko više nikad vidjeti.
Kako mi i dalje nije htio piti, prebacili smo se na sleep feeding.
Kada bi mu došlo vrijeme za mlijeko, uspavali bi ga, pustili da utone u dublji san, uvalili bočicu u usta i on bi pio, nekad manje, nekad više, ali je pio. Život mi je postao pravi pakleni ciklus uspavljivanja, guranja bočice i nade da će ju popiti.
Druga stvar koja nam je rečena je da rano počnemo s dohranom. Već s 4 mjeseca smo počeli davati kašice mrkve, banane, ne sjećam se više što ide po dohrani.
U početku nije bio sretan ni s dohranom, ali je bar unosio neke ekstra kalorije povrh to malo mlijeka koje bi popio. Sjećam se bilježnice u koju sam pisala svaki popijeni mililitar.
S 5 mjeseci je dobio lijek za refluks, gastro je dugo oklijevala jer zbilja tešku propisuju lijekove bebama, ali taj Ranitidin nam je zbilja pomogao. I dalje je bila muka s hranjenjem, ali mu se kiselina nije toliko dizala pa nije puno odbijao bočicu (i dalje smo hranili u snu).
Danas jede sve, grah, slanutak, palačinke, meso, batat, ma sve što i mi, ali nikad nije zavolio papati pa jedemo uz crtiće. Nije neka sreća, ali morali smo pronaći način da dijete dobiva na težini i razvija se. Da je do njega, on nikad ne bi jeo i nikad ne pokazuje znakove gladi.
Moj savjet ti je – izdrži. Neće to mlijeko zauvijek trajati, počet ćete s dohranom i vjerujem da ćeš tu osjetiti pozitivan pomak, moj je nakon 2 mjeseca dohrane počeo lijepo skakati u centilama, počeo je na nekoj bijednoj 10.-oj, sad je sigurno na 60.-70.
Ako misliš da je u podlozi odbijanja mlijeka tihi refluks, inzistiraj na ultrazvuku i Ranitidinu.
Sve će to proći.
) kuta između jednjaka i želuca mlijeko u njega lijevalo te se čulo to bućkanje i zrak. Zapravo je mlijeko toliko silovito ulazilo i izbućkalo se da bi nastalo puno zraka i on bi onda počeo odbijati jesti. To ga je smetalo. Nekad bi to bilo nakon tri gutljaja, nekad na pol podoja. Nekad bi i uspio mirno pojesti. Položaji nisu nešto pomogli, nešto malo bolje je znalo biti ako leži na desnom boku.
Linearni mod
