draga anthony9906
meni je trudnoća bila jedno od najgorih razdoblja u životu.
prije trudnoće liječila sam se od manične depresije.
uzimala sam kombinaciju lijekova velafax (antidepresiv), prospera (antipsihotik), amyzol (antidepresiv sa sedativnim djelovanjem).
helex sam uzimala po potrebi.
i gurala sam to kako samo mogla.
u trudnoći nisam uzimala lijekove.
a stanje je se pogoršalo i osjećala sam se katastrofalno.
to mi je bio jak udar na organizam, em li sam imala non stop mučnine svih 9 mjeseci , em li sam bila malaksala, em li sam se osjećala bespomoćno i ko neki vanzemaljac...sve me je tako iritiralo i bila sam užasno razdražljiva...a istodobno sam se svega bojala.
imala sam suicidalne misli neprestano i plakala sam svaki dan zbog gluposti.
moj muž mi nije previše pomogao u tome jer nije to ništa shvaćao pretjerano ozbiljno već je to njemu bilo čisto "moje preseravanje".
a s drugima mi se zbilja nije dalo pričati o tome jer su svi govorili "jao, kako si lijepa, jao kako zračiš pozitivnom energijom sad... bla bla bla..."
(stvar je bila u tome da sam u trudnoći prestala stavljati previše šminke na sebe pa sam zato izgledala poznanicima , frendovima i kolegama...slatko i ugodno
)
jednom sam imala neki napadaj kod ginekologice kad sam počela histerično plakati... pa mi je ona prepisala normabel (nije mi smjela dati ništa jače jer ona kao ginekolog to ne smije) i dala mi uputnicu za psihijatra kod kojeg ja nikako nisam otišla jer nisam vjerovala da će mi dati samo psihoterapiju-razgovor bez lijekova, a lijekove nisam htjela piti dok sam bila trudna.
tako da sam ti se ja borila sama samcata sa svojim crnim mislima i negativnim osjećajima.
apetita skoro pa uopće nisam imala. svi su mi govorili "ah super nisi se zdebljala puno"...a od čega bih se zdebljala majke ti mile kad bi za doručak čisto reda radi pojela slanac...i onda bi izašla van i u tramvaju bi me uhvatio napadaj panike pa bi valjda od toga sve kalorije potrošila jer bogme to iscrpljuje opako.
nisam se ni družila previše s ljudima... sve mi je bilo previše dramatično i stalno sam imala neku napetost...vrijeme sam uglavnom provodila ili na netu ili bi gledala horor filmove, lol.
i sad ovak...ja sam si to pojmila u glavi da je prolazno i da ću jednostavno izdržati tu trudnoću i da će biti bolje kad rodim.
i uistinu je bilo bolje kad sam rodila... ma kakvi bolje... bio je to okret samo takav.. ja uopće nisam ista osoba prije poroda i sad... nebo i zemlja.
u trudnoći sam bila sigurna da će me strefit postporođajna depresija ali evo ni sad 2 mjeseca nakon poroda niš me ne jebe baš pol posto...tako da mi lijekovi nisu potrebni. meni je moja beba moj najbolji lijek.
al uglavnom... hoću ti reći....sad se suzdrži od terapije. zoloft nije baš lijek za zajebanciju isto kao i svi lijekove te vrste...a o helexu da ne govorim.
obožavam helex iskreno - to mi je najbolji anksiolitik koji postoji, uzimala sam ga prije odlaska na ispite na faksu ili kad bih bila u izričito stresnoj situaciji.
ali to nisu lijekovi za trudnoću.
strpi se još malo i smatraj to prolaznim.
ako ti nakon poroda neće biti bolje onda ćeš jednostavno otići psihijatru i opet ćete početi s terapijom... bebu ćeš hraniti na bočicu a ti ćeš piti lijekove... samo izdrži još ta dva mjeseca i pokušaj se preokupirati što je više moguće. jel radiš ili si na porodiljnom?
imaš li previše slobodnog vremena?
ja sam imala previše slobodnog vremena i žao mi je zbog toga...
moraš misli nekako usmjeriti na nešto što nema veze s tobom praktički čisto tak da malo izađeš iz same sebe i odmoriš se od svih silnih sranja koja te muče.
normabel ti neće pomoći.
ajde izdrži još malo, shvati da jednostavno moraš izdržati to i neka ti to bude glavna misija.
sretno!
Linearni mod
