Dok nas posao ne rastavi ili?

[Sole83]

Pozdrav svima!

Trebam savjet, vaše mišljenje, iskustvo...

Radi se o sljedećem: kako ste uspjeli naći optimalan "omjer" glede posla i karijere i privatnog života? Tu mislim da one koji oboje ili jedan od partnera rade više 8 dnevno, ili su gotovo cijeli dan na poslu. Kako sačuvati i održati kvalitetnu vezu i odnos ako jako malo vremena provodite zajedno?

Ja sam npr. radim 8-9 sati na dan. Popodne i večer sam slobodna i imam vremena za privatan život tj. za partnera, vezu, prijatelje... No moj partner je prije par mjeseci ušao u posao koji mu oduzima gotovo cijeli dan, vodi firmu i radi u istoj.

ni naša veza nije više ista, nije kao prije. Viđamo se kasno navečer kad stigne s posla, a i to je kratko jer dođe umoran i iscrpljen. sve se to svede na neki kratki razgovor i idemo na spavanje.

U ovom slučaju sam ja ta koja ima više vremena za privatan život i nedostaje mi naše zajedničko provedeno vrijeme.
Trudim se suzdržati od prigovaranja o nedostatku zajedničkog vremena, no ne uspijeva mi baš. Ponekad se osjećam zanemarenom i usamljenom i ne mogu se suzdržati da ga ne pitam kad ćemo malo više biti zajedno. I tu izađe na vidjelo moje nerazumijevanje cijele situacije i posvađamo se.
Tako da često i to malo vremena što provedemo zajedno opet nije kvalitetno zahvaljujući mom prigovaranju.

Molim Vas za savjet kako ste vi u sličnim situacijama uspjeli naći neki balans između posla i privatnog života, a da niste se još više odvojili?

[Cimocio]

Ne se svadati oko posla, moj muz i ja se ponekad ne vidimo i po 5 dana u komadu radi posla. I on i ja radimo stalno preko 12 sati, kad ja naletim kuci njega nema, kad je on doma ja sam tamo tamo daleko, eto, maloprije stigoh kuci, a on na poslu,ali zato zivimo za slobodne dane, za rijetke slobodne nedjelje i jos rijede slobodne blagdane. Kad smo zajedno nema telefona, interneta, nicega. Bitno je da postoji komunikacija, pa makar to bila i sasava porukica na whatsappu ili post-it papiric na frizideru. Posao ce se jednog dana reducirati, ako ne prije onda u mirovini. Koristite zajednicke sate do maksimuma, radite zajedno sto volite i iskljucite cijeli svijet.

[Nykas]

Nije moje iskustvo nego od prijateljice, ali ukratko - teško pronalaze balans. On isto ima svoju firmu, ona je počela nedavno raditi, do sad je brinula za djecu i isto kao i ti, ima više vremena. On je puno na terenu, ona govori za sebe da je "samohrana majka". Love imaju i više nego dovoljno. Ali dijete je nedavno pitalo "mama, imam li ja tatu"....
Mislim, dođe on, nije da ga nema uopće... ali eto, nije to to.
Love neke rijetke trenutke... za sad je ok, ali ne znam dokle će tako...


edit: on kad je i doma, uglavnom je na telefonu

[Maaryaa]

Meni muz trazi da radim samo dnevne smjene..
Jer smjenski radim i dnevne i nocne.
Ja sam rekla da ocu kad on nade sebi posal

A on je na to reka da oce rastavu braka..


Zasto? Jer ne zelin se odrec dodatnih 100 eura koje dobijam za nocni rad. S tim da on ne radi niti prima placu niti trazi posal.
Ja placan sve uz malo dite i vrtic i sve ostalo.

I onda san ja u k??

[Sole83]

Mi smo krenuli zajedno kad se on bavio nekim drugim poslom na kojem je imao puno više slobodnog vremena i normalno da sam se ja priviknula i naučila na takav način funkcioniranja.
Ovo je sad promjena za oboje. Samo ja trenutno "paničarim" i "zanovijetam" čineći tako još gorim situaciju,a s druge strane, kad se smirim shvatim da mora raditi jer da li bi bila sretnija da je doma bez kinte i da životari nekako?! Nažalost, nismo se poklopili u radnom vremenu ali da li zbog toga žrtvovati sve lijepo što smo imali i možemo imati?!

Pokušavam zaista pomoći i sebi ali i nama. Da nekako preokrenem sve u našu korist, da uspijemo usprkos poslu i obavezama.

[Sole83]

Cimocio kaže:

Ne se svadati oko posla, moj muz i ja se ponekad ne vidimo i po 5 dana u komadu radi posla. I on i ja radimo stalno preko 12 sati, kad ja naletim kuci njega nema, kad je on doma ja sam tamo tamo daleko, eto, maloprije stigoh kuci, a on na poslu,ali zato zivimo za slobodne dane, za rijetke slobodne nedjelje i jos rijede slobodne blagdane. Kad smo zajedno nema telefona, interneta, nicega. Bitno je da postoji komunikacija, pa makar to bila i sasava porukica na whatsappu ili post-it papiric na frizideru. Posao ce se jednog dana reducirati, ako ne prije onda u mirovini. Koristite zajednicke sate do maksimuma, radite zajedno sto volite i iskljucite cijeli svijet.

Ako smijem pitati, imate li djece?

Ja si želim jednog dana dijete, želi i on...ali onda mene muči pitanje kako ćemo uopće imati djece ako ovakvim tempom nastavi?! Ili sve dođe u svoje vrijeme? u neko vrijeme bez previše dogovora?

[Zak McKracken]

Sole83 kaže:

Tako da često i to malo vremena što provedemo zajedno opet nije kvalitetno zahvaljujući mom prigovaranju.

Tesko.

Al imam dva savjeta.
Prvi, prigovaraj ujutro. Ne navecer, kad dodje umoran s posla i hoce opustit mozak. To vrijeme iskoristite sa sto manje majmuniranja.

Drugi, to sto niste zajedno ne utjece da cijeli dan nemate neki tekstualni kanal otvoren. Barem to danas nije problem. Prek toga tesko da ce te rjesavati zivotne probleme, ali je za sitne gluposti, vijesti kao i stvari za obaviti izvanredno. Narocito jer se mozete medjusobno zabavljati a da vas ne prekida u trenutnom poslu.
A ti bi onda mogla i vecer docekati veselija.

[Barca]

Mi smo dosta (previše) razdvojeni. Zna biti teško, ali poanta je da smo tim. Zajedno smo odlučili što želimo, na što smo spremni i zajedno prolazimo i kroz usamljenost i razdvojenost i sve što ide s tim. Slobodno vrijeme iskorištavamo maksimalno na način da onda radimo samo ono što želimo: dio vremena sami za sebe (za svoju dušu), dio vremena skupa (za našu dušu). I ono što je bitno - imamo plan i cilj. Znamo ZAŠTO sad radimo ovo što radimo.

[Cimocio]

Ne, nemamo, ali kad dode dijete sve se mijenja, ne samo posao. Bolje prije djeteta stabilizirati financije, nesto postic, osigurat se da kasnije bude lakse. Bolje da radite, sto se manje vidite vise se volite kad ste zajedno

[Daphne Doo]

Nadi si nesto sto ce te okupirati dok njega nema, bilo to neki hobi, sport, druzenje s prijateljicama, honorarni posao ili stovec, a onda si vikende isplanirajte samo za sebe. Bitno je svaki trenutak zajedno iskoristiti kvalitetno, njegujte svoj odnos kada god mozete i sve ce biti ok.

Ovo s poslom je sigurno privremeno. Kazes da je iz nekog mirnijeg okruzenja dosao u poduzetnicke vode. Naravno da ce se rastrgati i brinuti vise, sigurno ne bi bila zadovoljna da ga boli briga za vlastiti posao, odnosno egzistenciju. S vremenom ce pohvatati konce, nauciti hendlati sve to a u krajnoj liniji i moci si priustiti ne biti dostupan cijelo vrijeme, cekaj samo da se uhoda kako spada.

S druge strane, ako je taj posao poslovne vecere, cuge i putovanja za koja imas osjecaj da su mozda malo opustenijeg karaktera od onog poslovnog i nisu neophodni za profesionalno obavljanje posla, onda mislim da imate realan problem. Dok je samo posao ne brigaj brigu, budi ponosna.

Barca, odlican post.

p.s. ako smijem pitati par tehnikalija; koliko dugo ste u vezi, koliko dugo zivite skupa, u vezi ste ili braku?

[Sole83]

Puno ovdje pametnih i zrelih savjeta. Hvala Vam!!!

daphne149,
Kao što kažeš ušao je u nešto novo i nepoznato. Založio je nešto imovine da bi pokrenuo posao i sada radi puno da bi nešto stvorio. I zaista, trebam biti ponosna, kao što kažeš, a manje zanovijetati i "tugovati" što sam usamljena. Nema nikakvih poslovnih večera, putovanja...nakon posla dođe k meni i kao što Zak, bilo bi puno bolje da ga dočekam veselija nego da kvocam kad ćemo više biti skupa.

Previše očito ja planiram i brinem unaprijed: što će biti, kada će biti...

Trebam samo ove Vaše savjete dobro primiti na znanje i opustiti se malo jer ću ga zaista još više odvojit od sebe.

[Daphne Doo]

Ali ozbiljno, nadi si preokupaciju, em ce ti lakse proci vrijeme a i imati cete vise tema za zezanciju u slobodno vrijeme, a ne da vam se sve svede na poso-kuca, sta's skuvala i slicno

[mrafica]

Radi li on i vikendima? Odnosno, ima li ikoji dan slobodan ili ima cjelodnevno radno vrijeme cijeli tjedan?

Mi ne radimo vremenski puno-oboje odrađujemo prosječan mjesečni fond sati za taj mjesec, samo što radimo u drukčijim smjenama. On radi 8 sati u tri smjene i ima mjesečno (prosječno) 10 dana free (različito raspoređenih, nisu nužno vikendi u pitanju), ja radim smjene 12, 24, 12, 48.
Nekad nam se tako blesavo poslože rasporedi da je jedno slobodno dok drugo radi i tako danima/tjednima. Nekad nam se rasporedi tako lijepo poslože da smo doslovno svaki dan skupa. Većinom je negdje između.

Je da si falimo kada se malo viđamo, ali kod nas ta razdvojenost samo potencira pozitivne vibre kad smo napokon skupa. U međuvremenu si tipkamo koliko možemo, dopisujemo se porukama po stanu i jedno drugom kupujemo sitnice koje znamo da onaj drugi voli pa ostavljamo da ima kad dođe doma. I spavamo na strani kreveta onog drugog kad je netko noćna, jer uvijek ostanu mirisi.
Te sitnice ti stvaraju osjećaj da je on stalnu tu negdje, čak i kad nije, bar meni.

Kod nas postoji još jedna stvar, kad i jesmo doma zajedno:
Obzirom da ja radim 12-satne smjene, dosta stresnog i odgovornog posla, nekad me smjena zna toliko iscrpiti da samo želim doći kući i muliti. Ne da mi se pričati, ne da mi se družiti, ne da mi se ništa konstruktivno raditi. Teško bi mi palo da to njemu moram objašnjavati, pravdati mu se ili da mi prigovara kako se cijeli dan nismo vidjeli, i sad kad sam napokon došla, ne želim se družiti. Jer nije da ne želim, ali treba mi taj jedan restart mozga, tako funkcioniram.
Meni znači cijeli svijet činjenica da me on zagrli kad dođem kući, pripremi mi večeru, poljubi me, kaže mi kako je jedva dočekao da dođem i 'ostavi' me u tom mom stanju kada doslovno isključim mozak (odem na forum, fejs, igram glupu igricu na mobu, gledam idiotarije na TV-u...) i to mi godi. Znači mi cijeli svijet činjenica da je on tu blizu, a opet da me je 'ostavio na miru'. Ja zapravo ne mogu opisati koliki ja spokoj osjećam u tim trenucima. Zbog njega, on mi ga pruža, nikad od njega nisam doživjela prigovaranje, čak ni prešutno koje bih sigurno osjetila. Neprocjenjivo je to.

Ali onda kada provodim vrijeme s njim, provodimo ga maksimalno posvećeni jedno drugom.


Obzirom da je tvoj partner tek počeo s tim novim poslom, koliko sam shvatila, jasno je da sada daje puno sebe u to. Tvoja potpora je nešto što mu je sada možda i najpotrebnije. A paradoksalno, iako ste možda fizički odvojeni, ovo vam je prilika da se još više povežete. Samo morate pronaći vaš način.
Ljudi mogu biti fizički udaljeni, ali da se osjećaju bliskije nego ikada. Bliskost u mislima i osjećajima je važnija od fizičke bliskosti.

[wesnoth]

Kad će taj život, sve sami paradoksi. Radim iza šaltera, prodajem nešto; a da ih pritom ne reklamiram, imam medicinsku, nisam kirurg i dobro zarađujem. Ali zato vodim normalan život. Trebao sam se više furat na faradaya.

[Blackmore]

Vidim da ovdje ima puno postova koji "odgađaju" život.
A život se događa danas, sada, ovog trena, ovog momenta, ovog časa... a ne "...kad steknemo uvjete", "...kad kupimo veći stan", "...kad otplatimo kredite", "...kad odemo u penziju" ili bilo što slično tome.
Žalosno je čuti što je liberalni ultrakapitalizam učinio od ljudi.
A posljedice će se tek vidjeti.
Nažalost, bojim se da će ovakvo odgađanje života morati ostaviti posljedice po ljude, parove, ljubavi, djecu, roditeljstvo...

[Zhuta]

On radi normalno osmosatno radno vrijeme, ja radim kao mrafičin muž.
Kad radim popodne, 5 dana se vidimo po pola sata, ako on uspije ostati budan pred tv-om. Ni on ni ja tad nismo za neke razgovore nego se samo stisnem na kauču uz njega i gledamo u tv ili u prazno.
I kad smo zajedno, svatko barem dio vremena radi nešto svoje, on igra igrice ja gledam tlc na primjer
Nama odgovara moj smjenski rad jer tako oboje imamo vrenmena za sebe. Sad sam bila mjesec dana na bolovanju i mogu reći da smo nekvalitetnije provodili vrijeme nego kad se manje vidimo. Ja sam jedva čekala da on dođe jer sam bila usamljena i bilo mi je dosadno, a on kako ima stresan posao, jedva je čekao da malo vegetira poslije ručka.

Vjerujem da ti je sad teško, ali samo zato jer si navikla da puno vremena provodite zajedno, ali na sve se čovjek navikne.
Nemoj ga davit i gnjavit svojim strahovima i zanovijetanjem nakon napornog dana. Meni je recimo dugo trebalo da se odviknem od toga, jer recimo dođem iz popodnevne, ne vidimo se uopće, nervozna sam i umorna i onda bi se smrkla što nije oprao suđe nakon što je poručao, a znam koliko mrzi prati suđe i inače to ne tražim ili očekujem od njega. Sad recimo mi takve stvari ne padaju na pamet, lako taj tanjur i zdjelu operem ujutro.
Bitna stavka kod vas je da li je takvo stanje privremeno ili e to dugoročno stanje stvari? I da li su mu vikendi slobodni.
Ako je privremeno, pregrmi, ako je dugoročno, na tebi je da vidiš možeš li se zamisliti u takvom život ili ne.

[Sole83]

Zhuta kaže:

Bitna stavka kod vas je da li je takvo stanje privremeno ili e to dugoročno stanje stvari? I da li su mu vikendi slobodni.
Ako je privremeno, pregrmi, ako je dugoročno, na tebi je da vidiš možeš li se zamisliti u takvom život ili ne.

On je u novom poslu svega 4 mjeseca i realno je bilo za očekivati da se mora sad posvetiti uhodavanju posla, mora biti prisutan, raditi ali i nadgledati svoje radnike barem dok ne napravi jedan kvlitetan tim ljudi koji bi uspješno odrađivali svoje smjene. Nažalost teško je odmah u početku složiti prave ljude na pravo mjesto a pogotovo na samom početku rada. E sad, da li je to kratoročno ili dugoročno?! Nadam se da je ono prvo! Da će se posložiti sve u neko dogledno vrijeme.

[Sole83]

Kako ste u svu tu "gužvu" u životu uklopili Vašu intimu? Nama su se i seksualni odnosi dosta prorijedili. Da li da pustim da i to dođe na svoje mjesto ili da potenciram na nježnostima, vođenju ljubavi...zaista ga razumijem da više nema toliko fizičke i psihičke snage biti in the mood za sex.

[Štokrlica]

Sole83 kaže:

Kako ste u svu tu "gužvu" u životu uklopili Vašu intimu? Nama su se i seksualni odnosi dosta prorijedili. Da li da pustim da i to dođe na svoje mjesto ili da potenciram na nježnostima, vođenju ljubavi...zaista ga razumijem da više nema toliko fizičke i psihičke snage biti in the mood za sex.

Sole ja volim ovu Andrićevu:
"Nikada više ne planiram. Ja samo živim ovaj život. Ponekad kako želim, ponekad kako moram. Sitnice mi boje život.Sitnice su sreća. Zato ja volim male stvari. I velike torbe. Svuda ih sa sobom nosim, jer sebi dugujem još po neku šetnju između očekivanog i neplaniranog ."

Sada živiš kako moraš i pokušaj iz toga izvući najbolje, za njega, sebe, vas.

No kad jednom pustiš da se udaljite, da nestane bliskosti (ne nužno samog sexa), povjerenja, utočišta, ugode onda priča polako krene svome kraju.

Zato budi mu podrška, potenciraj bliskost, nađi sebi nešto što te zanima čime ćeš ispuniti vrijeme koje ste prije provodili zajedno...živi sada u ovom trenutku najbolje što znaš.

[Sole83]

[QUOTE=mrafica;52370904]

Radi li on i vikendima? Odnosno, ima li ikoji dan slobodan ili ima cjelodnevno radno vrijeme cijeli tjedan?

Slobodan mu je dio vikenda: dio subote i nedjelja. Zaista vidim i znam da je totalno koma od cijelog tjedna pa se ne znam kako postaviti taj dan i po. Da li planirati zajedničko vrijeme i detalje kako ga provesti ili pustit ga da odmori pa spontano vidjeti gdje i kako?

Kod nas postoji još jedna stvar, kad i jesmo doma zajedno:
Obzirom da ja radim 12-satne smjene, dosta stresnog i odgovornog posla, nekad me smjena zna toliko iscrpiti da samo želim doći kući i muliti. Ne da mi se pričati, ne da mi se družiti, ne da mi se ništa konstruktivno raditi. Teško bi mi palo da to njemu moram objašnjavati, pravdati mu se ili da mi prigovara kako se cijeli dan nismo vidjeli, i sad kad sam napokon došla, ne želim se družiti. Jer nije da ne želim, ali treba mi taj jedan restart mozga, tako funkcioniram.
Meni znači cijeli svijet činjenica da me on zagrli kad dođem kući, pripremi mi večeru, poljubi me, kaže mi kako je jedva dočekao da dođem i 'ostavi' me u tom mom stanju kada doslovno isključim mozak (odem na forum, fejs, igram glupu igricu na mobu, gledam idiotarije na TV-u...) i to mi godi. Znači mi cijeli svijet činjenica da je on tu blizu, a opet da me je 'ostavio na miru'. Ja zapravo ne mogu opisati koliki ja spokoj osjećam u tim trenucima. Zbog njega, on mi ga pruža, nikad od njega nisam doživjela prigovaranje, čak ni prešutno koje bih sigurno osjetila. Neprocjenjivo je to.

Ovo što si ti opisala: to "isključivanje" mozga, to vidim da i njemu ponekad treba: ne raditi ništa ili raditi nešto za svoju dušu. Moram shvatiti i prihvatit da time me ne gura od sebe i ne bježi od mene, nego mu samo treba mir. A ja trebam samo biti uz njega i možda se tako i više povežemo, da zna da sam uz njega ali da ga malo pustim da bude sam sa sobom i svojim mislima.