Zamka savršenog života...

[higijeničarka]

radical change kaže:

Mnogo..34..

Uglavnom kad čujem da ljudi u tridesetima komentiraju kako imaju puno previše godina zaključujem da su posve nezadovoljni životom kakav im je i da bi rado vratili vrijeme... jer pate za nečim iz prošlosti. Ili žale za nečim što nisu učinili ili žale za nečim što je prošlo.

Općenito što se teme tiče... Moj zaključak je da ljudi vole biti nesretni. Osobito ako uzrok svoje nesreće vide svugdje samo ne u sebi. Pretpostavljam da je prevelik teret biti sretan i tu sreću održavati. Puno veći nego biti nesretan.

[Alaine Zanna]

radical change kaže:

Da, ali fakat je teško izmišljati toplu vodu kad dođeš do visokog nivoa..i ide mnogo energije na hladni pogon..
Ciljevi.. kako pronaći ciljeve ako vidiš da te materijalno ne zadovoljava a danas se sve gleda 90% kroz prizmu materijalnog...površno je, hladno, kratkotrajno i traži mnogo rada i ulaganja? Najradije bih srušio i sve radio ponovo samo da proživim onaj feeeling iz prošlih godina..kocku po kocku.. ne znam..
Zanimljivo je to kada dođeš pred neki kao zid i sad trebaš naći neke nove životne izazove..Hmmmmm

Ah, oh, radical change u egzistencijalnom vakumu.

Ne bih ti bilo sto savjetovala jer sam citajuci tvoje postove na susjednom podforumu stekla sasvim drugaciji dojam (citaj 'radical change pun zivotne energije, inicijative i entuzijazma'). Da bih se odredila prema tvojim 'oh wonderful me' versus 'oh poor me' morala bih znati koja verzija je istinita.

Moguce je da problem lezi u 'oh me' stavu.

[Knight 79]

radical change kaže:

Nekad mi je to bio pojam... danas...
Psa bih zadržao.. i ženu...
Ne zezam se, oduvjek sam mislio da sam tip za kolotečinu.. veći dio života sam bio tip osobe koja skuplja u sebe, sve gadosti ovog svijeta bih progutao.. sva govna drugih, sva poniženja, a vani ne bih pustio niti Z... posljednje vrijeme se izrazito otvaram i vani izlazi vulkan energije, agresive, emocija, neki drugi karakter, druga osobnost, drugi pogledi na svijet i na ljude oko sebe.. ni sam sebe ne prepoznajem.. znam samo da se mjenjam..i ne želim stati na tome putu..i ne želim kolotečinu.. želim kaos na mjeru.. kako začin.. taman ni prepuno ni premalo.. da se osjećaš sretno, ambiciozno, zabavno i ispunjeno...možda mnogo tražim

ja mislim da je resenje tvog "problema" prilicno jednostavno....tj,trebas imati neki hobi,ili cak vise njih....

znaci,stvari koje volis da radis i uzivas u njima,i onda ces tako provoditi vreme ne razmisljajuci o tome "kako imas sve a nesto ipak fali"

[venera_veritas]

Midlim da autor teme ima jednostavno previse vremena, radi si temelj za prevaru i sklon je samodestrukciji.
Sve je to lijepo umotao u sarene rijeci filozofije a i voli kad se prica o njemu.
Eto to je moj prvi i zadnji komentar. Necu mu dati gusta da se upletem u pricu.

[Blackmore]

venera_veritas kaže:

Midlim da autor teme ima jednostavno previse vremena, radi si temelj za prevaru i sklon je samodestrukciji.
Sve je to lijepo umotao u sarene rijeci filozofije a i voli kad se prica o njemu.
Eto to je moj prvi i zadnji komentar. Necu mu dati gusta da se upletem u pricu.

Autoru je dosadno u životu. Postigao je maximum po inerciji i sad ne zna što bi sa sobom. A još je mlad.
Ima i prostora i vremena da se bavi nečime ali sve se zaustavlja kod: mogao bih, htio bih, želio bih...

[radical change]

venera_veritas kaže:

Midlim da autor teme ima jednostavno previse vremena, radi si temelj za prevaru i sklon je samodestrukciji.
Sve je to lijepo umotao u sarene rijeci filozofije a i voli kad se prica o njemu.
Eto to je moj prvi i zadnji komentar. Necu mu dati gusta da se upletem u pricu.

Ispravak netočnog navoda gospođice..
Svjestan sam da ću ovom temom privući zavidne koji jedva čekaju da se napiju krvi ali ne smeta mi.. navikao sam na takve ljude..
Viška vremena jednostavno nemam, radim dva posla..evo jučer sam se ustao u 6:30 i fucking radio sve do 20:30.. Ono prekrasno se osjećaš nakon 14 sati posla, pa večera, pa ponovo sat vremena rješiti neke hitne stvari za taj dan, pronaći vremena za vježbu, tuš i leć..
Da, samodestrukciji sam jako sklon.. kad ne ide kako sam zacrtao spreman sam uzeti čekić i sve srušiti...
Previše sam okrenut sebi.. istina..
Oduvjek si mi bila jako simpatična, samo se ne mogu sjetiti zbog čega...

[radical change]

Alaine Zanna kaže:

Ah, oh, radical change u egzistencijalnom vakumu.

Ne bih ti bilo sto savjetovala jer sam citajuci tvoje postove na susjednom podforumu stekla sasvim drugaciji dojam (citaj 'radical change pun zivotne energije, inicijative i entuzijazma'). Da bih se odredila prema tvojim 'oh wonderful me' versus 'oh poor me' morala bih znati koja verzija je istinita.

Moguce je da problem lezi u 'oh me' stavu.

Stekla si pogrešan dojam.. na susjednom forumu se ispuhavam.. kao i u tretani...fucking ti ljudi svašta uzmu za zlo.. toliko dobrih postova napišeš a u glavi drugih ostaje samo kujac, pichka i slične stvari...ponekad mi se jednostavno ne da biti pristojan bez obzira što će netko pomisliti i hoću li ugroziti prekrasnu sliku sebe u očima drugih...

[radical change]

Pistol kaže:

Netko je napisao da nas smrt ceka iza ugla, sto ljudi mozda dozivljavaju manje ozbiljno od toga da nas problemi cekaju iza ugla, ali oboje je vrlo realno, te je moguce da ces se vec za mjesec dana s nostalgijom sjecati ove teme na forumu i zeljeti se vratiti u ovo vrijeme
Sto se tice imanja problema u zivotu, oni mogu iskrsnuti na najneocekivaniji moguci nacin
Stvari koje su se cinile sasvim nebitne mogu ostaviti dugotrajne posljedice, kao sto se neke teske zavrzlame mogu jednostavno rasplinuti u zrak iako se cinilo da ce nas unistiti u trenu
Cesto se znam sjetiti nezadovoljstva koje sam osjecala tijekom dobrih perioda i smirenosti od uzivanja u malim stvarima kada su razdoblja bila teska
Pitas se gdje je taj uzbudljivi tok zivota, a on je svuda oko tebe, samo je jos u ovom trenutku za tebe nerealiziran, a tudji ne vidis
Za razliku od uvrijezenog misljenja, ljudi bas ne vole pricati o svojim problemima, posebice ako su jako teski, tako da se iza savrsenog zivota zaista moze skrivati ocaj i bezizlaznost
Moram napomenuti da mi tvoji upisi, pogotovo oni na ljesu, vriste nezadovoljstvom sto si vezan za jednu zenu i da bi rado natakao na penis nesto novo i divlje
Medjutim, osobe poput tebe bi nakon nekog vremena ovakvog zivota pocele plakati za ljubavi i emocijama jer je to taj modus operandi koji ne moze izaci iz kruga nezadovoljstva jer je previse fokusiran na sebe, a ne zrvanj u kojem se nalazi, stoga ni ne primijecuje koliko je zivot zahtjevna igra koja ima raznih aduta u rukavu
Da se malo okrenes oko sebe, shvatio bi da je svaka osoba s kojom si u kontaktu, kako ti kazes, izgubila odredjeni broj godina, neki cak i vise od 15 i to je sasvim uobicajena pojava
Nemas zasto rjesavati traume osim ako ti onemogucavaju da normalno zivis, svoju porciju zivota si dobio i da nisi na nacin na koji jesi, dobio bi na neki drugi, mozda bi te cekala pred kraj zivota umjesto na pocetku
Trazis spas u radu na sebi, no rad na sebi kakvim ga ljudi danas shvacaju ima jedan veliki nedostatak, a taj je da bjezi od onog negativnog i zastrasujuceg, umjesto da ga prihvaca kao sastavni dio zivota
Sve ce biti lakse ako prihvatis da je zivot jedna prevrtljiva gadura koja bas jako ne voli da je zoves dosadnom i da je jedino sto mozes nakon te spoznaje stvoriti sebi upravo ovakvu sigurnost kakvu sad imas, koja ce nazalost trajati dok traje

Odličan post.. hvala..
Kritika na komentar o nezadovoljstvu vezano uz jednu ženu..nemam potrebe mijenjati žene, nikad nisam ni imao.. ispunjava me život sa partnericom, emocije, ljubav.. agresivu izbacujem na razne načine, kroz sexualnost naročito.. ljudi pogrešno povežu.. fucking imam velike kočnice i hladnu glavu što se šaranja tiče.. uvjek sam imao..
Dobre savjete si dala ali zaboravaljaš da sam ja popriličan control freak, i da ne pristajem prihvatiti život kao kučku.. želim bolje, više, jače, moćnije, uspješnije, silaznu putanju u bilo čemu ne prihvaćam zdravo za gotovo.. to trebam naučiti.. i to je ono ogroman problem.. nisi u stanju prihvatiti svoja ograničenja..

[Alexis]

Nemaš puno, već doista malo godina. I prerastao si društvo u kojem se krećeš. A pretpostavljam da je to društvo u kojem je sticanje novca najvažnije, tj. materijalno. I pokazivanje, jedni drugima. Ništa to nije loše, osim ako ti druženje s takvima ne uvjetuje posao. Onda je malo teško prekinuti/smanjiti druženje, a da posao/finacije ne osjete.

Hmm, nemam ti kaj pametnog za reći, nego da je prirodno da se čovjek mijenja, da mijenja prioritete i to sa puno više godina od tvojih.

Bitno je da ta promjena, ako si u vezi/braku, bude usklađena s partnerom/icom. U protivnom, slijedi razlaz. A ako su djeca u igri, situacija se stubokom mijenja jer su kikići centar svemira i sve im se podređuje. I tako mora biti.

[Knight 79]

radical change kaže:

Viška vremena jednostavno nemam, radim dva posla..evo jučer sam se ustao u 6:30 i fucking radio sve do 20:30.. Ono prekrasno se osjećaš nakon 14 sati posla, pa večera, pa ponovo sat vremena rješiti neke hitne stvari za taj dan, pronaći vremena za vježbu, tuš i leć..

pa u ovome je tvoj problem...

mislim,ne znam kako gledas na zivot i sta podrazumevas pod "uspehom u zivotu",ali ja nikako ne bih bio srecan da radim 5-6 dana nedeljno od 6:30 do 20:30,makar zaradjivao milion eura mesecno...

u takvom zivotnom tempu ti nedostaje VREMENA da se,kako treba,posvetis sebi,svojim bliznjima(zeni,deci,itd) ili stvarima i hobijima koje volis,jer stalno radis,radis,radis...

mislim,dzabe je ako mozes sebi priustiti FERRARI i da ga mozes voziti samo od kuce do posla (i obrnuto).......trebas da imas vreme kako bi se ljudski sa njim provozao i uzivao...

[speculaas]

radical change kaže:

Viška vremena jednostavno nemam, radim dva posla..evo jučer sam se ustao u 6:30 i fucking radio sve do 20:30..

A koliko si faking jučešnjeg radnog vrimena ubija na forumu? To ne govoriš, nemoj više mantat pošten svit.
Previše si idle, ne znaš kud bi sa sobon. Nemoj da ti žena pročita da tražiš zalet za prevaru.

Al dosta o tvon autu i o tebi.

radical change kaže:

Oduvjek si mi bila jako simpatična, samo se ne mogu sjetiti zbog čega...

I Alaine i venera u simpa jer kuže muške, ne bi te smilo toliko ticat, gledaj ih ka druškane. Naročito venera kojoj skener radi za popizdit.

[Difference]

Kad mi netko u tridesetima kaže da je ostvario sve svoje životne ciljeve , jedino što osjetim je tuga .

[toshica]

radical change kaže:

Problemi u vezi uvijek postoje, to je razumljivo i to je što bi se reklo život. Sljedom današnjeg razgovora i promišljanja sa suprugom, postavljam temu zanimljivog karaktera.
Eto sa svih strana smo bombardirani pričama o savršenom životu, savršenom poslu, savršenoj vezi, savršenom braku, savršenoj ljubavi.. savršenstvo je postala nekakav težnja danas. Svi se nekako natječu da si izgrade lijep i ugodan život, nađu dobar posao, stvore si skladan brak.
Zamislite da imate sve što ste više manje željeli.. siguran posao danas, automobil, stan ili kuću, odličnog partnera, skladan brak, sve je nekako odlično posloženo ali... nešto fali..? Nekako je nestalo izazova, pravih životnih izazova, predobro vam je, imate sve što vam je potrebno, nema borbe i laktanja, nema svakodnevnih problema običnih smrtnika, navca ima dovoljno, putuje se, kupuje se, živi se...
Mislite li da je takav život sretan život, ako jest zašto jest, ako ne zašto ne?
Da li su izazovi, neprestani rast i izgradnja nužni za uspješan život jer novci zaista ne mogu kupiti sreću..? Zašto ljudi koji imaju i više nego što im treba vode uglavnom loše živote i žive u lošim brakovima? Da li je imati prokletstvo modernog vremena i svi smo kao zombiji zaluđeni idejom savršenog dok napokon ne ostvarimo snove i nađemo se... nigdje sa još većom hrpom obveza..?
Zašto je "savršen život" nakon određenog vremena jednostavno-sranje..?

mislim da život onda tek počinje, a ne postaje sranje... samo mnogi to ne znaju prepoznati.
TEK ONDA, kad se ne moraš boriti, ostvarivati, dokazivati, laktariti, da preživiš ili da mrvicu bolje živiš imaš prostora da se pitaš: što ja ustvari želim? što želim ostvariti za sebe i na koji način mogu doprinijeti društvu a da me to ispunjava? i raditi na ostvarenju toga. jer, dok se boriš za sebe i obitelj, nećeš se to niti pitati, a i ako se pitaš nećeš imati vremena niti sredstava krenuti tim putem.

samo što.... većina je toliko preokupirana postizanjem i predstavlja si to kao jedini, često nedohvatni cilj, da skroz izgubi kontakt sa svojim željama i potrebama, stvarnim snovima, da kada nešto i postigne ostane samo olupina koja nije zadovoljna, jer niti ne zna što bi ju zadovoljilo. novac i lijep život su samo sredstvo, ne cilj. kad (i ako) to uspiješ ostvariti, kad borba za egzistenciju više ne oduzima većinu tvog vremena i sredstava, to je skroz novi nivo života. onda počneš raditi 'unutar' sebe , a ne izvana, pitati se kako ja mogu biti sretniji i kako moja obitelj može biti sretnija i ispunjenija. i još tisuću pitanja orijentiranih prema unutra, prema samom sebi a ne prema vani (novom autu, novoj kući, novoj ženi ....)
sad imaš prostora da se tražiš i pronađeš nešto što te stvarno ispunjava a tu ti neće pomoći riječi drugih da ti daju recept što njih ispunjava

[speculaas]

Difference kaže:

Kad mi netko u tridesetima kaže da je ostvario sve svoje životne ciljeve , jedino što osjetim je tuga .

Zato ja puštan drob, ima vrimena za teretane i mišiće.

harderfaster kaže:

To je ta zamka savršenog života...ili savršenog zločina(prijevara)...nisam više sigurna o čemu pričamo

Kad se dobro opeče, recimo da ga žena nađe na drugoj, naglo će spoznat da savršenosti nema.

[sanja_volim orhideje]

higijeničarka kaže:

Općenito što se teme tiče... Moj zaključak je da ljudi vole biti nesretni. Osobito ako uzrok svoje nesreće vide svugdje samo ne u sebi. Pretpostavljam da je prevelik teret biti sretan i tu sreću održavati. Puno veći nego biti nesretan.

Živa istina!

radical change kaže:

Viška vremena jednostavno nemam, radim dva posla..evo jučer sam se ustao u 6:30 i fucking radio sve do 20:30.. Ono prekrasno se osjećaš nakon 14 sati posla, pa večera, pa ponovo sat vremena rješiti neke hitne stvari za taj dan, pronaći vremena za vježbu, tuš i leć..
Da, samodestrukciji sam jako sklon.. kad ne ide kako sam zacrtao spreman sam uzeti čekić i sve srušiti...

E moguće da je ovo jedan veliki problem! Ok, radiš 14 sati, 2 posla, da li te ti poslovi ispunjavaju, da li si sretan? Što osjećaš kad nakon 14 sati dođeš doma, večeraš, tuš, spavanje pa sutra iz početka?
Ja iskreno ne bi bila sretna, ja radim 8-16 i zbogom posao, a nakon posla imam hrpu aktivnosti koje me uveseljavaju i čine sretnom (vrt, trening, kuhanje), ako na poslu budem sat vremena više to mi je kao da mi je netko direktno od života uzeo. I nije stvar novaca, ne može mi nitko platiti dodatne sate na poslu jer ovo što slijedi nakon 16 nije na prodaju..

[Retra]

radical change kaže:

Zašto je "savršen život" nakon određenog vremena jednostavno-sranje..?

"Savršen život" za koji se ispostavi da je sranje, zapravo niti nije bio savršen život, nego sranje.

Definicija zadovoljstva životom bi bilo namirenje potreba koje imamo. Osim onih koje su nam poznate (fiziološke, potreba za sigurnošću, ljubavlju, poštovanjem), prema Maslowu imaš potrebu za samoaktualizacijom - znači, u tebi postoji potreba da ostvariš sve svoje kapacitete i talente koje posjeduješ.

Pod uvjetom da LJES-ovci nisu u pravu kada kažu da si nezadovoljan svojim odnosom i da su potrebe koje sam nabrojila gore unutar zagrade, moguće da si zapeo na samoaktualizaciji, odnosno, još nisi osvjestio sve što možeš biti i nezadovoljan si (a da nisi svjestan zašto si nezadovoljan). Kada pak to osvjestiš, javit će se potreba za nadilaženjem samog sebe.
Posljednja potreba je homeostaza - odnosno održivost cijelog koncepta pojave potrebe i pronalaska zadovoljstva za istu.

Moj stav oko života je da je život upravo takav kakav treba biti, a savršenstvo je upravo homeostaza - stalno pojavljivanje novih potreba i stalno pronalaženja načina na koji će se potrebama udovoljiti.

A kada me primi duboko nezadovoljstvo, nastojim se sjetiti svega što obogaćuje moj život i čini me dobrom osobom, pa jednostavno izražavam zahvalnost zbog toga. Od "mogao bih, htio bih" nema neke koristi.

[sanja_volim orhideje]

jelena1777 kaže:

Jer...što je život zapravo. Postizanje određenih ciljeva. To nam je zadano.
Netko se tome odupre. Mali broj ljudi. Oni su slobodni. Jako mali broj ljudi.

Ostatak se bori upravo sa postizanjem tog tkz."savršenog života"...znaš kako to izgleda u američkim filmovima...tipa, sve je super, kuća, auto, djeca, ljubimci...susjedi, prijatelji...ljubav...sve je tip-top. A kad zagrebeš ispod površine sve je trulo...često se trulost već toliko izgubila da osjetiš samo zadah njezina postojanja.

Neki ljudi odumru već u dvadesetim...duhovno...neki odumru malo kasnije...a neki se ne predaju. Pitanje je samo što zapravo želimo. Da li su nam potrebni ciljevi kako bi imali razloga ostvarivati iste? To nas uče...postavljati ciljeve...bez njih lutaš.

NO, da li je lutanje besmislenije od konstantnog postavljanja novih ciljeva?

Ili...koji je život bolji? Onaj kada imaš iste i ostvaruješ ih ili onaj u kojem se ne zamaraš sa onim sutra...nego živiš danas.

No, da li je moguće živjeti na taj način? Danas...moguće je...ali koja je cijena istoga. Da li postoji cijena koju plaćamo ako živimo van pravila...ako se usudimo izaći iz okvira?

Svatko sam za sebe odlučuje, svatko za sebe bira. Problem je to "zadano", ljudi žive po neki pravilima, a ne pitaju se tko je to zadao uopće, tko je to rekao i zašto?! Kroz djetinjstvo čujemo hrpu tih gluposti koje nas određuju, uništavaju živote, od najgluplje "nemoj van na kišu prehladit ćeš se" do puno kompleksnijih stvari. Čovječe izađi van na kišu i pokisni, osjeti slobodu od svih ljudskih gluposti koje si čuo za života!
Tko kaže da moramo imati ciljeve, planirati stalno nešto, život je danas i ovdje, život je prekrhak da bi radili neke planove, danas smo tu, a sutra tko zna!
Svatko za sebe odlučuje želi li platiti tu cijenu!
Meni nije žao, imam sretan i ispunjen život, a po nekim "normalnim" kriterijima vjerojatno sam looser, zamisli, 35 god, a nemam ništa, ni stana ni auto, jedino što posjedujem je frižider, katastrofa

[Dragonfly]

Što uopće znači savršen?

Po meni je puno bolji izbor odgovarajući život za nekoga u odnosu na nešto.

Isto tako kao što ne postoji savršen ili idealan partner, ne postoji niti savršen život. Postoji odgovarajući partner za mene koji bi nekom drugom bio katastrofa, a isto je i po pitanju života.

Što se duhovnog života tiče, nepisano pravilo je da muškarci u potrazi za Bogom (duhovnošću ili samorealizacijom) zapravo traže oca kojeg nisu imali ili su ga imali, ali kao da nisu. Iz tog razloga su religije dominantno muške s "ocem" na čelu, a slično vrijedi i za razne duhovne pokrete. No, to je već druga tema...

I slažem se s Retrom, život je u svakom trenutku točno onakav kakav bi trebao biti s bezbroj izbora u tom istom trenutku koje (ne) činimo.

Prioriteti i ciljevi mijenjaju se s okolnostima i iskustvom: nisu isti s 25 g. ili s 35 g. Nisu isti kada si solo ili u paru. Nisu isti kada nemaš ili imaš djecu. Nisu isti kada imaš ili nemaš novaca. Ono što svi mi pokušavamo učiniti je uspostaviti ravnotežu tako da zapravo cijeli život balansiramo između sebe i drugih, onog što bismo mi htjeli i onog što se od nas očekuje ili mislimo da se očekuje.

Onog trenutka kada više nemamo želja ili nečega što bi se trebalo "dovršiti" ili "izbalansirati", tada smo obično mrtvi.

Što radi čovjek koji cijepa drva i nosi vodu nakon prosvjetljenja?
Cijepa drva i nosi vodu

[Mamekica]

Ne mislim da netko uspješan nema pravo na probleme i propitkivanje. Po tome samo onaj tko je proživio Manjaču ima pravo na frustraciju. Nije u tome stvar. Tjeskoba obično dolazi od nesvjesnog ponavljanja frustrirajućeg obrasca iz prošlosti, najčešće djetinjstva. Vraćaš na taj način potisnuto i nešto počinje žuljat. Okrećeš se oko sebe i ne vidiš realan razlog za tjeskobu jer je sve na oko u redu. To se dešava mnogima i nije vezano za materijalni, poslovni, obiteljski status. Dobar, inteligentan i motiviran terapeut zbilja pomaže. Taj put ponovnog, ajmo reć rađanja, je zastrašujuć i privlačan istovremeno. Nije jednostavno se ogoliti pred samim sobom. Kao da ti je neko izmakne stolac pod guzicom. Jedna mentalna higijena koja bi trebala većini. Netko to baštini kroz vjersku zajednicu, jogu,...piskaranje na forumu,.meditaciju, a netko kroz stručan razgovor.

[radical change]

speculaas kaže:

A koliko si faking jučešnjeg radnog vrimena ubija na forumu? To ne govoriš, nemoj više mantat pošten svit.
Previše si idle, ne znaš kud bi sa sobon. Nemoj da ti žena pročita da tražiš zalet za prevaru.

Al dosta o tvon autu i o tebi.


I Alaine i venera u simpa jer kuže muške, ne bi te smilo toliko ticat, gledaj ih ka druškane. Naročito venera kojoj skener radi za popizdit.

O Veneri mi nemoj pričat.. ako treba iskopat koji problem ili nać crna ispod nokta ona je maher za to.. Mislim da ju to jako uzbuduje..garant viče eureka kad netko prizna da ima neki problem... Meni osobno odaje dojam arogantne i razočarane osobe o njoj ne znaš apsolutno ništa, krije sebe kao zmija noge...
I sad bi netko trebao cijeniti njezine savjete...? O Alaine nemam dojam.. još...
Evo ženi neka čita... Evo me sa tri plavuše ljubeeeeee!!!!
Ako sam prema nekom otvoren onda sam prema ženi... i da ne znam kud sa sobom od bijesa trenutno!