Zašto muslimani ne unište RS (Republiku Srpsku)?

[Inkvizitor]

nordea kaže:
Eh sad, tvrditi da se u mostaru mogu nabrojati dzamije na prste ili u stocu, to je vec otegnuto... kako god hoces. Tvoj problem je sto si eto bio na liniji fronta, a nije ti valjda tata bio neko da te izvuce pa da se dosadjujes i maltretiras ljude po Hercegovini.
A sto se mene tice, nit te mrzim, nit mi je stalo. Sto se mene tice, ti kako god. Pokusavas meni nagurati nekakvu mrznju a ja ni poslije svega sto mi se dogodilo, ne mrzim nikoga. Mozda bi i imala razloga, ali neda mi se trositi truda na vas i vase gluposti. Bolje je da se usmjeri energija u nesto drugo i konstruktivnije.
A to sto ti tvoji idu u Sarajevo pa vide normalne ljude, dobro si otkrio svijet!
Na bosnjackom dijelu ljudi zive normalno, druga je stvar sto je vas propaganda ucila necem drugacijem pa se sad "iznenadite" kad vidite "normalan svijet".

e ludo ludasta ko je god htio izbjeći rat mogao je ako je htio...to je i bio naš najveći problem što nije bilo nikakvih sankcija ako si rekao...ja neću u rat..no to je druga tema


Nisam ja rekao da nema normalnih ljudi ili u Sarajevu nego nema ih tako lažljivih poput tebe..ljudi koji su u stanju zbrojiti dva i dva..


A to što ja sad maltretiram ljude po hercegovini.. jel ti kužiš koja si ti koza

[nordea]

Inkvizitor2002 kaže:
e ludo ludasta ko je god htio izbjeći rat mogao je ako je htio...to je i bio naš najveći problem što nije bilo nikakvih sankcija ako si rekao...ja neću u rat..no to je druga tema


Nisam ja rekao da nema normalnih ljudi ili u Sarajevu nego nema ih tako lažljivih poput tebe..ljudi koji su u stanju zbrojiti dva i dva..


A to što ja sad maltretiram ljude po hercegovini.. jel ti kužiš koja si ti koza

Pa ne bih bas rekla da je mogao izbjeci da je htio a da mu neko nije bio u vlasti.
Mogao je sina skloniti negdje na kratko, ali samo oni sa lovom su mogli skloniti ga u Zagreb, recimo. Koji dio lazem? Utuvio si sebi u glavu da tamo gdje nema dzamija, nisu rusene, a tamo gdje ima dzamija, e tamo su ili Srbi rusili ili eto nesto malo na koji prste sto nabroji, Hrvati. U tom smislu si ti koza
Gdje ih maltretiras? U zap. Herc ih nema vise, u Capljini isto tako, u Stocu da si sigurno to ne radis, a u Mostaru isto tako!

[Inkvizitor]

nordea kaže:
Pa ne bih bas rekla da je mogao izbjeci da je htio a da mu neko nije bio u vlasti.
Mogao je sina skloniti negdje na kratko, ali samo oni sa lovom su mogli skloniti ga u Zagreb, recimo. Koji dio lazem? Utuvio si sebi u glavu da tamo gdje nema dzamija, nisu rusene, a tamo gdje ima dzamija, e tamo su ili Srbi rusili ili eto nesto malo na koji prste sto nabroji, Hrvati. U tom smislu si ti koza
Gdje ih maltretiras? U zap. Herc ih nema vise, u Capljini isto tako, u Stocu da si sigurno to ne radis, a u Mostaru isto tako!

Eto ti znaš da se nije moglo izbjeći ići u rat a ja koji sam bio na tim prostorima to neznam..


A lažeš sve...počevši od broja džamija koje smo srušili...


da prekinemo...sve džamije koje su Hrvati srušili mogu se na prste jedne ruke nabrojat to je istina nepobitna i to znaš i ti ..a ti moš histerizirat koliko hoćeš i spominjat sela i bježat od teme..


Ali to ne mijenja istinu...kužiš. Lažeš stalno i konstantno smišljeno i bezobrazno.

[banirani bebac]

HRVATI I BOSNJACI Odnos hrvatske politike prema Bosnjacima za vrijeme Kraljevine SHS i za vrijeme NDH

Prof dr Ivo Banac

...


Nesmiljena represalija protiv Srba bila je integralni dio ustaske drzavne politike i sustavno se provodila u Bosni i Hercegovini. Pokolji i teror izazvali su bijeg u sumu i srpski otpor. U pocetku, masa ocajnih i preplasenih seljana nije bila predvosena nekim organiziranom politickom silom, pa je stoga cesto bila prijemljiva za demagoske pozive na osvetu. Sa svoje su strane ustase nastojale uplesti Bosnjake u svoje protusrpsko nasilje. Bosnjacki prosvjedi iz 1941. govore o svjesnim "katolickim" pokusajima da Bosnjake prikazu odgovornima za ustaske pokolje, te da se ti nemili dogasaji predstave kao "mesusobno razracunavanje izmesu muslimana i pravoslavaca". S tim ciljem, optuzivali su Bosnjaci, ustase su se maskirali u muslimane, te cesto nosili fes, "zaveden kao uniforma sve vojske, vrseci razna zlodjela, kojom su se prilikom nazivali mesusobno i muslimanskim imenima". U drugoj polovici 1941. godine, predstavnici ilmije i drugi uglednici iz vise gradova (Sarajevo, Prijedor, Mostar, Banja Luka, Bijeljina, Tuzla), pisali su glasna pisma njemackim vlastima, odbacujuci svaku povezanost s ustaskim zlocinima. Ti prosvjedi govore o strahu muslimanske elite da ce ustase uspjeti pomutiti bosnjacko-srpske odnose.22 No, premda su te prosvjedne rezolucije osusivale "saku ovih nazovi muslimana", koji su sudjelovali u ustaskoj represiji,23 one nisu mogle umiriti cetnike i njihove zapovjednike u Bosni i Hercegovini (Jezdimir Dangic, Momcilo -ujic, Dobrosav Jevsevic), koji su progone pokusali iskoristiti za svoju protumuslimansku kampanju.


Rvat reko!

[banirani bebac]

Ljubav Rvata prema braci islamske vere


Stvaranje banovina - podjela Bosne i Hercegovine

Atentat na kralja Aleksandra u listopadu 1934. i osnivanje namjesnickog rezima pod knezom Pavlom, ubrzao je krizu diktatorskog sustava. Glavnina opozicije, ukljucujuci Spahinu JMO, usla je u Macekovu Ujedinjenu opoziciju pred izbore zakazane za svibanj 1935. godine.12 No, unatoc cinjenici da su ti, izuzetno neposteni izbori, proizveli izbornu vecinu za namjesnicki rezim, knez Pavle je imenovanjem Milana Stojadinovica za novog ministra predsjednika, zelio ishoditi politiku sirenja vladajuceg bloka prema JMO, bivsim radikalima, SLS i haesesovskim otpadnicima.13 Nova vladajuca stranka, Jugoslavenska radikalna zajednica (JRZ), ili popularno Jereza, izrasla je iz ove kombinacije u kolovozu 1935. Oportunisticka politika JMO stitila je interese Bosnjaka pod Stojadinovicevim sve represivnijim rezimom. Ipak, u raspravi o rekonstrukciji zemlje, JMO nije u prvi plan gurala pitanje Bosne i Hercegovine. Stoga su pregovori s hrvatskim celnicima, koje je knez Pavle odobrio poslije skidanja Stojadinovica u veljaci 1939., neminovno razocarali Bosnjake. Sporazum Cvetkovic - Macek stvorio je autonomnu Banovinu Hrvatsku s dijelovima povijesne Bosne, navlastito s opcinama Derventa, Gradacac i Brcko (juzno od Save), Travnik, Bugojno, Fojnica, Prozor, Tomislavgrad (Duvno) i Livno (srednja i jugozapadna Bosna), te opcinama Konjic, Ljubuski, Mostar i Stolac (Hercegovina). U preostalih 38 opcina u krnjoj Bosni i Hercegovini vide legitimno srpsku zemlju. Podjela je obavljena tako da je potpuno zanemaren bosnjacki narod. Naprimjer, ako je u opcini bilo 31% katolika i 30% pravoslavaca, opcina je usla u Banovinu Hrvatsku. Bosnjacka relativna vecina nije uopce uzeta u obzir. Na taj je nacin Macekov HSS prihvatio model podjele bosne, dakako unutar Jugoslavije, ali je time ipak stvorio presedan ciji se kobni rezultati danas osjecaju jos vise nego za vrijeme Drugog svetskog rata.

Macek, kao i Radic prije njega, zelio je umanjiti utjecaj JMO mesu Bosnjacima. (HSS je djelovao u Bosni i Hercegovini, a u nekim je regijama, poput Cazinske krajine, pridobio znatan broj bosnjaka). Mehmed Spaho, glavni objekt takve politike, umro je u trenutku kad su Macekovi pregovori s knezom Pavlom bili na vrhuncu. Dzafer-beg Kulenovic, Spahin nasljednik, bio je Bosnjak izrazito prohrvatske orijentacije, te zagovornik suradnje svoje stranke s HRSS/HSS-om jos od 1921. godine.14 No, on nije bio nista manje ustrajan u trazenju da Bosna i Hercegovina postane "cetvrta jedinica" u Jugoslaviji, uz Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju. Poslije neuspjeha tog projekta, Kulenovic i JMO predstavljali su Banovinu Hrvatsku kao privremeno rjesenje u bosanskom dijelu Sporazuma: "Svakako, definitivno razgranicenje upravnih jedinica nase zemlje donijet ce tek Ustav, koji ima nadomjestiti sadasnji i koji ce predstavljati konacnu rijec o ovom predmetu."15 Kulenoviceva oporba podjeli Bosnu i Hercegovinu izmesu Hrvatske i Srbije16 podrzana je od vecine Bosnjaka, bez obzira na hrvatsku ili srpsku orijentaciju. Mesutim, kad je rijec o hrvatskom vodstvu, sporazum sa Srbima bio je od vece vaznosti nego negativne reakcije Bosnjaka, a Srbi su ionako bili spremniji prihvatiti podjelu Bosne nego njenu autonomiju.

Pavelic i "katolicko" svaljivanje ustaskih grijehova na Bosnjake Tijekom Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina je postala intergralnim dijelom kolaboracionisticke Nezavisne drzave Hrvatske. Ustaska diktatura nije omogucila bilo kakvu autonomiju za Bosnu i Hercegovinu, koja je razbijena izmesu dvanaest velikih zupa, sedam - od kojih su (Hum, Krbava-Psat, Lasva-Glaz, Pliva-Rama, Sana-Luka, Usora-Soli, Vrhbosna) imale sjedista u bivsoj Bosni i Hercegovini, a u slucaju prvih dviju ukljucivale tri kotara bivse Hrvatske i Slavonije, odnosno Dalmacije. Nasuprot tomu, pet velikih zupa sa sredistima izvan Bosne i Hercegovine (Dubrava, Gora, Livac-Zapolje, Posavje, Vuka), dobile su trinaest bosanskohercegovackih kotara. Hrvatski integralizam, na snazi u Bosni i Hercegovini, bio je sukladan ustaskoj ideologiji, po kojoj su bosanski muslimani jednostavno bili Hrvati islamske vjere. Po Anti Pavelicu, "hrvatska nacionalna svijest kod muslimanskog elementa u Bosni nije nikada ugasnula, a nakon odlaska Turske opet je dosla nedvojbeno na povrsinu."

Pavelic se redovito udvarao muslimanima iskazima stovanja prema njihovoj vjeri, simbolima i ambijentalnom dekoru. Primjerice, naredio je da se Mestrovicev krugoliki Umjetnicki paviljon u Zagrebu pretvori u dzamiju, uz dogradnju triju visokih minareta, te da se s poantom preimenuje u Poglavnikovu dzamiju.19 No, unatoc prisutnosti Ademage Mesica, Dzafer-bega Kulenovica, Osman-bega Kulenovica, Hakije Hadzica i jos nekolicine muslimanskih uglednika u njegovoj siroj okolici, Pavelic nikad nije dijelio vlast Bosnjacima, niti je takva podjela odgovornosti uopce ozbiljno uzimana kod pravih ustaskih arbitara u Bosni i Hercegovini (Andrija Artukovic, Vjekoslav Luburic, Rafael Boban), redom Hrvata katolika. Tipicno, u drugoj - i promisljenijoj - rundi imenovanja, u jesen 1941., Pavelic je imenovao dvadeset ustaskih stozernika, ukljucujuci sedmoricu imenovanih za velike zupe sa sredistem u Bosni i Hercegovini. Od ove sedmorice, svi osim jednog bili su iz hrvatskih sredista zapadne Hercegovine i srednje Bosne, a jedan je bio iz susjedne Dalmacije.

[banirani bebac]

Tipicno, u drugoj - i promisljenijoj - rundi imenovanja, u jesen 1941., Pavelic je imenovao dvadeset ustaskih stozernika, ukljucujuci sedmoricu imenovanih za velike zupe sa sredistem u Bosni i Hercegovini. Od ove sedmorice, svi osim jednog bili su iz hrvatskih sredista zapadne Hercegovine i srednje Bosne, a jedan je bio iz susjedne Dalmacije.

[Inkvizitor]

ja sam mislio da si ti malo pametniji od nordee ali vidim da je to sve isti kuratz.

[Crni Bombarder]

banirani bebac kaže:
HRVATI I BOSNJACI Odnos hrvatske politike prema Bosnjacima za vrijeme Kraljevine SHS i za vrijeme NDH

Prof dr Ivo Banac

...


Nesmiljena represalija protiv Srba bila je integralni dio ustaske drzavne politike i sustavno se provodila u Bosni i Hercegovini. Pokolji i teror izazvali su bijeg u sumu i srpski otpor. U pocetku, masa ocajnih i preplasenih seljana nije bila predvosena nekim organiziranom politickom silom, pa je stoga cesto bila prijemljiva za demagoske pozive na osvetu. Sa svoje su strane ustase nastojale uplesti Bosnjake u svoje protusrpsko nasilje. Bosnjacki prosvjedi iz 1941. govore o svjesnim "katolickim" pokusajima da Bosnjake prikazu odgovornima za ustaske pokolje, te da se ti nemili dogasaji predstave kao "mesusobno razracunavanje izmesu muslimana i pravoslavaca". S tim ciljem, optuzivali su Bosnjaci, ustase su se maskirali u muslimane, te cesto nosili fes, "zaveden kao uniforma sve vojske, vrseci razna zlodjela, kojom su se prilikom nazivali mesusobno i muslimanskim imenima". U drugoj polovici 1941. godine, predstavnici ilmije i drugi uglednici iz vise gradova (Sarajevo, Prijedor, Mostar, Banja Luka, Bijeljina, Tuzla), pisali su glasna pisma njemackim vlastima, odbacujuci svaku povezanost s ustaskim zlocinima. Ti prosvjedi govore o strahu muslimanske elite da ce ustase uspjeti pomutiti bosnjacko-srpske odnose.22 No, premda su te prosvjedne rezolucije osusivale "saku ovih nazovi muslimana", koji su sudjelovali u ustaskoj represiji,23 one nisu mogle umiriti cetnike i njihove zapovjednike u Bosni i Hercegovini (Jezdimir Dangic, Momcilo -ujic, Dobrosav Jevsevic), koji su progone pokusali iskoristiti za svoju protumuslimansku kampanju.


Rvat reko!

Ma jok bolan, dos`o Jure i Franjo iz Citluka da kolju Srbe po Bileci

Ajd Inkvi, moraces jos jednom kopirati recenice Memisage Dzumbura

[banirani bebac]

Inkvizitor2002 kaže:
ja sam mislio da si ti malo pametniji od nordee ali vidim da je to sve isti kuratz.

Tja, svi smo mi glupave Muje.



Požar drugog svjetskog rata i promjena opštih političkih prilika u Bosni i Hercegovini zatekao je muslimansko bošnjačko stanovništvo kako politički, tako i nacionalno potpuno obezglavljenim i dezorjentisanim, dok je ustanički val u srpskim područjima nagovještavao ponavljanje bošnjačke tragedije iz prošlosti. Okrivljeni od ustanika kao suizvršioci ustaških zločina, nenaoružani i neorganizovani za odbranu, postali su objekat odmazde ustaničkih grupa. Na njih se sručio sav talas mržnje i želje za osvetom četnički orijentisanog srpskog stanovništva koje se našlo u ustaničkim redovima.[5] Stoga su Bošnjaci u skoro svim većim gradovima u Bosni i Hercegovini tražili načina da se tome zlu javno suprotstave. Veliku ulogu u tome odigrala je organizacija ilmije “El-hidaje” s profesorom hadži Mehmed ef. Handžićem na čelu, koja je u to vrijeme imala veliki ugled u bošnjačkom narodu. Pod njihovim uticajem i uz angažovanje i podršku svih onih koji su izražavali podozrivost i nepovjerenje prema novom režimu, organizovane su mnoge konferencije na kojima su usvajane protestne rezolucije, a zatim upućivane na razne adrese i u javnost. Tako je stotinu najuglednijijh Bošnjaka iz Prijedora, koji su predstavljali populaciju od 24 000 svojih sunarodnika u tom kotaru, 23. septembra, 1941. godine objavilo rezoluciju u kojoj osuđuje ustaške zločine i traži povlačenje ustaša iz njihovog kraja.[6] Odmah iza toga uslijedila je Rezolucija banjalučkih Bošnjaka, a zatim rezolucije sličnog sadržaja u Mostaru, Bijeljini i Tuzli. Najznačajnija je sarajevska, donesena 12. oktobra 1941. godine, koju je potpisalo preko 200 uglednih Sarajlija, među njima i 18 vjerskih službenika.

Rezolucija sadrži sljedeće tačke:

1. Stanje Muslimana u BiH danas je vrlo teško. Neće biti pretjerano ako reknemo da u svojoj povijesti Muslimani ovih krajeva nisu doživjeli težih časova. U akcijama koje poduzimaju neodgovorni elementi i pobunjeni Srbi stradaju u najvećoj većini samo Muslimani. To stoga što su najviše izmiješani Muslimani sa grko-istočnjacima u ovim krajevima, pa uzbunjeni Srbi nepromišljeno napadaju onog koji im je najbliži. U ovim nastalim neredima strada mirno građanstvo i nedužni ljudi, strada na desetke tisuća golih života i propada sav imetak, sela se pale, stanovnici prisiljeni da bježe iz sela, svakim danom se zbjegavaju u veće gradove bez igdje išta. Na tisuće siročadi ostalih bez svojih roditelja vape za pomoć i potucaju se tražeći zaštite. Konstatirajući ovo, ističemo da ovo nijesu žrtve, koje su rodoljubi dužni podnijeti za svoju grudu, nego je ovo opći nered koji se sve više širi i vodi propasti Hrvata-muslimana BiH. Pored svakodnevnih vapaja sa svih strana da se ovome stane na kraj, i pored raznih utješljivih izjava odgovornih čimbenika, stanje se ne popravlja nego se svakim danom pogoršava i ugrožava i one krajeve koji nijesu do sada direktno pogođeni istaknutim nevoljama. Što je još najgore, poduzimani su i poduzimaju se od strane pojedinih vlasti takvi potezi koji samo više izazivaju oštre reakcije pobunjenika, pa je na taj način bijedno i nezaštićeno stanovništvo još više nedužno izloženo stradanjima. Sve ovo podrmava svako uvjerenje i svaku sigurnost i daje povoda da se na temelju samoga toka činjenica, a nešto možda i propagandom neodgovornih elemenata stvara u širokim i neupućenim slojevima uvjerenje da je ovo sistem koji se smišljeno sprovodi.

2. Mnogi katolici, svjesno, za sva nedjela koja su navedena, u poslijednje vrijeme bacaju odgovornost na Muslimane i predstavljaju sve događaje međusobnim razračunavanjem između Muslimana i grko-istočnjaka. Tako isto mišljenje imaju i neki grko-istočnjaci u pogledu odgovornosti Muslimana. Kad se stvari, međutim, pravilnije i izbliza upoznaju, vidi se da Musliamni nisu krivi i zato oni to nabacivanje najenergičnije od sebe odbijaju. Činjenica što među počiniteljima raznih zlodjela ima ljudi i sa muslimanskim imenima, ne može krivicu i odgovornost bacati na Muslimane. Muslimani su i ranije se ograđivali od ovih zlodjela, koja su provođena, te je u Rezoluciji donešenoj na Glavnoj godišnjoj skupštini EL-HIDAJE, organizacije ilmije, održanoj 14.7. o.g. i ova tačka: “4/ Sa bolom u duši i dubokom sućuti sjećamo se svih onih muslimanskih žrtava koje nedužne padoše u nemirima koji se ovih dana mjestimično događaju. Osuđujemo sve one pojedince Muslimane, koji su na svoju ruku sa svoje strane napravili kakav bilo ispad i učinili kakvo nasilje. Konstatiramo da su takvo što mogli učiniti samo neodgovorni elementi i neodgojeni pojedinci, čiju ljagu odbijamo od sebe i od svih Muslimana. Pozivamo sve Muslimane da se u duhu visokih uputa svoje vjere Islama i u interesu države strogo klone svih zlodjela. Molimo državne vlasti da što prije zakonski zavedu sigurnost u svim krajevima ne dozvoljavajući da se što bilo učini na svoju ruku, kako ne bi nevini ljudi stradali”.I mi sada konstatiramo da je zlodjela mogao učiniti samo ološ i kriminalni tipovi kojih ima u svakoj zajednici. Konstatiramo i to da ni oni nisu to od sebe činili dok im nije dato oružje, uniforma, ovlašćenje, a često puta i naredba. Stoga ni u kom slučaju za ta zlodjela ne snose Muslimani odgovoprnost, niti su im oni inicijatori. Konstatiramo i to da su u svrhu da se odgovornost za zlodjela obori na Musliamne izrabljivali fes i muslimanska imena. Naime, oblačili su fes, koji je zaveden kao uniforma sve bosanske vojske, nemuslimanima, vršeći razna zlodjela, kojom su se prilikom nazivali i muslimanskim imenima. Muslimani nisu nikome spremali i mislili nikakva zla, što najbolje potvrđuje činjenica da su svi Muslimani - bivši jugoslovenski vojnici - odmah nakon rata predali vojno oružje. Muslimani i u svojoj prošlosti, za vrijeme Turske, kada su bili jedini gospodari, tolerisali su sve vjere bez rezlike i nikom nisu zuluma činili. Stoga se ne mogu ni danas Muslimani predstavljati inicijatorima zločina i onima koji ne trpe grko-istočnjake i izazivaju sve nerede kao što to neki namjerno čine.

3. U ovakim teškim prilikama pojavljuje se i netrpeljivost prema Islamu od nekih katolika. To se odražava u pisanju, u privatnim i javnim govorima i nejednakom postupku prema katoličkoj i islamskoj vjeri. To se sve pojavljuje pored raznih izjava sa najviših mjesta u kojima se govori o jednakosti obiju vjera. Ove naše konstatcije spremni smo uvijek potvrditi konkretnim primjerima.

Nakon ovih konstatcija, tražimo od svih odgovornih čimbenika i svih muslimanskih i vjerskih predstavnika da se zauzmu na svim nadležnim mjestima:

1. da se zavede stvarna sigurnost života, časti, imovine, vjere za sve građane u državi,

2. da se bez ma kakvih razlika, nevini svijet stvarno zaštiti jačom vojnom odbranom,

3. da se ubuduće ne dozvoli da se poduzimaju ma kakve akcije koje će po svojoj naravi izazvati krvoproliće u narodu,

4. da se pozovu na sudsku odgovornost svi stvarni krivci, koji su počinili ma kakvo nasilje ili zlodjelo, bez razlike kojoj vjeri pripadaju, te da se najstrožije kazne po zakonu, kao i oni, koji su ovakva zlodjela naređivali ili za njih dali mogućnost,

5. da zakone primjenjuje samo redovna vlast i redovna vojska,

6. da se onemogući svaka vjerska netrpeljivost i da se najstrožije kazne oni koji u ovom pogledu naprave kakav bilo dokazan izgred,

7. da se što prije pruži dovoljna materijalna pomoć onima koji su nedužno postradali u ovim neredima.”



U potpisu:

Hadži Mehmed Handžić, predsjednik El-Hidaje; Muhamed Pašić, ravnatelj Šerijetske gimanazije; Mustafa Varešanović, džematski imam grada Sarajeva; Hafiz Hasib Fazlić, predsjednik Muslimanskog udruženja; Ahmed Burek, ravnatelj Gazi Husref-begove medrese; dr. Šaćir Sikirić, rektor Više islamske šerijatske teološke škole; Taib Šarčević, ravnatelj Niže okružne medrese; Faik Musakadić, predsjednik Muslimanskog društva “Bratstvo”; dr. Husein Mašić, sudac; dr. Mehmed Kulenović, predsjednik Sudbenog stola Sarajevo; Osman Sikirić, vijećnik Sudbenog stola Sarajevo; Muhamedbeg Fidahić, vijećnik Vrhovnog suda Sarajevo; dr. Behaudin Salihagić, sudac; dr. V. Bičakčić, liječnik SUZOR-a; ing. Asim Šeremet, viši pol. pr. savjetnik u mirovini; Edhem Bičakčić, bivši ravnatelj Gradske štedionice; Šaćir Mesihović, član Ulema medžlisa u mirovini; Mehmet Bahtijarević, član Ulema medžlisa u mirovini; Ibrahim Čadorhodžić, predsjednik Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva; dr. Hazim Muftić, ravnatelj Vakufa; dr. Kasim Turković, član bivšeg Vakufsko-mearifskog sabora; Edhem Mulabdić, predsjednik Narodne Uzdanice; Mehmed Ali Ćerimović, predsjednik Ulema medžlisa; Hafiz Muhamed Pandža, član Ulema medžlisa; Hafiz Ibrahim Riđanović, član Ulema medžlisa; Hadži Alija Aganović, član Ulema medžlisa; Abdulah Dervišević, muderis i predsjednik Kotarskog odbora El-Hidaje i još oko 200 potpisa.

[banirani bebac]

Crni Bombarder kaže:
Ma jok bolan, dos`o Jure i Franjo iz Citluka da kolju Srbe po Bileci

Ajd Inkvi, moraces jos jednom kopirati recenice Memisage Dzumbura

Tipicno, u drugoj - i promisljenijoj - rundi imenovanja, u jesen 1941., Pavelic je imenovao dvadeset ustaskih stozernika, ukljucujuci sedmoricu imenovanih za velike zupe sa sredistem u Bosni i Hercegovini. Od ove sedmorice, svi osim jednog bili su iz hrvatskih sredista zapadne Hercegovine i srednje Bosne, a jedan je bio iz susjedne Dalmacije.

[Crni Bombarder]

Mene samo zanima otkud Bosnjaci u Prijedoru i to 1941. godine

I zanima me da li se pod povlacenjem ustasa iz prijedorskog kraja podrazumjeva i povlacenje muslimana kozarcana, kojima je Pavelic osobno u gradic dolazio iskazati pocast zbog uspjesno provedenih akcija postoji foto dokumentacija, pitacemo donje mahalo alias Bosnjakog bega on najbolje zna.

[banirani bebac]

Crni Bombarder kaže:
Mene samo zanima otkud Bosnjaci u Prijedoru i to 1941. godine

???Neke nase komsije vrlo se ljute, sto se dicimo i ponosimo nasim starim imenom, jezikom i obicajima i sto pod zivu glavu ne cemo da prigrlimo njihovo ime za oznaku narodnosti i jezika. U napadajima na nas slozne su nase komsije, koje cemo, da se bolje razumijemo, nazvati Jovo i Ivo. Nu i jedan i drugi trazi od nas nesto drugo, jer izmegju sebe ne mogu – o zivu glavu – da se sloze. Prijatelj Jovo porucuje nam, da uzmemo njegovo ime, a prijatelj Ivo veli, ???jok Bosnjace, ti si moj i moras prigrliti moje ime“. Potegni tamo, potegni amo, a sve bez nasega pitanja. Od same ljubavi, a zbog svoje beskrajne svagje, prijatelji bi nas upravo raskinuli; da se nijesmo vec odavna tome priucili, mi bi se morali od cuda kameniti kao kulasinsko dijete.

Al‘ ovako, kako stvari stoje, zapitacemo nase prijatelje, koji se bave perom i stampom: za sto se tako svagjate za nas, kad dobro znadete, da je Bosnjak od starine privikao diciti se jezikom i zvati se imenom svojim, da se vjerno drzi tradicija i uspomena svojih djedova.

Slavni tarih (istorija) nase mile domovine sjeca nas onih vremena, kada se je nasa domaca vlastela u svakoj prigodi jasno i otvoreno izrazila o svojoj narodnosti, nazivajuci se ponosnim i junackim imenom Bosnjak. Gledamo na mnoge dokumente domacih spisatelja iz proslih vjekova, u kojima se uvijek spominje nase pravo narodno ime Bosnjak, a to su oni razlozi zbog kojih se i mi, kao njihovi zahvalni i vijerni potomci zovemo slavnim imenom Bosnjak.

Od toga ne cemo niti smijemo otstupiti, toga cemo se imena drzati vijerno i stalno.“

???Mi se ponosimo time, da je upravo nas jezik, a iz nase otadzbine uzet za osnovu knjizevnog jezika nasih komsija Srba i Hrvata.

Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadzic, Dancic, pa Ljudevit Gaj prenijeli su nas lijepi jezik u knjizevnost obaju recenih naroda, te ga prozvase kako su oni hotjeli jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o nama nigdje ni spomena. Mi sigurno imamo prava diciti se, sto se nasim jezikom sluze danas u knjizevnosti nasi prijatelji Jovo i Ivo, a to ce nam bar svak priznati. Ali mi nikako ne razumijemo, zasto naziv, sto su ga oni nasem jeziku po svojoj volji, a bez naseg pitanja dali, sada nama po sto, po to hoce da nametnu, pa nam cak brane, da mi u nasoj vlastitoj kuci svoj jezik oznacujemo imenom naseg naroda. To je slicno, kad bi nasem djetetu neko drugi po svojoj volji ime nadio. Tako postupanje i taj zahtjev mi ne odobravamo i nije smo nikako kail. Ali cast i postenje obodvojici nasih prijatelja, Srbu i Hrvatu.

Mi njihovu narodnost ne preziremo; mi na njiha krivim okom ne gledamo; mi nikad necemo zanijekati, da nijesmo od jugoslovenskog plemena, vec bas hocemo, da svakome jasno dokazemo, da smo mi Bosnjaci na prvom stepenu toga slavnoga roda. Ali uvijek ostajemo Bosnjaci kao sto su nam bili i pradjedovi i nista drugo.“

???Dakle nek se dobro ogledaju po zemlji nasa braca, koji toliko stoljeca u Bosni i Hercegovini stanuju i zivu, a hoce da su Srbi ili Hrvati. Neka ovo lijepo prouce i promozgaju; ovo nije pisao nas turski hodza ili urednik ???Bosnjaka“, vec je napisao veleuceni Antun Knezevic Bosnjak rogjen u Varcar-Vakufu, duhovnik reda sv. o. Frane Asirskoga, koji je dobro i dobro poznavao bosansku povijest i nasu proslost, koji je kazao svetu istinu, pa ga bilo kome mrsko, bilo drago. Nije se dao zavesti kao danasnji neki sebicnjaci vec kazao jasno, otvoreno i izricno.“

???Mili nasi zemljaci! sto se rece u narodu: Slomite sejtanu nogu, pa priznajte svoju prastaru bosansku narodnost, prigrlite svoje zemljake, odazovite se, kad vam ruku pruzaju, pa onda eto sloge, eto ljubavi, eto blagostanja megju cijelom jednokrvnom bracom Bosnjacima i Hercegovcima.“ [ ...] ???U Biogradu i u hrvatskim pokrajinama cast i postenje Srbima i Hrvatima, ali vi, koji ste od vajkada u Bosni, kako da se odricete svoga prastaroga imena i plemena! Vidite, sto kaze pok. Knezevic, vidite, sto kaze ???bosanski prijatelj“, pokojni fra. Jukic i mnogi drugi znamenitiji, vidite, sto kaze starac Milovan u svom ???Razgovoru ugodnom“.

[Crni Bombarder]

Ma vi niste normalni, onako, kolektivna paranoja je zavladala mislim, Bosnjaci u Prijedoru 1941. godine pa Srbi, koji su strucnjaci u prekrajanju povijesti, nisu ovako daleko isli

"Stari obicaji" jel se i Kulin Ban okretao prema Meki?

[banirani bebac]

[nordea]

http://www.haverford.edu/relg/sells/.../pocitelj.html

http://www.haverford.edu/relg/sells/stolac/stolac.html

http://www.haverford.edu/relg/sells/mostar/mostar.html

Ili ti sveukupno:

http://www.haverford.edu/relg/sells/reports.html

[boz]

Kako viza Austrija Vanjuska

Siroki Brijeg 5039 stanovnika
Stolac 5530 stanovnika

Opet vise

Livnu nisu srusene dzamije..jer je Livno bio ko Splitski protektorat..a mnogi Livanjski Hrvati cijene uticaj Bosnjaka Livnu u oslobadanju tog kraja..no ipak 4 dzamija Livanjske od 16 je odletilo u zrak

Neum je selo koje se je naseljavala u intervalima od osoba iz Hrvatske i dijelom Zapadne Hercegovine

Dovoljno je pogledati npr stanovnistva Neuma od manje od 300 prije 20 godina..do preko 1600 popis 1991

Dzamija u Visicima je unistena..onda gdje dzamija u Tasovcicima..Pocitelju..vidim lukavi i podli Inkvizitor laze

Gdje dzamija u Pijescima..Gubavici..Podhumu..sve minirane od Hvo u dijelu koje je drzao Hvo..da i ona u Balinovcu je isto srusena

To je desetak dzamija ..iako je u tim prostorima bilo manje

Zitomislis nikad ama bas nikad nije bio pod Bosnjackom kontrolom..a staru pravoslavnu crkvu na Bjelusinama je spalio Hvo..zna se i ime osobe koja je to radila

Ljubuski je bila tolerantnije sredina..tamo su oni lokalni Hrvati uzivali u blagodatima gradica poput Ljubuskog..dok u Sirokog sve do porectke 89..ponajprije mozete se zahvaliti Dzemalu Bijedicu sto je ikad i Siroki dobio asflat..pocetkom 70 ga nija imao..jadan Musliman im uvozi to

Siroki je krajem 70 pa sve do 1990 bio zadnja rupa na svirali..ali kad 10 godina ne placas takse drzavi Bih..krades humanitaru i pare..sta mislis da taj kraj nece biti bogat

i Danas imas ogromne razlike ekonomske izmedu Sirokog i Tomislava..Siroki sav proracun Gruda i ostalih kasaba baca u svoju kasu..dok se neki cak i Livanjski Hrvati bune

Da ne pricam da su pokusali Hrvati da ruse jos dzamija..ali nazalost njihovu..nije im uspjelo ..jer su bjezali sa stilom sa nekih podrucja

[boz]

Banirani bebac pusti ga to je kompleksas povrh svega lici na Tatara..a pravi se Hrvatom

Ja cu mu pokazati Hrvata i to onog pravog..imas moju rodicu..Njemackog porijekla. njena familija .dosla kao kuferasi u Bosnu .kasnije se Hrvatizirali

No ona je Hrvatica..prije 100 godina je bila Njemica..opet bolje nego Hrvat

Dok ti licis na genetski otpad..mjesavina Tatara sa ukusom Kurda

Moj djed je bio partizan.kao i moj pradjed..moj pradjed je umro prije 50 godina zvao se je Arif..i bio je zapovjednik partizanske cete koja je spasavala Srbe na Kozari i sa svojih 60 i kusur godina je drzao pusku u ruci

Kao i djed

Moj djed je bio beg Kozaracki..on je imao par imanja..gdje su cifcije oni iz Omarske radili za njega..tako sve do 1918

Kada su mrski pravoslavci poceli da izigravaju vlast

[Zlocininad]

Jel postoji kod vas ista vise u zivotu osim tih dzamija?

A ko vam je napravio Ferhadiju? Ferhat-pasa Sokolovic, koji je bio Srbin iz Rudog, i jos je kao dijete odveden u janjicare. A njegov rodjak je bio patrijarh Makarije Sokolovic. I ako je promjenio vjeru, nije naciju I otkud onda vama Bosnjacima pravo da svojatate Ferhadiju?

"Dok jedna grana bratstva Sokolovića a, kao poturčenjaci, sede na najvišim položajima Turskog Carstva: Mehmed-Paša Sokolović kao veliki vezir 1565-1579, Ferhat-paša Sokolović i Mustafa-paša Sokolović kao bosanske paše, rumelijski i budimski beglerbezi, dotle Druga grana Sokolovića upravlja pravoslavnom crkvom na Balkanu: Makarije 1557-1574, Antim 1572-1575 i Gerasim Sokolović 1575-1586, Sava Sokolović 1586. Pećki patrijarsi."

[boz]

Rudo nije postojalo tada kao ni Kakanj..Novi Travnik..Banovici i pola mjesta u Bosni danas

Vezarosu!

Postojalo je Cajnice i Gorazde

Sad idi na Srpsku mrezu.malo pa se nacitaj i dodi osvjezen novim informacijama

[Zlocininad]

NA DRINI ĆUPRIJA


Najpoznatiji roman Ive Andrića, „Na Drini ćuprija“ (1945), hronološki prati četiri vijeka zbivanja oko velikog mosta preko rijeke Drine u Višegradu, koji je izgradio veliki vezir Mehmed paša Sokolović, porijeklom iz tih krajeva.

Godine 1516. Mehmed paša je, prema vladajućem običaju uzimanja „danka u krvi“, kao srpski dječak na silu odveden u tursku vojsku i poturčen da bi se kasnije uzdigao ljestvicama vlasti i postao prvi do sultana. Kao moćnik, odlučio je da u rodnom kraju podigne zadužbinu, veliki kameni most na jedanaest lukova. Most je integrativna tačka romaneskne naracije i njen glavni simbol. Sve prolazi, samo on ostaje da ukaže na trošnost ljudske sudbine. Most je mjesto dodira istorijski verifikovanih ličnosti i bezimenih likova koji su plod piščeve imaginacije.