Biste li se vjencali sa osobom druge vjere

[gel za kosu]

Biste li se+

[1Zamišljeni]

ako ju volim,,,zasto ne

[ban_cici]

Naravno. Vjerska pripadnost druge osobe mi nije nedostatak/prednost niti ikakav ključan faktor.

[miladin]

Kad tad dolazi do vjerskih razmirica, kad se dijeca rode, razlicita familija itd.
Kome trebaju takvi problemi? Zaljubljenima? Koliko dugo traje ta zaljubljenost?

[malatajna]

Mislim da ne, ali nemogu sa 100% sigurnocu reci.
Slazem se sa postom iznad.

[M@3X]

Da.
Gdje ima ljubavi, razumijevanja i postovanja to nije nikakav problem.

Bitno da nije alkos, kreten, zlostavljac, beter, varalica, svaler koji ce mi kuci donijeti sidu...
A da li je crn ili plav...tamnoput ili svijetle puti...dugokos ili osisan kao marinac...Srbin, Hrvat, Musliman ili nesto deseto...da li voli manje zacinjenu ili vise zacinjenu hranu...to je nebitno...

Fanatici su izuzeci, sa njima se ne moze ni ako si iste vjere , ali takvi ljudi svejedno ne spadaju pod ono sto sam napisala "ljubav, razumijevanje, postovanje" jer nisu sposobni postovati razlicitosti, postovati tudje...samo su oni u pravu i postuju samo svoje...

Ono sto primjecujem oko sebe je to da sto su ljudi veci (pravi!) vjernici, to su tolerantniji...ljudi koji zive u duhu vjere, zele ljudima dobro, svima su radi pomoci...
Zagrizeni su uglavnom oni koje upitate da nabroje deset Bozijih zapovijesti, a oni odmah utiltaju...
Znate one sto se dernjaju kad u razgovoru dodje do pitanja vjere...oni su veliki "Srbi/Hrvati/Muslimani", oni su najpametniji, oni ce pobiti, oni ce ovo, oni ce ono, pominju djedove, pretke, zemlju, istoriju, Boga, Bibliju...a ne znaju ni osnovne stvari o svojoj vjeri, za Bibliju su culi samo na TV-u i u kafanskim razgovorima, misle da je Adam pojeo zlatni delises iz Evine ruke...takvi likovi...

apsolutno.

[M@3X]

miladin kaže:

Kad tad dolazi do vjerskih razmirica, kad se dijeca rode, razlicita familija itd.
Kome trebaju takvi problemi? Zaljubljenima? Koliko dugo traje ta zaljubljenost?

Ako volis svog muza i postujes ga naci ces rjesenje.

Ako je ona Srpkinja, a on Musliman - ona predlozi za sina ime Srboljub, a on Mudzah - onda je najmanji problem u tom braku ime djeteta. Treba njima oboma ne psiholog nego cika psihijatar.

A familija nije ta koja odlucuje o mom zivotu i mom djetetu, vec ja i moj suprug. Familija se moze sloziti ili ne sloziti sa mojim odlukama, ali ih mora postovati.
Nece meni pra-pra-srina u trecem koljenu, od tatine ujne odredjivati sta cu ja i kako cu sa svojim djetetom. Muz i ja smo ga pravili, muz i ja cemo ga hraniti, sta me briga sta o nasim odlukama misli Bosa kuma Radina sto je s mojim djedom skupa u lavoru noge prala...

[HAL3]

Bi. I jesam. I ne zamaramo se prizemnim pitanjima kao što je vjeroispovijest. To je za ovce.

[babaluj]

miladin kaže:

Kad tad dolazi do vjerskih razmirica, kad se dijeca rode, razlicita familija itd.
Kome trebaju takvi problemi? Zaljubljenima? Koliko dugo traje ta zaljubljenost?

Ja sam katolik oženjen pravoslavkom i nikad nikakvih razmirica oko toga nisam imao.Oženili smo se u katoličkoj crkvi koja priznaje pravoslavno krštenje tako da ni tu nije bilo nikakvih problema.Slavimo oba Božića i oba Uskrsa i tu nema nikakvih problema.Pošto živimo u Hrvatskoj djeca su nam krštena u katoličkoj crkvi,ali znamo ići i u pravoslavnu.Tolerantnim ljudima je religija najmanji problem,u braku postoje mnogo veći problemi od religije!

[sasketch333]

depresivna past kaže:

najprije ispravi naslov...


ja se nikada ne bih vjenčao sa muslimankom ili srpkinjom...sve ostale opcije dolaze u obzir , šveđanke,amerikanke,hrvatice,austrijanke...e ,da isto nikada se ne bih vjenčao sa azijatkinjom ili kmicom

slazem se uvjerljivo s tobom

[sasketch333]

babaluj kaže:

Ja sam katolik oženjen pravoslavkom i nikad nikakvih razmirica oko toga nisam imao.Oženili smo se u katoličkoj crkvi koja priznaje pravoslavno krštenje tako da ni tu nije bilo nikakvih problema.Slavimo oba Božića i oba Uskrsa i tu nema nikakvih problema.Pošto živimo u Hrvatskoj djeca su nam krštena u katoličkoj crkvi,ali znamo ići i u pravoslavnu.Tolerantnim ljudima je religija najmanji problem,u braku postoje mnogo veći problemi od religije!

hahahahhaha kad si jadan...

[Lastan]

Ako bih mogao biti s osobom bilo koje vjere (dakle, ako bismo se vjeri unatoč mogli trpjeti), ne bi bilo ni zapreke braku.
Pod uvjetom da je taj brak svjetovan.

[Roly]

ako je ikako moguće NE.
osobito ako svaka strana jako drži do svoje vjere.
nekako mi to nisu čvrsti temelji.
nema šanse da se udam za nekog muslimana ili pravoslavaca,pa da mi djeca ne budu krštena ili da se traži da ja zatomim svoju vjeru jer je kao njegova važnija,što se često zna dogoditi.
malo sutra.
ako su pak obje osobe razumne i mogu postići kompromis,onda je tu sve lakše.
ali kao što rekoh,ako mogu birati ne bi htjela ovakav brak.

[Jelena Ivanjicki]

da naravno, koje je vjere netko to mi je sporedno ... važno je kakav je čovjek i da to u što vjeruje mene ne ugrožava i ne ograničava ....

[Cordelia]

Kod ove teme nije sve crno-bijelo. Na žalost ako su oba partnera istinski vjernici ili ateist i vjernik može doći do razilaženja kod odgoja djece. Lako je biti tolerantan dok svatko od vas poštuje svoju vjeru ili ako jedan od partnera ne ide u crkvu, ali djeca su zajednička i svaki bi roditelj volio da dijete uči svojim uvjerenjima. U tim bi slučajevima bilo pošteno da se dijete uči i jednom i drugom bez sakramenata, pa da ono jednog dana odluči samo. Ali koji će vjernik pristati na to da mu dijete nema sakramente njegove crkve i da postoji mogućnost da jednog dana izabere nešto drugo? Tako da mada mi moja uvjerenja govore da je ljubav jedino važna i to mislim iskreno, kod takvih se brakova sve probleme treba riješiti razgovorom i dogovorom prije nego se krene u brak i ozbiljno shvatiti sve što ono drugo kaže, ne misliti-" ma nagovorit ću ja nju/njega kad dođe do toga, sad ću pristati što god hoće a poslije ćemo vidjeti" (na žalost znam takvih slučajeva).

[Cordelia]

sasketch333 kaže:

hahahahhaha kad si jadan...

Ovdje je jadan jedino tvoj komentar

[Štijeff]

Zašto ne, ako se ljudi vole vjera ih nebi trebala spriječavati da oni budu zajedno

[nephthys]

Cordelia kaže:

Kod ove teme nije sve crno-bijelo. Na žalost ako su oba partnera istinski vjernici ili ateist i vjernik može doći do razilaženja kod odgoja djece. Lako je biti tolerantan dok svatko od vas poštuje svoju vjeru ili ako jedan od partnera ne ide u crkvu, ali djeca su zajednička i svaki bi roditelj volio da dijete uči svojim uvjerenjima. U tim bi slučajevima bilo pošteno da se dijete uči i jednom i drugom bez sakramenata, pa da ono jednog dana odluči samo. Ali koji će vjernik pristati na to da mu dijete nema sakramente njegove crkve i da postoji mogućnost da jednog dana izabere nešto drugo? Tako da mada mi moja uvjerenja govore da je ljubav jedino važna i to mislim iskreno, kod takvih se brakova sve probleme treba riješiti razgovorom i dogovorom prije nego se krene u brak i ozbiljno shvatiti sve što ono drugo kaže, ne misliti-" ma nagovorit ću ja nju/njega kad dođe do toga, sad ću pristati što god hoće a poslije ćemo vidjeti" (na žalost znam takvih slučajeva).

u potpunosti se slažem. u skladu sa svojom vjeroispovjesti namjeravam odgajati djecu...npr, nikada ne bih krstila dijete i namjeravam ga/ju učiti određenim stvarima na određen način. ako se osoba ne slaže samnom u tome, bilo bi gadnih problema jer ne odstupam od svojih stavova. ali isto tako mislim da se ne bih mogla zaljubiti u osobu koja je vjernik u nekom tradicionalnom obliku (a možda niti drukčije), jer "u paketu" uvijek dolazi još nešto od karakteristika koje mi se ne sviđaju a važne su mi, pa mislim da tu ne bi bilo niti pitanja brak ili ne. po pitanju nacionalnosti, boje kože, škole, posla (a ima puno ljudi koji se ne žele vjenčati "ispod svoje razine") ili bilo čega drugoga...zaista me nije briga.

[miladin]

Ko ne odrzava svoju vjeru i vjerovanje, nema svoj ja. Tko se radi partnera upusta u kompromise, laze sam sebe i svoju okolicu.