Velika Srbija -opet, tko ne vjeruje- neka čita.

[P.M.]

("Svi srbi u jednoj državi" - ukratko)

"Načertanije" Ilije Garašanina iz 1844 god. po prvi put su službeno, na papiru, razradile plan o "svim srbima u jednoj državi". Ostvarenje plana praktički je bio život u Kraljevini SHS i Titovoj Jugoslaviji, državi po mjeri Srbije jer su svi srbi doista bili u jednoj državi. No, te dvije Jugoslavije ipak nisu bile ono što su "trebale biti". Naime, drugi narodi sprječavali su potpunu dominaciju (u prvom redu Hrvati) srpskog naroda. "Stupanj više" trebala je biti Velika Srbija koja bi bila ne samo politički dominantno srpska već i etnički te u tom smislu ne bi bilo smetnji da se naum ostvari. No, stvari se nisu kretale "željenim" smjerom, srpski narod nije brojčano bitno nadmoćniji hrvatskom unatoč raseljavanju hrvata iza oba rata pa i unatoč masovnim likvidacijama iza 2. svj. rata. Etnička slika nije se mogla drastično promijeniti. Srbi su u obje Jugoslavije naseljavali ista ona područja koja će u Domovinskom ratu okupirati i proglasiti svojima. Zato će pokušati vojnim putem etnički "očistiti" teritorij u Domovinskom ratu... neće uspjeti, ali će zato uspjeti u BiH i do danas će zadržati 49% teritorija u svojim rukama.

Da bismo shvatili odnose međunarodne politike danas i zašto srpski imperijalizam ima veliku potporu engleza, pogledajmo malo unazad. Dovoljno je osvrnuti se na dvadeseto stoljeće.
Hrvatska je u sastavu Austro-Ugarske... kao što se vidi na karti.

http://www.intersolinc.com/newslette...ro-hungary.gif

Austrijanci i mađari međusobno su podijelili vladavinu nad zemljama unutar zajedničke im države.
Kao što se vidi, tu je i Bosna i Hercegovina, a sjeverna granica Srbije završava na Dunavu, današnji Beograd. Odavde se može uočavati početak srpskog teritorijalnog širenja tijekom obje Jugoslavije.
Ne treba ni spominjati da je Austro-Ugarska sila u Europi i "trn u oku" mnogima, u prvom redu englezima, francuzima, rusima...
Ovdje su također prisutni složeni međunarodni odnosi među kolonijalnim silama i onima koje to nisu. Također, države nisu etnički podijeljene jer uvijek s druge strane granice netko ima svoje sunarodnjake za koje tvrdi da su "ugroženi", taj dio o nacionalizmu je već i nama dobro poznat.
No, da se ne ide previše u širinu, krenimo na osnovne stvari...

U Sarajevu 1914 god. srbin Gavrilo Princip usmrćuje prijestolonasljednika Franju Ferdinanda. Princip je bio rođen u BiH, ali je bio pripadnik srpske nacionalističke organizacije iz Srbije koja je namjeravala BiH pripojiti Srbiji. Austro-Ugarska objavljuje rat Srbiji. Na stranu Srbije svrstavaju se gore spomenuti englezi, francuzi, rusi...
Na stranu Austro-Ugarske svrstavaju se njemci...

Prvi svjetski rat završava porazom Austro-Ugarske i Njemačke, sile pobjednice kroje Europu.
Srbija za "nagradu" od engleza, francuza i rusa dobiva versajsku, tj. prvu - Kraljevinu Jugoslaviju. U takvu državu trpaju Sloveniju, Hrvatsku i BiH kao „zalog za budućnost“ i sprječavanje germanske ekspanzije i utjecaja te bilo kakav oblik ponovnog stvaranja državne zajednice između Austrije i Mađarske. Od 1918 god. Hrvatska i Srbija su po prvi put u zajedničkoj državi. Austro-Ugarska je rasformirana, a stvorena je još jedna umjetna tvorevina po uzoru na Kraljevinu Jugoslaviju - Češkoslovačka.
Te iste 1918 godine na Trgu Bana Jelačića sukobljavaju se protestanti sa žandarmerijom koju predvodi Grga Anđelinović - djed Vesne Pusić. Prosvjednici ne žele u Kraljevinu Jugoslaviju već samostalnu Hrvatsku. Dolazi do krvoprolića, nakon kojeg rastjeruju prosvjednike. Poznata je rečenica Grge Anđelinovića koji je vezano uz spomenuta ubojstva izgovorio nakon toga u Beogradu podnoseći izvješće i hvaleći se: "Ponosim se svojim krvavim rukama". Njegove "zasluge" baštini danas Vesna Pusić kao i brat joj Zoran Pusić, jednako kao i svojedobno otac im Eugen Pusić.

Loš početak hrvatsko-srpskih odnosa nastavlja se. Deset godina kasnije, 1928 god., srpski radikal i atentator Puniša Račić usmrćuje Stjepana Radića u skupštini u Beogradu (usmrtio je i ranio više hrvatskih zastupnika) u vrijeme kad je stranka Stjepana Radića trebala dobiti mandat za sastavljanje vlade.

Samo 11 godina kasnije izbija 2. svjetski rat, a 1941 god. Kraljevina Jugoslavija potpisuje pakt sa Hitlerom, točnije sa Silama Osovine (Njemačka, Italija). Englezi organiziraju vojni udar unutar Kraljevine Jugoslavije i otkaz suradnje sa Hitlerom. Njemačka tad napada Jugoslaviju i okupira je, a englezi i rusi koji su do prije koji dan podržavali srpsku vladu tj. Kraljevinu Jugoslaviju drže se odstojanja.

Na čelu sa Antom Pavelićem 1941 god. osniva se Nezavisna Država Hrvatska u čijem sastavu je BiH. Dvije i pol godine kasnije Josip Broz Tito stvara svoju paradržavu na prostoru bivše Kraljevine. Politike i "države" se "preklapaju".

U kolopletu svega, hrvatsko srpski odnosi dodatno se pogoršavaju. Srbi dižu ustanak protiv NDH u srpnju 1941 godine u mjestu Srb (to je onaj spomenik koji je Pupovac nedavno otkrio s Josipovićem). Likvidiraju hrvatske hodočasnike. (Taj dan, 27.srpanj 1941 god. kasnije će u SFR Jugoslaviji biti proglašen Danom Ustanka naroda SR Hrvatske iako nije ustao narod Hrvatske već srpski narod protiv tadašnje države Hrvatske i hrvatskog naroda. Taj 27. srpanj 1941 godine paralela je sa 17. kolovozom 1991 i početkom "balvan revolucije" s time da ovaj put srbi nisu uspjeli, izgubili su rat, a samostalna Hrvatska je stvorena. Ovaj put je bio rat samo između hrvata i srba, nije bilo svjetskog rata i nitko sa strane se nije umiješao na način da vojnim putem odredi sudbinu protivnu volji hrvatskog naroda. Politički se jest djelovalo protiv hrvatske samostalnosti, ali Hrvatska je uspjela postići svoj cilj).

Hrvati i srbi su neprijatelji i u drugom svjetskom ratu, događa se Jasenovac, podaci o žrtvama se kreću od 50.000-80.000 žrtava.
Drugi svjetski rat završava. Njemačka gubi rat, također i NDH čiji vojnici bježe prema Austriji. Titovi komunisti preuzimaju vlast. Englezi isporučuju partizanima hrvatske vojne zarobljenike i vraćaju ih u Sloveniju. Tito naređuje masovne likvidacije. Spominje se između 300.000 i 500.000 hrvatskih vojnika, ratnih zarobljenika i civila koji su pobijeni u nekoliko tjedana nakon završetka 2. svj. rata po šumama Slovenije.
Na "takvim temeljima" stvorena je Titova Jugoslavija.

U SFR Jugoslaviji guši se pokazivanje bilo kojeg oblika nacionalne pripadnosti, nema sloboda ni demokracije. Vlada jedna partija, jedan režim. Neistomišljenike se progoni, zatvara, likvidira. Josip Broz Tito vlada diktatorski, čvrstom rukom.
Oslonac održanja države osim policije i tajnih službi je JNA - masivna vojska raspoređena po cijeloj državi. Još u 60-tim godinama 20-tog stoljeća, održava se proporcionalna nacionalna zastupljenost časničkog i dočasničkog kadra u vojsci mjerena prema brojnosti pojedinih naroda unutar SFRJ. Sedamdesete godine donose promjene, srbi i crnogorci počinju dominirati u vojsci, jednako i u policiji. U vrijeme pred raspad SFR Jugoslavije od 70.000 časnika i dočasnika u sastavu JNA, 50.000 su srbi i crnogorci, a 20.000 svi ostali narodi.
Politika Slobodana Miloševića postaje dominantna u SFR Jugoslaviji, srpski nacionalizam se širi. Hrvatska i Slovenija se drže zajedno. Pada Berlinski zid, nestaju komunističke zemlje, nestaje SSSR, nestaje Češkoslovačka, ujedinjuje se Njemačka...

U SFR Jugoslaviji započinje rat. Prvo kratkotrajni sukob u Sloveniji, a zatim i prikriveni iako "ovoreni" rat Srbije protiv Hrvatske (nikad međunarodno službeno priznat). Većinski srpska JNA odlučno se svrstava na stranu srpske osvajačke politke i srpskih pobunjenika u Hrvatskoj. Hrvatska je razoružana, nema oružja Teritorijalne obrane koje je već prije komunistička Račanova vlada predala u ruke JNA. Okupirana je gotovo trećina Hrvatske. Vukovar razaraju tenkovi koji kreću iz Beograda obasipani cvijećem. Zrakoplovstvo JNA napada ciljeve hrvatskih snaga od Dubrovnika do Vukovara, jednako tako i topništvo. Engleska politika kao predvodnica tadašnje Europske Zajednice (današnja EU) zavlači, kao pregovarače šalju lordove Owena i Carringtona te daju Slobodanu Miloševiću vremena, podržavaju ih i francuzi. Hrvatskoj uvode zabranu na uvoz oružja. S druge strane Hrvatskoj pomažu Njemci, Austrijanci i Mađari (povuci paralelu s prvim i drugim svjetskim ratom). Hrvatska švercom nabavlja oružje preko spomenutih zemalja (prvi kalašnjikovi stigli su iz Mađarske).

U siječnju 1992 godine dolazi do međunarodnog priznanja Hrvatske. Nastupa kakvo-takvo primirje i "zamrzavanje" stanja na terenu.

Nakon ofenzive po Hrvatskoj i približno zacrtanih kontura Velike Srbije, srbi rat počinju u Bosni i Hercegovini gdje osvajaju polovicu teritorija uz pomoć JNA, hrvati i bošnjaci nemaju oružje. JNA se u tom periodu već potpuno transformira u srpsku vojsku te se i prestaje zvati JNA. U međuvremenu se i Hrvatska naoružava. Međunarodna zajednica prisiljava Hrvatsku da prihvati plan "Z4" koji srbima na okupiranim hrvatskim područjima nudi državu u državi, srbi tzv. SAO Krajine ne pristaju.

Operacija Oluja 1995. godine oslobađa hrvatski teritorij pod okupacijom, tzv. SAO Krajinu, a tri godine kasnije bez rata se u sastav Hrvatske vraća mirnom reintegracijom okupirana Istočna Slavonija i Baranja.

(ne stane sve u jednu poruku... ispod je drugi dio...)

[P.M.]

(drugi dio...)

Zašto je sve ovo rečeno? Zato da se vidi tijek događaja i da se pokaže kako plan "svi srbi u jednoj državi" nije od jučer i nije nestao već još uvijek stanuje u mnogim glavama.

S obzirom da je Hrvatska kao država međunarodno priznata 15. siječnja 1992 godine, valja naglasiti da su englezi uskoro nakon toga krenuli s nastojanjem da nova priznanja država na ovim prostorima treba redom poništiti i sve vratiti "na staro".
Jasno da se Hrvatska politika tome suprotstavila, kao i države koje su bile prijateljski naklonjene Hrvatskoj.
No englezi nakon toga donose "plan o regionalnom pristupu" koji se ne odnosi samo na primanje u članstvo Europske Unije već u prvom redu na formiranje nove jugoslavenske zajednice. Ono što se danas naziva "plan 6-1+1" je plan za "Jugosferu" odnosno plan za "Uniju Zapadnog Balkana" tj. Treću Jugoslaviju. Svaki oblik bilo kakve jugoslavenske zajednice ili zajednice u kojoj se s Hrvatskom nalazi Srbija potencijalna je opasnost za Hrvatsku državu što se ogleda i u hrvatskom Ustavu članak 141. gdje se izričito zabranjuje bilo kakav savez u zajedničku državu sa Srbijom ili da bi se bilo kakva buduća zajednica (ovdje se misli na EU) u kojoj bi obje države danas-sutra možda bile članice smatralo na bilo koji način svezom između dvije države, posebnijom u odnosu spram svih ostalih država članica saveza te da bi na bilo koji način moglo dovesti do nekog novog oblika formiranja bilo kakvog oblika državne zajednice sa Srbijom.

Današnja politika koja se sprovodi u Hrvatskoj, na tragu je politike balkanskog zajedništva zamišljene u Londonu devedesetih godina. Vlada Republike Hrvatske, odnosno vladajuća koalicija u svom sastavu ima neke od aktivnih i visoko rangiranih članova srpske pobune protiv Hrvatske države za vrijeme Domovinskog rata.

Učestali sastanci predsjednika Josipovića i srbijanskog predsjednika Tadića na tragu obnavljanja lažnog "bratstva i jedinstva", otkrivanje spomenika četnicima u mjestu Srb na teret hrvatskog novca, izjednačavanje krivice, relativiziranje odgovornosti za rat, strogo cenzurirani i politički obojeni mediji, obezvređivanje Domovinskog rata itd.

Kad je koalicija Ivice Račana došla na vlast u siječnju 2000-te godine, odnosno kad je Stjepan Mesić izabran za predsjednika Hrvatske, krenulo se u blisku suradnju sa Engleskom, tradicionalnim saveznikom srpske politike i zato danas imamo ovo što imamo. Zemlje koje su pomogle Hrvatskoj u ratu odbacili su i ne oslanjaju se više na njih već isključivo na englesku politiku koja Hrvatsku gura u Treću Jugoslaviju tj. na put prema novoj Velikoj Srbiji.
Za očekivati je u skoro vrijeme i ponovno stavljanje na dnevni red plana "Z4". Ako je netko propustio, ljetos je u Saboru skoro izglasano i ušlo u Ustav negdašnje Srpsko Vijeće Općina što bi praktički bilo ponovno udaranje kamena temeljca srpskoj Krajini unutar Hrvatske i legaliziranje iste. Zoran Pusić, već ranije spomenuti, sustavno se zalaže za ukidanje članka 141. hrvatskog Ustava koji zabranjuje novu Jugoslaviju.
Jugoslaveni, kao i domaći srbi, a jednako tako i srbi iz Srbije nisu prihvatili raspad Jugoslavije jer onaj tko je imao puno pa to izgubio ne miri se s time i vjeruje da polaže pravo na ono što je imao.

Osim rodbinskih veza engleske kraljevske obitelji sa srpskim Karađorđevićima, zajednička je bila i višenacionalna, višejezična, višereligijska država u kojoj su dominirali, a englezi i danas dominiraju u svojoj nad škotima, velšanima i ircima.

Suvišno je napominjati da je svaka Jugoslavija samo put ka krajnjem cilju – Velikoj Srbiji.

Povijest je, uostalom, učiteljica života.
Barem za neke…

[markop619]

Mi se jednostavno nesmijemo okrenuti Englezima jer to nas vodi u propast. Time se otvara put za ponovna sranja jer nama Englezi nikada nisu bili prijatelji. Mi moramo biti jako dobri sa Amerikancima jer oni su nam jedini pravi sveznici u slućaju da Srbi pokušaju nešto napraviti što se tiče Velike Srbije. Ovo što naša vlada sada radi, a tu mislim na gradnju kuća Srbima i njihov povratak je katastrofa. Iz toga mogu izači smao loše stvari. Također treba prestati s njima koalirati i imati podanički mentalitet prema EU i Srbima.

[Robert Warren]

markop619 kaže:

Mi se jednostavno nesmijemo okrenuti Englezima jer to nas vodi u propast. Time se otvara put za ponovna sranja jer nama Englezi nikada nisu bili prijatelji. Mi moramo biti jako dobri sa Amerikancima jer oni su nam jedini pravi sveznici u slućaju da Srbi pokušaju nešto napraviti što se tiče Velike Srbije. Ovo što naša vlada sada radi, a tu mislim na gradnju kuća Srbima i njihov povratak je katastrofa. Iz toga mogu izači smao loše stvari. Također treba prestati s njima koalirati i imati podanički mentalitet prema EU i Srbima.

Tako je . Zna se tko su nam saveznici. SAD,Austrija,Mađarska i Njemačka.

[Panonicus]

Drаgoljub Anđelković: Držаvotvorne pаrаlele - Srpskа Krаjinа, Abhаzijа i Južnа Osetijа


Kаo što Abhаze niko nije imаo osnovа dа tretirа kаo „podstаnаre“ u Gruziji, tаko stoje stvаri i sа Srbimа nа prostoru nekаdаšnje jugoslovenske republike Hrvаtske

Pаd Krаjine i priznаnje J. Osetije – Abhаzije

/…/ Abhаzijа i Južnа Osetijа su funkcionisаle od 1992. do 2008. kаo de facto nezаvisne držаve iаko nisu bile međunаrodno priznаte. To je bio slučаj i sа Republikom Srpskom Krаjinom do 1995. Sаmo što su, nа žаlost, sudbine dve kаvkаske zemlje i nаjzаpаdnije srpske držаve, spomenutih godinа počele dа se rаzvijаju u suprotnim smerovimа.

Hrvаti su već 1993. zаpočeli drаstično kršenjа uslovа primirjа, i ogrаničenim аgresijаmа krnjili teritoriju RSK, dok UNPROFOR nije preduzimаo ništа dа to uistinu spreči. Otudа su Srbi morаli dа аktivirаju svoje odbrаmbene potencijаle. No, oni nisu bili dovoljni kаdа je Hrvаtskа – čije su snаge pre togа bile obučene i opremeljene uz pomoć SAD-а i nekih drugih zаpаdnih držаvа – dobilа iz Vаšingtonа mig zа mаsovni nаpаd. A režim u Beogrаdu, skoro ništа mаnje sаmoživ i defetistički nаstrojen od sаdаšnjeg, bio je spremаn dа svoj opstаnаk kupuje prepuštаnjem znаtnog delа srpskog etničkog i držаvnog prostorа zаpаdno od Drine.

Dа je pokаzаo nаcionаlnu solidаrnost, integrаlni odnos premа srpskim zemljаmа, i, u sklаdu sа tim, spremnost dа ih svim sredstvimа brаni, Zаgreb i Vаšington se, verovаtno, bаr 1995. ne bi odlučili zа аgresiju nа RSK i, potom, Republiku Srpsku. Nаšа popustljivost, gotovo sigurno, ohrаbrivаlа je jаstrebove u Vаšingtonu, i u tаmošnjoj аdministrаciji podstаklа uverenje dа će Srbi rаzumeti jezik oružjа i brzo popustiti. Time je neodlučni srpski estаblišment doprineo donošenju odluke od strаne nаših neprijаteljа dа otpočnu seriju аgresijа ne sаmo protiv RSK i RS, već, potom, i protiv SRJ. SAD još nisu bile voljne dа se mаsovno vojno аngаžuju, što bi rаt sа RSK i RS, podržаnim od strаne Srbije, svаkаko podrаzumevаo. No, kolаborirаnjem sа Vаšingtonom, Beogrаd je bitno doprineo sаzrevаnju mogućnosti zа tаko nešto.

RSK, tа nаjzаpаdnijа srpskа držаvа – uz prećutnu sаglаsnost Beogrаdа ili čаk njegovu аsistenciju, аli i pаsivno držаnje snаgа OUN, dužnih dа zаštite RSK – okupirаnа je od strаne Hrvаtа u leto 1995. Mаsаkrirаno je nа hiljаde srpskih civilа i zаrobljenih vojnikа, а stotine hiljаdа prognаnikа je zаpljusnulo Srbiju, Crnu Goru i Srpsku. Istočni deo RSK (Bаrаnjа, zаpаdni Srem, istočnа Slаvonijа) posle togа su, u roku od nekoliko godinа, mirno „reintegrisаni“ u sаstаv Hrvаtske, tj. tаkođe prepušteni Zаgrebu.


Ovu tiskovinu dila i SPC uz ostalu dilersku strukturu.
bagra otvoreno govori o velikoj srbiji, a za Hrvate je mjesto za ovu temu na rubu politike.

[bumbar15]

Panonicus kaže:

Drаgoljub Anđelković: Držаvotvorne pаrаlele - Srpskа Krаjinа, Abhаzijа i Južnа Osetijа


Kаo što Abhаze niko nije imаo osnovа dа tretirа kаo „podstаnаre“ u Gruziji, tаko stoje stvаri i sа Srbimа nа prostoru nekаdаšnje jugoslovenske republike Hrvаtske

Pаd Krаjine i priznаnje J. Osetije – Abhаzije

/…/ Abhаzijа i Južnа Osetijа su funkcionisаle od 1992. do 2008. kаo de facto nezаvisne držаve iаko nisu bile međunаrodno priznаte. To je bio slučаj i sа Republikom Srpskom Krаjinom do 1995. Sаmo što su, nа žаlost, sudbine dve kаvkаske zemlje i nаjzаpаdnije srpske držаve, spomenutih godinа počele dа se rаzvijаju u suprotnim smerovimа.

Hrvаti su već 1993. zаpočeli drаstično kršenjа uslovа primirjа, i ogrаničenim аgresijаmа krnjili teritoriju RSK, dok UNPROFOR nije preduzimаo ništа dа to uistinu spreči. Otudа su Srbi morаli dа аktivirаju svoje odbrаmbene potencijаle. No, oni nisu bili dovoljni kаdа je Hrvаtskа – čije su snаge pre togа bile obučene i opremeljene uz pomoć SAD-а i nekih drugih zаpаdnih držаvа – dobilа iz Vаšingtonа mig zа mаsovni nаpаd. A režim u Beogrаdu, skoro ništа mаnje sаmoživ i defetistički nаstrojen od sаdаšnjeg, bio je spremаn dа svoj opstаnаk kupuje prepuštаnjem znаtnog delа srpskog etničkog i držаvnog prostorа zаpаdno od Drine.

Dа je pokаzаo nаcionаlnu solidаrnost, integrаlni odnos premа srpskim zemljаmа, i, u sklаdu sа tim, spremnost dа ih svim sredstvimа brаni, Zаgreb i Vаšington se, verovаtno, bаr 1995. ne bi odlučili zа аgresiju nа RSK i, potom, Republiku Srpsku. Nаšа popustljivost, gotovo sigurno, ohrаbrivаlа je jаstrebove u Vаšingtonu, i u tаmošnjoj аdministrаciji podstаklа uverenje dа će Srbi rаzumeti jezik oružjа i brzo popustiti. Time je neodlučni srpski estаblišment doprineo donošenju odluke od strаne nаših neprijаteljа dа otpočnu seriju аgresijа ne sаmo protiv RSK i RS, već, potom, i protiv SRJ. SAD još nisu bile voljne dа se mаsovno vojno аngаžuju, što bi rаt sа RSK i RS, podržаnim od strаne Srbije, svаkаko podrаzumevаo. No, kolаborirаnjem sа Vаšingtonom, Beogrаd je bitno doprineo sаzrevаnju mogućnosti zа tаko nešto.

RSK, tа nаjzаpаdnijа srpskа držаvа – uz prećutnu sаglаsnost Beogrаdа ili čаk njegovu аsistenciju, аli i pаsivno držаnje snаgа OUN, dužnih dа zаštite RSK – okupirаnа je od strаne Hrvаtа u leto 1995. Mаsаkrirаno je nа hiljаde srpskih civilа i zаrobljenih vojnikа, а stotine hiljаdа prognаnikа je zаpljusnulo Srbiju, Crnu Goru i Srpsku. Istočni deo RSK (Bаrаnjа, zаpаdni Srem, istočnа Slаvonijа) posle togа su, u roku od nekoliko godinа, mirno „reintegrisаni“ u sаstаv Hrvаtske, tj. tаkođe prepušteni Zаgrebu.


Ovu tiskovinu dila i SPC uz ostalu dilersku strukturu.
bagra otvoreno govori o velikoj srbiji, a za Hrvate je mjesto za ovu temu na rubu politike.

Četnička bagra. Bojim se da ćemo zahvaljujući našim političarima imati isto sranje za 50 godina.

[Leecher]

P.M. kaže:

Prvi svjetski rat završava porazom Austro-Ugarske i Njemačke, sile pobjednice kroje Europu.
Srbija za "nagradu" od engleza, francuza i rusa dobiva versajsku, tj. prvu - Kraljevinu Jugoslaviju. U takvu državu trpaju Sloveniju, Hrvatsku i BiH kao „zalog za budućnost“ i sprječavanje germanske ekspanzije i utjecaja te bilo kakav oblik ponovnog stvaranja državne zajednice između Austrije i Mađarske. Od 1918 god. Hrvatska i Srbija su po prvi put u zajedničkoj državi.

Ček jesmo,li mi svojom voljom ušli u kraljevinu SHS ili ne?

Kolko ja znam jesmo i sami smo si na krivi za sve što je sljedilo. Kao i kad smo dobrovoljno otišli pod Mađarsku krunu....


Znam kaj sam čito po netu da je zapad nekakvim tajnim ugovorom obećo Srbiji Liku, Dalmaciju i Slavoniju.
Mene zamina kaj bi bilo da smo odbili uć u SHS? Šta bi bilo sa Hrvatskom i Slovenijom?

[albundyy]

Leecher kaže:

Ček jesmo,li mi svojom voljom ušli u kraljevinu SHS ili ne?

Kolko ja znam jesmo i sami smo si na krivi za sve što je sljedilo. Kao i kad smo dobrovoljno otišli pod Mađarsku krunu....


Znam kaj sam čito po netu da je zapad nekakvim tajnim ugovorom obećo Srbiji Liku, Dalmaciju i Slavoniju.
Mene zamina kaj bi bilo da smo odbili uć u SHS? Šta bi bilo sa Hrvatskom i Slovenijom?

I ja sam nešto tako pročitao.Kao ratni plijen jer su sudjelovali na pobjedničkoj strani.

[Panonicus]

Na stranici dveri gore desno je video klip koji se isplati pogledati.

[bumbar15]

albundyy kaže:

I ja sam nešto tako pročitao.Kao ratni plijen jer su sudjelovali na pobjedničkoj strani.

Dalmaciju su dobili Talijani.

[nima]

Na Saboru SPO-a je nazočio i predsjednik Srbije Boris Tadić koji je najavio da će se izbori u Srbiji održati 2012. godine te je dodao kako njegova stranka i SPO "jasno vide Srbiju u Europskoj uniji".

Drašković je bio puno kritičniji prema EU od Tadića naglašavajući važnost da se "građanima govori istina o EU". Na Saboru je Drašković jasno pozvao mlade u Srbiji da se "okrenu pravim, a ne lažnim vrijednostima desnice"

"Mnogi mladići i djevojke Srbije danas u svojim rukama stišću pogrešne zastave. Ako su za srpsku desnicu, kao što govore, onda je njihovo mjesto pod zastavom Karađorđa, Dositeja, Vuka, Obrenovića, Karađorđevića, Vojvode Mišića, generala Mihailovića, Cvijića, Pančića, Tesle, Pupina, Milankovića, Crnjanskog, Andrića. To su zastave, desne, evropske i pobjedničke Srbije”, poručio je Drašković..

http://www.index.hr/vijesti/clanak/v...ca/526933.aspx

[Hroboatos]

Evo vam Pupija, vuk dlaku mijenja ...
http://www.politika.rs/rubrike/regio...atskoj.lt.html

[jesenina]

bumbar15 kaže:

Četnička bagra. Bojim se da ćemo zahvaljujući našim političarima imati isto sranje za 50 godina.

mi smo veca bagra jer sve to dozvoljavamo, odnosno biramo politicare koji su u sluzbi Srbije i Srba (Josipovic je vise ucinio za Srbiju nego i jedan srpski politicar...sve njihove zelje i lazi je prihvatio kao svoje i siri ih i dalje)

[albundyy]

nima kaže:

http://www.index.hr/vijesti/clanak/v...ca/526933.aspx

Baš je Draža pobjednik.

[hevi]

Leecher kaže:

Ček jesmo,li mi svojom voljom ušli u kraljevinu SHS ili ne?...........

Ma kakvom svojom voljom. To je nekoliko idiota potpisalo bez ikakvog stvarnog legitimiteta. Sabor nije glasao niti je bio referendum.

[VrangeL_1917]

hevi kaže:

Ma kakvom svojom voljom. To je nekoliko idiota potpisalo bez ikakvog stvarnog legitimiteta. Sabor nije glasao niti je bio referendum.

A koje su bila alternative?

[albundyy]

VrangeL_1917 kaže:

A koje su bila alternative?

Ostanak u AU i podjela na 3 ravnopravna područja što je i predlagao car.

[VrangeL_1917]

albundyy kaže:

Ostanak u AU i podjela na 3 ravnopravna područja što je i predlagao car.

Malo realnosti ne bi bilo na odmet.

[DUH 54]

hevi kaže:

Ma kakvom svojom voljom. To je nekoliko idiota potpisalo bez ikakvog stvarnog legitimiteta. Sabor nije glasao niti je bio referendum.

Pa bili ste na poraženoj strani i koliko ja znam da naš Kralj nije pristao na Kraljevinu SHS, Hrvati i Slovenci bi ostali kao nacionalne manjine u Austriji i Madjarskoj...

Mislim ko još pita poraženu stranu, ko je Srbe pitao za Kosovo 1999, prvo smo razbili Albance (tzv UČK) a onda su došli Ameri, razbili nas, Beograd i svi veći gradovi po Srbiji bombardovani a Kosovo pripalo Albancima i ko nas pita što ne priznajemo Kosovo....

[bonislav]

"Mnogi mladići i djevojke Srbije danas u svojim rukama stišću pogrešne zastave. Ako su za srpsku desnicu, kao što govore, onda je njihovo mjesto pod zastavom Karađorđa, Dositeja, Vuka, Obrenovića, Karađorđevića, Vojvode Mišića, generala Mihailovića, Cvijića, Pančića, Tesle, Pupina, Milankovića, Crnjanskog, Andrića. To su zastave, desne, evropske i pobjedničke Srbije”, poručio je Drašković..

Čiča Draža Pobjednik.

Ko i Podmudni Bezglavnik.