Strah od smrti

[implosive]

iormas kaže:

Covek kad je svestan u kakvom univerzumu zivimo ne moze biti bas srecan ili mora da je malo lud.

Jedna knjiga koja je proizvod dugogodisnjeg druzenja Tesle sa Twainom mi je rasvetlila zaista tu cinjenicu.. "Tajanstveni stranac" .. cinjenicu da smo svi manje ili vise ludi kad smo se nasli u ovom materijalnom svetu pogotovo kad smo srecni jos zbog toga.

U ovom univerzumu je sve osudjeno na propast.. samo se budala tome moze radovati.

A covek kad umre kazu samo sve najlepse.. bar ovi sto su se vratili ili su bili hipnotisani.. nema tamo sta da nas stisce kao ovde.. ali zato i mora postojati ovaj haos..da bi sa druge strane bio mir i tamo se istinski moze biti srecan bez ludila.

Nadam se da je sad malo jasnije a ako nije preporuka za knjigu.

Hvala ti na objašnjenju.

Ali čini mi se da se tu radi o odnosu racija i iracija koji se u našim životima jednako bitni. I sam Twain ne bi bio štovan bez iracija kojeg na kraju priče smatra na neki način budalom.
Ne smatram ludošću praviti se ludim u ime trajnog prosperiteta. Iako uzimajući u obzir stvarnost prirode i veličine svemira jesmo samo kap u moru događaja, moramo gledati vlastitu perspektivu da bi prosperirali. Ludost je ako gledamo stvarnost ali s druge strane upravo nas ta ludost održava na životu.
U toj perspektivi svako postojanje je ludost ali ipak postoji.
Što nam je dakle preostalo nego ludost postojanja?

[iormas]

implosive kaže:

Što nam je dakle preostalo nego ludost postojanja?

Mir.

[Leteća]

Bić kaže:

Smrti se bojim jedino. Smrti i ničega više. Ne znam u kakvu će kolektivu ući moja svijest nakon što napustim ovu ljušturu od tijela. Nisam baš dobar čovjek mada drugi pričaju da jesam

A svejedno nas uporno zajebavaš.

https://www.forum.hr/showthread.php?t=990015


https://www.forum.hr/showthread.php?t=979065

Sva sreća da nisam neki faktor jer dobro znam u koju bih te kolektivu poslala.

[Gregorjanec]

implosive kaže:

Što nam je dakle preostalo ?

Po Freudu sex, po Sv. Pismu vjera, po Marksu učenje,
Vježbanje levitacije
Nahraniti siromašne
Pomoći ženama da squirtaju, mnoge misle da je to SF.

O, koliko posla imam jos na ovom Svijetu.

Ne bojim se smrti, bojim se boli.
Bojim se starosti i nemoći.
Bojim se tuge, vlastite tuge.

[iormas]

Gregorjanec kaže:

Ne bojim se smrti, bojim se boli.
Bojim se starosti i nemoći.
Bojim se tuge, vlastite tuge.

Strah Ti je najveci neprijatelj.. ima ljudi su skroz ok kad su matori.

Starost i nemoc su jos inace dosta ok cak i ako je covek usamljen samo u glavi treba da se zna sa sobom dogovoriti a boli je uvek dosta cak i previse se toga plasiti ne treba da ce nestati dok smo zivi

A sa tugom moras zavrsiti.

[modrobradiLisac]

gleme1 kaže:

strah od smrti... krivo shvacas to... ne boje se ljudi toga sta ce biti poslije. boje se toga da ce jednom morati umrijeti, i da nece vise biti zivi, da ostali ostaju na ovom svijetu a on ide ca i povratka mu nema. Na Zemlji ostavlja najmilije, one koji ce visiti po kaficima, koji ce doma gledati televiziju, jebavat se okolo a njega nema vise... toga se ljudi boje
naravno ovo bi bilo s stajalista ateista

nekako mi se niti taj pogled na strah od smrti ne uklapa kompletno...
možda ljude nije strah da ih jednom neće biti nego da za njima nista neće ostati... barem sad tako razmisljam ...to bi mi i trebao biti neki "konačni zivotni cilj"...odnosno ne pojedincu nego svima, svi bi trebali imati taj jedan jedini vrhovni cilj kojem bi trebali težiti, osobito pred kraj svoje životne dobi...nešto ostaviti za sobom bilo da je to nesto materijalno ili nematerijalno (emocije, barem ih pokusat prenijeti i docarati okolini)...
prije si nisam mogao niti sam imao volje razmisljati o smrti, jer svaki put bi isao ovim putem koji si spomenuo gleme1(malo kasnim na ovaj osvrt nekih 10 godina ), a to je obicno znalo zavrsiti sa suzom u oku... naposljetku ipak smo mi "adaptivna bića" :=)

wondergirl21 kaže:

mene je strah i samog umiranja, kako cu umrjeti, kad itd

a najvise me strah toga da poslije smrti nema nicega. jer si ne mogu zamisliti da ne postojim...

to me podsjetilo kako sam pokusavao kao klinac shvatit sto znaci beskonacnost...znaci tu smo mi-Zemlja, onda ako gledam malo sa vece udaljenosti to je nas suncev sustav,ako gledam jos dalje to je kumova slama, pa ako gledam jos dalje ..recimo do te linije pa kad prijeđem tu liniju onda dalje ide nesto sto niti ne znam sta je....pa tako u nedogled .... i odjednom dođeš do zakljucka da to ne ne razumijes niti ces ikad razumijet, niti bilo tko (ne sad matematicki ili bilo kako drugacije, nego potpuno razumijeti, shvatit nesto što je potpuno nemoguce ako gledamo na to sa naše strane) i tu se razočaraš
možda ovo nema veze sa tvojim strahom od smrti, a mozda ima i vise nego što misliš...kako god bilo barem pruža neku utjehu da strah od neznanja svi dijelimo

[Leteća]

modrobradiLisac kaže:

nekako mi se niti taj pogled na strah od smrti ne uklapa kompletno...
možda ljude nije strah da ih jednom neće biti nego da za njima nista neće ostati... barem sad tako razmisljam ...to bi mi i trebao biti neki "konačni zivotni cilj"...odnosno ne pojedincu nego svima, svi bi trebali imati taj jedan jedini vrhovni cilj kojem bi trebali težiti, osobito pred kraj svoje životne dobi...nešto ostaviti za sobom bilo da je to nesto materijalno ili nematerijalno (emocije, barem ih pokusat prenijeti i docarati okolini)...
prije si nisam mogao niti sam imao volje razmisljati o smrti, jer svaki put bi isao ovim putem koji si spomenuo gleme1(malo kasnim na ovaj osvrt nekih 10 godina ), a to je obicno znalo zavrsiti sa suzom u oku... naposljetku ipak smo mi "adaptivna bića" :=)



to me podsjetilo kako sam pokusavao kao klinac shvatit sto znaci beskonacnost...znaci tu smo mi-Zemlja, onda ako gledam malo sa vece udaljenosti to je nas suncev sustav,ako gledam jos dalje to je kumova slama, pa ako gledam jos dalje ..recimo do te linije pa kad prijeđem tu liniju onda dalje ide nesto sto niti ne znam sta je....pa tako u nedogled .... i odjednom dođeš do zakljucka da to ne ne razumijes niti ces ikad razumijet, niti bilo tko (ne sad matematicki ili bilo kako drugacije, nego potpuno razumijeti, shvatit nesto što je potpuno nemoguce ako gledamo na to sa naše strane) i tu se razočaraš
možda ovo nema veze sa tvojim strahom od smrti, a mozda ima i vise nego što misliš...kako god bilo barem pruža neku utjehu da strah od neznanja svi dijelimo

Evo, ostavio si prvi post koji će ovdje stajati do toplinske smrti servera.

Ovo zamišljanje beskonačnosti je dobra stvar, šutnulo me nešto zadnjihdana da ponovno krenem s tim. Dođem do granice svemira, a onda isplazim van.

Mislim da baš nemam dara za poimanje apstraktnih koncepata kao što je beskonačnost.

[Apemant]

Leteća kaže:

Ovo zamišljanje beskonačnosti je dobra stvar, šutnulo me nešto zadnjihdana da ponovno krenem s tim. Dođem do granice svemira, a onda isplazim van.

Jes' vidjela ovo?

[modrobradiLisac]

Leteća kaže:

Evo, ostavio si prvi post koji će ovdje stajati do toplinske smrti servera.

Ovo zamišljanje beskonačnosti je dobra stvar, šutnulo me nešto zadnjihdana da ponovno krenem s tim. Dođem do granice svemira, a onda isplazim van.

Mislim da baš nemam dara za poimanje apstraktnih koncepata kao što je beskonačnost.

Negdje se mora početi.

Cijelo vrijeme si u svemiru htjela ti to il ne :klap:

Nema nitko taj dar... bas zato sam i spomenuo

[Leteća]

Apemant kaže:

Jes' vidjela ovo?

Sad jesam.

Zapravo mi je bilo interesantnije skrolati ulijevo, desna strana mi je bila manje-više poznata, ali je par stvari sjelo na mjesto.

modrobradiLisac kaže:

Cijelo vrijeme si u svemiru htjela ti to il ne :klap:

Možda, ali nije to baš uvijek isti svemir.

[implosive]

Prosudba iz naših okolnosti je vjerovatno onaj zadnji push bacanja sa litice u ponor.
Ljudi koji su došli do zaključka da sve ono što imaju nije vrijedno života svakako ne trebaju navijače koji im upravo spominju sve ono vrijedno u njihovim životima do kojih im više nije stalo. To im samo govori o rascjepu svijeta njih i drugih.

Bio sam u tome zato to i govorim.
Ti ljudi trebaju prije svega prihvaćanje. Ne prihvaćanje u stilu "jadan si pa ćemo ti pomoći" nego im treba status samopouzdanja.Trebaju pridobit osjećaj moći vladanja trenutkom. Ako im želiš pomoć onda im daj da nešto rade gdje će imat rezultate. Bodri ih u tom procesu. Bitno je da se poveže njihovo djelovanje sa pozitivnim rezultatom koji je zamjećen. Pomažeš toj osobi da uz pomoć svog djelovanja uspostavlja svoj dignitet.

[HAL_9000]

Grčki filozof Epikur (341-270 prije Krista) je tvrdio da smrt nije loša jer dok smo živi smrti nema, a kad umremo nas nema, prema tome smrt uopće ne može utjecati na nas.

[činovnik]

Ova Epikurova misao je kao neka mudrost iz Alana Forda. Kada stavimo na stranu sofizam ostaje problem da smrt znači da nas više nema.

[mravac8]

činovnik kaže:

Ova Epikurova misao je kao neka mudrost iz Alana Forda. Kada stavimo na stranu sofizam ostaje problem da smrt znači da nas više nema.

Činjenica je da se većina ljudi uspije pomiriti s tim da ih jednog dana neće više biti. I, budući da ama baš sve, pa i smrt, odnosno činjenica da nas jednog dana neće biti, ima i svoje dobre strane, počnu pronalaziti upravo te dobre strane u činjenici smrti.

[La Baba yaga]

mravac8 kaže:

Činjenica je da se većina ljudi uspije pomiriti s tim da ih jednog dana neće više biti. .

Mayke ti, ti vidim radila i na palijatiivi

[mravac8]

La Baba yaga kaže:

Mayke ti, ti vidim radila i na palijatiivi

Pa ...... stara jesam, ali ne toliko.

U životnom sam dobu kada sam okružena ljudima kojima je smrt blizu, ali ne baš toliko blizu. Nismo još na umoru. Ima još koje desetljeće ispred nas. Kako za koga, naravno.

[La Baba yaga]

mravac8 kaže:

Pa ...... stara jesam, ali ne toliko.

U životnom sam dobu kada sam okružena ljudima kojima je smrt blizu, ali ne baš toliko blizu. Nismo još na umoru. Ima još koje desetljeće ispred nas. Kako za koga, naravno.

I vec ste se pomirili velis sa ?

[mravac8]

La Baba yaga kaže:

I vec ste se pomirili velis sa ?

Gle, dođeš u doba kada život više uzima nego daje. Umru osobe koje voliš, život ti postane dosadan, zavidš djetetu u trgovačkom centru koje moli oca da mu nešto kupi riječima: * ali tata to nisam nikad probao ...* jer ti si sve probao a i ako nisi neće biti neke važne razlike ..... i odjednom ti se završetak ne čini više strašnim gubitkom nečeg vrijednog već ti postane svejedno.

Jučer, ili prekjučer u onoj seriji Ben Hur, rob na galiji kaže: ..... ne bojim se smrti, ako postoji nešto to je sigurno bolje od ovog a ako ne postoji ništa i to je bolje od ovog.

Nisam rob ali potpisujem njegove riječi.

Time mi argument da su ljudi izmislili Boga jer se boje smrti postaje neuvjerljiv.

[medonaodmoru]

činovnik kaže:

Kada stavimo na stranu sofizam ostaje problem da smrt znači da nas više nema.

Pa nije baš tako. Dok smo živi nema tog problema a kad umremo nema ničega pa ni problema. Kako god okreneš, smrt nije problem.

[Nea--]

HAL_9000 kaže:

Grčki filozof Epikur (341-270 prije Krista) je tvrdio da smrt nije loša jer dok smo živi smrti nema, a kad umremo nas nema, prema tome smrt uopće ne može utjecati na nas.

Točno tako.
Epikur je znao da ono vječno u nama ostaje i ne umire, a ono što umire to je tijelo i sve vezano uz njega (ego, uspomene, stavovi i emocije itd) odnosno sve ono što, kad bolje promisliš, u stvari kvari život.

Spinoza je rekao nešto slično:

Tko ima tijelo sposobno za vrlo mnogo stvari (koje ima vrlo veliki broj sposobnosti) taj ima duh čiji je najveći dio vječan. ...
vječni dio duha jest razum, jedino se zbog njega nazivamo aktivnima; onaj dio koji propada jest sama moć predstavljanja, zbog koje trpimo.