Veza s psihički bolesnom osobom

[typhoid_mary]

ne? zasto?
zato sto sam bila u toj situaciji prije par godina, nije mi rekao za to, iako sam ja sa vremenom pocela kuzit neke cudne stvari, pa kad je prestao pit lijekove tak je sam rekao da mu bude bolje, malo sam zazujala lijekoce za kaj, otislo sve u k, pa sam ja radje maknula od toga, al da pri prekidu sam ja bila kuja, cudoviste, bezosjecajna, nikad mi nije bilo stalo do njega, ukratko jedan veliki zlocesti alien

[black fairy]

nemouzagrebu kaže:

Rekoh vrlo često, ne uvijek



Moooolim?
Pa ovo što si opisala...onaj prvi dio, bojanje po stanu, hiperaktivnost, hiper pričljivost, ma sve to...pa znam hrpu ljudi da imaju takve faze, nemaju nikakve dijagnoze, nekada se možda i forsiraju da budu takvi, ali bez dijagnoze, meni se čini kao da je to nešto što bi ljudi rekli "a ona je samo zvrkasta".

A i ova depresivnija faza, opet, ne čini mi se kao ništa što je neobično i među ljudima bez dijagnoze...mislim, pogledaj kako izgleda većina ljudi nakon što ih napucaju u vezi!

Ali bez šale, ovo kako si opisala tu ženu, nabrojala si hrpu stvari koje stalno viđam u drugima, a nitko to ne pridodaje njihovoj dijagnozi ili ičemu, nego samo njihovom karakteru...a eto, ta žena ima tu dijagnozu, pa je onda sve to sigurno zbog njezine bolesti, a ne zato što je ona takva osoba s takvim tendencijama

Pa nije to baš tako, kad sam tužna imam razlog za to, kao i kad sam vesela. Za moje raspoloženje postoji razlog, nije da mi se ne da ustati iz kreveta samo tako, nije da se osjećam loše, a da ni ne znam tome razlog. Vidjela sam gore da si navodio razne "čudake" asocijalne, nedruštvene, povučene i sl. to je uistinu kod njih bit karaktera,i takvi nemaju "faze" kao osobe oboljele od psih. bolesti već su uvijek takvi tako da se nečiji karakter i bolest ne može usporediti.
I stvarno uspoređivati npr. povučenost s psih. bolesti stvarno nema veze s vezom.

[Queen Bee]

Zanimljiva tema i teško pitanje.

Ja nisam jedna od onih koja kaže "nikad ne bih napravila ovo i ono", pa tako ni na ovo pitanje neću dati takav odgovor. Kako je više osoba već reklo, sve ovisi o bolesti i težini iste, ali najviše zapravo o tome kako se oboljela osoba nosi sa svojom bolešću. Ako prima terapiju i radi sve što može da drži bolest pod kontrolom ako se već ne može u potpunosti izliječiti, te se hvata za ono pozitivno što može umjesto da se hvata za ono najgore u već ionako dovoljno teškoj situaciji, ne vidim zašto ne bih toj vezi dala priliku.

S druge strane, ne osuđujem ljude koji se u to ne bi upustili ili bi izašli iz takve veze jer bi i sama isto napravila ukoliko bi situaciji postala neizdrživa, što naravno nikako ne znači da bi u potpunosti napustila tu osobu, moja potpora u ozdravljenju i slično bi i dalje bila tu.

Bila sam jednom u vrlo bliskim odnosima s osobom koja je bila psihički nestabilna, a nije ništa poduzimala oko toga, što je na kraju utjecalo na to da svi njezini prijatelji (uključujući i mene) odu od nje, i nije nas bilo za kriviti. Bilo je tu svega, od svakodnevnih hireva koje je bilo teško ispuniti, preko naglih promjena raspoloženja, do totalnog izoliranja od ostatka svijeta. Naše druženje je trajalo preko 3 godine i bilo je zaista teško. Bilo je naravno i divnih trenutaka i uspomena, ali je nažalost bilo više onih ružnih, a sigurna sam da bi lijepi prevladavali da je ta osoba prihvatila činjenicu da ima problem, da nisu svi drugi krivi za njezino ponašanje i da je nešto poduzela u vezi toga.

[Štokrlica]

mprovokatorica kaže:

Bolest kao i svaka druga.

Ovo naprosto nije istina.

[Štokrlica]

rejoflajt kaže:

bože koje krivo razmišljanje, o kakvom čuvanju ti govoriš

O ovom čuvanju.

Martian7 kaže:

Iako bih cijenila da me moja okolina nastoji čuvati od stresa jer on svakome pogoršava stanje.

rejoflajt kaže:

da, bilo bi jako lijepo da imamo čuvare...

[lurkers]

dr. diego kaže:

Evo otvaram novu temu . I to na US, ne na psihologiji jer mislim da ću ovdje naići na mišljenje zdravih i nestručnih ljudi na ovom polju.

Kakvo vam je mišljenje o ovim bolestima? Biste li se upustili u vezu sa shizofreničnom, depresivnom ili manično-depresivnom osobom? A biste li ostali u toj vezi da ste naknadno saznali od čega boluje?
Naime, bolujem od shizofrenije (F20.0) od 2009. Sad imam 26 godina. Te kobne 2009. godine sam imao gadnu psihotičnu epizodu, kad sam mislio da sam ja smijenio Sanadera s vlasti, ali čak ni tada nisam nikome ništa napravio. Otada redovito uzimam lijekove, jesam malo usporeniji, ali to ne mora biti od lijekova jer sam oduvijek bio mirna osoba.
Kad sam pročitao neke slične teme, neki postovi su ok, ali neki su da ti se želudac okrene za 180. I kako živjeti sa tolikom stigmom? Mislim, ne moram ja reći s čime se borim, ali onda imam osjećaj da nešto skrivam, i kad to otkrijem dovodim je u neugodnu situaciju. A ako budem iskren, riskiram u startu da će se potencijalna cura gotovo sigurno okrenuti i pobjeći. Dosad sam bio u nekoliko veza, od kojih su zadnje 3 cure imale slične probleme. To me malo smeta, jer možda znači da moram birati samo između psihički bolesnih djevojaka. Iako su one bile normalnije od dobrog dijela 'zdravih' cura.

Ne moram ni reći jer se da zaključiti da mi ova situacija dodatno utječe na samopouzdanje.

Bi diego svaka bi...samo je stvar u tome da ne kazes da imas f20....citaj postove na ovoj temi od nemouzagrebu....ziva istina...ako nemas psihoticnih stanja onda nece ni skuzit...znam dosta ljudi s f20 i imam dost iskustva....svaka bi u samo da nezna....ali opet i pod velikim navodnicima zdravi ljudi kad se nadu na kavi nije kliknulo pa nista od veze ocu rec i ako se nades s nekim na kavi i ne klikne da ne zabrijes da je zbog f20...nije to nist strasno dok nema psihoza....

[ray of light]

Štokrlica kaže:

O ovom čuvanju.

i ti si to doslovno shvatila. good for you!

[mprovokatorica]

Štokrlica kaže:

Ovo naprosto nije istina.

Upravo jest.
Odrasla sam s dvije osobe koje boluju od shizofrenije. Bolest kao i svaka druga, ima svoj tijek, faze, terapiju, potrebna je ogromna podrška obitelji i bude sve dobro....
Nema nikakve razlike - imaš li ti dijabetes, visoki tlak, astmu ili shizofreniju.
Bolest je bolest, razlika je jedina u tome koje je područje organizma oboljelo.

[ray of light]

mprovokatorica kaže:

Upravo jest.
Odrasla sam s dvije osobe koje boluju od shizofrenije. Bolest kao i svaka druga, ima svoj tijek, faze, terapiju, potrebna je ogromna podrška obitelji i bude sve dobro....
Nema nikakve razlike - imaš li ti dijabetes, visoki tlak, astmu ili shizofreniju.
Bolest je bolest, razlika je jedina u tome koje je područje organizma oboljelo.

sad si nastradala

[dire Dawn]

Štokrlica kaže:

Ovo naprosto nije istina.

nijedna bolest se ne može usporedit s nekom drugom, tako ni dva tumora nisu ista, a kamoli neka fizička bolest sa psihičkom.
no ono što je isto je da je bolest teret. bila ona psihička ili fizička. no caka je u tome da rijetko kad možeš znati što budućnost nosi, tako da otkantati nekog u startu jer je bolestan ne znači nužno da će ti sljedeći partner biti zdrav cijeli život.

vjerujem da bi više smisla imalo da na ovoj temi piše moj dečko nego ja, ali kad sam tu da ubacim svoja dva centa.

znam da biti u vezi samnom nije uvijek jednostavno, ali to je više do karaktera nego do dijagnoza (množina). mogla sam i ja biti među onim (velikim) brojem ljudi koji su doma čudovišta jer svoje poremećaje ne liječe, no odlučila sam svoju bolest tretirati kao što bi tretirala i nešto fizički. da slomim nogu sigurno nebi sjedila doma i čekala da sama sraste.

[TincH]

dr. diego kaže:

Ja ne silim nikoga, niti tražim sažaljenje. Samo me zanima, ima li ljudi koji su spremni voljeti osobu iako ima neku F dijagnozu? Vjerojatno ima, ali isto tako ima i puno ljudi koji nisu samo zbog toga.

I anksioznost i depresija su F dijagnoze... A od istih pati jako veliki postotak ljudi, stalno ili povremeno.

Moj odgovor je: ovisno kakva je dijagnoza, i kako je osoba tretira i odnosi se prema njoj.

Netretirana depresija može biti gora od tretirane SCh.

[mprovokatorica]

ex anais kaže:

Nije istina. Šizofreničari imaju svoj svijet koji može biti jako poguban za druge ljude. Ne smatra se uzalud ta bolest najkobnijom psihičkom bolešću odnosno čak je zovu rak duše. Koliko god bi bilo lijepo vjerovati da je to bolest kao i svaka druga i koliko god mi je teško dodavati kap stigme na ionako stigmatizirane ljude, moram te ispraviti i reći da tvoj dojam nažalost nije točan. Najbolje što šizofreničar može jest biti funkcionalan, a ima takvih slučajeva da ti se krv sledi i zato je sretan onaj kojem terapija funkcionira- no i dalje ta osoba nije jednako bolesna ili jednako zdrava kao ostali. Razlika se itekako primijeti. Niti se svaka bolest može staviti u isti ravan. Pa čak ni sve psihičke bolesti. Postoje specifičnosti bipolaraca, bordera, šizofreničara, depresivaca itd i velike razlike.

Shizofrenik nema svijet koji je sam stvorio, već je taj svijet rezultat neujednačene kemijske reakcije u mozgu, točnije neujednačenosti dopamina.
Da bi se problem izravnao, postoji farmakoterapija a veliki doprinos stagnaciji ove bolesti ili napredovanju upravo čini okolina koja potiče svojim odnosom prema oboljelom. Često bolesnici govore o prilikama života prije oboljenja. Tako na razvoj bolesti stanoviti utjecaj ima stres, neugodnosti u školi, na poslu, svađe u obitelji, ljubavni problemi, ali ponekad i pozitivni događaji kao zaposlenje ili početak nove ljubavne veze. Ponekad bolesti prethodi hormonalna promjena u trudnoći ili nakon porođaja kao i tjelesna bolest.

Ne govorim ja o svojem dojmu već o životu s dvije osobe koje imaju shizofreniju. Prema tome, vrlo dobro znam o čemu govorim. A ovo što vi piskarate, su dojmovi a ne stvarni život.
Ti pišeš o prodromalnoj fazi shizofrenije - to je faza u kojoj je upitna funkcionalnost osobe. No, nešto je dovelo do toga da nastupi ta faza - to je najčešće okolina, točnije u 85% slučajeva to je okolina.
Ovoj fazi prethode aktivna i rezidualna faza - u tim fazama je moguće da bolest stagnira, okolina može svojim odnosom prema oboljelom pomoći stagnaciji bolesti.
Vidi:
LUDERER, Hans Jürgen: Shizofrenija: naučiti nositi se s bolešću, Zagreb, Naklada Slap, 2006.
JAKOVLJEVIĆ, Miro: Shizofrenija u teoriji i praksi, Zagreb, Pro Mente d.o.o., 2011.
AMERIČKA PSIHIJATRIJSKA UDRUGA.: DSM – IV; Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, Jastrebarsko, Naklada Slap, 1996.
RADIĆ, Saša, ŠKRBINA, Dijana: Uloga radnog terapeuta u rehabilitaciji oboljelih od šizofrenije u: Medica Jadertina, 41 (2011) 1-2

[-Cruella-]

mprovokatorica kaže:

Ovoj fazi prethode aktivna i rezidualna faza - u tim fazama je moguće da bolest stagnira, okolina može svojim odnosom prema oboljelom pomoći stagnaciji bolesti.

ma sve je moguće, moguće je i da cijeli život živi na lijekovima normalno, ali to nije u većini slučajeva tako. većina slučajeva su ovakvi koje ljudi spominju.
krajnje mi je glupo pokušavati izjednačiti šizu i ostale bolesti. pa svatko zna da nije tako. to je gadna bolest, ne znam zbog čega je želiš banalizirati.

[mprovokatorica]

-Cruella- kaže:

ma sve je moguće, moguće je i da cijeli život živi na lijekovima normalno, ali to nije u većini slučajeva tako. većina slučajeva su ovakvi koje ljudi spominju.
krajnje mi je glupo pokušavati izjednačiti šizu i ostale bolesti. pa svatko zna da nije tako. to je gadna bolest, ne znam zbog čega je želiš banalizirati.

Ja je ne banaliziram i ne omalovažavam, ona ima svoje simptome, svoj tijek i sve kao i svaka druga bolest.
Ne znam da je većina slučajeva upravo ovakva kakve ljudi ovdje spominju, prema literaturi koju sam navela, ovakvi slučajevi su u manjini.

Shizofrenija je onoliko gadna bolest, koliko su ljudi dozvolili da ih se zastraši njome upravo prikazujući je s negativnom konotacijom. Dokle se god o nekoj bolesti govori s negativnom konotacijom, ona se ne može liječiti. Svaku bolest treba liječiti, tako i shizofreniju i s tim stavom se pristupa svakoj bolesti.

[Prosjecan]

mrvu digresije, ako dopustite...

Ok, F.nešto je dijagnosticirano i stavljeno u ladice... imaš terapiju nekakvu koje se držiš ili ne, boriš se s tim... i s društvom... partnera nađeš ili ne nađeš... već kako se snađeš. Ni oni "zdravi" ne nađu lako i/ili uvijek.

Mene više strah onih koji su promakli "sustavu" da bi ih se stavilo u skupinu F... a ima ih...

Ljudi se boje. Strah je prirodna reakcija na nepoznato. Ako i kad upoznaš nekog s F-om... taj ti može ili zauvijek razbit strah ili ti pretvorit život u moru. Noćnu. It's either or. No to je stvar tog kako se "žrtva" nosi sa svojom stigmom i bolesti. I kako pristupa svijetu okolosebe bolesti unatoč.

[ray of light]

Prosjecan kaže:

Mene više strah onih koji su promakli "sustavu" da bi ih se stavilo u skupinu F... a ima ih...

to, to
užasno puno bolesnih ljudi hoda po kugli zemaljskoj, a ne misle uopće da imaju problem, a kamo li da se idu liječiti

[Opal]

dr. diego kaže:

Kakvo vam je mišljenje o ovim bolestima? Biste li se upustili u vezu sa shizofreničnom, depresivnom ili manično-depresivnom osobom? A biste li ostali u toj vezi da ste naknadno saznali od čega boluje?

Moj bivši je imao par epizoda, svejedno, nije zbog toga bivši nego zbog svoje lijenosti i neambicioznosti.
A imala sam i jednog "normalnog", isto takvog.
Valjda palim likove koji se ne moraju previše truditi.

E da, ne bi mi smetalo ako bi u svojoj biti bio super osoba. To su epizode, jbga, imam i ja svojih nepodnošljivih PMS momenata.
To je tako individualno da ne možeš vjerovati. Kemija je kemija.

E da, i da si najnormalniji na svijetu, ni to ti ne garantira vječnu ljubav, veze i brakovi pucaju iz raznoraznih razloga.

[SubSV]

dr. diego kaže:

Biste li se upustili u vezu sa shizofreničnom, depresivnom ili manično-depresivnom osobom? A biste li ostali u toj vezi da ste naknadno saznali od čega boluje?
Naime, bolujem od shizofrenije (F20.0) od 2009.

Kad sam pročitao neke slične teme, neki postovi su ok, ali neki su da ti se želudac okrene za 180. I kako živjeti sa tolikom stigmom? Mislim, ne moram ja reći s čime se borim, ali onda imam osjećaj da nešto skrivam, i kad to otkrijem dovodim je u neugodnu situaciju. A ako budem iskren, riskiram u startu da će se potencijalna cura gotovo sigurno okrenuti i pobjeći.

A predrasude su ružna stvar. A opet to je samo jedan zaštitni mehanizam kojim se nastojimo sačuvati od opasnosti, boli, povrijeđenosti...

Poznanik s foruma (s kojim sam prije par godina komunicirala) je šizofreničar plus ima i PTSP iz rata. A osoba je koja me se možda i najviše dojmila od ljudi s kojima sam ovdje komunicirala, inteligentan, senzibilan, ugodan.

Kad ga stavim u usporedbu s nekim ljudima koji nemaju dijagnozu ispada puno normalniji od njih.

A onda opet pročitaš postove u kojima je opisivao svoje epizode i to je koma, mislim meni je to bilo smiješno za čitati jer neki događaju zvuče smiješno a i tako ih je opisao ali mogli su završiti kobno i po njega a i po neke druge ljude, tipa strahovi da ga prisluškuju, uhode, žele ubiti...realno muka za čovjeka koji to proživljava i za njegovu obitelj.

Mislim da sad kad pije tablete to drži pod kontrolom.

Ne mogu reći dal bih se upustila u vezu sa osobom koja ima psihičkih problema, jednostavno ne znam al ne mogu ni reći da me taj čovjek nije zaintrigirao kao osoba i muškarac...iako bila je i poprilična dobna razlika među nama.

To je tvoja privatna stvar koju ne moraš ( i ja ne bih da sam na tvom mjestu) otkrivati potencijalnim curama. Jer ta potencijalna cura možda ni ne zadrži tvoju pažnju u dovoljnoj mjeri da bi ti poželio nešto ozbiljnije s njom.

Al opet to je tvoja odluka što bio bilo najbolje, kako (i kad) to priopćiti a da bude fer i prema drugoj strani a i da tebe ne stavlja u neugodan položaj. A i ovisi od slučaja do slučaje, nekom ćeš to htjeti povjeriti prije nekom kasnije.

[ex anais]

mprovokatorica kaže:

Shizofrenik nema svijet koji je sam stvorio, već je taj svijet rezultat neujednačene kemijske reakcije u mozgu, točnije neujednačenosti dopamina.
Da bi se problem izravnao, postoji farmakoterapija a veliki doprinos stagnaciji ove bolesti ili napredovanju upravo čini okolina koja potiče svojim odnosom prema oboljelom. Često bolesnici govore o prilikama života prije oboljenja. Tako na razvoj bolesti stanoviti utjecaj ima stres, neugodnosti u školi, na poslu, svađe u obitelji, ljubavni problemi, ali ponekad i pozitivni događaji kao zaposlenje ili početak nove ljubavne veze. Ponekad bolesti prethodi hormonalna promjena u trudnoći ili nakon porođaja kao i tjelesna bolest.

Ne govorim ja o svojem dojmu već o životu s dvije osobe koje imaju shizofreniju. Prema tome, vrlo dobro znam o čemu govorim. A ovo što vi piskarate, su dojmovi a ne stvarni život.
Ti pišeš o prodromalnoj fazi shizofrenije - to je faza u kojoj je upitna funkcionalnost osobe. No, nešto je dovelo do toga da nastupi ta faza - to je najčešće okolina, točnije u 85% slučajeva to je okolina.
Ovoj fazi prethode aktivna i rezidualna faza - u tim fazama je moguće da bolest stagnira, okolina može svojim odnosom prema oboljelom pomoći stagnaciji bolesti.
Vidi:
LUDERER, Hans Jürgen: Shizofrenija: naučiti nositi se s bolešću, Zagreb, Naklada Slap, 2006.
JAKOVLJEVIĆ, Miro: Shizofrenija u teoriji i praksi, Zagreb, Pro Mente d.o.o., 2011.
AMERIČKA PSIHIJATRIJSKA UDRUGA.: DSM – IV; Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, Jastrebarsko, Naklada Slap, 1996.
RADIĆ, Saša, ŠKRBINA, Dijana: Uloga radnog terapeuta u rehabilitaciji oboljelih od šizofrenije u: Medica Jadertina, 41 (2011) 1-2

Ma gle, obrisala sam post jer ne želim soliti autoru dodatno. Tvoji dojmovi su samo to- dojmovi i ne mogu biti preslikani na sve ljude niti biti uzorak.
Shizofrenija nije izlječiva, a i nemoguće je vratiti osobu u stanje u kojem je bila, ali neću se raspravljati o tome dalje. Bolest može stagnirati, ali često je najbolje što se može postići da osoba funkcionira, znači da može živjeti bez tuđe skrbi. To je daleko od normalnosti. Ti govoriš maltene da je moguće da uz pomoć okoline osoba bude kao i svaka druga, a to je neistina. Možda ti je osobno iskustvo pomutilo prosuđivanje oko toga, razumljivo je da si subjektivna, ali shizofrenija nije što i imati depresiju ili anksioznost, ona utječe na propadanje ličnosti, mozga pa čak i fizionomije naposljetku, karakterističan pogled, otupljenost što od lijekova što od bolesti, uglavnom, zajebana stvar. A to je još i dobro jer imaš ljudi kojima pomoći nema, ni uz lijekove.
To je najteža psihička bolest, a ne zajebancija i malo poremećene kemije u mozgu koja s lijekovima vrati osobu u normalno stanje. Vrati je u funkcionalno stanje i ništa više. Moguće se zavaravati i jako jako željeti da ti bliska osoba nije bolesna pa poricanjem stvoriti pis of kejk od toga, ali to je priličan odmak od realnosti i da, život sa shizofrenom osobom ti to može i uraditi, povući te u tvoj svijet da ti taj svijet postane normalan i da ne vidiš da s osobom nešto ozbiljno nije u redu. A tvrditi da općenito psihozni ljudi nemaju svoj svijet je teža glupost jer ga imaju, cijele ideje, halucinacije, izoliran svijet u koji normalni ne mogu pristupiti osim ako ne popizde s njima i sami. A to što iza toga stoji poremećena kemija u mozgu, helou, naravno da stoji, ali rezultat toga i jest izolirani svijet sumanutih ideja.

I ne bih više o tome jer smo off.

[Diego Rivera]

ex anais kaže:

Ma gle, obrisala sam post jer ne želim soliti autoru dodatno. Tvoji dojmovi su samo to- dojmovi i ne mogu biti preslikani na sve ljude niti biti uzorak.
Shizofrenija nije izlječiva, a i nemoguće je vratiti osobu u stanje u kojem je bila, ali neću se raspravljati o tome dalje. Bolest može stagnirati, ali često je najbolje što se može postići da osoba funkcionira, znači da može živjeti bez tuđe skrbi. To je daleko od normalnosti. Ti govoriš maltene da je moguće da uz pomoć okoline osoba bude kao i svaka druga, a to je neistina. Možda ti je osobno iskustvo pomutilo prosuđivanje oko toga, razumljivo je da si subjektivna, ali shizofrenija nije što i imati depresiju ili anksioznost, ona utječe na propadanje ličnosti, mozga pa čak i fizionomije naposljetku, karakterističan pogled, otupljenost što od lijekova što od bolesti, uglavnom, zajebana stvar. A to je još i dobro jer imaš ljudi kojima pomoći nema, ni uz lijekove.
To je najteža psihička bolest, a ne zajebancija i malo poremećene kemije u mozgu koja s lijekovima vrati osobu u normalno stanje. Vrati je u funkcionalno stanje i ništa više. Moguće se zavaravati i jako jako željeti da ti bliska osoba nije bolesna pa poricanjem stvoriti pis of kejk od toga, ali to je priličan odmak od realnosti i da, život sa shizofrenom osobom ti to može i uraditi, povući te u tvoj svijet da ti taj svijet postane normalan i da ne vidiš da s osobom nešto ozbiljno nije u redu. A tvrditi da općenito psihozni ljudi nemaju svoj svijet je teža glupost jer ga imaju, cijele ideje, halucinacije, izoliran svijet u koji normalni ne mogu pristupiti osim ako ne popizde s njima i sami. A to što iza toga stoji poremećena kemija u mozgu, helou, naravno da stoji, ali rezultat toga i jest izolirani svijet sumanutih ideja.

I ne bih više o tome jer smo off.

Već je kasno, ali ne mogu da ne odgovorim na ovo. Nisam stručnjak, i sam bolujem od sch pa sam donekle subjektivan, ali ipak sam siguran da nisi u pravu.

Shizofrenija nije u potpunosti neizlječiva: 20% shizofreničnih osoba se u potpunosti izliječi, znači da NIKAD više ne moraju uzimati lijekove i bolest im se neće vratiti. Najčešće su to osobe koje su dobile sch kao reakciju na neki stresni događaj (traumu), te koje nemaju u obitelji oboljelih.
Dalje, slijedećih 70% bolesnih se ne izliječi potpuno ali uz lijekove NORMALNO funkcioniraju, što znači postižu u životu ono što je njihova realna mogućnost (završe srednju, fax, štogod), rade do mirovine, a sve to pod uvjetom da imaju odgovarajuću medicinsku skrb i da slušaju psihijatra, znači redovito idu na kontrole i da redovito UZIMAJU LIJEKOVE.
Ostaje 10% koji ne funkcioniraju normalno niti uz sve lijekove, bolest se u glavi širi kao požar, koji ni najbolji lijekovi ne mogu ugasiti te ovise o drugima. Ovo što si ti rekla,uglavnom se odnosi samo na ovih zadnjih 10%, bez uvrede.

Lijekovi za ovu bolest nisu oni od prije 50 godina, niti od prije 20, to su najnoviji mogući lijekovi
(da, čak i u našoj državi ), a i oni će sigurno biti zastarjeli za 10 godina.

I samo da kažem, Rispolept Consta od 50 mg košta 1300 kn/kom, a dobivaju se barem 2 mjesečno (pokriva ga HZZO). Jel stvarno misliš da takav lijek ništa ne može pomoći?