Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Zdravlje

Zdravlje Najvažnija stvar na svijetu
Podforumi: Žensko zdravlje, Stomatologija i oralna higijena

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 02.08.2005., 07:27   #1
terapija u stubakima

konačno sam dobila poziv i sutra putujem u stubake na dio fizioterapije nakon moždanog udara...



pojma nemam ni o čemu.... molim ako netko nešto znade općenito o bolničkom lječenju u stubičkim toplicama bila bih zahvalna...

3 tjedna najmanje me nema
__________________
tko zna, zna.tko ne zna, dva.

Zadnje uređivanje Dunj@ : 02.08.2005. at 10:29.
Dunj@ is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2005., 10:30   #2
zar nitko ništa ne zna

a ja nikad u životu nisam, bila u stubakima...
__________________
tko zna, zna.tko ne zna, dva.
Dunj@ is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2005., 15:24   #3
Ne mogu ti baš puno toga konkretno napisat.
Moja mama ide svake godine 3 tjedna na terapiju. Mi imamo kuću na onom bregu iznad, pa ti ona nije smještena u toplicama iako ima pravo. Rađe spi u svom krevetu.
S terapijom je zadovoljna. naravno da uvijek može bolje, ali kak je to kod nas veli da je čist OK.
Lani su imali neku super maserku. Masaža se može i dodatno platit, navodno da je vrijedila svaku kunicu.
Znam da rade razliku između novog i starog dijela toplica. Kao u novom je bolji smještaj.
Majčica nije doma da ju pitam za detalje.
polly is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.08.2005., 08:07   #4
hvala
__________________
tko zna, zna.tko ne zna, dva.
Dunj@ is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.08.2005., 00:48   #5
Po mom iskustvu stubicke toplice su najbolje , znam da ima i drugih misljenja .
Kad dodjes smijeste te u sobu , mozes birati 1 krevet ili 2 , a bilo je ranije i 4 kreveta .
Ako si zeljna samoce , imas i apartman . u novom dijelu.
Poslje te pregleda ljecnik i odredi ti terapije .
Imas svega , kupanje , vijezbanje , masaza , elektro stimulacija i razne elektro masaze .
Poslije 1 tijedan je kontrolni pregled i tako dalje . Najbolje je ostati 3 tijedna ili 4.
Imas i gimnastiku m, vijezbe .
Hrana je OK , ako nisi izbirljiva , ali ti dosadi posli 15 dana jer ponavljaju .
Za tvoj slucaj neznam koje terapije idu .
__________________
bodul: <samo dva put se zivi>
bodul is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2005., 11:44   #6
bila od 3 do 23.8. i nisam bila zadovoljna. spasio me suprug koji je istovremeno bio privatno sa mnom u sobi u novom dijelu.
nisam htjela ništa pisati jer nije svakome isto. za moju dijagnozu zapravo sve je to loše jer si bespomoćan ako nemaš nekoga danonoćno pokraj sebe.


ja sam bila u novom dijelu, apartman s kupaonicom, ali mi to nije pomoglo osim što je bilo skuplje za mog supruga.



zapravo je on bio žrtva , a sestre su bile presretne. tu su sobe dvokrevetne, ali je grozno kad si nepokretan..... a moja dijagnoza i ne trpi kupanje.


najgore je što te zapravo nitko ne obavijesti pri dolasku što ja kao jedinka i takva dijagnoza mogu očekivati. ja sam napipavala, pa sam tražila i dobila. recimo stolić za posluživanje hrane. sestra ti eventualno nareže meso i ode a ti jedi kako znaš i možeš. uglavnom nisam niti mogla pojesti recimo ručak u 11,45, a večera u 17,45. pa bih bila gladna dok se nismo dosjetili i narezane komadiće mesa i kruha ostavili za kasnije . suprug je kupovao dodatno i nareske za doručak, jer sam imala brdo tableta, budila se oko 5 a doručak tek oko 7, 3o...i to mlaki čaj i namaz. onda sam pitala zar je problem dobiti bar goli čaj u 10. sati. onda su ga nosili svaki dan u 10,30...gotovo hladnog, pa smo naručili termosicu od kuće da bar malo sačuvam toplinu. a bili su tada i hladni dani pa sam se iili preznojavala ili smrzavala..
uglavnom bila bih i gladna i žedna da sam ovisila o njima.

također je zbog prehrane bio problem i sa stolicom, ali manje više nikog nije briga. ne bih o detaljima.


najvažnije je da nisu imali lijekove koje sam morala trošiti, niti ih je bilo briga da ih nabave. sva sreća suprug je nabavio zalihu dovoljnu za tamo i on je jedino brinuo za terapiju. dpropisane vježbe i njihova terapija je samo u radne dane, tako da sam za praznike bila 3 dana bez vježbi, 5.8. petak, subota i nedjelja. da i subota je neradana, a lijekove su bili dužni nabaviti. zapravo nitko nije ni pitao kako, koliko i što trošim i . dakle to je bolnica, ali bila sam na brigu za sve suprugu kao doma.


za kupanje i pranje ti nitko ne kaže, ja sam pitala ...a onda je tek nakon ispitivanja ispalo da je kupanje jednom tjedno, a to obavljaju posebni bolničari. tek su mi na prvom kupanju rekli da me ne smiju u kadu nego samo tuširati... ali spužvu i šampone za kupanje smo sami imali. da nismo imali nr+emam pojma kako bi to izgledalo.


ipak, da ne bude sve loše, oprali su mi i glavu, ali ako sam pitala i naravno imala svoj šampon. sreća, da smo naručili da nam donesu fen od kuće. zapravo me bilo strah poslije kupanja, jer je bilo jako hladno , a brisanje i oblačenje je bilo u sobi na krevetu. do kupaonice i natrag su me vozili na stolcu-princezi, natrag bi me zamotalai u plahtu....nikakvih njihovih ručnika nisam vidjela. imala sam svoje, koje je sin donosio čiste.


inače, blizu je crkva koja je baš svaki dan zvonila u jutro i podne, te pred veče ,a neke pacijente su sestre vozile na misu i natrag. ne znam jel to bilo od dobre volje ili posebno naručeno i plaćeno.


novine je suprug išao van kupovati svaki dana osoblje je gotovo čekalo u redu da ih on i ja pročitamo.


i da imala sam vlastiti tv u sobi, ali to mi je slabo pomagalo jer me tv zamara.

živa dosada...ako si nepokretan. i ako se usudiš zvati sestru 2 x puta u satu jer zasboga njih su dvije a nas je 100.

suprug je otišao i do ravnatelja, isapalo slučajno da se poznaju od prije...tek je to skužio nakon tjedan dana a i tad je bio na godišnjem. sve u svemu... financijska situacija im je loša, jedva se pokrivaju, pa i ne mogu više zapošljavati.



i da.... dosta pomoćnog osoblja su ili volonteri - meni bio jedan fiziterapeut ili dečki na služenju civilke, pa su baš oni dosta bili na zamjeni za godišnje odmore. naravno besplatno.


bilo je još dogodovština, npr ode kotačić sa stolića inema majstora a ja gnjavim sestru da se pobrinu do ručka jer će juha letiti po krevetu. n na koncu je došao opet jedan iz civilke s papagajkama jer je moj suprug rekao da su dovoljne i papagajge da će sam namjestiti.


kućni majstor je došao tek oko 15 sati, jer je radno vrijeme do 3 sata i kaj ga briga. suprug se ljutio što gnjvim sestre, ali da nisam ne bih mogla ručati bar juhu.


hrana i nije loša...osim neprimjerene večere ili recimo za ručak slože i juhu i varivo, ali varivo ili kompot nikad za večeru. kompot nisam tamo ni vidjela, ali jabuku su dali, hm.


sve u svemu za polupokretne ili nepokretne loše....

dza neke dijagnoze je dobro i ti pišu u novine i hvale ih. sad je bio jedan napis u večernjem od nedjelje od žene kojoj je majka bila tamo, pa ju je morala dići k sebi u njemačku...

ako nekog zanima evo link

http://www.vecernji-list.hr/home/otv...02067/index.do

ZDRAVSTVENE USLUGE Nada Nosković žali se na uvjete rehabilitacije u Stubičkim toplicama U sobi 168 može se samo umrijeti Autor Duško Tadić



ja sam valjda dobila dvokrevetnu sobu, jer je drugi krevet plaćao moj suprug u gotovom unaprijed.

otišla sam dan prije, jer je bio problem kako da hitna poveze i mene i supruga kao pratnju, jer me doma nitko nije mogao dočekati. za dolazak je hitna normalno povezla i mene i supruga kao pratnju, za povratak ne može.


tako smo morali organizirati privatni prijevoz dan prije, ali na otpusnici piše 24...dan do kad plaća zdravstvo. da sam čekala 24. imali smo pravo samo na doručak a sobu smo morali isprazniti do 11 sati kao u hotelu.


mnogi su po tiho gunđali a tko je god mogao otišao je ranije.
sva sreća baš me nuurolog u kbc upozorio da ne očekujem previše i da mogu otići ako budem nezadovoljna. problem je što neke terapije ipak imaš samo tamo....struja npr. u dvorani je dobro za one s drukčijim dijagnozama. recimo lomovi kostiju....možda još nešto, ali najgore je zapravo što pacijent i ne zna što konkretno mora dobiti, ali ako im je i subota neradna, to nigdje nije rečeno, ali subotu naplaćuju od zdravstva.....kao da se terapija može strpati u 5 radnih dana...


sve u svemu, pacijenti uglavnom šute jer misle da sve mora bit kako ti naprave.

mene su pod kraj počeli svakji dan ispitivati što trebam, ali mi nitko nije rekao što mogu tražiti. recimo, mogla sam tražiti plastični bokal za vodu za jutarnje pranje nad wc-om u kupaonici, što uopće nisam bila sama uraditi, a posije kad sam pitala rekli da su me pitali što trebam, čak su mi rekli da sam imala lavor, što je točno, ali ..... nisam bila stabilna, jednom sam pokušala nešto sama i skliznula sam i pala i nabila trticu, pa su vikali na mene...
__________________
tko zna, zna.tko ne zna, dva.
Dunj@ is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.10.2005., 17:20   #7
A joj baš mi je žao. Vjerujem ti svaku riječ.

Jesi bila bar na onoj njihovoj balans platformi, ono za trening ravnoteže?
lahor is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.10.2005., 00:14   #8
baš mi te je žao
Ivanaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.10.2005., 10:50   #9
Quote:
lahor kaže:
A joj baš mi je žao. Vjerujem ti svaku riječ.

Jesi bila bar na onoj njihovoj balans platformi, ono za trening ravnoteže?
ne, jedino vježba hodanja i to u sobi. u dvorani...galvanizacija, istezanje lijeve ruke na koloturima, malo vježba šake s jež lopticama, i noge na singerici.


važno, vizita. nije je bilo tjedan dana dok nisam počela pitati, pa su mi rekle da dolazi svaki dan, ali ja sam tada bila u dvorani u koju i iz koje su me vozili na kolicima.

tek kad sam počela gnjasviti, došla je i onda kad sam bila u sobi...uglavnom poslije 10 sati. jer su se vozači žurili odvesti me odmah poslije doručka dok ne bude u dvorani gužva i red za sprave.

zadnji tjedan je često-relativno dolazila i doktorica i sestre, tako da se nismo mogli oteti dojmu da je to bio utjecaj ravnatelja koji se upravo vratio s godišnjeg i s kojim se porazgovarao moj suprug, ispalo da se poznamo od prije iz zagreba.

napominjem da se...uopće nismo ni na što žalili, osim što sam samo ja zapravo previše ispitivala, valjda. mislim da sam i premalo jerme nitko nije uputio što su njihove mogućnosti ili moja prava. to bi bilo valjda previše.


najogore mi je bilo baš to da sam ostavljena u sobi i da su stvari obavljane rutinski, a ti nemaš pojma što , kako i zašto, a još su me svi prije upozoravali da ne gnjavim sestre. gnjavila sam muža, a ne sestre. tu i tamo kad je on malo na dulje izašao na zrak, pa sam ih zvala radi wc-a maka i u princezu, jer sam do nje nekako i mogla, ali dići se i obući nikako.

drugi put ću napisati i nešto dobro. i zašto se nisam žalila službeno. nisam zapravo ni od koga imala podršku, a muž mi je izgubio živce jer sam se bojala ostati sama u sobi. imala sam paničan strah.
napisala sam u moj rokovnik i sve prepisala sa liste , pa sam tako i vidjela da vježbe pišu i za subotu....
__________________
tko zna, zna.tko ne zna, dva.
Dunj@ is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.10.2005., 10:58   #10
Quote:
lahor kaže:
A joj baš mi je žao. Vjerujem ti svaku riječ.
najsvjetlija točka u ovoj mojoj bolesti je moja fiziterapeutica koja mi dolazi doma.
a pomalo mi i to uskraćuju....skinuli su mi sa 5 x na 3 x iako je traženo 5 x. ja sam nasjavila dodatno privatno plaćanje za ostala 2 x tjedno, za iduća 2 mjeseca.

malo me krenulo, a na komisiji su rekli mom mužu da će morati učiti vježbati. jooooooooj...... još i to. to nikako ne smijemo dopustiti. jer on da to i hoće ne može.... jednostavno ima pretvrde pokrete i za ono što mi je bilo nužno. naprosto takav je po prirodi. nema osjetljivost na doziranje pritiska, nekad je znao slomiti žarulju u ruci koju je trebao samo odšarafiti.
__________________
tko zna, zna.tko ne zna, dva.
Dunj@ is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.10.2005., 16:56   #11
Po mom mišljenju dobila si lošu terapiju. Ne trebaju tebi nikakve galvanizacije (koje se valjda više ni ne koriste osim u stubakima) niti strujice već individualna kineziterapija. Znači, terapeut koji samo s tobom barem sat vremena vježba i to ne nekakve vježbe snage nego funkcionalan pokret i koordinaciju.

Kod tebe je problem u centrali, a ne u snazi mišića, a nasilna istezanja nemaju baš nikakve svrhe ukoliko se radi o povišenom tonusu mišića ruke.
lahor is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.10.2005., 13:03   #12
Quote:
lahor kaže:
Po mom mišljenju dobila si lošu terapiju. Ne trebaju tebi nikakve galvanizacije (koje se valjda više ni ne koriste osim u stubakima) niti strujice već individualna kineziterapija. Znači, terapeut koji samo s tobom barem sat vremena vježba i to ne nekakve vježbe snage nego funkcionalan pokret i koordinaciju.

Kod tebe je problem u centrali, a ne u snazi mišića, a nasilna istezanja nemaju baš nikakve svrhe ukoliko se radi o povišenom tonusu mišića ruke.

istezanje je valjda krivi izraz, jer se radi o podizanju ruke radi ramena. važna mi je i snaga mišića jer sam bila gola kost i koža. imala sam i individualnu u sobi istu koju sam imala i doma i koju imam i sada, samo zbog toga nisam trebala u stubake.


morala bih ti navesti šifre pa bi ti bilo jasnije, koje sad nemam pri ruci.

lijevu ruku vježbam i podizanjem iznad glave, da ne zakržlja funkcija lijevog ramena, a to se polako i dešava, a desna ruka mi se previše umara, ponestaje mi snage i za pisanje. glava me manje boli, ali imam neke druge poteškoće radi premalog kretanja, a više kretanja se bojim da ne padnem i ne slomim se. samo bi mi još to falilo.

pozdrav
__________________
tko zna, zna.tko ne zna, dva.
Dunj@ is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.10.2005., 14:23   #13
Bok, Dunja!!!

bas mi je drago da si nam se ipak vratila...


Ja sam bila sad tjedan dana u topuskom, i tocno znam o cemu pricas, iako su to druge toplice! Naprosto, na osnovu onoga sto sam ja tamo vidjela, ne mogu zamisliti da netko u toplicama moze ozdraviti (ili mu se zdravlje na bilo koji nacin poboljsati!)
__________________
Freedom is just another word for nothing left to lose
kemik is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.10.2005., 14:35   #14
Nama se obično pacijenti vrate iz toplica gori nego kad su otišli.
lahor is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.10.2005., 16:25   #15
Nije baš strogo vezano uz temu, ali ja sam kao klinac nakon operacije ahilovih tetiva na obje noge bio poslan u Krapinske toplice na "rehabilitaciju".
U glavnom, kao dijete od svojih 10-ak godina, smješten sam u sobu s još negdje šestero psihički poremečene djece (bio sam jedini u sobi kojem se nisu mjenjale pelene). Naravno, u takvoj sam sredini konstantno trpio maltretiranje.
Hrana je bila takva da sam nakon par dana pobrao proljev. Nakon što su sestre to skužile, bio sam stavljen "na dijetu". Drugim rijćima, idućih dana sam bio hranjen suhim dvopekom i čajem. Sva sreća da mi je baka drugi dan došla u posjet i skužila da izgledam isušeno, pa mi je počela švercati hranu.
Što se vježbi tiće, unatoć dijagnozi atrofije mišića na nogama, samo jednom mi je netko došao raditi s nogama. Ostatak vremena su me strpali u grupu i prašili mi klasične vježbe (trbušnjaci, sklekovi, neke vježbe za leđa...). Zapravo sam ponovo prohodao u parkiću iza odjela uz pomoć staraca koji su mi došli u posjetu. Bazen sam također vidio otprilike jednom, jer su obično našli izliku zbog koje je zatvoren, ili jednostavno nitko ne bi došao po mene.

Sve u svemu, vratio sam se psihološki i fizički izmućen, s vodenim kozicama i čvrstom odlukom da me na takvo mjesto još jednom mogu dobiti samo u lijesu
__________________
Zli zeleni kefir
Ego is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.10.2005., 10:05   #16
Quote:
lahor kaže:
Nama se obično pacijenti vrate iz toplica gori nego kad su otišli.
točno to. osim toga meni je već poslije bolnice bilo sve gore, tj. bivala sam sve manje pokretna, a glava me nije prestajala boljeti.

uz još neke fiziološke probleme, upozoravala sam i neurologa i primarnu da je meni sve gore.. međutim, nitko nije obraao pažnju, slika - kontrolna angiografija pokazala je stanje uredno, a nitko mi nije ni pokušao objasniti što se događa, tako da sam u očima i sina i muža bila gotovo lažljivica, ono- kao nee slušam liječnike, nikako da im objasnim da su mi bili dužni bar objasniti što se događa kod mog navodno uredno stanja.
najgore je bilo što sam postala potpuno ovisna o muževoj pomoći , ono za osnovne fiziološke i higijenske potrebe. naravno da to njemu izgleda grozno da nemam srama. samo mu je neki znanac rekao da nek bude sretan da se ipak mogu dignuti i da vlasdam sa sfinkterima, tj da još nisam ocvisna o pelenama, a neurolog mu je rekao da se u takovj bolesti mijenja karakter. naravno da se mijenja, kad nisi ničemu gospodar onda ne možeš imati sram.



jedina svijetla točka je moja fizioterrapeutica, ali nju suprug ništa ne pita, jersmatra da me ona loše podržava, a samo razumije na temelju iskustva kad sam jako umorna i bespomoćna, ali i dalje ne popušta u vježbama.


da i ona tvrdi da je sve iz centrale-mozga, samo izgleda da se to u mojim godinama teško ili nikako više ne popravlja.


pritisak aneurizme je navodno anuliran nakom embolizacije, ali zašto me onda i dalje boli glava, iako ne tako jako kako prije. znači da pritisak na neke centre i dalje traje, ali se to više ne vidi angiografijom, a magnetsku mi nisu nikad radili.


jedna pacijentica imala je prvo mr, ali još u bolnici išla je i na angiografiju, jer da ni mr nije baš zadnja riječ. i što sad.



kontrolu ponovo imam nakon zadnje 6 mjeseci, dakle negdje u 2. 2006. što bi bilo godinu dana nakon prve intervencije.
__________________
tko zna, zna.tko ne zna, dva.
Dunj@ is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.11.2005., 10:36   #17
Quote:
Dunj@ kaže:



drugi put ću napisati i nešto dobro. i zašto se nisam žalila službeno. nisam zapravo ni od koga imala podršku, a muž mi je izgubio živce jer sam se bojala ostati sama u sobi. imala sam paničan strah.
dobro. imala sam mobitel s kojim se baš i nisam znala potpuno služiti. imala sa otipkane osnovne upute. muž mi je bio alergičan na mobitel i nije htio baš ništa naučiti. e sad. imali smo i punjač doma, ali nisam znala jesmo li ga ponijeli i isprazni se meni baterija baš kad mi je muž otišao na šetnju. to je trajalo obično 2 sata i sad mene uhvati panika i sjetim se. pozovem sestru i zamolim da mi riješi problem i za punjač. nema mobitel i ne zna ništas o tome, a ja ju zamolim da mi nazove prijateljicu za koju sam jedino bila sigurna da je doma u to vrijeme. i da ću to platiti i čak joj ponudim 100 kn.

i sestrapredloži drugu varijantu, nazove recepciju i da broj od prijateljice i broj moje sobe i da meni telefon. s tim da će muž platiti na recepciji točno koliko košta, naviše nekoliko kuna. i tako i bi.


prijateljicu sam zvala da mi javi sinu o problemu i da me se ne zove.

kad se muž vratio razbjesnio se što sam to napravila, jer on je naravno ponio punjač. jedva je našao gdje ga je spremio, ali problem je bio rješen.
još je bio bjesniji kaj sam za tu uslugu ponudila 100 kn, a koštala je manje od 2 kune.

mnikad se nismo slagali oko nekih takvih vrijednosti. meni 100 kuna nije značilo ništa prema usluzi koja mi je trebala gotovo u istom času, a to je po meni nenaplativo.


eto, meni je ta sestra učinila neprocjenjivu uslugu, a ničim joj se nisam odužila, štoviše ne znam joj ni ime. niti jednoj. nikad mi se nitko nije predstavio, a meni je pod zadnje bilo blesavo ispitivati.

po koje ime sam slučajno saznala, a i i me doikrtorice sam znala iz otpusnog pisma.
__________________
tko zna, zna.tko ne zna, dva.
Dunj@ is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.11.2005., 10:41   #18
Quote:
Dunj@ kaže:
kad se muž vratio razbjesnio se što sam to napravila, jer on je naravno ponio punjač.
Oprosti sto se upetljavam u tvoj privatni zivot (pretpostavljam da shvacas da to ovdje svi radimo jedni drugima, vise ili manje zlobno), ali meni se cini da su tvoji problemi s muzem i njegovim nerazumijevanjem za tvoju bolest zapravo u korijenu svega, pa i tvoje nezadovoljnosti stubakima.

e, sad bi ja mogla srat o tome kako se nije lako zdravoj osobi prilagoditi bolesniku, da je tesko pronaci pravi modus za pruzanje pomoci koji odgovara i bolesniku i onome tko mu daje podrsku, al necu... to bi ipak bilo malo too much
__________________
Freedom is just another word for nothing left to lose
kemik is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.11.2005., 11:01   #19
Quote:
kemik kaže:
ali meni se cini da su tvoji problemi s muzem i njegovim nerazumijevanjem za tvoju bolest zapravo u korijenu svega, pa i tvoje nezadovoljnosti stubakima.

ne bih rekla, jer je on zapravo meni olakšao boravak u stubakima.
zapravo on je sebi uplatio samo 2 tjedna, ali ja treći tjedan nisam htjela ostati sama u sobi.

za ovo sa sestrom sam znala da će se dogoditi i rekla sestri ali nisam mogla spriječiti da sazna jer je na koncu on morao stvoriti sitno i platiti. činjenica je da mu nije bilo problem doplatiti za sebe još jedan tjedan samo da i ja ostanem. očito je vidio kakvo je stanje, a i razgovarao je i s drugim hodajućim pacijentima s kojima je jeo u zajedničkoj blagavaonici. činjenica je da su preko vikenda svi bježali doma ako su imalo kome i kamo.


probleme s mužem sam itekako rješavala razumski od početka. tj imao je punu slobodu. i to mu je s mojom bolesti jedino teško palo.
sad mu je opet lakše, jer opet ide svaki dan na svoje trčanje po nasipu...jer sam ipak nešto manje ovisna o njemu.



moj problem jest što sam cijeli život bila neovisna o bilo komu ili bilo čemu, a sad sam bspomoćna. malo mi je lakše jer mogu ipak bar sa štapom do wc-a. to mi je bio najveći problem, a bome i njemu. iako još noću koristim princezu, stolac-wc koji mi je do kreveta.
noću se budim bar 4 puta, baš radi mokrenja. i to nikako da prespavam ni s pomoću sanvala, iako zapravo pijem polovicu od 15 mg. i to ispadne 2 kom na noć. zapravo se drogiram, ne znam kako ću se toga riješiti.
__________________
tko zna, zna.tko ne zna, dva.
Dunj@ is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.11.2005., 11:04   #20
još nešto bitno.... u braku ću ove godine krajem studenog napuniti 41 godinu.


eto.
__________________
tko zna, zna.tko ne zna, dva.
Dunj@ is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 09:01.