Nezaposleni - kako ste? Osjećaji, dijagnoze...

[Victora]

Čuj, ja sam u kasnim tridesetima, nemoj tako .

Ja sam se baš danas sjetila kako se neki koji su si bili "jako dobri" sa mnom kroz školovanje i kasnije kad smo radili u struci, nisu niti javili otkad ne radim. Nitko, ali baš nitko od njih, a prije smo se godinama čuli na tjednoj bazi.

O, krivo, lažem - javio se jedan jer je trebao uslugu od mog tate. I to ne malo. Lijepo sam mu "zahvalila" na javljanju. Pitajte me kako .

[sstudenticaaa]

Da i to što kažeš za "prijatelje". Moji su pomalo isparili otkada ne radim, iako sam uvijek imala uredno za kavu, često i njihovu. Jednostavno sam imala osjećaj da misle kako nemam i da će mi oni sada morati plaćati, i jednostavno su me prestali zvati...

Trebam još završiti 2 god. faksa i onda nadam se da neću nastaviti opet kukati kako sam bez posla jer to bilo bi ironično, s obzirom da zbog nade u bolju budućnost i bolji posao, prestala sam raditi ove posliće s mizernom plaćom i upisla faks.

[Victora]

Tak sam i ja nakon jednog faxa i šit poslova jer je kao ta branša propala, upisala drugi i završila...kao neki perspektivan...i oke, imala sam onda bolje plaćene poslove, ali eto - sad sam opet doma i ovo mi je najdulje kaj sam bila doma.

[Mopai]

a kak bi mogao bit?dodje mi ili da se ubijem(doslovno) jer se osjecam ko zadnji smrad,ili da kupim neko oruzje na crno pa u pljacku-mislim nemam vise nekih moralnih kocnica osim straha da me ne uhvate.ionako nas drzava i banke potkradaju svaki dan.porezi,kamate,visoke cijene nicim opravdane(ak ne pusite onu "kriza je"),da ne spominjem uopce da novac vise nema pokrice u nicemu.banke ga stvaraju iz zraka a mi moramo za njega krvavo raditi.i to ne na nacin da si mozemo priustiti dostojan zivot vec na nivou da smo robovi tih istih banaka jer ljudi moji ko danas moze kupiti stan ili auto bez kredita?
treca opcija je da skupim nesto love i odem u juznu ameriku zivjeti ko indijanac.pa dok ide ide.ionak nista nije sigurno u zivotu.a jos jedna stvar koju ja osjecam je ta teska i depresivna atmosfera u ovoj zemlji, kao da osjecam tugu i patnju koja nije moja nema veze s direktno mojim problemima ali tu je.mislim da je najgora stvar sta ljudi misle da se nista nemoze promijeniti.

[Victora]

Slažem se sa tvojom zadnjom rečenicom. Zbog nje neki u ovoj državi zadovoljno trljaju ruke.

[Smotani2]

Mopai kaže:

...mislim da je najgora stvar sta ljudi misle da se nista nemoze promijeniti.

Ljudi su SVJESNI da se išta ne može promijeniti.

Mislim, nije da nismo pokušali - na zadnjim izborima. I, što smo dobili?

Govna koja smrde gore (ako je to moguće) od onih prijašnjih.
Elitističke svinje koje nas uvjeravaju da tako mora biti i nikako drugačije.

Bagrad koja nikad u životu ništa konkretno nije radila ali nas uvjerava da treba raditi, samo da mi to ne želimo.

[Almost Rosey]

Molim vas da ostanete ontopic i da ne ulazite u političke analize. Za to postoje drugi podforumi.

[Victora]

Hvala. Ne želim ni ja politiziranje i izbore i ne znam kaj na ovoj temi.

[Muškica]

Mopai kaže:

a kak bi mogao bit?dodje mi ili da se ubijem(doslovno) jer se osjecam ko zadnji smrad,ili da kupim neko oruzje na crno pa u pljacku-mislim nemam vise nekih moralnih kocnica osim straha da me ne uhvate.

E tako se i ja osjećam. Uskoro nezaposlena i u borbi za posao..opet..i tako već godinama. Ok..nećemo spominjati politiku i sve zaslužno za cjelokupno stanje u državi. Ne bi niš rekla da se ne borim ko zmajica sve ovo vrijeme. Svakodnevno tražim, gledam, javljam se na natječaje i činim sve da se zaposlim. I stalno sam neka jebena zamjena i nikako pronaći nešto trajnije. Tražim posao i u struci i van struke...umorila sam se, a ne smijem se predati. Pa gledam svu tu ekipu koja ima stalan posao i kukaju..a ja si mislim božeeeee. Kužim ja i njih, svi imaju svoje probleme, kad to nije gola egzistencija onda je sve ostalo.
I onda si na kraju velim: ma fala ti bože što sam zdrava. Pa se tješim kak ništa nije slučajno i kako ću pronaći svoje mjesto pod suncem. A ionako nema druge nego truditi se razmišljati pozitivno

[Altec777]

super je biti bolestan i bez posla,osjećaš se ko neki otpadnik ili crna ovca

[Victora]

Da, ja sam baš mislila komentirati post od Mišice...jako lijepo si to napisala, no, nažalost, ja tvoj post mogu potpisati u svemu osim u dijelu "hvala bpgu pa sam zdrava". Mogu preformulirati u "fala bogu pa sam zdrvalje ostavila na zadnjem poslu". Ni to nemam. Imam jedino sreće kaj valjda imam gdje živjeti i "sreće" da nemam svoju obitelj koja bi ovisila o mojim primanjima. Pa sam ovako drugima na teret. I nije neka sreća, ni za mene ni za njih.

[ne_mogu_ne]

Victora kaže:

Čak mi je 1x na hitnoj kad sam došla u, onom kaj sam ja smatrala infarktom stanju, a da bi ispalo PA naravno, medicinski tehničar rekel: pf, pa od čega ste vi pod stresom, pa vi ne radite!
A hebi si mater, idiote.

meni je jedna službenica kad sam je zamolila da mi promjeni adresu u papirima rekla da mi nezaspoleni stalno nesto tražimo , a ne radimo

[redrose3]

Victora kaže:

Da, ja sam baš mislila komentirati post od Mišice...jako lijepo si to napisala, no, nažalost, ja tvoj post mogu potpisati u svemu osim u dijelu "hvala bpgu pa sam zdrava". Mogu preformulirati u "fala bogu pa sam zdrvalje ostavila na zadnjem poslu". Ni to nemam. Imam jedino sreće kaj valjda imam gdje živjeti i "sreće" da nemam svoju obitelj koja bi ovisila o mojim primanjima. Pa sam ovako drugima na teret. I nije neka sreća, ni za mene ni za njih.

da slažem se...najgore ono i nadješ job i već si kontaš uh kolko ću ovdje ostat..trebam štedit za slučaj ono otkaza..i ja se jako trudim bit pozitiva ali ima dana kad baš bude teško..i ja imam gdje živjet ali nisam zadovoljna jer mi je potreban moj mir i zato si tražim podstanarstvo..neku alternativu..jako mi je bitan moj mir..svaka čast i roditeljima ali već oni su se mučili i nekad mi se čini da su iz financijskih razloga ostali zajedno.a sve to ostavlja posljedice na cijelu obitelj..tolko sam očajna da stalno dolazim u konflikt s najbližima... pogotovo kak se bliži pms raspoloženja u banani...glavobolje...panični napadaji...stalno trebam bit u nekom moovingu da smirim misli..jako me to zabrinjava

[biscotto]

nakon jutarnjih pregledavanja oglasa,rasplakala sam se.Ono krvnički.Jecam već pola sata.Osječam se kao da imam kugu!jadno,poniženo....stvarno mi dođe da skočim kroz prozor.
Ne mogu se natjerat da se pomaknem s mrtve točke.barem da malo pospremim po kući,spremim ručak.
Jadno,jadno....

[Victora]

Uf, . Neke muči panika, neke depresija, često i oboje. Ja sam sama sebi dijagnosticirala distimiju. Jer službeno psihić ne vidi depresiju, a i ne bi ni ja sam rekla da je kod mene depresija, više je ovo navedeno. A to ionako valjda nitko ne priznaje kao problem.

Znam kako ti je. Imam i ja takve faze. Kad nisu takve, onda su onak faze u kojima valjda svima djelujem lijeno. Jer mi se ništa ne da. Onak, ne da mi se ništa, ne mogu to objasniti, nije zbog lijenosti, nego ne vidim svrhu ni u čem. Onda, naravno, još dobijem "po nosu" kak ništ ne radim. Blago tebi ako nisi cijeli dan okružena osobom koja ti kvoca zbog svog stanja, tvog stanja...ja jesam. Pa se i s tim još moram nositi, ko da nisam sama sebi dosta teška.

Eto, imaš temu, dođi tu, izjadaj se....

[Velička]

fali poso, drž se nezaposlenosti, jer te i hzz oglas i odlazak na taj posal 500km daleko more koštat i živaca i para i ko zna čega još. Samo toliko , o njiovim, HZZ oglasima, i časnim kvazi-poslodavcima

[Victora]

@why not: tako je meni bilo prvih par mjeseci. I iskreno, ima trenutaka i danas kad mi je tako. Eto, danas spaval do 10h, sjedila u kafiću, pila kavu i mislila: ovo nisam mogla dok sam radila...u sred bijela dana, trenirka, prošetala gradom, popila kavu i još gledam kroz staklo kako svi nekamo žure...sad surfam...no, većinom me svlada relanost da sam bez novca. I da se zato ne mogu osamostaliti. A da zato jer se ne mogu osamostaliti, doma imam takvu "babu" o kojoj ti pričaš i koje mi je pun kufer, kak bi je bil i šefice...

Ali pozdravljam tvoj optimizam. Way to go!

[Victora]

Meni je sve više dosadno...ne znam zašto, jer inače si uspijevam dan popuniti obvezama, nekim poslom po kući, van kuće...ali ko da mi pod zadnje vrijeme ne ide...vrijeme se vuče strašno...to me ubija.

[Robo Tower]

zeusxl kaže:

Pa ti bi trebao biti primjer ostalim nezaposlenima. Najlakše je doma plakati i ništa ne poduzimati.
Treba aktivno tražiti posao

Treba aktivno tražiti posao? Haha, koji dobar savjet, ma mena šta.
Evo ja sjedim za računalom i ne tražim posao, moš misliti.
Šaljem na sva moguća i nemoguća radna mjesta zamolbe, i gle čuda, ne samo da ne odgovore, nego kada odgovore odbe te.
Za jedno radno mjesto među prvima sam se javio, čovjek me nazove radi dogovora itd, a do podne primio više od stotinu zamolbi, a pošto nisam bio iz grada gdje je taj posao, iako bi se preselio, nije mi se više javio.
Znaći ne samo da tražim posao u svojoj okolici, nego i dalje.

vanessaella kaže:

osjecam se kako govno,eto...

Da, tako mi je i samome.

Victora kaže:

Ne, ne, meni je najjače: pa si slala kamo molbe?

I onda kad krenu sa: pa pitaj u x firmi, pa pitaj u y firmi...da mi niste rekli, nikad mi ne bi na pamet palo, ja mislila da će mi posao pasti sa neba, da će mene firma zvati .
Dao im bog takvima glupima da i sami ostnau bez posla.

Haha, da, ti su najvolji, ili kao ova gore, treba aktivno tražiti posao.
Najlakše je preko veze dobiti posao, a onda drugima soliti pamet.

LoisKent kaže:

Da vam se pridružim:
najjači su mi savjeti tipa: aktivno traži posao! prijavi se na burzu! pročitaj savjete koje su dobile tete s burze kako naći posao! itd.
da, osjećam se ko fulana generacija. nemam pojma zakaj sam učila sve ove godine, zakaj sam pamtila glupe detalje tipa razgrađuje li E.coli šećere ili ne ili raste li na citrusnim podlogama. i pitam se u čemu griješim i kaj to ne valja sa mnom. jer nisam jedna od onih koji su se ulizivali profesorima i tako dobili posao, jer jednostavno nisam takva. naučili su me da budem fer. i pokušavam se ograditi od svega toga i tjeram se da svaki dan nekaj radim makar pospremim ladicu svog stola premda nije neuredna pa da imam osjećaj da sam nečemu korisna. ali onda ima i dana kad uopće ne želim ustati iz kreveta jer to nema smisla.

Što se tiće teta s burza, koje su često neukulturne, bio sam 7 godina na burzi i nijedna mi nije kazala da postoji program usavršavanja i da bi se mogao usavršavati, a kada sam saznao od dalje i pravio se "glup" te pitao da li ima to i kod nas, prvo pitanje je bilo, otkud sam čuo za to i tko mi je to rekao.

Victora kaže:

Čuj, ja sam u kasnim tridesetima, nemoj tako .

Ja sam se baš danas sjetila kako se neki koji su si bili "jako dobri" sa mnom kroz školovanje i kasnije kad smo radili u struci, nisu niti javili otkad ne radim. Nitko, ali baš nitko od njih, a prije smo se godinama čuli na tjednoj bazi.

O, krivo, lažem - javio se jedan jer je trebao uslugu od mog tate. I to ne malo. Lijepo sam mu "zahvalila" na javljanju. Pitajte me kako .

To su sve lažni prijatelji i prijateljice, znaju Vas samo kada ste dobro potkovani, da se tako izrazim.

[biscotto]

Cijeli dan me ne napušta ovo idiotsko raspoloženje.U jednomtrenu efuraija jer sam smislila inovativan način traženja posla, a 5 min.poslje revem ko magarica.
Život mi se sveo na ispravljanje domaćih,odvođenje/dovođenje djece,kućanske poslove....
I sad se sjetih kako indijanci imaju poslovicu : Pazi što želiš da ti se ne bi ostvarilo!
Koliko puta sam u frci i stresnim situacijama poželila : da bar neko vrijeme mogu biti samo majka i kućanica!
A sad bi tako rado bila pod stresom!Zbog posla.
Dakle,pazite što želite!