EPR paper i Bohrov odgovor

[skeptik]

Interpretacija u kojoj se negira realnost i naglašava uloga promatrača je u najmanju ruku upitna a u nagorem slučaju apsurdna i smiješna. No evo moje varijante te interpretacije, koja, nadam se, ne izgleda tako apsurdno i smiješno.

Objektivna stvarnost i nelokalnost postoje. No objektivna stvarnost neovisna o opažaču se ne može mjeriti, pa stoga to nije predmet bavljenja fizikom. Stoga u fizici nema objektivne stvarnosti i nelokalnosti. To ne znači da o tome ne treba govoriti i razmišljati. Treba! Samo ne u okviru fizike.

Da me se ne bi krivo shvatilo, ja ne zagovaram gornju interpretaciju kao nužno najbolju. Ja samo volim proučavati različite interpretacije i pronaći (ako je moguće) nešto dobro u svakoj od njih.

[Demiann]

skeptik kaže:

Treća mogućnost: Vrijednost se stvara ne u trenutku mjerenja nego u trenutku opažanja od strane jednog opažača. Opažanja su lokalna (ja ne mogu vidjeti što se događa tamo negdje drugdje) pa se na taj način zaobilazi nelokalnost. Takva interpretacija negira realnost, tj. postojanje vrijednosti neovisno o opažaču. Vidi i
https://www.forum.hr/showthread.php?t=285149

Od toga mi je cak racionalniji pristup retrokauzalnosti, tj, ono sto je *Q* postao:

Treća mogućnost: http://arxiv.org/abs/1510.06712

Jer uvodis nejasne elemente u teoriju (i to znas bolje od svih nas ovdje xD). Sto je to "opazanje"? Kada se desava? Tko moze biti "opazac"? Treba li opazac znati kvantnu mehaniku? Ili kao sto je Bell napisao u jednom svome popularnom clanku, treba li opazac imati PhD? I sl..

Medjutim, ono sto Reinhard tvrdi je da "a classical world which allows for Bell inequality violations must be non-local", ali ne i kvantni i to povezuje sa geometrijom of state space.

U istom broju casopisa Zukowski&Brukner koji daju zakljucak:

"The terms ‘non-locality’ or ‘quantum non-locality’ suggest that there is some ‘spooky’ fasterthan-light influence between distant quantum systems (for a critical analysis see [12]). While the possibility of such an influence cannot be excluded, it is just a one-sided view. A failure of realism in all of its forms, for example the futility of considering joint probabilities for outcomes for the entire set of conceivable measurements or rejection of counterfactual reasoning, is an equally valid option, just as is a failure of both realism and locality. In ‘La Nouvelle Cuisine’ Bell describes failure of local causality in the quantum world. This failure does not mean that we have to accept non-local causality. Individual events may have a spontaneous, acausal nature."

Ova dva clanka su mi zanimlijva, jos ih trebam procitati nekoliko puta i razmisliti o njima, ali samo ih dajem na znanje - tako da i ostali mogu vidjeti ove zanimljive clanke

[Demiann]

skeptik kaže:

No objektivna stvarnost neovisna o opažaču se ne može mjeriti, pa stoga to nije predmet bavljenja fizikom.

Ono sto se vec dogodilo ne ovisi o opazacu. Detekcije signala iz dubokog svemira su detekcije proslosti. Kako ta objektivna stvarnost ovisi o tome sto su fotoni, igrom slucaja, pali na moj detektor na Zemlji?

[skeptik]

Demiann kaže:

Ono sto se vec dogodilo ne ovisi o opazacu. Detekcije signala iz dubokog svemira su detekcije proslosti.

To je vrlo razumna interpretacija, ali ne i empirijska činjenica.

Podsjećam još jednom da ja trenutno igram ulogu đavoljeg odvjetnika. Osobno ne zagovaram lokalne interpretacije bez realnosti, ali budući da mnogi fizičari to zagovaraju, treba netko objasniti što to oni i zašto zagovaraju.