Nemam prijatelja (ovo nije tema za oglase)

[The Maystor]

jamesbond kaže:

Pa dragi moj Maystore, nemas pojma jel' se nesto tesko desilo meni ili clanu/clanovima moje obitelji.
Zato ti govorim, treba nac soluciju za problem a ne tapkat na mjestu. Problem sam nece otic.
Strucnjaci postoje i tu su, spremni za pomoc. Istina s njima trebas biti najvise izbirljiv jer nisu svi istog kalibra/sposobnosti.

Pa bas zato ako se i nesto dogodilo tebi dragim ljudima bi trebao imati vise razumjevanja i tolerancije za druge ljude

[Éowyn]

salevart kaže:

Mene zivo interesira koji racku rade na ovoj temi ovi toliko nemogu podnijeti ove sta kukaju. I govore da su si sami krivi za takvo stanje.
Koji to racku bode njih u mozak i oci da imaju doc potrebu raspravljat na ovoj temi. I onda jos vise omalovazavat te kukinjavce.
Ocito imaju tu neku nebjasnjivu potrebu, neobjasnjivu i njima samima.

Evo ja nisam sudjelovala u javnoj raspravi, ali mogu ti objasniti što mene smeta kod onih koji stalno kukaju.

Imala sam prijateljicu koja je jedna od onih koji će doći u 2 ujutro ako je trebaš u bilo kojoj situaciji (i ja funkcioniram isto, da ne bi bilo zabune) i draga je i zabavna i sve ikad. Ali voli kukati. Kukanje joj je hobi praktički.

I ja sam bila u situaciji kad mi je pasalo kukanje jer sam prolazila neke teške faze. Ali kad sam izašla iz faze za kukanje, njoj to nije pasalo i u svakom razgovoru bi me pokušala podsjetiti kako meni nije sve bajno u životu i kako je život grozan i kako je najbolje da se kuka.

Ja sam promijenila 3 posla od kad smo prvi put počele kukati i žaliti se na posao. Ona je još uvijek na istom i silno je pokušavala naći mane poslu s kojim sam ja bila zadovoljna samo da se opet možemo zajedno vratiti beskrajnom kukanju. O vezama i odnosima da ni ne pričam.

Na kraju sam se prestala družiti s njom jer sam za svaku kavu trebala psihičku pripremu od nekoliko dana i vratila bih se doma sva pokisala jer si je silno davala truda objasniti mi da ja nemam razloga biti niti sretna niti zadovoljna i da je kukanje jedini ispravan pravac u životu.

Nije problem u kukanju kao kukanju nego u tome što takvi ljudi uglavnom sve oko sebe pokušaju uvući u svoj vrtlog jada.

[jamesbond]

salevart kaže:

Pa ima ljudi koji i dalje kukaju bez obzira na pomoc psihijatra/psihologa/lijekova koje su dobili.
Sta bi sad oni trebali ubit se mozda?
Kukaju i dalje da si olaksaju valjda i sta te to toliko briga.
Ne druzis se sa takvima ukoliko ti crpe energiju, ne pasu ti i pozdrav.
Al ocito imas neku potrebu da ih sameljes dokraja verbalno, da ti se ne nalaze u vidokrugu jer te ipak nesto kopka u vezi sa njime, inace nebi toliko komentirao.

Salevart, covjek se nadovezao na moj upis a ne vice versa.
A ti ako imas razlicito misljenje od moga slobodno ga izlozi ali mi se skini s vrata sa komentarima kome cu i kako odgovarat na upise. Jasno?

[Wayfaring S]

The Maystor kaže:

Pa bas zato ako se i nesto dogodilo tebi dragim ljudima bi trebao imati vise razumjevanja i tolerancije za druge ljude

Meni jako ide na živce kad osjetim da netko loše događaje drži kao joker u rukavu za sve situacije. Imao sam teško djetinjstvo, pa sad ti imaj razumijevanja za sve i trpi. E ne ide to baš tako. Neki događaji mogu biti nit koja zbliži, nešto po čemu se prepoznaš u drugome, ali to je tek jedna crtica u moru svega ostalog. Ako more ne štima, ta crtica te neće s nikim zbližit.

[salevart]

jamesbond kaže:

Salevart, covjek se nadovezao na moj upis a ne vice versa.
A ti ako imas razlicito misljenje od moga slobodno ga izlozi ali mi se skini s vrata sa komentarima kome cu i kako odgovarat na upise. Jasno?

Sta te malo zabolio zivac?

[jamesbond]

The Maystor kaže:

Pa bas zato ako se i nesto dogodilo tebi dragim ljudima bi trebao imati vise razumjevanja i tolerancije za druge ljude

Pa tko kaze da nemam.

Ovdje smo sada presli na tematiku ljudi sa velikim problemima. Pricamo o depresiji, jel tako?!
Znaci, hranjenje problema nije rjesavanje problema, kuzis?
Covjek se moze kratkotrajno osjecat dobro ali kad zatvori vrata svoje kuce/sobe opet ostaje sam sa svojim mislima.
Treba radit na problemu, trazit strucnu pomoc. Postoje programi i terapije.
Ljudi se oporave.

[jamesbond]

salevart kaže:

Sta te malo zabolio zivac?

Ne, nego mi se govno priljepilo na cipelu i nikako da ga se otarasim. Imas li kakvu soluciju?

[little-big-one]

salevart kaže:

Aha to je ona "ko jaci kaci". Da se malo jos podkopa rupa pod njima.

Kad vidim da netko pretjerano uziva u drogi ili alkoholu ili nebitno, a imam prilike, ukazem na to.
Ili je, po tvojem, bolje sutit?

Ne vidim, zasto bi, suprotno misljenje bilo bilo kakvo potkopavanje.

Najbolje o svemu ikad sutit, da ne daj boze, ne pokopamo nekog.

[Éowyn]

jamesbond kaže:

Ne, nego mi se govno priljepilo na cipelu i nikako da ga se otarasim. Imas li kakvu soluciju?

Imam ja. Tri dana hlađenja. To ti odgovara ili ćeš malo smiriti strasti?

[salevart]

Éowyn kaže:

Nije problem u kukanju kao kukanju nego u tome što takvi ljudi uglavnom sve oko sebe pokušaju uvući u svoj vrtlog jada.

Kome smetaju nek ih ignoriraju. Lijepo kazes ne odgovara mi tvoje ponasanje, karkater i kako funkcioniras u zivotu.
A ako ih netko miluje i ne osjeca se dobro, tko mu kriv. I onda se jos bas taj jada kako mu crpi energiju. Pa makni se.
Jedini je problem ako se ima takve ljude u obitelji jer se tad bas nemoze samo tako maknut, za razliku od prijatelja.

[jamesbond]

little-big-one kaže:

Kad vidim da netko pretjerano uziva u drogi ili alkoholu ili nebitno, a imam prilike, ukazem na to.
Ili je, po tvojem, bolje sutit?

Ne vidim, zasto bi, suprotno misljenje bilo bilo kakvo potkopavanje.

Najbolje o svemu ikad sutit, da ne daj boze, ne pokopamo nekog.

Ma koje suprotno misljenje. Vidis da ga mjenja kao cigo konje.
Sad je izjavio kako bi rekao prijatelju u facu: ne odgovara mi tvoje ponasanje i ne odgovaras mi kao karakter.

[The Maystor]

jamesbond kaže:

Pa tko kaze da nemam.

Ovdje smo sada presli na tematiku ljudi sa velikim problemima. Pricamo o depresiji, jel tako?!
Znaci, hranjenje problema nije rjesavanje problema, kuzis?
Covjek se moze kratkotrajno osjecat dobro ali kad zatvori vrata svoje kuce/sobe opet ostaje sam sa svojim mislima.
Treba radit na problemu, trazit strucnu pomoc. Postoje programi i terapije.
Ljudi se oporave.

Al stvar je u tome kaj kad pricamo o prijateljstvu i drustvenom zivotu, treba uzeti u obzir puno cinjenica.

Tijek zivita je takav kakav je, netko je imao vise, netko nije, nekog i mentalitet zariba, i navike, i opcenito, cak i ovaj tehnoloski napredak je postepeno dovodio do otudjivanja ljudi, ni veselja nisu ko sto su nekad bila jer je previse pozornosti upuceno na trazenje mana, a premalo na trazenjr vrlina

[jamesbond]

Odoh sa ove teme prije nego popijem ban.

[little-big-one]

jamesbond kaže:

Ma koje suprotno misljenje. Vidis da ga mjenja kao cigo konje.
Sad je izjavio kako bi rekao prijatelju u facu: ne odgovara mi tvoje ponasanje i ne odgovaras mi kao karakter.

So true.
Ovo zadnje me sokiralo.

[jamesbond]

The Maystor kaže:

Al stvar je u tome kaj kad pricamo o prijateljstvu i drustvenom zivotu, treba uzeti u obzir puno cinjenica.

Tijek zivita je takav kakav je, netko je imao vise, netko nije, nekog i mentalitet zariba, i navike, i opcenito, cak i ovaj tehnoloski napredak je postepeno dovodio do otudjivanja ljudi, ni veselja nisu ko sto su nekad bila jer je previse pozornosti upuceno na trazenje mana, a premalo na trazenjr vrlina

Pa naravno. Ali isto tako treba uzet u obzir da se taj tijek zivota tehnoloskog napredka, otudjavanja... desava svima u isto vrijeme.

Netko je napisao, i to je bilo spot on, neki ljudi lose dogadjaje iz zivota drze kao joker u rukavu za sve situacije.
Amen.

[piktraka]

Pozz svima ja sam Nat. Ovo je drugi nick nemogu novi otvorit budem tražila promjenu.
Nego dosta čitam forum... I evo naletila sam na ovu temu. Uh znam i previše o tome. Malo je teško sada ovdje opisati cijeli moj život i moju priču....budem jednom čisto da možda drugima pomogne.
Jako sam imala težak život. Ali ovdje je riječ o prijateljima pa evo voljela bih bas čuti vaša mišljenja. Na brzinu cu proći crtice svoga života.

Kao mala sam imala adhd i mučila drugu dijecu nitko se nije htio druzit samnom...odrasla sam sama roditelji su puno radili... a ja sa ženama koje su kuhale i čuvale me. Prošla sam pola svijeta kao mala i to je jedino čega se ljepoga sjećam iz djetinjstva. Jedva sam čekala svaku novu godinu da idemo negdje ja i moji roditelju

Tako je došla osnovna..... u osnovnoj sam mucala užas jedan i djeca okrutna kakva jesu prema drugima su me ubijala u pojam. Zato nisam na fax išla jer samo sam živjela za to kada ću završit školu i neprestano moljenje i naprezanje u zadnjoj klupi Bože molim te da me ne prozove.

Eh prođe osnovna jedva nekako..kada sam završila pobjegla sam sa svjedodbm doslovno pobjegla i par tjedana nisam iz kuće izlazila da me ne vide na cesti jer su i tada vikali tamnom mucavica a-a-a-a-a ( oponasjuci me)
Namoram reci da iz osnovne nemam frenfova dapače nisam išla ni na kada su se našli svi skupa prije par godina jer ja te ljude ne želim vidjeti. Uništeno mi je djetinjstvo radi njih i nema šanse netrebam ih za ništa. I uvijek bi se pored njih osjećala manje vrijednom.

Dolazi srednja...ja nemam prijatelja i jedan susjed 5 godina stariji pristaje na to da mene vodi van sa sobom...tu kreće svasta.... njegov brat mi nudi riješenje za sve moje probleme ( bas sam ih malo imala ) sve je smišljeno bilo ofc...on je pak 7 godina stariji i tvrdi da me voli..omg ja sam curica od 14 i po godina a tip od 21 mene voli.... wow to je za mene tada bilo wow. Nudi mi svasta... praskasto...i u tome paklu ostajem idućih 13 godina ( ponekad bi sebe mogla istuci radi toga) ok necu puno o tome....nije ni vrijeme ni mjesto sve sam ja to prebolila nekako...neznam a i znam kako...ako kome treba pomoć tu sam..mogu ispričati moju cijelu priču pa da pomognem nekome jer sigurno nisam jedina ali opet to potiče pitanje a zašto baš ja i meni...i šta da radim

Ok u srednjoj sam imala jednu frendicu koja mi je postala frendica tek u 4tom razredu....i idem van sa njom..pa sve skupa jedno 20ak puta ( omg ja znam broj puta koliko sam bila vani u klubu plesala...to je meni van ići...cuge i to je drugo) ali ja sam još sa ovim dečkom i imam drugi tajni svoj svijet koji ne samo da jedva čekam da se vratim nego imam i tu potrebu ( kriza itd)
I tako balansiram neko vrijeme dok ne upoznajem jednog dečka njenog frenda ( zapamtite ga bitan je ) i ostavljam nekako ovoga kretena koji me uvuko u to sve jer moji imaju love i ja sam imala svaki dan lovu na stolu praktički koliko želim...vidio je priliku samo takvu a imala sam problema sama sa sobom i bila sam lovina samo takva...ali kako je mogo djevojci uništiti život to neznam jer on je već bio na tome...znao je što je to užas nemam riječi ( i zamislite danas još mi se usudi poslati poruku da budem prijatelj njegov da sam ja duhovna da njemu to treba...ma mrs dubre) I da nastavim krećem hodati sa tim drugim dečkom. On me upoznaje sa svojim društvom ali ja to odbijam jer nisam uopće navikla biti sa više ljudi od onak 3 i ne osjecam se dobro..i ne prihvaćam prijatelje nego ajmo mi sami svuda ( glupaca užas...nisam ništa što je većina ljudi doživjela ja nisam izlaske.. glupiranja...price koje se sada pričaju.. e da imam 34 godine.. samo da znate .ništa je to nemam nemam takvih priča...e kad smo ja i onaj pa bla bla...ja to nemam nisam proživjela. Možete to vjerovati? )
I ok na kraju nakon godinu dana taj dečko dolazi mojima i kaže im da mi prestanu davati novce svaki dan jer ja to trošim na to i to....kaze istinu. Prvi i jedini i danas mu hvala na tome evo mu pusa za to jer upravo leži pored mene tada sam imala oko 22 godine.
I tu kreće omg. Poduzimanje svega... I to traje i traje...on prekida samnom jer sam ga prevarila i Odlazi radit van. Ja se borim sa sobom. Sve prijatelje ako se tako mogu nazvati uopće moram maknuti od sebe....

I ok sad 5 godina nakon...ja sam ok... doma sam... imam drugog dečka ovaj je vani i radi i ne želi me čuti ni ništa... prolazi vrijeme ja imam samo roditelje dečka i jednu ženu sa kojom radim duhovnu psihologiju recimo. Cijeli život idem psihologija pijem normabaele od 13ste...ludi doktori su mi to dali sa 13
nemam prijatelja jer sam morala sve maknuti od sebe da me ne vuku nazad.

I.odjednom krećem na ples...ta žena me nagovori neznam ni ja šta mi napravi...tada sam već bila toliko izmorena od života ( imam oko 26 godina) da sam više bila biljka nego čovjek. Krećem na ples i shvaćam da meni nesta ide po prvi puta u zivotu valjda....da sam u nečemu dobra a ne problem je samnom ( ali opet je bio jer sam željela jako jako to sve naučit pa sam pitala pitanja stalno neka kako ovo onaj pokret ovaj daj još jednom molim te pokaži mi...i išla na živce i voditeljicama i curama ostalima...ok danas to shvaćam samo ne shvaćam da nitko od tih cura sa 4 različita plesa nije skuzio da ja samo želim naučit pa se malo više potrudila oko mene...a dobro nisu ni one znale tada valjda. Ja smatram da svak radi najbolje što zna u tom trenu pa nije za zamjeriti svasta.
I jedna cura jednog dana želi samnom samo plesati ali nećemo se druzit. Ok nećemo. I tako pola godine i krenemo se druzit i to je bilo divno razdoblje života. fali mi beskrajno ali nakon godinu i nesta sam prekinula to prijateljstvo jer sam služila iskorištavanje...sto imam cijelo život jer moji imaju.
.ne ja nego moji roditelji a mene iskorištavaju cijeli život hahah ljudi su čudo haha ( da ja sam svoj problem riješila tako da mu se smijem...necu žaliti za svime propuštenim...sto shvaćam danas u sebi da sam rođena i tijelom i gradom i umom za ples...balet ili tako nesta...ali sam krenula tek sa 28g. I nisam mogla takve rezultate imati kao da sam kao klinika krenula i to mi je najteže vjerojatno kada gledam video cura plesa baleta...uh steže me u prsima... dobro već sam se za idući život pridbiljezila tamo gore da budem balerina a šta drugi nego da se smijem....okrivljavati ikoga nema smisla to je otrov koji ne želim piti i vjerujte mi da sam skratila priču full... dosta stvari užasnih što se dogodilo i pogodovalo mojoj kako bi rekla...ma neznam mojoj propasti tada nisam napisala i ne trebam...to možda jednom kada se svi skupa bolje upoznamo

Dalje ću u drugi post jer nestane... uh...a neznam kako da kraće ovo sve napišem

[piktraka]

Ugl da nastavim...nadam se da nije bed što je dug post e i prekidam to prijateljstvo jer me iskorištava...im me za po doma..dode kod mene onda do jutra o nekom dečku koji nju prati ovo ono.... ja sam tada prekinula sa dečkom mene je slušala točno 5 minuta a o sebi cijeli noć. Nakon par dana nespavanja izgubila sam 600 kn od umora valjda...i tada sam to prekinula još se izderala na mene da šta je u nedjelju idem kod mojih roditelja na vikendicu a nisam sa njom a znam šta joj taj lik radu kao ( Da moji roditelji su mene kasni dobili. Inače su za mene najmoćniji ljudi na svijetu ovome... sada imaju 75 godina..i mama je super ko curica je..tata je samo kuk operirao i on je isto mladić...ali opet jer razlika prevelika i mama mi je jedina frendica ustvari a ona neke stvari ne kuži.. jaz je prevelik jednostavno. A ja joj se osjecam dužna jako...spasila.mi je život ta žena...sorry ljudi ubacuje kako mi padne koje info da dobite neku barem sliku o meni)
E i tada sam rekla dosta više.. I dečka koji me tukosam ostavila...i nju. I rekla idem u neki ljepši život. Dakle ja sam probala to ići na tečajeve da upoznam ljude...tocno jedna cura se htjela druzit sve ostale bi došle i išle odmah nakon... imaju svoj život valjda...nismo dijeca imamo preko 30 svi..pa nije ništa više tako spontano..sto mene jako smeta i ne kužim to ali ajde aj nisam baš imala normalan život pa ajde dopuštam da meni fali nesta što su se drugi već izgusturali.

I dalje sam išla na plesove i prije 2 godine sam na nastupu pala sa stange ( pole ) i rame sam hah... I nisam smjela neko vrijeme na nju.... I tada sam sasvim slučajno u to vrijeme negdje prije 2godine sasvim slučajno srela onog dečka od gore kojeg sam rekla da zapamtite. I počeli ići na kave...vidio je da sam ok sada i ponovno se zaljubili 12 godina nakon i evo danas smo skupa on je moja najveća podrška u svemu ali mi fali i ženska prijateljica...koju bi pitala neke stvari koje sama ne kužim....mama ih ne kuži definitvno...pa fali mi priča sa ženom. Muška prijateljstva sam uvijek teško održavala ikako su mi najviše pasala...ali uvijek je tu bilo još nesta od njih neke namjere prema meni koje meni ni na kraj pameti nisu bile. I tako bi svako prijateljstvo muško završilo kada bi nakon nekog vremena mi reko da je zaljubljen u mene a ja imam dečka.

I eto da kazem malo o sebi danas.. ne plešem više.. neznam zašto...mozda je to bila samo faza i lansiran rampa...neznam to ćemo vdiejti sa vremenom. Radim ali imam svoj posao..
Od mame zapravo koji ona drži i nepusta...i ja tamo nemam baš puno za radit. Zapravo istina je da nisam nikada u životu radila... moji su željeli da oni mi osiguraju da nikada ni nemoran...samo nisu računali na ludi svijet koji se promjenio jako...i na moju psihu da ću poludit ako niš necu radit. Mislila sam ići volonitirati ali sada su mi nekevježbe pa sad nemogu...zapravo se u zadnje vrijeme događa da sam postala totalno svijesna svega o sebi i oko sebe...i da me istina o meni i svemu pogodila ko bumerang u glavu koji sam predugo zakopavala u pijesak...smrsavila sam full...i nemogu dobit kile...da idem vadit hormone štitnjača je ok spolni su možda u pitanju ...ok to je druga tema.. nego eto imam predivnog dečka ( napokon) mamu i tatu koji imaju godina i jako jako se bojim šta ću jednog dana bez njih... I tu ženu sa kojom radim 7 godina i više mi je frendica nego psihoterpeut ali njoj plaćam.....pa to nije to iako je ona moj anđeo čuvar kojeg vidim imam sve zivot za pozeljeti i znam da bogohulim ali ja sam u sebi nesrtena jako mozda mi fali mi angažman.... ok znam da mi tu nemozete puno pomoći ja moram move my ass ( zapravo sam stala jer sam se zaljubila.... čekala sam ga i on mene da budem normalna 12 godina i jednostavno nisam ni služila da sam svoj život pustila i sada sam se izgubila. Fali mi društvo netko da ju nazovem pitam oćeš na kavu...a opet na drugu stranu neznam kada...imam skoro pa ispunjen raspored iako radim 4 sata na dan... loša sam u organizaciji...tome se još učim.

Ugo eto ...za sada je to to... željela bih pa neznam.
Vidim da tu ima pametnih svakakvih ljudi i uvijek vjerujem da je masa pametnija od pojedinca... pa evo da ste vi ovo sve doživjeli i proživjeli i sada ste tu gdje sam ja...sto bi? Kamo dalje? Dali će mi se znak sam pokazati ili ja moram krenuti negdje bilo gdje drugim riječima move my ass....i zašto mi je to postalo tako teško a prije sam imala po dva plesa različita na dan i mogla sam to sve hendlati. Kako naći prijateljicu...jednu sam... netrebam vise...e da i društvo od dečka prije su bili složno a sada su se pozenili ostali propili i u gorici su a ja u zg u. E onda ja odem u goricu kod njega a tamo je njegova mama koja je od života valjda poludila pa ju siluje google i užasno je negativna a meni to šteti jako negativa i onda odem tamo vikendom nju istrpim a ovi se ne jave ili zakebu dogovor i ja sam sebe dovela do toga da sam neznam loše to utječe na mene a eto na kraju smo tamo i toj kući di je užas. Nema smisla to.

Eto ljudi što i kako bi na mome mjestu?

Uh kako mi je nekada nevjerojatno kako ja o svemu tome pričam kao o filmu koji sam gledala....nek vam to nebude čudno...sve je istina nazalost samo ja da preživim sam to okrenula nekako kao film koji sam gledala....ovan sam mislim da to objašnjava to što sam preživjela sve to i ostala relativno normalna.
Dijagnoze...neznam dal ih imam...tesko da možeš ovakav život proživjeti a da ne ostavi posljedice...ali se smatram jako poštenom i ok osobom i to se jako jako trudim da budem...bas zato što sam pola života bila napast i vampir. Hvala samo Bogu što sam imala novaca pa nisam nikada tijelo dala za to...ali da su me tukli ponižavali ma svasta...jesu...da imam traume i na tome području...da imam. Ali da odem psihologu pravome naso bi mi valjda 50 dijagnoza....i još toliko lijekova. A ne želim lijekove...dosta su mu ti normalno na kojima sam od 13ste i neznam prirodno zaspati.

Evo otvorena sam za prijedloge tnx svakome tko ovu čitabu pročita i nesta mi napiše hvala od srca pozz i držite se...i to će proć

[RedSonia]

Wayfaring S kaže:

Meni jako ide na živce kad osjetim da netko loše događaje drži kao joker u rukavu za sve situacije. Imao sam teško djetinjstvo, pa sad ti imaj razumijevanja za sve i trpi. E ne ide to baš tako. Neki događaji mogu biti nit koja zbliži, nešto po čemu se prepoznaš u drugome, ali to je tek jedna crtica u moru svega ostalog. Ako more ne štima, ta crtica te neće s nikim zbližit.

lijepo opisano...ljude obično zbliže te crtice ali ih more razdvoji kada počnu bure i oluje ili čak obrnuto, ako su se zbližili u buri i oluji tada ih smirivanje također može razdvojiti...

svaka ptica svome jatu leti

[The Maystor]

jamesbond kaže:

Pa naravno. Ali isto tako treba uzet u obzir da se taj tijek zivota tehnoloskog napredka, otudjavanja... desava svima u isto vrijeme.

Netko je napisao, i to je bilo spot on, neki ljudi lose dogadjaje iz zivota drze kao joker u rukavu za sve situacije.
Amen.

Ali cemu onda takva potreba da se neke losije stvari toliko naglasavaju, a hrpetina dobrih stvari istane zaboravljena?

Mizda je i sretni zivot iluzija, tko zna?

[jamesbond]

The Maystor kaže:

Ali cemu onda takva potreba da se neke losije stvari toliko naglasavaju, a hrpetina dobrih stvari istane zaboravljena?

Mizda je i sretni zivot iluzija, tko zna?

Pa evo, sam si sad rekao. Da li je sve iluzija? Jel sreca/nesreca iluzija?

Opet mozemo krenut sa konkretnim primjerom kukanja.
Kukanje je u principu potreba za naglasavanjem negativnih stvari sa ciljem da se dobije kratkotrajna potvrda o suprotnosti i postojanju istog.

Znaci, neka formula bi trebala bit, sto manje kiukanja to manje naglasavanja negativnosti. U biti kukanje ne pomaze nikome. Ni onom koji kuka ni onom koji slusa.
Ovo je vec tema za fiziologiju/psihologiju/filozofiju gdje mozemo naglasit bitnost pozitivne/negativne energije koju mi proizvodimo nasim mislima i njihovu usku svezu sa kemijskim procesom mozga.
To je jako kompleksna tema i nije za ovaj pdf ali evo u principu smo se slozili oko jedne stvari, a to je da nema potrebe da se lose stvari cesto naglasavaju.