Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 10.03.2017., 00:43   #161
Umorna duša najčešće je muza kreacije (ili vice versa ). Odmorna je samodostatna, samoživa. Vječnost tiša pa potom, sve glasnija. Barem tako govore sve brže prolazeće i nakupljene godine. Hoardingom godina, negativne misli bez obzira na veću nakupljenost istih.. u jednome trenu počnu gubiti negativnu definiciju. Potreba definicije približavanjem "vječnosti", poklopi se ušima u svojoj mizernosti.
__________________
This is not an exit.
descender is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.03.2017., 00:53   #162
Pa, otpornost na negativnost, nekada bih se ljutio na neke stvari koje su mi danas bizarno smijesne.

Najbolji zaposleni se ipak na{do}gradjuju
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.03.2017., 01:49   #163
Spoznaje dođu, ako dođu, tek naredno. Shvaćanje je možda moguće momentalno, no poimanje iziskuje određeni vremenski protek i pokoju retrospekciju. Čovjek, ako je ikada pametan.. nije to u zadanom trenu. Ako će ikada biti, uvijek će to biti, postati; tek negdje naredno. Živi u (na(do)građivanju) zaostatku, uvijek ganjajući "poimanje" po stazici nekog trenutnog "razumijevanja".
__________________
This is not an exit.
descender is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.03.2017., 16:20   #164
Quote:
The Maystor kaže: Pogledaj post
Nekada sam negativne misli svjesno ignorirao , a sad je doslo doba da ih pozdravim , da im cvrsto stisnem ruku i da ih argumentirano pobjedim.
Daj ti par primjera negativnih misli i kako se s njima "rukuješ"?
Quote:
Verdadera kaže: Pogledaj post
Kako se rješavam negativnih misli? Tako da ih istjeram do najgore moguće solucije. Slično onome kako pobjeđujem svoje strahove isto. Bojim se visine, ali zbilja bojim, tresu mi se ruke, srce lupa, oblije me znoj, trnci u prstima. Onda sam otišla i skakala bungee, pa sam ljeti skakala sa što viših stijena. I ne, nisam pobijedila strah ali sad znam da me neće zakočiti, neću se smrznuti. Tako i s negativnim mislima. Recimo, uvuče mi se misao kako ništa nema smisla. Onda to tjeram do kraja, do samog ruba. Što je najgore što mi se može dogoditi? Mogu oduzeti svoj život a smrti sam se prestala bojati. I onda sam došla do toga da ako prihvaćam i tu soluciju, zašto bih se bojala? Nekako se i ta želja na taj način smanjila, želja da sve jednostavno prestane, i sreća i tuga.
Ono što ja radim nije za svakoga i osoba koja to radi MORA imati određeni stupanj povjerenja u sebe.
Dakle, prihvatila sam sve najgore solucije mojih misli i ono još bitnije, stekla povjerenje da se neću raspasti. To su te misli u biti, naš strah da se s tim i tim nećemo znati nositi. Nisam za ignoriranje toga jer je to zakopavanje a kad idući put lupi bit će još gore.
Dobra metoda. Postepeno suočavanje sa strahovima. Sistemska desenzitizacija and so on...
Quote:
The Maystor kaže: Pogledaj post
Ili vdis neku lepoticu .koju zelis potrositi kao seljak eu fondove
ti lepotice trošiš, čini mi se, samo u mislima.
Quote:
descender kaže: Pogledaj post
Hoardingom godina, negativne misli bez obzira na veću nakupljenost istih.. u jednome trenu počnu gubiti negativnu definiciju.
Postanu dio identiteta.
Quote:
The Maystor kaže: Pogledaj post
bizarno
Kako ti misliš biti radijski voditelj, pisac, pjesnik, pjevač....ako ćeš stalno koristiti iste riječi? Trebaš proširiti vokabular. Engleske riječi su se utkale u hrvatski kao imele s drvećem.
Bizarre indeed.
kikakm is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.03.2017., 17:47   #165
Quote:
kikakm kaže: Pogledaj post
dio identiteta.
Ili se "neuroplastičan" identitet prilagodi, obavije, ustupi pravo koncesije.... no da; postanu.
Nakon "što postanu" dio cjeline, više nisu eksterni, infiltratorski, negativnih isključivo karakteristika uljez.
__________________
This is not an exit.
descender is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.03.2017., 18:16   #166
Quote:
descender kaže: Pogledaj post
Nakon "što postanu" dio cjeline, više nisu eksterni, infiltratorski, negativnih isključivo karakteristika uljez.
Negativnim mislima odškrinuti vrata kako bi se osjetio dašak životnosti, kad već pozitivne ne mogu, jer ih se moguće ne percipira, ne cijeni, ne dopušta. E, ovo zadnje, ne dopušta, to je zanimljivo. Dopustiti pozitivnim mislima bi značilo gubitak izgrađenog identiteta, gubitak autodestrukcije, gubitak maski, gubitak svega onoga što ne da čahuri da pukne. Jer nakon previše pucanja, bolje zakrpati nečim, bilo čime, samo da se zakrpa.
kikakm is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.03.2017., 20:19   #167
Quote:
kikakm kaže: Pogledaj post
Negativnim mislima odškrinuti vrata kako bi se osjetio dašak životnosti, kad već pozitivne ne mogu, jer ih se moguće ne percipira, ne cijeni, ne dopušta. E, ovo zadnje, ne dopušta, to je zanimljivo. Dopustiti pozitivnim mislima bi značilo gubitak izgrađenog identiteta, gubitak autodestrukcije, gubitak maski, gubitak svega onoga što ne da čahuri da pukne. Jer nakon previše pucanja, bolje zakrpati nečim, bilo čime, samo da se zakrpa.
Bilo kakav svemirski brodić (teretnjak smeča) potreban za plovidbu. Istim se s rupicama, rupetinama na trupu, nemoguće uopće istisnuti bilo gdje. Osnovna mehanika, logika. Ploviti u zagušujućem smradu smeća, u konstantnom iščekivanju rupture neke od "u po´ cene, u fušu, na đemdo plaćene zakrpanosti".. na simo-tamo-simo-tamo.. turi neisplativog pretovarivanja smeća.. u sve stranijem (zadovoljstvo u tišini svemira, bez obzira na smrad i strah rupture) bivanju u kojem se život vrednuje u kreditima do razine crkavanja, po nedostatku kredita za isti.. po ozračenosti radijacijom polagano, no sve rapidnije, gnojno, otpadajuće kože primjetljivo, ako se kemijom (krediti potrebni) uspije isključiti bolno.. tijelo u posustajanju bez definicije ili svrhovitosti osim još određenog broja frenzy uništavanjem crpljenja taktilnosti istog.. uma tijesno zacementiranog u sve to skupa, koji se od uvijek, još uvijek, najčešće samo to.. pita : "a čemu sve ovo (poimanje "ovo" kao srž pitanja) služi"..... moguće kreira iskustvenost, ili čahuru bivanja, osjećanja, poimanja.. u kojem pozitiva percepcije, dozvoljenosti iste, za istu.. kao neka manipulativna forma.. razumljiva je kao i "ovo". Je li ista dio "ovoga", ili je "ovo" moguće sagraditi na manipulativnoj platformi.. za koju je moguće, potrebna neka tajna, svemirskom smetlaru nepoznata vještina.
Đe se to kupi. Bi ja to. Bi-bi. Što da e bi. Promjene barem radi. Kol´ko kredita to košta. Kol'ko tura smeča pride osnovnog egzistencijalnog preživljavanja, potrebno odđirati. Što se dobije tim "pozitivizmom". Jel´ onda nakon, usvojenog znanja.. moguće metamorfozirati smrad smeća u miris, barem podnošljive, do razine čireva u sinusima.. manje reske plijesni.. s raspadajućeg gnojnog, kože otpadajućeg tijela, zabaviti se u monotoniji svemira.. otkidanjem komada i lijepljenjem ih naizmjence, na nepripadajuće mjesto, jel´ moguće nekom mentalnom matematikom, bez plaćanja frenzy kemije, izvesti osjetilnost zadovoljstva nebivanja, odsustva... ili možda nije potrebno.. možda tajna vještina mijenja sve na neki radikalan, drastičan način. Svi pričaju o mogučnosti.. zaklinju se kako ista postoji.. no nitko nije primjerom potvrdio da je ista više od priče uz topli, duginih boja šaroliko vibrirajuće zračeće cureći reaktor.
Možda cijeli matriks može izmijeniti tajnom vještinom. Možda prakticiranjem iste, iz "postojanja" nestane nekim čudom atomsko zbijena melasa gnoja, tkiva, rastopljenih organa.. možda bez tijela, kao svojevrsnog zatvora, nestane destrukcija, pokušaj bijega iz istog, možda se misli, ja, duša.. iskristalizira u čistu formu rezonancije, oscilacije svijesti, rasprši se kaleidoskopski, geometrijski, simbolički, informacijski.. svemirom, galaksijom, univerzumom, dimenzijama.. i zauvijek.. postane jedno sa svime što postoji, ikada je postojalo i ikada će postojati.... Sve do trena pronalaska se ponovo, u nekoj formi nečega, nekoga.. još jedne repeticije istosti zbijanja materije i entropije, i sve popratne "umne" forme koje samo prate proces.. praćenjem zapravo kreiraju stvarnost.. koja kao takva, individualna, ne postoji unutar iskričave raspršenosti, fragmentiranosti se, predaje se "svemu što je, ikada bilo, bit će..".... Jadajadajada.
Nikako nitko primijetiti, kako "esencija" moguće nema veze s namjerom. Nije podložna simulaciji. "Budi peder" može nekome zvučati i simpatično, može i probati, može i postati.. Samo ako može. Bilo što u formi testiranja. Ako ne može, odrađivanje modela pokušaja "budi peder".. plafon je taktilnosti poimanja.. "dozvoljenosti, određenosti, esencije kao takve ili ne." "Ne negativno misliti".. bez obzira na tajno znanje metode kako se isto/istim manipulira metodički.. samo kao više manje, uspješno ili neuspješno odvraćanje pažnje/fo(i)kusa metodom. Ne izuzeće "negativnih misli/mišljenja". Sedacija ili umrtvljenost "bolnog".. kao rješavanje simptoma, ne uzroka "boli". Kada zaista (uglavnom, nikada (još) potpuno) ne postoji crno i bijelo, kada ne postoji dobro i loše, kada ne postoji potrebno i nepotrebno, kada je uzrok i posljedica nešto ne nužno precizno točno, ponovljivo.... teško je uopće odrediti što je to "pozitiva". A kamo li vidjeti neki širi obrazac primjene iste, potrebe ili nužnosti iste.. izvan socijalne dinamike u kojoj je ista određeni kredit koji znači kupljenu razliku između "ljubim te" i "crkni (ili barem nestani.. ne budi.. ne postoji..) gnome". Kada zaista ne postoji.. xyz, sve navedeno +.. gubitak ili odbacivanje "socijalne maske".. znači nešto sasvim drugo. Razlika između zadržavanja iste i bacanje je kroz airlock, bespovratno u vakuum ništavila.. čista je samoprezervacijka (da mi se ili ne da mi se.. trenutak psoznaje) metoda.. održava se unutar modela.. takav kakav je. Humanost pripadnost 0.33% vs 0.00%. Nedaj Vraže, negativnog rasta. Ili daj. Svejedno.
Panika, samo kao jedan od modela strahom, plašenja se; poticaja/poticanja se na određenu, željenu, ne nužno racionalnu ili namjerom ikao ostvarivu usmjerenost. Zaposliti mozak kao sedacija. Za neke koji po "esenciji sebe" ne razumiju buzzy bee smetenost. Ili je "svojim sobom", samo percipiraju, definiraju, poimaju takvom.. njima iako osim upravo tako, drugačije nerazumljivom.... Jadajadajada....
__________________
This is not an exit.
descender is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.03.2017., 08:32   #168
Quote:
kikakm kaže: Pogledaj post
Daj ti par primjera negativnih misli i kako se s njima "rukuješ"?

Dobra metoda. Postepeno suočavanje sa strahovima. Sistemska desenzitizacija and so on...

ti lepotice trošiš, čini mi se, samo u mislima.

Postanu dio identiteta.

Kako ti misliš biti radijski voditelj, pisac, pjesnik, pjevač....ako ćeš stalno koristiti iste riječi? Trebaš proširiti vokabular. Engleske riječi su se utkale u hrvatski kao imele s drvećem.
Bizarre indeed.
Negativne misli kao sto su strah od smrti, ili strah od mehanickog zivota, bezemocijalnog zivota, rukujem se tako sto kazem da nema smisla zadrzavati se tamo gdje je lose ako se uz trud moze postici nesto dobro.

Nisi skuzila bit, nije bitno trosenje, bitno je da zivot u ovom vremenu bez humora bi za mene bio prakticki {i teorijski} nemoguc.

Ko kaze da stalno koristim iste rijeci? Neki svoj stil imam, ne volim odbacivati stil zbog navodnih prilagodbi.
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.03.2017., 20:16   #169
Quote:
descender kaže: Pogledaj post
...(zadovoljstvo u tišini svemira, bez obzira na smrad i strah rupture)....
...za koju je moguće, potrebna neka tajna, svemirskom smetlaru nepoznata vještina. Đe se to kupi. Bi ja to. Bi-bi. Što da e bi. Promjene barem radi.
... jel´ moguće nekom mentalnom matematikom, bez plaćanja frenzy kemije, izvesti osjetilnost zadovoljstva nebivanja, odsustva... ili možda nije potrebno.. možda tajna vještina mijenja sve na neki radikalan, drastičan način.
Svi pričaju o mogučnosti.. zaklinju se kako ista postoji.. no nitko nije primjerom potvrdio da je ista više od priče...
Možda cijeli matriks može izmijeniti tajnom vještinom.
.. postane jedno sa svime što postoji, ikada je postojalo i ikada će postojati....
...Sedacija ili umrtvljenost "bolnog".. kao rješavanje simptoma, ne uzroka "boli". ....kada je uzrok i posljedica nešto ne nužno precizno točno, ponovljivo.... teško je uopće odrediti što je to "pozitiva". A kamo li vidjeti neki širi obrazac primjene iste, potrebe ili nužnosti iste.. izvan socijalne dinamike u kojoj je ista određeni kredit koji znači kupljenu razliku između "ljubim te" i "crkni (ili barem nestani.. ne budi.. ne postoji..) gnome". Kada zaista ne postoji.. xyz, sve navedeno +.. gubitak ili odbacivanje "socijalne maske".. znači nešto sasvim drugo.
Panika, samo kao jedan od modela strahom, plašenja se; poticaja/poticanja se na određenu, željenu, ne nužno racionalnu ili namjerom ikao ostvarivu usmjerenost. Zaposliti mozak kao sedacija.
Toliko mnogo teksta, detaljnog, preciznog, razumljivog, ali tako malo srži, korijena, uzroka, emocija...Prepuno racionalizacija i intelektualizacija. Strahovi...skrivaju potencijale unutar ličnosti. Uvijek u potrazi za nečime više i dalje, može postati jedino i samo to, traganje. U jednom trenu (možda) shvatiš kako traženjem nečega, gubiš toliko toga što imaš. Nadasve, gubiš ljudskost. Zbog tolike želje za povezivanjem sa svijetom, sa svime,zakoračiš samo u živi pijesak. I onda, umjesto da povičeš, potražiš pomoć, dalje se koprcaš u pijesku. Teško je gledati kako ljudi propadaju, kako ne vide kvalitete koje posjeduju, kako odustaju, kako se disociraju, kako pate. Teško je u ovoj džungli homo sapiensa biti ono što jesi. Ali zapravo i nije. Doista nije. Samo kad ti iskustvo, događaj, nešto, netko, okrene kotačiće u drugom smjeru. I onda više ne ideš uzbrdo, već se spuštaš. Spust je ponekad teži negoli uzbrdica jer spust znači razotkrivanje sebe u potpunosti. I onda dođeš na ravninu gdje te svi gledaju, tko si, što si, zašto si, od kuda si. I umjesto da pobjegneš, sakriješ se, nasmiješiš se i pružiš ruku. Istinski, iskreno. Ako pokušaš prepustiti se svim osjetilima, bez očekivanja, bez traženja, možeš osjetiti sve oko sebe. Možeš biti jedno sa svime. Odnos pozitivno-negativno, kao i bilo kakva dualnost, je sam to dualnost. Bez onoga između. Moguće da je ljudska priroda toliko auto(destruktivna) da osjećaj ravnoteže unese dodatan nemir. Jer živimo u takvom uređenju, sustavu, vrijednostima, normama...Jer su ljudi naviknuti na drame i ekstreme, jer su ljudi naučeni da se okruže zidinama izvan kojih sve procjenjuju, definiraju, a ništa i nikoga istinski ne znaju. Unutar vlastitih zidina repeticija za repeticijom, samo bivanje, bez osjećanja. Nije bitno je li nešto pozitivno ili negativno, ionako je sve relativno. Jednom (ako ili kada) ovladaš panikom, jedino što ostaje je da joj se nasmiješ. A "socijalne maske", odbaci ih ili barem neke od njih. Budi ono što jesi. Pokušaj skinuti te crne naočale, ne opiri se, ne budi tvrdoglav, nepovjerljiv. Nitko ti ih neće uzeti. Samo ih staviš sa strane. Da vidiš, doživiš, osjetiš, kako je bez njih.
...blabla....seruckam malo, ali sa smislom i poantom, možda ti koji dio dopre do prefrontalnog korteksa.
Quote:
The Maystor kaže: Pogledaj post
Negativne misli kao sto su strah od smrti, ili strah od mehanickog zivota, bezemocijalnog zivota...
Ovo nisu neki opipljivi strahovi pa da se osoba može postepeno suočiti s njima, npr. strah od zmija. Strah od smrti ima svoju evolucijsku pozadinu, no ako preraste u nešto više, nešto što koči osobu, onda postaje problem. Svaki strah ima neki početak, uzrok. Zahtjeva, kao i bilo kakvi strahovi savjetovanje, psihoterapiju, u slučaju da osoba ne uspijeva samostalno povezati komadiće koji čine cjelinu.
...blabla....
Quote:
The Maystor kaže: Pogledaj post
Nisi skuzila bit, nije bitno trosenje, bitno je da zivot u ovom vremenu bez humora bi za mene bio prakticki {i teorijski} nemoguc.
Maystore, shvatila sam tvoj humor, shvatila sam da humorom bježiš od bitnoga tj. ne znaš ili se ne možeš suočiti sa čimegodveć u pozadini. Kroz humor, svako malo spominješ žene, djevojke, čime zapravo, nedirektno, izražavaš svoju potrebu za emocionalnom bliskošću koju očito iz neznamkojegrazloga nisi uspio ostvariti.
Quote:
The Maystor kaže: Pogledaj post
Ko kaze da stalno koristim iste rijeci? Neki svoj stil imam, ne volim odbacivati stil zbog navodnih prilagodbi.
Razrada stila, ne odricanje od stila.
kikakm is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.03.2017., 23:59   #170
I to malo, za toliko malo, uvećano je interpretacijom. Nedostatak istog ili odsutnost istog ili.. riječi i jezične forme teško da mogu i pokušati prenijeti. Posebno nekome (ikome) koji sobom, u očito, na sebi, ispunjenom sebi, traženju ili iščekivanju istog u okolini, ne može pojmiti ("osjetiti") kroniku deficita. Ili bilo kojeg drugog obrasca koji nije temelj, srž, osnova.. njega. Ne deficita progresijom, ne vremenskim, uzročno-posljedičnim slijedom po xyz obrascu, ne mehanikom odbacivanja, rezanja, skrivanja, kompresije.. već nikada izvan "racionalizirana, intelektualizacije..", taktilnosti prisustva na bilo kojoj.. "drugoj".. kao postojećoj razini.

Neka najranija faza, ispitivanja potrebe "biti" i po istome.. ne obrnuto.. ne uzrokovana traumom, već nekom najranije čudnom, posebice za dob "opsesijom" pitanjem, kao "trauma". "Trauma" kao jedina konstanta. Odgovora na pitanje milijun. Xyz iskušanih formi eksploatacije i mogućnosti pronalaska se (ili x.. dozvoljeno od/uvijek) u prakticiranju modela, različito zavisno od interakcije, inercije, oblika istog.. bio isti interan ili eksteran.. no nikada "osobno". Nikada izvan "ja ne/mislim na, ja ne/činim zbog, uvjetujem, ocjenjujem, klasificiram, koristim, otimam, dajem, pružam....".

Mentalna rekreacija, umno, umom onaniranje. Klimaks kao srž iskoristivosti. Ne baš nekog previše cijenjenog oblika uživanja. "Emocionalne podražajnosti". Bez matematike, nema proizvoda. Proizvod je proizvoljan. Bez racionalne osude. Moralnost kao neki epigenetički, vremensko-prostorni model, okvir ili formula uporabe matematike. Crno ili bijelo u istome sasvim poznato. Uzrok i posljedica, potreba i zadovoljenje, inercija i trenje.... Mehaničke je forme. Emocija kao primarna.. primordijalna, samo kao posljedice matematike. Osobni moral, moralni kompas.. nema nikakve veze s moralnošću. Po njemu npr, zvijer, samo je zvijer. Za sebe, niti crna niti bijela. Iskonska. Matematika nije brojčana već simbolička, nerazumljivo razumljiva. Emocionalno "prepoznatljiva", bez potrebe racionalizacije. Ili mogućnosti racionalizacije. Kaos, histerija, "ludilo", animalnost, čuvstvenost, okolinska osjetilna taktilnost, agresija, mehanika.. zen, mir, zadovoljstvo, jasnoća, preciznost, sinkroniziranost.. svi nedovoljni pojmovi zaokruženi.. ili kao jedno, unutar.. emocije kojoj je razum samo električna ograda, aparatura dozvoljenog doziranja.. sputavanje. Samoodrživog tipa kompresija.

Strahovi su dio mehanike. Modeli sputavanja, samoodrživosti, opstojnosti.... Bitni.. "bijeli".. dok je bivanje, na nekoj "matematičkoj razini bitno". Ili "crni" zapravo, ako je samodostatna "matematička razina" zapravo osobni panopticon. Egocentrično izuzimanje okoline ili svođenje se na primarnost. Ako je taktilnost, pojmljivost, "osjećajnost".. okoline, uvijek halucinogenog oblika.. sve ostalo samo je forma "matematičke" prisile se, kreiranjem obrazaca vjerovanja xyz.. svrstavanja se, poistovjećivanja se, rezoniranje i mjerenje refleksije.... povodom lažnije (si).. daleko veće razine egocentrične samo-manipulacije.

Patka kao i kokoš ima noge, krila, kljun, organe, krv, život.. no moguće ne može.. niti jedna niti druga.. niti pokušati zamisliti (da može ikako točno, izvan svoje forme poimanja zamisli) kako je to biti kokoš/patka. Antropomorfija unutar individue, kao najdalja matematika pokušaja univerzalnosti. Imho samo, naravno. Antropomorfija lucidnosti i mogućnosti poimanja sebe osobno, prije "svega ostalog".. koja objektivno najezdu skakavaca vidi kao znak potrebe interakcije, djelovanja.. no najezda primata uvijek okrunjena nekim zaštitničkim, namjerne devijacije percepcije namjenskim matematikama. Matematika razdvajanja i razbijanja svega na proste faktore, iz konteksta izvlačenja zaključaka i prakticiranja ih po modelu matematičke univerzalnosti.. koja nema veze s prirodom.. samo umna forma, informacijski regulirani tok.... kristalizira ljudsku devijantnost, umjetničke, performance forme. Dhabihah Bismillah.

Raširenom uporabom matematike "kulture", multikulturalnim "križanjem".. "tolerancijom različitosti".... suficitom ili prezasićenosti informacija, kao pokušaj brisanja ili micanja iz fokusa primarnost antropomorfne, devijantnosti matematike. Kreiranja "tv dinner" bitnosti. Po istome je individualizam, konformizam, komercijalizam, individualni i kolektivni egzistencijalizam, kapitalizam.. schism and ism.. logična forma u kojoj je bitna osobna pozicija, dok je kolektivno, globalno.. prirodno.. sasvim nebitno, zapravo. Ako je i bitno, bitno je samo onima koji su matematiku takve bitnosti odlučili eksploatirati za osobno centriranje vlastite pozicije. Pozicije "kme", nekog oblika. Pozicije trudim se, "za druge", no generalno nitko to ne vidi, ne cijeni, ne poštuje, ne.. "Kme" gušenja se ne u sebi i svojoj matematici. Samo u svojem odabiru prakticiranja istog; konformističkog odmicanja se od sebe koji nije.. moguće nije - ne bi znao, usudio se pogađati i vjerovati.. slučajnosti "iskoristivo mi bolje "zvući"" odabira - izvan individualne antropomorfije.. niti bijel niti crn. Koji je možda izvan matematike sebe, krajnje devijantan.. od razine najcrnije crne, do apsoluta bjeline. Matematika u službi samo održavanju balansirane stabilnosti što manje rezonancije sivila. Svatko je uglavnom neke nijanse. Sive. Po moguće, enormnom trudu. Nalazi se, mijenja nijanse, imaginarno pridodaje boje monokromatici.. no "izvan", uglavnom, moguće postoje i neki sjebani, koji ne da znaju.. znanje je relativno, nedokučivo.. imaju određeno poimanje sebe kao moguće varijabilnog na bilo koju stranu margine.. od bjeline do crnine. Ili vice versa. Nisu "emocionalno intelektualna".. ili vice versa.. stabilnost pozicionirana u određenoj nijansi, već oscilacija kojoj niti po samoodživosti maskiranjem, nije bitno gdje se nalazi. "Autodestrukcija kao konstrukcija". Niti crno niti bijelo, štovanje entropije, jednako kao i života. Gdje god na skali bila, samo je. U zadanom trenu. Kmečanje, histerija, panika, ugoda, mir, zadovoljstvo, patnja, ljubav, mržnja..... izvan matematike, sasvim svejedno. Sve-jedno.

Seruckam i ja.. "pomalo".. no.. U civiliziranom, kulturnom, uvijek s pvc vrećicom u ruci, kratkim crtica, skrivanjem ukiseljenih, rupa punih slijepljenih čarapa "osobnostima" interakcija.. govno bez mašnice, postalo je dio rariteta. Možda se netko nađe bizarno (što ga čini ili ne bizarnim?) pozvanim za progutati isto i unutar varenja i shvaćanja modela gutanja, reagirati impulzivno.. barem civilizirano, kulturno.. s pokojom kraćom crticom izbacivanja svojeg ja, koji ne razumije čemu to izazivajuće govno. Od kuda/koga pravo. Nije halal.

Drame i ekstremi su super. Oscilacije izvan zone komfora stabilno sive. Mogućnost "budnosti".. ili "uspavanosti", zavisno od kuta percepcije. Pop-hard-corn. Bez obzira na taštini simpatično estetski potrebne, ne nosim crne leće.. ima već podosta. Neka nedefinirana, atipična, moguće psihosomatska alergija, izazvala je, izaziva - "vidiš", možda bi trebalo probati ponovo testirati obrazac - konjunktivitis do razine potpuno crvenih bjeloočnica. Estetski, okolini još zanimljivije od crnih leća. Automatska definicija po estetici.. te, tek onda po matematici. Gotovo nikada s isključenom matematikom. TI oblici, o(d)tpuštanja nisu socijalna vještina. Nikako. Osobni, tajnovito mistični moral.. ne moralnost. Jadajadajada. Nije kvota u "očekivanju".. samo golo (seruckanje) gov.. Matematički naputak određenog %ka vrlo vjerojatne nepotrebnosti/neiskoristivosti/nehranjivosti čačkanja. No nikad se ne zna. Da je bar moguće pitati pse, što ima toliko privlačno u mačjem.. "izbačaju". Još jedna racionalizacija i model pribrojavanja matematici pozitivnih i negativnih misli. Pitanju što s njima.
__________________
This is not an exit.
descender is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2017., 00:00   #171
A od ćega ti bjeźiś?
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2017., 02:32   #172
Quote:
descender kaže: Pogledaj post
......
Desinkronizacija mozgova.
Sve u životu, među ljudima može biti i ostati jedino to, vlastita interpretacija. Kao netko tko se bavi ljudskom psihom, imam set gumbića u mozgu koji zasvijetle crveno. Prvi gumbić se upali. Ne pretpostavljati, pitati. Poruka prenesena, registrirana. Drugi gumbić se pali. Ne vrednovati informacije. Treći gumbić se pali. Pazi na kontratransfer. i tako blabla unedogled. Iscrpljujuće, u jednom trenu samo stop. Gumbići utihli. Restart, punjenje baterije. Supervizirano. Sjediš kraj ostalih proučavatelja psihe, svaki sa svojim iskustvom, svjesni da deficit uvijek postoji, bez obzira što nakon 8 sati radnog dana provedenog s ljudima, se nađeš u svoja 4 zida, svaki slučaj ti opet prolazi glavom, flashbackaš unazad, prisjećaš se. Što s 9im, kako pristupiti 74om. Najradije bi da možeš iskočiti iz vlastite kože i vriskati do iznemoglosti. Ali to ne radiš, ne krpaš se, nego se obnoviš iz temelja ili nadogradiš. Svjestan vlastitog deficita koji ne može pojmiti tuđi deficit. I spustiš glavu na ruku jer si svjestan da ona/j nasuprot tebe, sljedećeg dana, 9i, 74i, ne shvaća (a niti je dužan shvatiti), da si i ti samo ljudsko biće. Onda se sjetiš da je ostalim "brojevima" dovoljno samo da ih saslušaš, čuješ, shvatiš dio, reagiraš suosjećajno...kakogod. I onda nastaviš dalje. Tako da da D., nitko se ne može 100postotno staviti u tvoj položaj, niti tuđi. Nije niti bitno doseći 100 posto. Bitno je htjeti i dati od sebe, za druge, ne radi sebe, jer jedino to ima smisla, jer jedino tako možemo svi biti cjelina. Nitko ne posjeduje čarobni štapić, niti zna tajnu vještinu. Moguće to ni ne postoji. Moguće da će postojati, jednog dana, možda. Jednog dana je samo to, jednog dana, dok svaka sekunda sadašnjosti postoji i ostaje prošlost. I onda još jedan radni dan, pitaš se kako pomoći "brojevima" 6, 27, 62...da budu, žive u sadašnjosti, daleko od trauma iz prošlosti. Trauma koje kad čuješ, s onim deficitom kad si svjestan da ćeš osjećati samo 5 ili 59 ili 82 posto, moraš registrirati još jedan gumbić u glavi koji te upozorava da si samo ljudsko biće. Da smo svi. Svi smo u repeticijama neki manjim, neki većim. Neki od nas smo u repeticijama tuđih repeticija jer smo kao proučavatelji ljudske psihe to odabrali. I svašta neodabranoga je došlo u paketu s odabranim. Ali i to je ok, jer smo i to odabrali. I onda ti kažu da moraš misliti na sebe, da ćeš izgorjeti. Pa izgoriš, pa se kao feniks vratiš. Nema opcije izgori i gotovo. Jer dok ti izgaraš u vlastitom izgaranju, pali se još jedan gumbić koji te upozorava da su 7godišnje dijete u Siriji "regrutirali" u vojsku ili idemo bliže, najbliže, u krugu par kilometara, da su lovci poubijali fazane iz potrebe za zabavom. Ili idemo još ekstremnije, gumbić upozorava da negdje u zatvoru sjedi još jedan produkt društva, ubojica, pedofil, silovatelj..., pa se pali još jedan gumbić: ok je pokušati imati razumijevanja i za njih, ok je pokušati pomoći....shvaćaš kako ljudska psiha funkcionira, shvaćaš od kuda proizlazi nerazumijevanje tebe. I sve je to oko. I onda se opet nađeš u 4 zida svoje sobe, opet flashbackaš unazad, jesam li ovo učinila dobro, što sam mogla učiniti ovako, zašto sam ono učinila onako...pa se pali sljedeći gumbić...blabla...ovaj put ne seruckam.
Samo glupava, nebitna crtica iz dnevnika, prvenstveno ljudskog bića.

back ot:
Maystor je postavio konkretno i razumljivo pitanje, bez da je reagirao (ako zanemarimo da je ignoriranje isto reakcija lol) na ono što sam napisala. Mislim, ako već postavljaš pitanja u želji za odgovorom ili savjetom od strane forumskog čitateljstva, onda moraš dati i input na napisano.

Čini mi se da će ubrzo life coachevi početi nuditi seminare: kako komunicirati online. Misha mu, sad sam dala ideju life coachevima. Još jedno ubiranje novaca iz džepova građana.
kikakm is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2017., 07:17   #173
Kika, cini se da ovo sto ti radis upisima , gdje veoma cesto koristis indirektne provokacije i ad hominem napade na mene osobno, da to postaje povremeno i neugodno, ne znam koji je uzrok tvojih frustracija, ali smatram da to trebas rijesiti sa sobom, a ne provociranjem mene {ili bilo koga drugoga}
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2017., 09:51   #174
Quote:
The Maystor kaže: Pogledaj post
Kika, cini se da ovo sto ti radis upisima , gdje veoma cesto koristis indirektne provokacije i ad hominem napade na mene osobno, da to postaje povremeno i neugodno, ne znam koji je uzrok tvojih frustracija, ali smatram da to trebas rijesiti sa sobom, a ne provociranjem mene {ili bilo koga drugoga}
meni se, pak, čini da ova tema nije mjesto za eventualne međusobne razmirice/nesporazume. za to imate pm, a ako smatrate da ni to nije dovoljno, slobodno prijavite post, te ostavite moderatorima da se bave tom problematikom.
poštujte forumska pravila i ne pretvarajte teme u vlastiti ring za obračun s pojedinim forumašima. hvala.
__________________
Kad si sretan lupi glavom ti o dlan.
Azz is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2017., 11:05   #175
Quote:
The Maystor kaže: Pogledaj post
Kika, cini se da ovo sto ti radis upisima , gdje veoma cesto koristis indirektne provokacije i ad hominem napade na mene osobno, da to postaje povremeno i neugodno, ne znam koji je uzrok tvojih frustracija, ali smatram da to trebas rijesiti sa sobom, a ne provociranjem mene {ili bilo koga drugoga}
Maystore, nije nikakav napad na tebe u pozadini. Krivo si protumačio bit napisanoga. Što je i moja greška jer nisam dobro procijenila način vlastitog izražavanja tj. kako će biti protumačen. Čari online komunikacije. Pokušaj razumijeti da kad konstantno primjećujem veoma slične upise od strane tebe, što se tiče onoga što te brine, tišti... i ako time tražiš reakciju, savjet čitatelja da se onda i očekuje da se izraziš putem odgovora na nečiji odgovor tebi upućen. Komunikacija je dvosmjeran proces, ako nije u službi monologa. Ako je upisano zvučalo oštrije ili provokacijski, namjera nije bila loša, već da trgne nešto u tebi. I evo, reakcija je, barem neka. Ako ništa drugo, izrazio si svoje mišljenje, jasno i kratko.
Quote:
Azzura kaže: Pogledaj post
meni se, pak, čini da ova tema nije mjesto za eventualne međusobne razmirice/nesporazume. za to imate pm, a ako smatrate da ni to nije dovoljno, slobodno prijavite post, te ostavite moderatorima da se bave tom problematikom.
poštujte forumska pravila i ne pretvarajte teme u vlastiti ring za obračun s pojedinim forumašima. hvala.
Nema potrebe za ikakvim razmiricama i obračunima. Barem ne od strane mene. Ne komuniciram na način prepiranja, nametanja, svađanja i sl.
Ima previše ozbiljnih s(r)tanja svijetu, da bi se otvarali bespotrebni, sukobi i sl. Ja sam samo pacifistički orijentirano govance

Vratimo se na temu, od negativnih, preko pozitivnih i dalje nastavimo s negativnim mislima, tematskim of course
kikakm is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2017., 22:35   #176
Quote:
kikakm kaže: Pogledaj post
....
Desinkronizacija mozgova. Ne nužno. Kod sinkronizacijskog procesa, mjeri se različitost između postojećeg istog i postojećeg promijenjenog.. uz nepostojeće, nadodano, novo, sada prisutno. Nadopuna, ili definirana različitosti kao akcija potrebne sinkronizacije, ne možda desinkronizacije. Informacije ne može upravljati sinkronizacijom, ljudi mogu. Možda. S malo mašte i još ponešto, možda bi mogli "negativnost" iskoristiti kao kvalitetniju sinkronizaciju od iste u slučaju, na prvoj procjeni, neželjene odbačenosti iste. Po odbačenosti, fokus se samo okreće na program, konstantne procjene mjerenja, razdvajanja, skeniranja informacije od spama, malwarea, adwarea.. 0-day exploita.

Upis koji direktno ključnim riječima ili poznatim formama, nema veze s temom, bilo bi offtopičarenje i desinkronizacija linearnosti topika. S druge strane, ako se dozvoli mogućnost dualizma (hvala Azz), isti upis može poslužiti (teorijski) kao poticaj, nadopuna.. dobra volja, "različite istosti".. Sinkronizacija. Ne (nužno, ciljano, namjerno, namjenski..) offtopič(k)arenje. Možda baš suprotno. Praktičnije se (teoretski) naći prozvanim i dignuti zastavicu uvrede, netočnog navoda, izokrenutog mišljenja, rečenog, napisanog.. samo u službu provokacije.. tražiti pravicu po uvredi časti.. nego probati zadržati fokus i primijetiti kako je druga strana (potreba primjetnosti druge strane na više modela), bez obzira na moguću nespretnost, nesretnost "izbačaja".. možda "uvredom" i automatskom potrebom reakcije na obranu.. "pogodila baš tamo gdje boli". Više ili manje namjerno, u primarni layer komunikacije.. nespretno i nesretno.. dignula problem moguće drugoj strani potreba za "riješiti" (možda samo o istome prokomunicirati s nekime.. eksterno, ne opetovano interno.. niti slično). Pomalo je glupo "pisati" (nekoliko rečenica, zareza, "navodnika", velikih slova na početku rečenice, razmaka.. kao "pisati".. izvan crtica "glossolalia komunikacije") na topiku "o.. negativnim mislima".. i uvrijediti se kada netko nepozvan uđe (ne može uči bez povratne reakcije) u "zonu komfora" i "iz iste", pita pitanje, pita za mišljenje, postavi (samo) tezu, viđenje.. oko nečega, "što s time".. kao nečega moguće potrebno za "riješiti".. govoriti o tome otvoreno, "sukobljavati se" kao alatom izazivanja propitkivanja...... Negativne misli, negativni modeli, negativni loopovi, negativne ruminacije, opsesivne misli....... što s njima? Ispljunuti ih otvoreno, javno, izbaciti, izbljuvati na površinu, na hrpu? Ako ne potaknuto sobom onda po nečijem "negativnom" pozivu na isto, kao obliku interesa? U digitalnoj formi iza ekrana, tipkovnice, iza avatara, iza nicka, iza persone avatara-nicka.. napraviti isto "na štetu", ugled, moguću, zamišljenu razinu "ne/lajkanosti" persone nicka-avatara.. ne kao neki gubitak, poraz, ogoljenost.. Valjda. Poistovjetiti se s avatarom.. bilo digitalno bilo "irl".. i nači se (braniti čast i ugled) uvređenim na načije dovođenje u pitanje istog.. njegove prezentacije, ne njega kao neupitnog, realnog, temeljnog.. samo kao ne baš racionalno odbijanje "poziva ili pitanja o mogučnosti, postojanja čovjeka ispod modela". U krajnjem individualizmu, kao "konformizmu", najteže, za uopće prepoznati ja, ispod (nekog od) avatara "ja".. kao nekakav divine paradox. Negativne misli i što s njima? Čije negativne misli? Koje i kakve? "Nije bitno, negativne misli generalno. "Što s njima", kao socijalna ideja, model primjene. Neki praktičan neurolingvistički autohipnoza (repeat 3 times : "I am unique snowflake and I deserve..") model.. zatomljavanja kao rješavanja. Ne "što s njima" kao određivanje ili govor (kao metoda "rješavanja" ne istih.. se istih) o istima."

Staviti se u nečiju galaksiju ili nekoga, po odobravanju "oblika istog", kao mogućeg gosta sposobnog i spremnog za (trampu iskustva) snalaženje se bez panike devastacije interijera.. željeti postaviti u svoju zvuči simpatično, no ne baš realno. Ako je na primarnoj logici pojmljeno kao razumljivo nerealno; upitno je čemu opetovano čuđenje i gadljivost na sveprisutnost "samizma" unutar, tek s povremenim, manjim ili većim sudaranjem s dragima.. ili češće, moguće, mrskima. Dragim ili mrskima čija je realno.. apsolutna nepoznatost.. u biti, moguće primarna, inercija refleksije. Interakcije, nadopunjavanja.. Bez nepoznatosti i varijabilnosti, ne bi bilo iznenađenja, promjena, ciklusa otkrivanja nekoga ili otkrivanje sebe na nečijoj različitosti, ne bi bilo frustracije, straha, opreza, kalkuliranja.... kao negacije ili poticaja za biti ovakav ili onakav, svejedno.. ne bi bilo.. ničega osim statike istosti. Beživotnosti u izuzeću oscilacije između dvije "različite" paralele, jednako udaljenje od equilibriuma centralne statike.

Negativne misli, što s njima? Iskorištenost, kao i pozitivne? Matematički, identične i sobom kreirane kao baš takve. S nekim razlogom, svrhom, preciznom smislenošću.. moguće. Bez matematike, bez modela, nemaju definiciju, niti su "negativne niti pozitivne". Pozitivne također. Iskorištenost povodom čega i na koji način kao možda "bolje" pitanje. Bazirano na tome, matematički model komunikacije i izmjene iskustva prenošenjem ili utakanjem svojeg "ja" u kolektivno, kao najviša razina racionalnog očekivanja. Problem je, možda, u poimanju očekivanja. Ili transformaciji očekivanja određene istovjetnosti iz kolektiva, ulaganjem, utakanjem se u istu.. u "objektivno" očekivanje refleksije, po modelu svoje mentalne, predodređene zadanosti. Izostanak otvorene komunikacije, dijeljenja (ne površnih, kamufliranih, trivijalnih) "negativnih misli".. deficit takvog obrasca otvorenosti i ranjivosti.. briše smislenost moguće sasvim racionalnih "negativnih misli", njihovu samo kao alata, pozitivističku ne/iskorištenost unutar kognicije...... Pretvara ih u linearnu "ruminaciju".

Predodređena zadanost, sposobna nadogradnji, manipulaciji, mijenjanju, prilagođavanju.... "Rad na sebi" u korist kolektivnog perfekcionizma. "Rad na sebi" po naputku i osobno-društveno rezoniranom očekivanju, ne na propitkivanju i dovođenju svega u pitanje, borbenost umjesto prilagodljivosti, održivost upitnosti umjesto autohipnoza maskiranja "neupitnosti"....... Kao dvolično, krajnje, zakamuflirano egocentrično.. ili moguće, samo meni osobno nerazumljivo ako iz bilance "izvučem svoje ja", koje uvijek nešto radi poradi nagrađivanja se ili nagrđivanja se, zavisno od uspješnosti ili neuspješnosti "ja" plasmana. Moguće (mi) "fali emocionalni faktor". Ili znam računati bez matematike, te mi je "emocionalni faktor" više "primarnijeg izgleda" od algoritmičkog. Možda je "ego death", bez obzira na to što u teoriji zvuči simpatično, poput mijenjanja razumijevanja na nekom kvalitetnijem modelu od glosolalija simbolike.. u praksi, "najgora iskustvenost" koja se kao jedna od rijetkih; ako se desi, neprogramirano i neočekivano.. naredno i ikada zapravo, što dalje to manje.. nepojmljivo, nerazumljivo, racionaliziranju imuno, matematički neponovljivo ili izvedivo.. krivac za "devijaciju uvida" u pozitivne i negativne misli.. te po devijantnom uvidu, upitnost manipulacije devijantnim nizom informacija....
__________________
This is not an exit.
descender is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2017., 22:36   #177
Pojedinac, po inputu trena, može slušati 9og, 33ćeg, 118og, danima, tjednima, mjesecima, iznova i ponovo, vrtjeti se u nadograđivanju.. dok ne ("epiphany tren") "shvati" isto kao forsirani obrazac bez ikakvog prepoznatljivog taktilnog podražaja. U momentu "shvaćanja", s još uvijek "empatičnim" osmjehom na licu u trenutku "zajedničkog dijeljenja" trena, "sebstva", kontra/transfera".. poimanje kazališne (ili koje, kakve već forme) predstave, apsolutne daljine, nikada zapravo osim "po želji" kreirane blizine, i osim matematike nedopiranja ičega izvan matematičkog modela međusobne iskoristivosti, dnevne nadnice od uprave kazališta.. kao eksterno, imaginarno, percipiranje sebe "kao" bio-mehaničkog stroja koji u pogonu, pokretu.. koji za moment, za automatiku pokreta, inercije.. koristi operativni sistem, algoritme, mehaniku, hidrauliku.. biokemiju.. koja.. ups.. fuck.. moguće se istrošila, mjerač ne radi.. nije dostatna za sve sisteme u kojima su automatikom, prvi uštede radi, isključeni oni simbiotički, kojima se "paranoidni android bez emocija", zadržava u "simulaciji emocionalne simbioze".. koja mu pruža impulzivnost aaaahh, dubokog udaha i bez obzira na karakter poticaja istog, kao živosti, uživanja u istome, fuć(i)kanja ili pjevušenja pod tušem, pošalice, komplimenta, osmjeha, pridržavanja vrata, ustupaka na svoju štetu, lijepe riječi bez predodređene namjere benefita.. sve ono što "normalan, funkcionalan android.. kao.. radi". Po "epiphany trenu", ako baš nije uporan nastaviti u revijalnom tonu sanjanja.. ne može kreirati ono što ne postoji. Može zamisliti i uvjeriti se da je u krivu (ili pravu..), da..... no taktilnost ili osjetilnost, osjećajnost je krajnji sud. Kako čovjek (ili android) zna da osjeća? Mora li znati? Može li osjećati, bez da zna. Postoji li uopće ("stupor") bez da *zna*.. sve što zna, što ga čini.

Paralizirajuća depresija izazvana "neimanjem ili nedopiranjem, nedostupnosti emocionalnog sklopa.. ili kemijskog, neurotransmiterskog burst-nog overloada, curenja, problema kapaciteta, pohrane, transfera..", kao psihološka ili biokemijska devijacija? Psihijatrijska? Nije niti bitno. Bitnije što s devijacijom. Opetovano, repetitivno, praznom algoritmičkom brojalicom. Pitanje iz generalne, praktične primjenjivosti : "da se društveno aktiviram, iscicam neku opsjenarsku formulu.. dok traje, traje. Da se nasmijem, osmislim koju lovačko/ribičku formu, na analizi pronađem obrnutog spola, uma, interaktivnosti pogodnog suprotna spola (ili možda istog? ) simbionta.. iscicam formu interakcije dok traje? Naštancam pokojeg malog devijantnog, nasmijem se i razveselim xyt puta istim/a, zaglumim ili plasiram, upalim, odradim model najboljeg tate ikad.. do trenutka praznog pogleda u iste, bez ikakve rezonantne oscilacije. Dok traje. Možda da iskombiniram sve modele, uključim neku mentalnu plasiranost, udubim se u ouroboros konzumerizam, sljubim poimanje prepoznavanja se u stvarima i objektima. Možda se i nešto sporedno, pride, spontano desi, nešto neočekivano. Da si nametnem mogućnost mistike kao cilj. Ili da poštedim okolinu moje založenosti, koja se kasnije, po slobodnoj procjeni, okoline i moje osobno, negdje naredno ispostavi kao daleko destruktivnija nego konstruktivnija. Da u startu probam s destrukcijom? Možda se.. po mistici.. negdje naredno sumira kao konstruktivna?"

Ma ne. Probali smo i to. Varijabilno, nebrojeno "ne pamtim, brojim" puta. Destrukcija je poprilično garantirana i linearna. Uvijek ostvariva i nikada iskoristiva. Da probam s neiskorištavanjem? Probam bilo što bez opcije iskorištavanja? No nije li to sanjarenje, zapravo ego-inercija koja isključuje poimanje onog trena što onda kada "kemija" iscuri. Ne bi li to bilo, nakon xyz takve repeticije, prepoznato kao čista zaboravi-come again ego-matematika. Centar gnjusobe svakog narednog poimanja.. nakon kojeg nekim trollanjem na forumu, preko nekog pitanja, šireg opsega od forme pitanja, u globalni tok informacija, ne radi sebe, već zašto ne forme.. ne postavljaš pitanje u iščekivanju odgovora, nego istim zapravo "odgovaraš off crticom".. "daješ" osoban primjer, bez tenzije, očekivanja, samo "nu, pa vidi, što´š, hoćeš ili ne" širenja poimanja *problema* i pitanja se što i kako s istim. "Nagovoriš" li istim, bilo isto istina ili apsolutni, maštoviti, random pokupljeni, mutageneza-irani nonsens.. "psihologa" da se otvori, da izađe iz forme stručne literature kratkih, analitičkih crtica "savjeta".. da bez obzira na "nebitnost i glupavost" digitalne forme interakcije; "oslobodi se" i "postane" prvenstveno ljudsko biće, sa svim svojim "tajnim (znanjem) problemima" zatočenim u kapsulu prisilne (se) zatvorenosti.. nisi ništa napravio. Iako jesi. Dinamika "je neupitna". Osobno crpljenje iz istog.. bilo isto takvo ili ne, dobro ili loše.. te kako se nositi sa "dobrim" i "lošim" mislima, djelovanjima, obrascima, repeticijama...... koje neupitno, više-manje djeluju i funkcioniraju izvan same osobe "sa svojim problemom".. je; upitno.

Pored toliko eksternih upitnosti, dualnosti, dvostrukih mjerila, anti-logičnosti, neljudskosti, ispraznosti, površnosti.... potrebe modela i stabilnosti generalne "negativnosti" u jednom grandioznom kovitlacu.. bilo bi "glupo", zadržavati fokus na neki svoj.. mentalni loop. Ovakvo ili onakvo djelovanje, kao jedino čini se smisleno, bez obzira da li je iskoristivo u formi "ok je pomoći ili ok je odmoći".. bez obzira na osobnu ne/iskoristivost i osoban stav o "smislenosti ili nesmislenosti", "potrebnosti ili nepotrebnosti", cjeline krutih individualaca koji najviše što izvan seciranja "eksternog" kao iz konteksta izvučene sobom filtrirane prepoznatljivosti, karakterizacije sebe.. mogu je, po određenoj osobnoj iskoristivosti, ponuditi sebe.. do zadnje.. ili barem predzadnje, kapi krvi. U jednome nedefiniranom trenu, sasvim istome kao i svim burnim, staloženim, ne/željenim.. ovako ili onako karakteriziranim trenovima prije.. zadnja kaplja krvi.. ili predzadnja.. u apsolutu statike mijenja kemijsku formu isključivo po rapidnim xyz faze entropije zakonima.. dovođenja svega na marginu equilibriuma. Što je onda bitno, kome, kako.. negativno ili pozitivno, potrebno, nepotrebno, smisleno, besmisleno.. Tko onda osim moje, sada/tada neprisutne, neupitne, manje ili veće, protekle značajnosti.. mjeri sebe unutar ili izvan matematike. Sve se svodi na širi model postojanja bez definicije. Bez potrebe utjecaja, bez potrebe ostavštine, dovođenja se u red ili autodestruktivne raskalašenosti...... "JA" egzistira na značaju koji ne postoji. I to nije problem. Problem je (samo možda) kada "JA" ukrade cijeli život, poimanje istog ikako "realno" ("bez ja"), cijelo postojanje.. uopće kao primjetnost, bez (berem jednom, izvan.. kao temelj unutar dualnosti) definicijskog, uniformiranog, defanzivnog, repetitivno autosugestivnog i ne baš nešto previše, izvan konzumeristike maštovitog.... ja. Entheogen kao poveznica sa (t.o.)life.. unutar (t.o.)knowledge "izabranosti". No.. nismo svi isto (kemijski?) izbalansirani. Osim moguće, više manje sinhroniranosti ili uopće, ideje o sinkronicitetu razumjevanja.. baziranog na jezičnoj dostupnosti izražavanja.. straha izražavanja, straha od otvorenosti, izraženosti.. "straha od straha".. matematička uloga simbioze, kao univerzalna uniteralna spoznajnost.. ne može imati opoziciju. "Kada je i ima (ona uvijek *ima*)", matematika ne poima ili uglavnom samo po potrebi seciranja, krivo interpretira, decodira, decripta, protumači.. te na istome, kao takvome, "odabere" ili "odbaci".. osobno primarno, uniteralno.. "suvišno" ili "iskoristivo".

Bježati od algoritma kronične, konačne prepoznatosti sfere, trena, konstante.. apsoluta odustajanja i stuporne nemogućnosti pokretanja se na ikakav oblik inercija za bilo što.. maskiranje i prepakiravanje "dnevnih" kretenizama sebe i svega oko (ah, solipsistički centar svega) sebe, u raznorazne, šljokičaste duginih boja kutijice.... kao odgovor na konkretno i razumljivo pitanje.. moguće (nikad se (nitko nikoga) zna.. na što/koga/kada je tko mislio, čak i kada je precizirano) ne postavljeno meni.

Svatko nekom građaninu, na neki način više ili manje tajno, čeprka po džepu.. prije; rjeđe za ili nakon; ovakve ili onakve usluge. Najsumnjivije je kad je nešto đabe. Posebno ako se radi o nekom "za tvoje, samo, isključivo tvoje, naj-dobro" obrascu usluge.

Problem ovisnosti o ja, o konzumaciji čačkanja po njemu, igranju se njime, navlakuše se na njega, skidanja s njega, potrebe o potrebi istog, uživanja u navučenosti, uživanja u potrebi skidanja, uživanja u modelu prisile, uživanja u oslobađanju prisile, uživanja u mogućnosti izmjene, uživanja-uživanja.. uživanja bespotrebnog, suvišnog drobljenja.... Previše uživanja kao problem. Previše sebe, kao uživaoca. Svako uživanje za spoznajnost mora imati kontrast. Kako se riješiti negativnih misli? Manje (mogao sam {silly me} "odgovoriti" s dvije riječi) kontrasta. Bizarno "pretpostavljam".......
__________________
This is not an exit.
descender is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.03.2017., 14:38   #178
Moram priznati, svaka čast Azz što imaš volje sve ovo čitati. Uz obitelj, posao...i onda još moraš trkeljanja trkeljastih ljudi iščitavati.

Quote:
descender kaže: Pogledaj post
....
Osobno, primjećujem da se u današnje vrijeme komunikacija koristi između ljudi kao neki oblik nadmetanja, šamaranja uvredama, dizanjem svojeg ega, vrednovanjem vlastitih mišljenja kao jedinih ispravnih...Svi imamo svoje faze prolaska kroz slično, ali jednog dana, s iskustvom, čimegodveć, shvatiš da je to sve tako površno, bespotrebno, da samo izaziva nemire, svađe. Komunikacija bi trebala zbližavati ljude, ne ih udaljavati. A danas toliko problema među ljudima proizlazi iz neznanja kako komunicirati. A zapravo je tako jednostavno, zahtjeva da samo izađemo iz vlastitog ja, na tren barem. U cipele druge osobe. Provokacija, kao metoda, kao što i ti kažeš, samo da "pikne u pravo mjesto". Ne radi vlastitog naslađivanja i sl., nego radi druge osobe,da se trgne. Nije za svakoga provokacije dobra metoda....blabla...

Vezano za negativne misli, loopove, ruminacije, misli...kao izbljuvak. Nikada nisu izbljuvak, jedino ako ih osoba tako percipira. Iz izbljuvka proizlazi autentičnost, opipljivost, realnost. Tu "negativu" iskoristiti za sebe, povodom sebe jer jedino kad imaš sebe, možeš sebe dati okolini. Naravno, tko sebe želi dati okolini, s obzirom da većina želi sebe ostaviti sebi. "Precious" ego. Ne negativu isforsirati u pozitivu, ne nešto prepakiravati, potisnuti. "Negativno" i "pozitivno" čine cjelinu. Stvar je samo u tome da ako osobi njena "negativnost" ne dozvoljava da bude ono što je i da bude zadovoljna sa sobom, itd., da se onda s tom "negativnošću" nešto napravi. Nema napretka ako se ostajaje u stanju stagnacije. Vezano uz sve u svijetu, općenito. Ljudi su različiti, netko iz negativnosti crpi energiju za dalje, nekoga imalo negativnosti sputava, onemogućava da njihovi potencijali izađu na vidjelo ili čak do te mjere da ne uspijevaju funkcionirati u svakodnevnim situacijama. OKPi, socijalne anksioznosti, depresije, raznorazne fobije, panike...plodno tlo za razvoj negativnih misli. Ono što je dobro, je to što postoje psihoterapijske metode (bkt), s kojima se takve misli mogu preusmjeriti, suzbiti, itd. No, problem je kad se radi o čitavoj, kompleksnoj strukturi ličnosti, pogotovo kod poremećaja ličnosti. Uglavnom, da ne trkeljam detaljnije bespotrebno, primijetila sam da je netko jasno objasnio na prethodnim stranicama metode, ako koga zanima. S napomenom, ne pali sve kod svakoga.
Ako si doživio ego death, ali se nakon, bez uspjeha da se ponovo regeneriraš, izgradiš...s čitavom iskustvenom promjenom, onda je negdje nastao kratki spoj, neki dio, nešto.Nešto, nekako moraš razraditi, povezati, ukomponirati, ne znam uopće naći pravi izraz za to....trkeljam.
Nakon razrađenijeg opisa i davanjem iskušanih primjera, mi je malkice jasnije tvoje stanje (opet samo moja percepcija jasnoće). Extremely complicated indeed. Za razliku od Maystorovog, gdje je samo malen dio njegove reakcije na moju "provokaciju", bio nekako dovoljan, jasan. Djelić srži problematike.
Paralizirajuća depresija izazvana "neimanjem ili nedopiranjem, nedostupnosti emocionalnog sklopa.. ili kemijskog, neurotransmiterskog burst-nog overloada.... hmmm, interesting.
"Nagovoriš" li istim,.. "psihologa"... reciprocitet, doduše, komplicirano...
"JA" egzistira na značaju koji ne postoji. I to nije problem. Problem je (samo možda) kada "JA" ukrade cijeli život..., aaaa, pno, donekle razumljivo mi st(r)anje. Slične problematike. Samo jedne od. lol
Bizarno.
kikakm is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.03.2017., 08:09   #179
Zasicenost zivotom, zasicenost jer zivot rijetko nudi ugodna iznenadjenja.
__________________
Covjek sam - Ne mrzim i ne zasluzujem biti zamrzen
Sloboda Prirode - Svijet s maskama nije prirodan svijet
Provedi vrijeme u Prirodi - Upoznaj ju cijelim Srcem
The Maystor is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 08:06.