snovi

[samurajka1]

neznam gdje da drugo postavim ovu temu ako sam pogrijesila molim da je prebacite gdje treba

..on je bio ljubav mog zivota,moj zivot
kao i sve velike ljubavi nismo uspjeli ostavio me i otisao
udala sam se i nakon dvije godine on je poginuo u saobracajnoj nesreci
tada pocinju snovi svaku noc dolazio mi u u san nista ne govori samo me gleda..ja placem
tako par noci ...nakon nekog vremena uzima me za ruku,ljubi me ja se gusim u suzama
trajalo je dobru godinu dana svaku noc na kraju sam zavrsila sa 48 kila i gomilom nezadovoljstva u zivotu i istim svjezim osjecajem ljubavi kao i prvog dana
neko vrijeme ti snovi su prestali da bi opet u san mi dosao uzeo me za ruku i pitao jesam li mu ja ovo napravila misleci na njegovu nesrecu ,klela sam se da nikad nisam njemu nikakvo zlo pozelila (a stvarno i nisam ) pogledao me i znala sam da mi vjeruje
od tada mozda za zadnjih pet godina da sam ga sanjala da me ljubi jednom ili dva puta..zasto mi je prestao dolaziti u san
ponekad imam osjecaj da me ceka uhvatiti za ruku i da odem sa njim
napominjem on je bio ljubav mog zivota ali ja nisam bila njegova
zasto imam taj osjecaj da bas on mene ceka zasto mi je dolazio u snove svaku noc

[neživa]

Nisam shvatila da li ga ti želiš i dalje sanjati ili želiš da snovi o njemu prestanu?
Ukoliko želiš da prestanu, moraš ga pustiti. Ti si stvorila vezu između vas dvoje i on ne može otići dok ga ti sama ne pustiš. Govorim iz vlastitog iskustva. Ja sam izgubila osobu koju sam voljela. Jako sam patila i stalno mi je bio u glavi. nisam mogla prihvatiti da ga nema više. Stalno sam ga sanjala ( skoru svaku večer).Bila sam kao zombi, odvojila sam se od svih, stalno sam htjela spavati jer sam znala da ću ga sanjati.
Ta faza je trajala jako dugo i sve je to počelo utjecati na moj posao, gubila sam prijatelje, gubila sam volju za životom. Onda mi je jedna osoba savjetovala da ga pustim. to mi je bilo smješno, jer kako pustiti nekoga koga nema više. Bilo mi je užasno teško, ali odlučila sam probati. Jednu večer sam mu zapaila svijeću, pomolila se i rekla sam mu da on sada mora ić, zamolila sam ga da ode. da ga puštam jer ovo stanje nije dobro za nas dvoje. Tu večer sam isplakala dušu. nikada nisam tako plakala. nekako sam shvatila da je kraj, da ga nema više i da je to to. Tu noć sam prvi puta spavala mirno , ujutro sam bila odmornija no ikad.
Odmah sljedeći dan mi je bilo lakše, svakim danom mi je bilo sve bolje i bolje. Otada ga ne sanjam više. Ponekad pomislim na njega, ali jave se samo lijepa sjećanja i uspomene.
To želim i tebi.
pozdrav