Ljubavna magija

[Porto]

bas kao sto Glam pise, ta ljubav,
ja tebi ti meni,

je cista razmjena energije...
i to one koju smo svrstali u ladicu na kojoj pise "ljubav"

no ta i takva ljubav nije niti neosobna niti bezuvjetna.
to nije ona ljubav o kojoj se govori u vec od citiranja izlizanoj Pavlovoj poslanici Korincanima.
ona je sasvim unutar okvira ostalih energija u transferu koji podljeze zakonima ovog svijeta.
a u ovom svijetu nista nije besplatno.
ta i takva ljubav je cista "ljubavna magija" o kojoj je rijec na ovim prostorima.
takva ljubav je vezujuca i uvjetna.
mi tom "ljubavlju" vezemo za sebe svoju djecu i svoje bliznje i za uzvrat dobivamo njihove energijice... da bi i dalje mogli upravljati, vladati i kontrolirati.

sjecate li se vlastitih ili tudjih reakcija kada izostane reakcija sa druge strane? kada izostane transfer?
tada je takvo djete "sebicno", "zlocesto" i "neposlusno", a kada je u pitanju partner, kada izostane dnevna doza na koju smo naucili, javlja se uvijek konflikt ili frustracija, a i jedno i drugo samo mehanizam na koji cemo parteru dati do znanja ili nekako isprovocirati taj ocekivani i neophodni transfer. kod izostanka takvog transfera obicno nastaju novokomponirane uspjesnice...
kao kompenzacija.
sve se svadja na kompenzaciju necega cega nismo u stanju sami pronaci Izvor. Onaj nepresusni.
A taj je kako u nama tako i oko nas.
Samo sto ga mi nismo niti svjesni.
Taj potencijal prvobitnog covjeka, da nesebicno daje i vrsi transfer na cijelu Kreaciju, da bude transformator visih oblika energija, odavno je izgubljen i bio je jednim od uzroka covjecjeg pada, jer je covjek, umjesto da ne sebicnog davanja, koristio tu energiju za proces vlastite spoznaje, za kultivaciju vlastitog JA.
Djelovao je prema unutra, egocentralno i poremetio neke od osnovnih kozmickih zakona, sadrzanih u hermetickom aksiomu:

Sve primiti, sve dati i time sve obnoviti.

Nas Univerzum je jedno zivo tijelo, jedan zivi organizam koji je u stalnom procesu evolucije Zivota i u njemu ipak vlada nekakav red, sa strogo ustrojenim hijerarhijama zivotnih valova.
I sada smo zbog tog naseg sebicnog marifetluka osudjeni na vjecno traganje za onim sto nam nedostaje, a to je Ljubav!
Ono sto vjecito nastojimo kompenzirati na ovaj na onaj nacin u ovom svijetu u kojem vlada entropija iliti "pomanjkanje Ljubavi"
Mozemo je i tako definirati osim onog termodinamickog termina.

Tko je od nas u stanju NESEBICNO davati i preljevati oko sebe na svoje bliznje?
Nitko.

Onaj tko jest, taj ne nalazi izvore ljubavi niti predmete transfera u svojoj okolini. On djeluje NEOSOBNO. I spontano. Njemu Ljubav nije napor, jer se sve odvija iovako i onako mimo njegova ega.
Cim pomislimo da nekom "trebamo, moramo" dati ljubav, tu pocinje trznica. Samo sto je nasa zivotinjica vjest trgovac i zamaskirat ce svoje motive u stotine sarenih i srcedrapateljskih celofancica.

Ljubav je sasvim nesto drugo i ona jednostavno nije predmet ovog topica.