|
|
13.12.2002., 16:28
|
#1
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2002.
Postova: 23,398
|
domar
Jedna tuzna pricica...
Domar je jutro jednog dana. Domar je moja prva ljubav, ovoje prica moga zivota. Odrasla sam u jednoj skromnoj Muslimanskoj porodici u predgradju Sarajeva.Posle zavrsene osnovne skole upisala sam se,u srednju ekonomsku skolu. Imala sam srecno djetinjstvo i sve je islo onako kako sam ja zeljela. I jednog prelijepog majskog dana pojavio se on u moj zivot.
Domar je jutro jednog dana. Domar je moja prva ljubav, ovoje prica moga zivota. Odrasla sam u jednoj skromnoj Muslimanskoj porodici u predgradju Sarajeva.Posle zavrsene osnovne skole upisala sam se,u srednju ekonomsku skolu. Imala sam srecno djetinjstvo i sve je islo onako kako sam ja zeljela. I jednog prelijepog majskog dana pojavio se on u moj zivot. Domar tako su ga svi zvali. Bio je zgodan i vesele naravi. Upoznala sam ga slucajno na jednom izletu na Trebevic. Nisam nikada ni slutila da ce postati dio mene, da cu ga voljeti i dace mi nedostajati. Odrastao je u domu za nezbrinutu djecu, i cesto je,kada mu bude tesko, govorio;tesko je biti sam. Nikada nije zelio da prica o svome zivotu. Bili smo dva razlicita svjeta.Vise puta sam pokusavala da odem od njega ,i da se razidjemo, i kada bi skoro uspjela, vracala bi se njemu. Moji roditelji nisu bili zato da izlazimo zajedno. Na sve moguce nacine pokusavali su da se razidjemo. Jedno vrijeme bio je odsutan dvije sedmice , nisam ga vidjala. Bilo mi je tesko. Na odluku moji roditelj, morala sam promjeniti, grad, skolu. Zeljeli su da me udalje od njega. Stanovala sam u Beogradu kod tetke, tamo sam nastavila skolu.U tom trenutku nista mi nije bilo interesantno, uvjek sam mislila na jedno.Zeljela sam da se vratim, ali nisam mogla pogaziti odluku moji roditelja. Danima sam tugovala. U svakom covjeku trazila njegove crte lica.Prolazile su sedmice za sedmicom. Patila sam.Sjecam se Kalemegdana ,i jesenje kise,bila sam zamisljena i nesrecna. Odnekud iz daljine neko me je prozvao imenom.Nisam mogla ni zamisliti u toj monotoniji i bez smisla za zivot, Ponovo on Domar.Nasao sam te Jasmina tiho mije saputao na uho.Mojoj sreci nije bilo kraja.Bila sam srecna i uzbudjena sto ga ponovo vidim.Dani su prolazili, Domar se zaposlio u Beogradu. Svaki dan smo bili zajedno. Nisam nikada vise ni pomisljala da budem bez njega.Stanje u mojoj skoli se pogorsalo,nisam se ni trudila da ucim,svo svoje slobodno vrijeme provodila sam sa njim.Bili smo srecni.A onda sve postarom, njegove slabosti. Napustio je posao.Sve je krenulo niz brdo.Jednoga dana kada sam se vratila iz skole nije me cekao.Na kvaki vrata njegove iznajmljene sobe, bio je papiric za mene.na tom papiricu je pisalo- Mozda ces da me svatis jednog dana ,Volim te Jasmina!Bila sam ocajna plakala sam . Otisao je svojim zivotom da prezivi.Nisam smjela ni pomisliti da cu ponovo ostati sama.Mrzila sam sve, skolu, Beograd.Vratila sam se kuci.Ponovo je jesen 1990,jesen je i u mome zivotu.Bila sam nesrecna, tuzna, povucena sama u sebe. Mojim roditeljima je bilo zao zbog svega.Napokon su svatili da sam odrasla djevojka,i da volim.Mozda bi mi i oprostili pustili me da izlazim, ali on nije tu. Dosla je i zima pada prvi snjeg. Krupne pahuljice kao da zele da zatrpaju grad.gledala sam kroz prozor u daljinu i razmisljala o svemu.Prelistavala sam u sjecanju sve provedeno sa Domarom.A potom telefon je narusio tisinu,i sa druge strane dobro prepoznatljiv glas. Jasmina zelim da te vidim. U 5 na Principovom, vazi?Nisam uspjela ni potvrditi veza se prekinula.Htjela sam da vristim od srece.htjela sam da placem i pjevam. u 5 sam bila na Principovom,Hajdemo negdje na mirno mjesto zelim da razgovaram sa tobom- rekao mije i gledao me pravo u oci.Trebevickom zicarom smo otisli na Trebevic.Oprosti mi Jasmina -govorio je on i nastavio. Oprosti mi sto te nisam mogao zaboraviti. Htjeo sam da pobjegnem od svega. Htjeo sam da ti pomognem da me zaboravis. Mi nismo jedno za drugo, nezelim da propadas uz mene. Na tebe ceka zivot a samnom ga nema. Ja sam od danas do sutra bez zivotnog cilja, i bez volje za zivotom.Tuzno je pricao pricu o svom zivotu. U tom trenutku sam ga voljela jos jace. Prvi put sam ga svatila i cula mnogo toga sto nisam znala, o njemu.Pricao mi je o svom zivotu, bez brata, sestre, oca, majke. Tek tada sam svatila zasto su ga zvali Domar.Zagrlila sam ga cvrsto u zagrljaj i sve mu oprostila.Ti si moj ja imam tebe i ti mene.Volim te Domare. Svati volim te. Dugo smo stajali zagrljeni i stegnuti jednop uz drugo. Plakali smo obadvoje.Zakleli smo se na ljubav i vjernost do groba. Zakleli smo se i gazili snjeg dok nam noge nisu promrzle. Uskoro ce i mrak, a mismo tu na Trebevicu.Svjetla u gradu su popaljena. Ponovo smo zajedno,srecniji nego ikada. Nikada te necu ostaviti Jasmina-Govorio je on. nikada vise bez tebe- pahuljice moja.Svaki dan smo bili zajedno. Bili smo srecni. Prosla je i zima 1991 godine. Voljeli smo se i odlucili smo da se vjencamo.Voljeli smo maj. U maju smo se i upoznali, u maju smo se htjeli i vjencati. A onda tog nesrecnog aprila pocelo je da se puca. Pocinje rat. Srbi su okupirali predgradje. Sjecam se te noci kada sam sa roditeljima otisla u Sarajevo. Ponovo smo se rastali jer te noci nisam mogla da pronadjem Domara.Ponovo sam bila nesrecna i tuzna..Svaki dan je prosao u izcekivanju. Telefonske veze su u prekidu. Neznam nista o svome Domaru.Htjela sam da se vratim ali nije bilo izbora. Morala sam ostati tu gdje i jesam. Prolazili su dani, mjeseci i godine. Mnogo mije nedostajao Voljela sam ga.Dosao je i dan oslobodjenja mog mjesta. Srbi su se povukli, i sve srusili iza sebe. Vratila sam se medju prvima da saznam bilo sta o svojoj ljubavi. Nikoga nije bilo. Niko mi nista nije mogao da kaze. Grad iz filmova strave i uzasa.. Kuce bez prozora i vrata, a vjetar koji ozvanja, kao da prica istinu o ovom gradu.Prolazeci jednog dana kroz grad sasvim slucajno sam primjetila grafit na jednom zidu. Volicu te do groba Jasmina!Bilo mi je drago bio je tu u mojoj blizini i nije me zaboravio? mislila sam sama u sebi.Ponovo moj grad polako ozivljava.I tog prokletog maja setajuci u blizini gradskog groblja, paznju mi je privuklo poljsko cvjece. Nisam mogla da odolim da ga ne uberem. kada sam prisla cvjecu primjetila sam nageti drveni krst, na kojem je pisalo: Domar 25. maj 1992. Neznam kako sam to prezivjela? Neznam kako sam ostala pametna? U ovom gradu niko mu ni ime nije znao. U ovom gradu je bio zbog mene..Uvjek mi je govorio samo me ti vezes za ovaj grad. Nisam nija u tom gradu. Ruze koje sam ostavila davno su uvele. A slova koja sam dopisala 10 MAJ 1971 DOMAR 25 MAJ 1992, mozda ce sprati kisa i vjetrovi. Vjetar i kisa ce to izbrisati. ALI VOLICU TE DOMARE DOK POSTOJIM! i nikada te niko nece izbrisati iz mog srca! Park u Kanadi lisce opada sa drveca, sprema se jos jedna zima. Zima koja ceme podsjetiti na Trebevic. Gledam u daljinu . dok suze mi izlaze na oci, a mala kcerkica me pita: Mama zasto places?
|
|
|
|
13.12.2002., 16:44
|
#2
|
|
I wish I was an angel
Registracija: Dec 2002.
Lokacija: in the heart of my sweety
Postova: 82
|
tužno
__________________
knock, knock, knocking on the heavens door
|
|
|
|
|
13.12.2002., 16:53
|
#3
|
|
Pacijent
|
a jebi ga....  |
|
|
|
|
13.12.2002., 17:11
|
#4
|
|
mala....
Registracija: Dec 2002.
Lokacija: near by...
Postova: 163
|
|
|
|
|
|
13.12.2002., 17:15
|
#5
|
|
Pacijent
|
ima li nesto sto bi ja rekao a da se ti ne nasmijes, a guzo? 
ma vanja je depresivan, da.ali nam ne zeli reci....  |
|
|
|
|
13.12.2002., 17:31
|
#6
|
|
mala....
Registracija: Dec 2002.
Lokacija: near by...
Postova: 163
|
Ma ti to nekako uvijek slozis da se ja odvalim od smijeha... 
...ali sto je Vanji? Ajde Vanja razveseli nam se malo....sto je ovo sad? Sve vas hvata neka Bozicna depresija....
...ajde...daj jedan smile... |
|
|
|
|
13.12.2002., 17:37
|
#7
|
|
Pacijent
|
moze....tebi jedan smile, kad si vec navalila, medi jedno lashko.
|
|
|
|
|
13.12.2002., 17:40
|
#8
|
|
mala....
Registracija: Dec 2002.
Lokacija: near by...
Postova: 163
|
Quote:
Originally posted by TeenSpirit
moze....tebi jedan smile, kad si vec navalila, medi jedno lashko.
|
Mislila sam na smail od Vanje, ali dobro... |
|
|
|
|
13.12.2002., 17:41
|
#9
|
|
Pacijent
|
aha....ok, zajeb'o se jopet. |
|
|
|
|
13.12.2002., 20:29
|
#10
|
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2002.
Postova: 23,398
|
Quote:
Originally posted by Lolita
Ma ti to nekako uvijek slozis da se ja odvalim od smijeha...
...ali sto je Vanji? Ajde Vanja razveseli nam se malo....sto je ovo sad? Sve vas hvata neka Bozicna depresija....
...ajde...daj jedan smile...
|
eto ga... samo za tebe
I opet ca nam Jana zatvoriti temu jer chatamo |
|
|
|
|
13.12.2002., 22:06
|
#11
|
|
Pacijent
|
evo ja cu se truditi sto manje chatati...
ali ja mislim da se chatanje u odredenim granicama moze dopustiti |
|
|
|
|
13.12.2002., 23:14
|
#12
|
|
bezrepa zvjerka
Registracija: Nov 2002.
Postova: 183
|
Tužno i teško za čitanje...
Ljudske su sudbine čudesne. Nikad ne znaš kad će u tvoj život ušetati jedan Domar i za čas u tvom srcu postati "Domaći" |
|
|
|
|
13.12.2002., 23:21
|
#13
|
|
drukqzthinkyrstupidtoo
Registracija: Nov 2002.
Lokacija: Sedela sam za mašinom šila sam
Postova: 152
|
Nije mi se dalo da čitam do kraja... Ubica je baštovan, zar ne?
|
|
|
|
|
13.12.2002., 23:26
|
#14
|
|
bezrepa zvjerka
Registracija: Nov 2002.
Postova: 183
|
Da si pročitao do kraja vjerojatno bi skužio koliko je ti pitanje neukusno. Imaš rečenica koje nisu uvijek fora. Napisao si jednu od njih.
|
|
|
|
|
13.12.2002., 23:28
|
#15
|
|
drukqzthinkyrstupidtoo
Registracija: Nov 2002.
Lokacija: Sedela sam za mašinom šila sam
Postova: 152
|
Jao da pogađam: ubili su baštovana, a ja tako?
|
|
|
|
|
13.12.2002., 23:41
|
#16
|
|
member vulgaris
Registracija: Dec 2002.
Lokacija: Zagreb
Postova: 2,171
|
Quote:
Originally posted by Lolita
:Ali Vanja, prica je bas ok....opet si tuzan....a zasto?
|
Samo malo... Tuz an?!? Svi o Vanji pricate u muskom rodu. Nije li Vanja zensko? Ili, ako je musko, onda je gay?!? A ako je gay, kako su se on i Domar planirali vjencati? Nis mi nije jasno. Je l' to neka neukusna sala?  |
|
|
|
|
13.12.2002., 23:49
|
#17
|
|
Pacijent
|
ON i domar?
|
|
|
|
|
13.12.2002., 23:55
|
#18
|
|
drukqzthinkyrstupidtoo
Registracija: Nov 2002.
Lokacija: Sedela sam za mašinom šila sam
Postova: 152
|
Možda je Domar žensko. Mi smo u osnovnoj školi imali jednu devojčicu koju su svi zvali Žika...
Dobro 'ajde nismo, lažem.
Ko će ove sage baštovanske razumeti...
|
|
|
|
|
14.12.2002., 00:20
|
#19
|
|
mala....
Registracija: Dec 2002.
Lokacija: near by...
Postova: 163
|
Vjerovatno prica nije autobiografska....
|
|
|
|
|
14.12.2002., 00:21
|
#20
|
|
Pacijent
|
Quote:
Originally posted by drukqz bunny
Možda je Domar žensko. Mi smo u osnovnoj školi imali jednu devojčicu koju su svi zvali Žika...
Dobro 'ajde nismo, lažem.
|
 ludjak!
Quote:
|
Vjerovatno prica nije autobiografska....
|
bez vjerovatno. |
|
|
|
|
|
| Tematski alati |
|
|
| Opcije prikaza |
 Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:12.
|
|
|
|
