Samostalan život i odvajanje od roditelja

[nides]

Top teme su ovdje uglavnom vezane za malu djecu i bebe, ja sam ne tako davno prošla sve te brige i probleme ali me sada muči ono što je neminovno u nekom životnom slijedu odrastanja.
Naime, moja srednja kći ima 18 godine, maturantica je, sportašica i nakon mature planira nastaviti školovanje na nekom američkom koleđu, uz punu stipendiju za sportaše.
Od prvog dopisa upćenog skautu, obećala sam sebi da ću učiniti sve da joj omogućim odlazak. Sada kada je dan odlaska, doslovno pred vratima, dovoljno je da pomislim i oči su mi pune suza.
Racio me tjera na akciju, rješavam jednu po jednu potrebnu stvar za njen odlazak, ali onaj emotivni dio -sve u meni se ruši, kida, i što vrijeme prolazi sve mi je gore!
Ima li netko sličnih iskustava?
Kako "preživjeti" odlazak?

[mandy]

Ja sam još daleko od ovakvih problema, iako mi je sad već mučno samo razmišljati o tome.
Znam da će jednog dana otići, a kako se nositi sa emocijama neznam, polazak u jaslice sam jedva preživjela , dan po dan i pomiriš se..

Bez suza ovakve situacije rijetko prolaze, normlano je, isplači se..
(mi živimo iznad mojih, mama plaće svaki put kad se samo spomene da ćemo se mi ili brat odseliti )

[aniano]

ja ti samo mogu reci nesto iz perspektive djeteta koje je otislo od doma, prvo na faks u zg, sto nije isto ko otic u ameriku (ali je isto odlazak od doma), i onda nakon zavrsenog faksa na doktorat u de. moji su se dobro drzali, iako sam znala da je mami daleko od svejedno. zato ti samo mogu rec, ne opterecuj svoju kcer pretjeranim izljevima brige. pa di ces, pa nemoj, pa kako cemo mi bez tebe, pa to je tako daleko. meni je bilo lakse sto je sve proslo easy, meni rastanak nije tesko pao. mami sigurno da je, al se dobro drzala. mm je sa 18 otisao u ameriku na faks, on i nekoliko njegovih frendova. njegova mama kaze da je znala da ga mora pustit iako joj je bilo uzasno tesko jer je ona sama bila jako vezana uz svoje roditelje i nije htjela da joj se obitelj "rasprsi". i sad pati sto smo vani. nemam neki praktican savjet, vjerojatno je kod svakoga drugacije, ali da meni moja djeca za x godina (sad su jos mali pa mi je jos tesko zamislit) dodju s takvim scenarijem, nastojala bi ih podrzat. nakon godina seljakanja po europi, sad mi je nekako normalno zamislit da cemo moja djeca i ja (jednog dana kad narastu) zivjet na razlicitim stranama svijeta....

[nides]

Nema kod mene niti malo cviljenja, ispada brige, nesigurnosti.
Jedino što dobija od mene je podrška - znam da je samostalna, radišna, pametna (pa bože dragi - moja je! ).
Svjesna sam da djeca jednog dana moraju otići svojim putem i da smo tu da ih podržimo u ispravnim odlukama, a ova njena je više nego ispravna, a najljepše od svega - što je to ispunjenje njenog sna!!
Ali da je teško - uff!!
Samo jednom sam joj rekla i to na samom početku - gle, ovo ti govorim sada i neću ponoviti - ne znam kako ću preživjeti aerodrom!! I zaista se držim toga!

[aniano]

nides kaže:

Nema kod mene niti malo cviljenja, ispada brige, nesigurnosti.
Jedino što dobija od mene je podrška - znam da je samostalna, radišna, pametna (pa bože dragi - moja je! ).
Svjesna sam da djeca jednog dana moraju otići svojim putem i da smo tu da ih podržimo u ispravnim odlukama, a ova njena je više nego ispravna, a najljepše od svega - što je to ispunjenje njenog sna!!
Ali da je teško - uff!!
Samo jednom sam joj rekla i to na samom početku - gle, ovo ti govorim sada i neću ponoviti - ne znam kako ću preživjeti aerodrom!! I zaista se držim toga!

onda nemoj ni ic, pozdravite se u miru doma, ako ce to za obje bit lakse. a to sto bi ona sve sama, ma samo ti ponudi svoju pomoc vidit ces, brzo ce to proc i ona ce doc doma za praznike, i razmaci od posjeta do posjeta ce brzo prolazit, a vjerojatno ce i tebi bit lakse kad vidis kako se snasla.

[Death-of-Art]

Odlasci djece su neizbježni i itekako poželjni.
A i normalna je reakcija roditelja da su emotivni tad... pa ipak se radi o velikom koraku.

Sama kažeš da ne sputavaš kćer u njezinoj samostalnosti i to je zdravo.

Isto kao što je tvoja reakcija zdrava sve dok ne prelazi granice kad počinješ sputavati dijete.

Ma drži se...bit će dobro. Neka je ona sretna i zadovoljna.
Budeš se navikla.
(a čuj mene kako serem sad dok ovaj moj nema ni tri godine još uvijek i dok još uvijek izgovara 1000 puta dnevno:"mama, mama, mama"... pitaj isusa koje ću živčane slomove imati kad se oženi )

[La_LuNa]

znam da ti to trenutno nece zvucati kao utjeha, ali, skaci od srece do plafona i nazad sto zivimo u vremenu u kojem zivimo zahvaljujuci skype - u moci ces je vidjeti svaki dan. zahvaljujici voip aplikacijama na smartphone mobitelima moci cete pricati saaaaaatima besplatno (placa se internet promet, a danas ionako skoro svi imaju flat).
da, znam, nije isto kao imati je tu, pored sebe. ali je svejedno odlicna stvar. zamisli samo da vam je jedina komunikacija putem pisama

bit ce sve okej.

[VeronikaN]

nides kaže:

Nema kod mene niti malo cviljenja, ispada brige, nesigurnosti.
Jedino što dobija od mene je podrška - znam da je samostalna, radišna, pametna (pa bože dragi - moja je! ).
Svjesna sam da djeca jednog dana moraju otići svojim putem i da smo tu da ih podržimo u ispravnim odlukama, a ova njena je više nego ispravna, a najljepše od svega - što je to ispunjenje njenog sna!!
Ali da je teško - uff!!
Samo jednom sam joj rekla i to na samom početku - gle, ovo ti govorim sada i neću ponoviti - ne znam kako ću preživjeti aerodrom!! I zaista se držim toga!

Kao majka čije je dvoje djece na školovanju u inozemstvu,a treće je kod kuće,mogu ti reči sljedeće:

Emocionalno, odlazak djeteta boli,ali gori je onaj pritajeni strah:
što ako se nešto dogodi a ja sam tako daleko!
No u 99% slučaja ništa se lošeg ne dogodi i djeca idu svojim vlastitim putem.
Tako i mora biti!
Vremenom to popušta,jer čovjek shvati da nam dijete može jednako uspjeti ili propasti na samo 5 km udaljenosti.

Odlaskom dvoje ja sam pak morala paziti da ne počnem sputavati i gušiti ovo treće...

[soks]

sad, kad je svijet postao globalno selo, malo je vjerojatno da nam dijete neće kad tad otići u neku stranu zemlju živjeti neko vrijeme. Pa i ja bih rado zbrisala u Belgiju ili u Dansku da me ovdje ne drži puno toga, tj. obitelj, prije svega...
Zapravo mi se najviše sviđa norveški običaj gdje u manjim gradovima cijele porodice sa svim ograncima žive zajedno u istoj ulici.
Jedino se nadam da mi klinac neće jednog dana otići npr. u Japan učiti japanski, kao moj bratić ili tako negdje Bogu iza nogu. Preciznije, nadam se da neće otići izvan Europe, da se možemo viđati preko vikenda. Ne znam, ako baš bude poželio otići izvan Europe, ipak ću ga nagovarati da razmisli... pa da još jednom razmisli, možda sam ja sebična mama, tko zna?

[SummerNight]

soks kaže:

sad, kad je svijet postao globalno selo, malo je vjerojatno da nam dijete neće kad tad otići u neku stranu zemlju živjeti neko vrijeme. Pa i ja bih rado zbrisala u Belgiju ili u Dansku da me ovdje ne drži puno toga, tj. obitelj, prije svega...
Zapravo mi se najviše sviđa norveški običaj gdje u manjim gradovima cijele porodice sa svim ograncima žive zajedno u istoj ulici.
Jedino se nadam da mi klinac neće jednog dana otići npr. u Japan učiti japanski, kao moj bratić ili tako negdje Bogu iza nogu. Preciznije, nadam se da neće otići izvan Europe, da se možemo viđati preko vikenda. Ne znam, ako baš bude poželio otići izvan Europe, ipak ću ga nagovarati da razmisli... pa da još jednom razmisli, možda sam ja sebična mama, tko zna?

ajme horora

ja samu sebe uvjeravam da ce mi to biti bas super, da se uopce necu brinuti i da cu kad se odseli njenu sobu pretvoriti u npr teretanu

[VeronikaN]

SummerNight kaže:

ajme horora

ja samu sebe uvjeravam da ce mi to biti bas super, da se uopce necu brinuti i da cu kad se odseli njenu sobu pretvoriti u npr teretanu

Zašto horor?
U normalnim obiteljskim odnosima uz dužnu međusobnu granicu i uvažavanje(šira i uža obitelj) velika je prednost imati u svakom trenu u slučaju nevolje, veliki klan koji će ti priskočiti u pomoć i stati iza tebe.
Teško je biti sam i izoliran od svih članova obitelji...
jer prijatelje(istinske) možda ćeš a možda i nećeš steći kroz život..
Jako rano sam bila prisiljena na totalno odvajanje od uže obitelji,te ti mogu reči da se i danas(23 g po njenoj preranoj smrti)s čežnjom sječam svoje tetke,koja mada nije mogla materijalno pomoći,uvijek bila utočište,
u koje sam mogla otići ili da potražim utjehu ili da se nečemu s njom veselim....
Još i danas na njenom grobu u mislima s njom vodim razgovore..
a na majčin grob dolazim kao na grob stranca..jer bila je emocionalno ledena osoba...

[SummerNight]

a zasto, jer je meni horor. ne volim te prebliske i preintnezivne odnose ni s najuzom a kamloi sa prosirenom familijom. neka budu u istom gradu, ili gradu do, ali da su mi u ulici istoj... hvala lijepo, ali ne hvala.
ne terbaju mi ni susjedi koji mi geldaju kad ko dalazi i odlazi, a kamoli rodbina.

[VeronikaN]

SummerNight kaže:

a zasto, jer je meni horor. ne volim te prebliske i preintnezivne odnose ni s najuzom a kamloi sa prosirenom familijom. neka budu u istom gradu, ili gradu do, ali da su mi u ulici istoj... hvala lijepo, ali ne hvala.
ne terbaju mi ni susjedi koji mi geldaju kad ko dalazi i odlazi, a kamoli rodbina.

Vuk samotnjak?
Ili loše iskustvo?
Ogorčenost poradi nekih postupaka članova obitelji može nas udaljiti od njih,no lijepo je kada nije tako..a distancu tj osobnu granicu privatnosti treba naučiti povući..
no mislim da ti neće biti baš tako veselo... kad tvoje dijete bude(ako bude)odlazilo uvažavajući tvoje sadašnje stajalište...(ne uzimaj to kaio osobnu kritiku,pričamo samo o tome)...

[SummerNight]

VeronikaN kaže:

Vuk samotnjak?
Ili loše iskustvo?
Ogorčenost poradi nekih postupaka članova obitelji može nas udaljiti od njih,no lijepo je kada nije tako..a distancu tj osobnu granicu privatnosti treba naučiti povući..
no mislim da ti neće biti baš tako veselo... kad tvoje dijete bude(ako bude)odlazilo uvažavajući tvoje sadašnje stajalište...(ne uzimaj to kaio osobnu kritiku,pričamo samo o tome)...

ni vuk samotnjak ni lose iskustvo, samo ne vidim potrebu za time da svaki dan gledam ikoga osim svog muza i djeteta dok se ne odseli.
neka njih u istom gradu, ali u istoj ulici ili nedajboze kuci... nikakvu potrebu za time ne vidim.
i ne ocekujem da ce mi dijete ostati samnom, niti da cu ju svaki dan vidjati kad se odseli i krene u samostalan zivot.

[nides]

soks kaže:

sad, kad je svijet postao globalno selo, malo je vjerojatno da nam dijete neće kad tad otići u neku stranu zemlju živjeti neko vrijeme. Pa i ja bih rado zbrisala u Belgiju ili u Dansku da me ovdje ne drži puno toga, tj. obitelj, prije svega...
Zapravo mi se najviše sviđa norveški običaj gdje u manjim gradovima cijele porodice sa svim ograncima žive zajedno u istoj ulici.
Jedino se nadam da mi klinac neće jednog dana otići npr. u Japan učiti japanski, kao moj bratić ili tako negdje Bogu iza nogu. Preciznije, nadam se da neće otići izvan Europe, da se možemo viđati preko vikenda. Ne znam, ako baš bude poželio otići izvan Europe, ipak ću ga nagovarati da razmisli... pa da još jednom razmisli, možda sam ja sebična mama, tko zna?

SummerNight kaže:

ajme horora

ja samu sebe uvjeravam da ce mi to biti bas super, da se uopce necu brinuti i da cu kad se odseli njenu sobu pretvoriti u npr teretanu

svijet je globalno selo, skype i kamera su super - ne ždere mene briga da će joj se nešto desiti, najgora mi je pomisao da tamo negdje tisućama kilometara daleko sjedi sama u kutu sobe i plaće (kako je veliki emotivac to je vrlo vjerojatno), a ja ju ne mogu pitati - "ej, koka, kaj je!!" i ona se nemože nervozno istresti na mene - "ma pusti me, sve je u redu!!"

[SummerNight]

nides kaže:

svijet je globalno selo, skype i kamera su super - ne ždere mene briga da će joj se nešto desiti, najgora mi je pomisao da tamo negdje tisućama kilometara daleko sjedi sama u kutu sobe i plaće (kako je veliki emotivac to je vrlo vjerojatno), a ja ju ne mogu pitati - "ej, koka, kaj je!!" i ona se nemože nervozno istresti na mene - "ma pusti me, sve je u redu!!"

smijesno za usporediti, ali mene je taj osjecaj prao kad je u vrtic krenula
da je sama tuzna i jandna da nema mene da ju utjesim
ali jebi ga, to je odrastanje.
kad ces joj trebati nazvati ce te, ili ce te skajpat ili nesto, ti ces po tonu vec skuziti da nesto nije ok pa cete
"ej, koka, kaj je!!" i "ma pusti me, sve je u redu!!
obaviti preko telefona

[nides]

U nedjelju je ne utakmici polomila ligamente i menisk!!
Moja agonija se nastavlja - ovaj strah sada da li će više ikada moći igrati i na kraju otići i ostvariti svoj san - sada je puno gori od straha kako ću kada ode!!
Kako je u životu sve relativno, prokleto relativno!!

[aniano]

a u kiki...bas mi je zao. ali pricekajte i vidite sta i kako dalje. drzim fige!

[Rabarbi]

zapamtila sam jednu rečenicu iz jednog filma, baš mi se urezala u pamćenje:

nešto ovako: "Ljubav između roditelja i djeteta je jedina vrsta ljubavi koja bi trebala težiti rastanku"

[Lord Byron]

rabarbara2 kaže:

"Ljubav između roditelja i djeteta je jedina vrsta ljubavi koja bi trebala težiti rastanku"

Pojednostavnjeno: "glavna roditeljska zadaća je izbacivanje djeteta iz kuće.".