Faeton - Zemlja koja je postojala prije nas?

[luka lik]

Kalira_bei kaže:

Otići sa zemlje za stalno-ne, ali voljela bih da mogu u stilu zvjezdanih staza ili romana o Marku Silardu zujati po svemiru i istraživati ga. Nažalost misim da to u ovom životu neće biti moguće...

Ja bo volio otići sa Zemlje pad a se mogu po svmeruiru kur...ti kako mi je homeland ili bolje homeplanet lijep:mikrocer ek:

[lupus_est]

Kalira_bei kaže:

...ali voljela bih da mogu u stilu zvjezdanih staza ili romana o Marku Silardu zujati po svemiru i istraživati ga. Nažalost misim da to u ovom životu neće biti moguće...

Hehe, moguće je, moguće. Samo što mnogi ljudi ne znaju ono što zna Američka vlada i vojska.

Ajde, da vam natuknem: Imaju žive ''aliene'' s kojima komuniciraju (čak su neke naučili engleski) i rade na izgradnji svemirskih brodova (skoro slično kao u Star Trek-u). Ona viđenja izvanzemaljskih brodova, pogotovo oko vojnih baza (najkontroverznija ''Area-51'') su montirane snimke, a neke su prave i to upravo testiranje prototipova od strane US vojske.

Sve će se to doznat, pitanje je vremena. Ali ništa u skorijoj budućnosti, mora proći ohoho generacija....

[Vergilius]

lupus_est kaže:

Hehe, moguće je, moguće. Samo što mnogi ljudi ne znaju ono što zna Američka vlada i vojska.

Ajde, da vam natuknem: Imaju žive ''aliene'' s kojima komuniciraju (čak su neke naučili engleski) i rade na izgradnji svemirskih brodova (skoro slično kao u Star Trek-u). Ona viđenja izvanzemaljskih brodova, pogotovo oko vojnih baza (najkontroverznija ''Area-51'') su montirane snimke, a neke su prave i to upravo testiranje prototipova od strane US vojske.

Sve će se to doznat, pitanje je vremena. Ali ništa u skorijoj budućnosti, mora proći ohoho generacija....

Hvala na svim ovim argumentima i dokazima, ne bih ti uopce povjerovao da mi nisi to sve crno na bijelom pokazao

[xyxyxyxy]

luka lik kaže:

Baš je Bog morao izabrati najmanji planet za svoj plan,što je falilo Jupiter

BTW je li danas moguća kolonizacija i eksplotacija nekog planeta?
Dboro za kolonizaciju treba pričekati otrkiće planeta sličnog zemlji ali npr je li moguće eksplotirati Mars?
I jesmo li uopće sposobni provesti kolonizaciju nekog planeta u slučaju da isti bude pronađen?
Dakle prevesti veliki broj ljudi,prevesti tehnolgiju pa i reusruse dok se ne ustanovi čega sve ima na tom planetu...
I biste li pristali otići sa zemlje da vam se pruži mogućnost???

Kolonijalizacija marsa je moguća samo prvo treba napraviti teraformaciju koa traje 1000g

[skip-e]

Road_Warrior kaže:

LJUDI, planet Nibiru ne postoji...

Na udaljenosti od oko 0,4 sv.god. se nalazi nesto sto djeluje kao kompaktna masa, mase od 5 do 8 jupiterovih.

Ali ako ti znas bolje od astrofizicara, onda sve ok...

[NewWorldOrder]

skip-e kaže:

Na udaljenosti od oko 0,4 sv.god. se nalazi nesto sto djeluje kao kompaktna masa, mase od 5 do 8 jupiterovih.

Ali ako ti znas bolje od astrofizicara, onda sve ok...

I ima putanju ulaska između putanja Marsa i Jupitera,te prilazi pod skoro okomitim kutem u odnosu na ravninu putanja Marsa i Jupitera.
Ali eto,Nibiru ne postoji...

[Vergilius]

NewWorldOrder kaže:

I ima putanju ulaska između putanja Marsa i Jupitera,te prilazi pod skoro okomitim kutem u odnosu na ravninu putanja Marsa i Jupitera.
Ali eto,Nibiru ne postoji...

mogu i ja rec da na udaljenosti od 0,6 svjetlosnih godina se nalazi kompaktna masa velicine 10-15 jupiterovih...
sam kaj to nisam potvrdio nekim citatima, linkvima ili necim slicnim, bas kao ni vi pobornici postojanja nibirua

[skip-e]

Vergilius kaže:

mogu i ja rec da na udaljenosti od 0,6 svjetlosnih godina se nalazi kompaktna masa velicine 10-15 jupiterovih...
sam kaj to nisam potvrdio nekim citatima, linkvima ili necim slicnim, bas kao ni vi pobornici postojanja nibirua

jep, nema problema

http://www.astrobio.net/exclusive/34...-about-nemesis

[Vergilius]

skip-e kaže:

jep, nema problema

http://www.astrobio.net/exclusive/34...-about-nemesis

Evo procitao sma cijeli clanak
Upoznat sam sa teorijom o Nemessisu vec odavna, ali prvo, Nemessis uopce nije dokazan, a drugo, Nemessis nema veze sa Nibiruom
Prema tome, oboje su fikcija, iako Nemessis ima neka znanstvena temelja.

[NewWorldOrder]

Planet Zemlja 2012.-2013.

[Vergilius]

e to je to sad si me uvjerio

Ajd nist, vidimo se 2013 na forumu da vidimo kakva ce biti situacija
Kazem ti da ces se sam sebe posramiti kad vidis u sto si vjerovao....

[Road_Warrior]

skip-e kaže:

Na udaljenosti od oko 0,4 sv.god. se nalazi nesto sto djeluje kao kompaktna masa, mase od 5 do 8 jupiterovih.

Ali ako ti znas bolje od astrofizicara, onda sve ok...

Ma kojih to astrofizičara? Gdje se to ikad zvanično potvrdilo postojanje planeta AKA Nibiru? Gle, ja nisam jedan od likova koji će "soliti pamet" tek toliko što im se soli, al mislim da stvarno ljudi nekad vjeruju u ono sto žele vjerovati... A mnogi od vas ŽELE VJEROVAT da postoji Nibiru i uvjereni ste u to, bez ikakvog pravog dokaza, osim "rekla kazala", pa onda eventualno sve svaljivate na tobožnje zavjere američke i svjetske vlade itd... Američka vlada (NASA, itd) skriva mnoge tajne, al vjerujem 100% da Nibiru nije jedna od njih iz prostog razloga jer je Nibiru samo jos jedna od "babaroga" izmisljotina za kraj svijeta.

Zabiljezeno je npr. u povijesti da se 999-e godine na novu godinu u tisućitu godinu, ubilo više desetaka tisuća ljudi po europi jer su bili uvjereni da dolazi smak svijeta, a to je samo jedan od tih "smakova", isto kao sto je jedan od "smakova" i ovaj 2012 zajedno s Nibiruom.

Mislim da ste dosta uprljali ovu temu, jer puno više bi šansi dao Faetonu (da je postojao nekad davno) nego Nibiru, zapravo Nibiru planetu ne dajem nikakvu sansu jer ne postoji, Faeton se spominjao u prošlosti čovječanstva i mnogo je intriga glede tog "mističnog" drevnog planeta iz prošlosti i bilo bi lijepo kad bi nastavili o njemu...

Nisam nikog htio uvrijediti, živili

[Vergilius]

Road_Warrior kaže:

Ma kojih to astrofizičara? Gdje se to ikad zvanično potvrdilo postojanje planeta AKA Nibiru? Gle, ja nisam jedan od likova koji će "soliti pamet" tek toliko što im se soli, al mislim da stvarno ljudi nekad vjeruju u ono sto žele vjerovati... A mnogi od vas ŽELE VJEROVAT da postoji Nibiru i uvjereni ste u to, bez ikakvog pravog dokaza, osim "rekla kazala", pa onda eventualno sve svaljivate na tobožnje zavjere američke i svjetske vlade itd... Američka vlada (NASA, itd) skriva mnoge tajne, al vjerujem 100% da Nibiru nije jedna od njih iz prostog razloga jer je Nibiru samo jos jedna od "babaroga" izmisljotina za kraj svijeta.

Zabiljezeno je npr. u povijesti da se 999-e godine na novu godinu u tisućitu godinu, ubilo više desetaka tisuća ljudi po europi jer su bili uvjereni da dolazi smak svijeta, a to je samo jedan od tih "smakova", isto kao sto je jedan od "smakova" i ovaj 2012 zajedno s Nibiruom.

Mislim da ste dosta uprljali ovu temu, jer puno više bi šansi dao Faetonu (da je postojao nekad davno) nego Nibiru, zapravo Nibiru planetu ne dajem nikakvu sansu jer ne postoji, Faeton se spominjao u prošlosti čovječanstva i mnogo je intriga glede tog "mističnog" drevnog planeta iz prošlosti i bilo bi lijepo kad bi nastavili o njemu...

Nisam nikog htio uvrijediti, živili

Nije se uopce ni mislilo da je ta masa udaljena 0.4 svjetlosnih godina Nibiru vec moguca zvijezda iz binarnog solarnog sustava u kojem nase sunce s tom ''masom'' cini cjelinu
Citaj pazljivije slijedeci put

[nixblack]

za početak Pluton nije planet,dakle imamo osam planeta na raspolaganju no u epu mahabharata se spominje 10 ne 12 planeta (to s 12 je čista glupost,sunce nije planet već zvijezda, mjesec nije planet nego satelit ),što znači da ostaje još 8 planeta Po 2. keplerovom zakonu razmaci između planeta su po pravilu određeni da bi uopće mogao funkcionirati sunčev sustav tako kako trenutno funkcionira ( tj. gravitacija sunca i planeta ,uv zračenje itd.). Istina je da između jupitera i marsa se nalazi asteroidni pojas a trebao bi se nalaziti planet, što dovodi do zaključka da je planet uništen. A taj planet se zvao Faeton i na njemu bješe Rajski Vrt. Još jedna stvar ,ono veliko okruglo što se vidi na slikama jupitera a što znanstvenici nazivaju velka oluja, to je dio Faetona kojeg je privukla jupiterova gravitacija prilkom razaranja planeta. A budući da je taj dio poprilično velik a na jupiteru vladaju oluje zaključak je da oluje nemogu preko tog djela nego ga moraju zaobilazit i pri čemu dolazi do stvaranja kružnice koja podsjeća na središte nekog uragana. To je 9 planeta i na kraju dolazi tvz. planet X ili 10-ti planet a najčešče poznat kao 12-ti planet našeg sunčevog sustava. A po sumerskim spisima i epovima i po originalnoj bibliji s tog planeta potječu biblijski Nefili,ili sumerski Anuuakii tj bogovi koji su stvorili čovjeka......i tako dalje....

[skip-e]

Vergilius kaže:

Evo procitao sma cijeli clanak
Upoznat sam sa teorijom o Nemessisu vec odavna, ali prvo, Nemessis uopce nije dokazan, a drugo, Nemessis nema veze sa Nibiruom
Prema tome, oboje su fikcija, iako Nemessis ima neka znanstvena temelja.

Ime je proizvoljno, nemoj ga se drzati.

Sunce je oko 7° nagnuto u odnosu na ekliptiku planeta u sustavu. Sto drugo, ako ne ogromna masa, je to mogla uzrokovati.
Faeton nije nikada postojao. Gravitacijska sila Jupitera je toliko jaka da taj asteriodni pojas nije slomljeni planet nego samo to - asteroidni pojas. I osim toga, "pojas zivota" u nasem sistemu zavrsava odmah iza Marsa.

[Phlegma]

Eto 7 fodina je prošlo od otvaranja teme a mene ona i dalje fascinira.

Zanimljivo je kako se zbilja malo tko bavi ovom tematikom i u ovih nešto manje od 7 godina nije bilo nikakvih novih saznanja, istraživanja, promišljanja. Ako sam u krivu volio bih da me netko ispravi.

Ali evo kao doprinos temi jedan jako zanimljiv članak na kojega sam baš nekidan naletio: Planet Faeton - između mita i stvarnosti

Tekst je napisao Damir Mikuličić, a objavljen je u časopisu Čovjek i svemir broj 5-6, iz 1986-1987. godine.

Naš je Sunčev sistem nekako čudno građen. Prvo, brojeno od Sunca, četiri su malena planeta: Merkur, Venera, Zemlja, Mars. Zatim, iza Marsa, nema dugo dugo ničega, putuješ stotine milijuna kilometara, a da nigdje ne možeš otpočinuti i protegnuti noge na nekom planetu. Pa ipak, ovdje nije baš da nema "ničega". Na tom dijelu puta umjesto jednog poštenog, pravog planeta nalazi se tisuće i tisuće sitnih komada, kao da je kroz to područje prošla neka interplanetarna drobilica koja je dobro obavila svoj posao mrvljenja. Tek iza tog područja "kamenoloma" planeti se opet nižu normalno: Jupiter, Saturn, Uran, Neptun, Pluton. Ukupno ih je devet, a kad bismo one tisuće krhotina između Marsa i Jupitera složili na hrpu, bilo bi ih deset, peti (po redu od Sunca) bio bi onaj koji sada nedostaje, kojeg nema u jednom komadu. Da li je nekad postojao? Ako jest, što ga je raskomadalo?

Priča o asterodima ili planetoidima - a tako se u astronomiji zovu ti mali planeti između Marsa i Jupitera - stara je gotovo dva stoljeća, točnije od one novogodišnje noći 1800/1801. kada je talijanski astronom Piazzi otkrio prvi planetoid, Ceres, ujedno i najveći (promjer mu je 770 kilometara). Iduće godine nalazi bremenski liječnik i ljubitelj astronomije Olbers drugi maleni planet, Palas. Treći planetoid, Juno, otkriva 1804. Harding, a 1807. Olbers je ugledao Vestu. Nakon toga nije sve do 1845. godine bilo otkrića novih asteroida. Te godine Hencke zamjećuje na nebu Astreu, 1847. i Hebe. Od te godine nadalje pojačava se lov na asteroide s više ili manje uspjeha, no kad je godine 1890. Max Wolf iz Heilderberga primijenio fotografiju, porastao je naglo broj tih nebeskih tijela i astronomski almanasi punili su se gotovo preko noći novim imenima. Neki su otkriveni i s naših zvjezdarnica, pa tako imamo u svemiru asteroide s imenima "Croatia" (nazvanog u čast otvorenja naše Zvjezdarnice), "Nova Jugoslavija", "Tito", "Srbija", "Beograd". Do danas, ima ih već oko 2000 s proračunatim stazama, cijeni se da ih je ukupno između 50.000 do 100,000 ako se uračunaju i oni najsitniji koji se vjerojatno neće nikada naći, barem ne s teleskopima sa Zemlje. Presitni su to kamenčići, naprosto nekovrsna interplanetarna prašina.

Ukupna masa do sada poznatih planetoida nije veća od 1/1000 mase Zemlje i većina ih se zadržava u zoni između planeta Marsa i Jupitera, premda neki imaju jako izdužene (eliptične) staze pa zađu povremeno i u blizinu Sunca odnosno čak Zemlje. Eros na primjer (promjer mu je 20 kilometara) u stanju je doći na "svega" 22 milijuna kilometara udaljenosti od Zemlje, Ikarus se može približiti Zemlji i do 7 milijuna kilometara, a posebno je uzbuđenje astronomima priredio godine 1937. Hermes, prošavši pokraj Zemlje na svega 600.000 kilometara. Nije isključeno da je nekoć, u davnoj geološkoj prošlosti Zemlje, prije stotina milijuna ili više milijardi godina poneki od asteroida doista i udario u Zemlju. Ako je to bilo tijelo promjera više kilometara, bio je to gigantski meteor koji je probio Zemljinu koru (tada još pogotovo tanku) i izazvao sigurno niz popratnih pojava u formiranju reljefa Zemlje. Geografi, uostalom, danas znaju za niz formacija na površini Zemlje koje su lako objašnjive padom velikih meteora (u Njemačkoj i Kanadi, na primjer).

No, nas ovdje ne zanima toliko tema bombardiranja Zemlje projektilima iz svemira (o čemu možemo popričati jednom drugom prigodom), koliko nastanak i porijeklo onih malih nebeskih tijela između Marsa i Jupitera, tijela koja su, uz meteore preostali nakon raspada repatica, brazdali možda svojedobno po našoj Zemlji, Da li su planetoidi, ovakvi kakvi su danas, nastali prigodom formiranja cijelog Sunčevog sustava, ili su tek preostale krhotine nekog praplaneta koji je svojedobno kružio oko Sunca na nekoj stazi između Marsa i Jupitera? Taj je hipotetski, danas nepostojeći, planet nazvan u astronomskoj literaturi Faeton. Još je slavni Kepler (kojega svi iz škole znamo po "Keplerovim zakonima") pretpostavio da postoji peti planet između Marsa i Jupitera. Kepler nije imao pravo, taj planet nije nikada nađen, no umjesto njega nađeno je na tisuće već spomenutih asteroida.

Da li je između Marsa i Jupitera, tamo gdje sad kruži tisuće malih asteroida, nekad postojao planet razbijen
u komadiće? Ako je tako, zašto i kako se to moglo dogoditi? Mitski junak Faeton nije znao upravljati
sunčevim kolima pa je stradao, a zašto bi stradao hipotetski planet koji je po njemu dobio ime?

Godine 1804., već Olbers pretpostavlja da su mali planeti ostaci, krhotine, od eksplozije hipotetskog Faetona i od tada pa sve do današnjeg dana ne prestaju planetoidi, odnosno njihov praotac planet Faeton, golicati uobrazilju ljudi sklonijih davanju konačnih odgovora na zagonetke o kojima imamo premalo podataka. Koliko god možda na prvi pogled izgleda fantastična pomisao o raspadu jednog planeta na mnogo komadića, svojstva asteroida su takva da sama navode na taj zaključak. Kao prvo, oni su nepravilna oblika, pogotovo oni manji među njima, a međusobno se vrlo razlikuju po stazama. Teško je zamisliti da bi jedno manje tijelo od desetak kilometara promjera i još s eliptičnom stazom, nastalo prilikom procesa formiranja velikih planeta. Pojas asteroida zadaje muke svim teorijama o postanku našeg planetarnog sistema. Najjednostavnije je prvo zamisliti jedan planet na tom mjestu (Faeton), a zatim kasnije njegovo raspadanje. No, dobro, dovde je sve u redu. Ali zašto i kako? ZAŠTO bi se neki planet raspao?

Taj planet nije tek neka staklena čaša koja se razbije kad je malo kvrcneš. Ako se taj Faeton (hipotetski) nekoć raspao, mora da ga je nešto gadno lupnulo. Ili je eksplodirao zbog planetarnih procesa u njegovoj unutrašnjosti, tektonske kataklizme nekog nezamislivo jakog potresa koji je razorio cijeli planet. Nevjerojatno, jer takav potres hranjen energijama samog planeta ne bi imao snagu i da raznese planet, da ga razbaca po velikom sektoru Sunčevog sustava. Možda je krivac svega planet Jupiter kojem se Faeton previše približio? Poput onog Faetona iz starogrčke mitologije (po kojem je taj hipotetski planet i dobio ime) sina Helija (boga Sunca) i Klimene. Na Faetonovu molbu prepusti mu otac na jedan dan upravljanje sunčevim kolima, ali dječak, preslab za taj posao, zapali nebo i zemlju: na to ga je Zeus ubio munjom da spriječi dalju nesreću... Faeton je, poput Dedalova sina Ikara kojeg je snašla slična sudbina, simbol hrabrosti, ali i nesmotrenosti, nerazboritosti.

I upravo ovdje, na toj faetonskoj simbolici osniva se i jedna od "najluđih" hipoteza, hipoteza koja nema veze s približavanjem tog planeta Jupiteru, već ima veze s fantastikom. Govori nam o tome da su Faeton, možda, nekoć nastavala razumna bića koja su ovladala nuklearnim silama i - bilo u nekom nuklearnom ratu ili pak nehotice u nekom eksperimentu s atomskom energijom na planetarnom planu neuporedivo veće koncentracije od ove kakvom mi raspolažemo - razorila vlastiti planet? Jesu li možda ovladali procesom anihilacije materije, proizvodnjom antimaterije, koja je greškom došla u dodir s materijom njihova planeta i - sve odleti u svemir! Previše fantastično, a da bi moglo biti vjerojatno?

Pa ipak, nije a priori nemoguće. Mi smo, na primjer, tek prije dva stoljeća uposlili vodenu paru za pogon strojeva, a danas već znamo napraviti hidrogenske bombe koje, teoretski, nemaju gornju granicu snage. Što je sve mogla postići jedna civilizacija tisuće godina starija, koja se uza sve tehničko znanje nije mnogo razvila u etičkom pogledu? Jesu li Faetonci bili jedna slijepa ulica evolucije? Možda je to poučan primjer i za nas. Ili je ta faetonska tragedija samo plod naše bujne uobrazilje u smislu one narodne "u strahu su velike oči", a posrijedi je zapravo obična prirodna katastrofa bez djelovanja razuma. Hoćemo li ikada doznati pravu istinu? Može li se naći "corpus delicti" o ratničkoj ludosti Faetonaca ili pak o tragici jedne civilizacije koja je ovladala nekim silama, ali su se one nekom fatalnom greškom okrenule protiv svog tvorca.

Nedavno je otkriveno da meteoriti posjeduju magnetizam što bi bio korak bliže prema potvrdi hipoteze da je ona interplanetarna ruševina između Marsa i Jupitera zaista bila nekoć kompaktan planet. Na nekim su pak meteoritima otkriveni tragovi organskih spojeva, aminokiselina, i još nije posve jasno jesu li te organske tvari meteoriti pokupili prilikom prolaza kroz Zemljinu atmosferu ili su pak vanzemaljskog porijekla. Faetonskog možda? U tom slučaju, fantazmagorična slika jedne, vlastitom tehnikom uništene, civilizacije dobila bi, ako ne već potvrdu, a ono barem jasnije okvire unutar kojih bi se naša mašta tek - razbuktala. I ne bez zadnje primisli i o sudbini naše planetarne lopte...

[Kavaboz]

Suparmenov planet je eksplodirao. Možda je Kripton to
U filmovima se često javlja scena uništenja planete npr vulkan, kripton,
alderon...