auuuu...deprimirate me...
voljela sam ...ne znam...sada iz daljine reci jednom, dva puta...nebitno...ali...
nikada ne pozelim da se vrijeme vrati...sve sto ucinih ucinih iz duse...jer sam tada vjerovala da je tako najbolje...pa tako i svaki slijedeci put...
najbolje je uvijek dati od sebe...ono sto bi ucinio sam sa sobom kad sigurno znas da te nitko ne gleda...
tako i ti malena...zelis mu dati sebe....
daj...bez ograda i zadrski...sebe cijelu...onako kako ti to najbolje znas i kako znas da ce on najvoljeti...i bit ce dobro....svima
svaka i najmanja uplitanja sa strane, moja ili cija got druga ideja...nema smisla...nekad je dovoljno ubrati travku s puta dok ides k njemu doma gledati film u toplom krevetu i grijati mu noge jer je bolestan pa mu je dati s najljepsim smjeskom na licu...i on ce znati sto to znaci...
|