NNNI metode i taktike samoobrane

[katjes]

Ne znam koliko opasno tko živi, kud se kreće i što radi al ja sam bila u nekoliko
vrlo neugodnih situacija iz kojih sam se uspjela izvući neokrznuta, više srećom, brzom reakcijom ili pregovaranjem (nadmudrila) nego spretnost/snaga.

E al ako bi došla u neku situaciju/ napad gdje bi se mogla izvući određenim zahvatima, e nisam baš sigurna, ne pouzdam se tu baš naročito u sebe.

Kako vi percipirate opasnost, opasne situacije? Koliko često se nalazite u takvima? Tečaji? Zahvati?
Ja sam npr vrlo često sama negdje gdje nema nikoga i kao takva "lak plijen".
Nosim mali elektrošoker i suzavac ili jedno od tog dvoje. No, ipak, iz nespretnosti i sama mogu postati žrtva vlastitog oružja.

Ipak, razmišljam o nekoj aplikaciji koja bi nekako na brzinu (na 1klik) pozvala pomoć i poslala koordinate, to moram malo izučiti što sve postoji i je li vrijedi.

Jučer, sama u šumi i neki tip stane na stazu, okači palac o džep traperica, kraj njega moram proći, cilja me pogledom i ne izgleda kao rekreativac uopće. Izgleda sajko.
Primim se za džep, manevar kao unutra mi je nešto (i jest, suzavac) i odlučno prema njemu (uvijek mislim da bolje ne pokazati strah, ne skretat pogled, ne stisnut se).

Prolazim, kimnem kratko na pozdrav, on: "KAKO SI?" ja; dobro, bok. Mimoiđemo se i nastavimo svak svojim suprotnim smjerovima.
Ubrzam maximalno i okrenem se nakon 20m, on stoji i gleda prema meni.

Idem malo dalje i nailazi trkačica, krhka mlada, pozdravimo se, oklijevam bi , li joj rekla da bude oprezna. odustanem.
Ali nastavim razmišljati: lik je na meni uvježbavao, ona poza, pogled, pripremao se, nastavit će se pripremati bolje, proučava reakcije, tipove žena (ok,možda sam malo zastranila u paranoju)...brzo krenem natrag da joj ipak kažem, ali bila je već predaleko, viknula sam par put za njom, nije se osvrtala. I tako na kraju nisam.

Samo sam nastavila razmišljati što bi bilo kad bi bilo. O njoj, sebi, tom tipu, opasnim namjerama koje su lako ostvarive u takvim uvjetima, o svima koji trenkaju u prirodi, šumi, brdu, parkovima, šikarama. Maksimir, Dotršćina, Jelenovac, Grmoščica, Medvednica...

Dok jarun, nasip; tamo si nekak sejf, slobodan vidik, hrpa ljudi..

Na drugoj lokaciji gdje provodim vrijeme, često odem sama roniti, tu me isto može svašta strefit, nema ni mobitela pri ruci.
Ili sama trčim gdje ima zmija/buba, teoretski mogu se stropoštati, upasti u kakvu kršku rupu i slično ...

Koliko opasno vi živite i kako se nosite s tim?

[sulavezi]

Sad ne zivim opasno, kao mlađa bila sam u dosta opasnih situacija. I ja sama cesto vozim bic ili setam, ali moram priznati da ne razmisljam o napadu. Taktika da.me netko napadne (ako je samo jedna osoba) bi bila udarac sto jaci u grkljan i potom u međunožje.

[larlar]

katjes kaže:

Kako vi percipirate opasnost, opasne situacije? Koliko često se nalazite u takvima? Tečaji? Zahvati?
Ja sam npr vrlo često sama negdje gdje nema nikoga i kao takva "lak plijen".
Nosim mali elektrošoker i suzavac ili jedno od tog dvoje. No, ipak, iz nespretnosti i sama mogu postati žrtva vlastitog oružja.

Ipak, razmišljam o nekoj aplikaciji koja bi nekako na brzinu (na 1klik) pozvala pomoć i poslala koordinate, to moram malo izučiti što sve postoji i je li vrijedi.

Volim prirodu al nelagodno mi je ići sama i nije mi napeto po mraku, tak da pomalo izbjegavam rizike, da.

Bicikl mi je idealan za po gradu jer nisu baš velike šanse da me neki drugi biciklist napadne, a pješadiji i autima sam prebrza ili nepredvidiva.
Kad pješačim skeniram ljude i izbjegavam određeni profil. Instalirala sam si SOS poziv na sat.

Jiu Jitsu mi se čini super u teoriji, al nisam spremna na ozbiljnu obavezu.

Jučer, sama u šumi i neki tip stane na stazu, okači palac o džep traperica, kraj njega moram proći, cilja me pogledom i ne izgleda kao rekreativac uopće. Izgleda sajko.
Primim se za džep, manevar kao unutra mi je nešto (i jest, suzavac) i odlučno prema njemu (uvijek mislim da bolje ne pokazati strah, ne skretat pogled, ne stisnut se).

Prolazim, kimnem kratko na pozdrav, on: "KAKO SI?" ja; dobro, bok. Mimoiđemo se i nastavimo svak svojim suprotnim smjerovima.
Ubrzam maximalno i okrenem se nakon 20m, on stoji i gleda prema meni.

Idem malo dalje i nailazi trkačica, krhka mlada, pozdravimo se, oklijevam bi , li joj rekla da bude oprezna. odustanem.
Ali nastavim razmišljati: lik je na meni uvježbavao, ona poza, pogled, pripremao se, nastavit će se pripremati bolje, proučava reakcije, tipove žena (ok,možda sam malo zastranila u paranoju)...brzo krenem natrag da joj ipak kažem, ali bila je već predaleko, viknula sam par put za njom, nije se osvrtala. I tako na kraju nisam.

Samo sam nastavila razmišljati što bi bilo kad bi bilo. O njoj, sebi, tom tipu, opasnim namjerama koje su lako ostvarive u takvim uvjetima, o svima koji trenkaju u prirodi, šumi, brdu, parkovima, šikarama. Maksimir, Dotršćina, Jelenovac, Grmoščica, Medvednica...

Ja isto u takvim situacijama nastupam samouvjereno. I inače malo drčnije hodam, a ako treba uspostavim i suvereni kontakt očima. Mislim da to većinu chickenshitova od napadača žena usere.

Ja bi joj rekla na tvojem mjestu. To je neželjena pretjerana pažnja, mislim da uopće nije paranoja. Ono neutralno - u onom smjeru stoji neki lik koji mi se čini čudan i kojeg bi radije zaobišla da sam znala.

Dok jarun, nasip; tamo si nekak sejf, slobodan vidik, hrpa ljudi..

Na drugoj lokaciji gdje provodim vrijeme, često odem sama roniti, tu me isto može svašta strefit, nema ni mobitela pri ruci.
Ili sama trčim gdje ima zmija/buba, teoretski mogu se stropoštati, upasti u kakvu kršku rupu i slično ...

Koliko opasno vi živite i kako se nosite s tim?

Ja sam u zadnje vrijeme opsjednuta s tim da bi me mogle napast divlje svinje, iako me svi uvjeravaju da su male šanse. Kao, jedino ak si između legla i majke. Al ono, ak si u diviljni, pa kak kvragu možeš znat da nisi??

Već ju vidim kak me razdire zubima i gnječi sa svojih parsto kila i sjetim se pritom kolko sam joj braće dosad pojela u životu

[Pješčani sat]

Petarde za divlje svinje i medvjede.

Često sam u prirodi, desilo mi se da sam šetala putem kojim sam znala ići i naišla na ležajeve nekoliko desetaka migranata. To nije bilo nimalo ugodno, jer to je šuma, i oko mene nikoga, osim njih koji su se sklonili negdje. Prestala sam godinu dana ići tamo, nedavno sam ponovno počela.

Divlje svinje dolaze na jednu moju šetačku rutu, znam po dreku i kako izruju zemlju, ali one dolaze noću.

Jednom, na faxu, išla sam nekamo nakon predavanja i tip mi je išao u susret, usred prijepodneva, nismo čak bili ni sami na ulici. Uopće ga prvonisam doživjela, ali došao je ravno pred mene i zgrabio mi obje šake i vikao "daj mi novce", bio je veći i jači od mene i nije izgledao pribran. Imala sam neku reakciju "daj odjebi nedam pare" i istrgnula sam se, ali bilo je toliko nadrealno da se nisam mogla smiriti satima.

Čitala sam da je jedna strana turistkinja došla u RH i vozila je bicikl po biciklističkoj stazi, neki tip ju je dočekao, složio s bicikla i silovao. Kako uopće biti spreman na to?

[nalij pero]

Divlje svinje su se neki dan spustile do Maksimira.

Odem bezbrižno na neke od navedenih lokacija sama, a onda se isparanoiziram na svakog drugog muškog kojeg sretnem. Za Sljeme računam da ipak manijak neće tamo jer kao,daleko je i nema puno solo žena i ne može se izgubiti u vrevi.

[Duga111]

Taj kaj je silovao strankinju je i osuden vec ..

https://www.jutarnji.hr/vijesti/crna...ljeva-15033448

[nothanks]

larlar kaže:

Volim prirodu al nelagodno mi je ići sama i nije mi napeto po mraku, tak da pomalo izbjegavam rizike, da.

Bicikl mi je idealan za po gradu jer nisu baš velike šanse da me neki drugi biciklist napadne, a pješadiji i autima sam prebrza ili nepredvidiva.
Kad pješačim skeniram ljude i izbjegavam određeni profil. Instalirala sam si SOS poziv na sat.

Jiu Jitsu mi se čini super u teoriji, al nisam spremna na ozbiljnu obavezu.



Ja isto u takvim situacijama nastupam samouvjereno. I inače malo drčnije hodam, a ako treba uspostavim i suvereni kontakt očima. Mislim da to većinu chickenshitova od napadača žena usere.

Ja sam imala izuzetno neugodnu (preblaga riječ) situaciju prije nešto godina i od tada jedno vrijeme svuda išla sa biciklom.
Također drčno hodam

Uglavnom , možeš li mi opisati taj određeni profil? Da ga i ja izbjegavam

Tema je super. Katjes , gdje si našla ove stvarčice za obranu?

[MARIJA0077]

Mnoge noći sam propješačila, doduše ne mračnim uličicama. Jednom su se neki krelci autom zaustavili ispred mene, prepriječili mi put na pločniku, trebaš prijevoz, pretrčala sam... jebenu aveniju... i stala preko puta njih s mobitelom, već sam policiju zvala pa su zbrisali.
Kaj napraviti kad ih je više uostalom?

Inače sam znala hodati s ključevima među prstima, što bih u stvarnosti napravila, nemam pojma. Ali nekad sam bila brza, nije me bilo strah a sad nisam i svjesnija sam fizičke snage ili manjka snage pa znam nositi suzavac. Ne hodam više noću okolo ali svejedno izbjegavam sumnjive situacije jer u bilo kojem trenutku se može desiti sranje. Često sam svjesna i "spremna" bar u glavi.

[simply_black]

Nemam suzavac, šoker, ne znam judo, karate, taekwondo. Ali intenzivno razmisljam o nabavci i ucenju necega takvog, otkako sam pogledala snimke napada iz Splita. Mada mislim da i da me napadne neko, od silnog soka bih se ili ukocila ili sebe ozlijedila. Onoj zeni koju je udario s ledja dok se silazila niz stepenice ne bi pomoglo nista, jer napadaca nije vidjela, niti napad ocekivala.

[MARIJA0077]

Krav maga - ozbiljno sam jedan period razmišljala o tome

[QuercusRobur]

Nemam ništa, svukud hodam (ajde trenutno baš i ne), nikad me nije bilo strah. Tj. je u jako malo situacija. Ipak bih rado da znam neke poteze, ili barem da mogu brže trčat.

Još dok sam išla na faks, vidjela sam nekog malog debelog drkadžiju kod jednog mosta. Produžila sam dalje, on je očito trčao prečicom, jer me dočekao sa spuštenim hlačama na kraju ulice. Ali samo je stajao, drkao i govorio "molim, pomognite mi gospođice". Ja sam mu rekla da si pomogne sam, i otišla, bilo mi je smiješno (stvarno je groteskno izgledala scena). Ali nije djelovao opasno niti me prestrašio.


Pješčana .


Glupo je, ali moji strahovi vezani uz mrak su većinom iracionalni, duhovi, vještice i to. Nema smisla, znam.


Pridružujem se klubu drčnih hodačica .

[Pješčani sat]

Duga111 kaže:

Taj kaj je silovao strankinju je i osuden vec ..

https://www.jutarnji.hr/vijesti/crna...ljeva-15033448

Ovo je odličan primjer za trenutan razgovor na matičnoj nnni, o rehabilitaciji i kaznama. Ovaj tip cijeli život siluje, odleži, izađe, siluje opet.

MARIJA0077 kaže:

Krav maga - ozbiljno sam jedan period razmišljala o tome

Gdje to naučiti?

Sjećate se one žene koja je u Zadru u samoobrani ubila muža, a muževa familija je držala valjda sve u šaci dolje, pa je završila u zatvoru jer je koristila preveliku silu u samoobrani? Razbila mu je pepeljaru na glavi, ako se dobro sjećam. Kako procijeniti što je prevelika sila? Nikad te nitko nije napao, braniš se kako znaš. Jel to zbilja trenutak gdje bi netko kasnije retroaktivno procjenjivao da se moglo nježnije?

Dok sam hodala noću ulicama, nosila sam ili ključeve ili otvarač za vino u ruci. Frendice su nosile ključeve i zapaljenu cigaretu.

[nothanks]

Drago mi je pročitati da dosta vas ima taj 'strah' i nosite nešto sa čim ćete se obraniti. Ja baš imam veliki strah od hodanja sama po noću (što zbog svega što mi se izdešavalo , što zbog činjenica , što zbog i moje općenite preplašenosti) i često sam u RL doživljavala da me ljudi gledaju kao paranoičnu luđakinju.

S time da prvi put čujem za otvarač za vino , hvala Pješčani Sate

[Ariana B.]

I ja sam se noću nahodala sama, sve dok nisam dobila auto na korištenje. Najčešće sam se držala osvjetljenih mjesta ili sam hodala čak i po sredini ulice. Ne sjećam se da sam imala plan što bi u slučaju napada. Iako sam trenirala nešto od borilačkih sportova. Svejedno, ne znam kako bi te vještine točno iskoristila u trenutku iznenadnog napada.

[MARIJA0077]

Pješčani sat kaže:

Gdje to naučiti?

.

Bilo je svojevremeno nekakvih treninga u zg

Ne možeš znati kolika je nužna obrana.
Ja ću te sad piknuti nožem pa reci au da ne prekoračim nužnu obranu

Pretpostavljam da je tu problem bio ovo što si rekla - obiteljske veze

Jednom je trener rekao, cure ako imate priliku udarite i bježite. Nikad nemojte misliti da ste jače jer niste. Trebalo mi je to, jer u glavi sam si hulk, pogotovo u nekom treningu, a u stvarnosti jbg

[QuercusRobur]

Ariana B. kaže:

I ja sam se noću nahodala sama, sve dok nisam dobila auto na korištenje. Najčešće sam se držala osvjetljenih mjesta ili sam hodala čak i po sredini ulice. Ne sjećam se da sam imala plan što bi u slučaju napada. Iako sam trenirala nešto od borilačkih sportova. Svejedno, ne znam kako bi te vještine točno iskoristila u trenutku iznenadnog napada.

Pa u tom je po meni bit treninga. Da vježbaš neku situaciju milijun puta, da ti reakcija postana automatska. Vjerojatno nije baš lako jer te trener neće klepnut bocom po glavi, ili bar ne jako, ali sigurno pomaže ako prođeš kroz to stotine puta.

[-LittleWing-]

Meni se najstrašnija scena dogodila usred dana u tramvaju. Nasuprot mene, malo dalje, je sjedio neki čudan lik, ja sam se nasmijala na poruku koju sam pročitala na mobitelu, a on je vjerojatno zabrijao da se njemu smijem. Ustao se i zaletio prem meni, urlao iz sveg glasa i onda je izašao van na sljedećoj stanici. Ja sam se cijelo vrijeme nadala da će ostali suputnici priskočiti u pomoć ako me krene udarati. Srećom, to se nije dogodilo. I nisam sigurna koliko bi se drugi odvažili pomoći zbog difuzije odgovornosti.
Inače, hodam često sama po mraku i nije me strah, nemam nikakve sprejeve i sl. Vjerojatno bi trebala biti opreznija.

[Hazen]

Duga111 kaže:

Taj kaj je silovao strankinju je i osuden vec ..

https://www.jutarnji.hr/vijesti/crna...ljeva-15033448

Dakle tu malu od 20 god je silovao sa 44, dobio 6 godina. "U ranoj mladosti" je dva puta osudjen za silovanje i za to je dobio UKUPNO 6 godina. Prije ove sto ju je srusio s bicikla je oteo malu od 15 godina ali uspjela mu je pobjeci, i za to je dobio 4 godine.


Ukratko, taj ce opet silovati kad izadje iz zatvora. Koga opet siluje - jebiga, pojeo vuk magare.

[shtefy]

Odrasla sam u velikom gradu, noću nije bilo gradskog prijevoza pa su ulice bile prilično napučene balavurdijom koja se vraća kući s jednog kraja grada na drugi (taksi je onda bio bezobrazno skup).

Nikad me nije bilo strah. Od centra sam imala dobrih 45 min pješačenja, nekad sam išla solo, a nekad smo išle u grupici. Nikad se nisam bojala mraka, nikad nisam razmišljala da bi mi netko nešto mogao napraviti, išla sam mračnim prečicama radije nego okolo, osvijetljenim širokim ulicama.

Najgore što se događalo bilo je da mulci u autu prolaze pored i dobacuju, podjebavaju, to je bilo gotovo pod normalno. Ili bih drčno pokazala srednji prst ili bih doviknula da odjebu. Dobacili bi par uvreda i otišli.

Tek sad kad imam tinejdžericu shvaćam kolika sam bila napuhana glupača i koliko istine ima u onome da bog čuva budale (što veća budala, to valjda, više pazi na nju )

Prirodu ne volim. Tj volim, ali se bojim svega živog. Mrzim sve što ima manje od dvije ili više od 4 noge. Za mene je priroda našpricati se Autanom i šeteti po uređenoj šetnici uz rijeku.

[VeronaM]

shtefy kaže:

Tek sad kad imam tinejdžericu shvaćam kolika sam bila napuhana glupača i koliko istine ima u onome da bog čuva budale (što veća budala, to valjda, više pazi na nju )

Ovako sam i ja

Moram priznati da nisam imala nekih neugodnih situacija, jer sam počela voziti dosta rano, pa sam izbjegla dosta "noćnih" situacija.

Nekako mi se u mozak urezalo da u slučaju napda treba gađati oči. Doslovno GOT-stil. Prst u oko i guraj dok ne ispadne van. A naravno, i scena iz onog filma sa Sandrom Bullock gdje uči osnove samoobrane:

https://www.youtube.com/watch?v=97JIFQzw8NM