Bog i slobodna volja

[Prokhorov]

Nea-- kaže:

Mnogo zbrke nastaje kada se o Bogu priča kao o nekom vanjskom, dalekom, zasebnom Biću odvojenom od čovjeka i svijeta - bogu kao vanjskom autoritetu koji je "svemoćan, sveznajuć" i sve sve sve što zamislimo, a uz to nam se nekako automatski pojavi i slika uvećanog čovjeka s velikim očima i ušima i svim svim svim ... dakle, takvo biće-groteskno uvećani čovjek, (na svu sreću) ne postoji.
Odnosno, TO nije "bog" .... bog nije to.

Svaka religija je kao bajka. Prodaje se priča, a ne činjenice. Ne smijemo umanjiti doprinose religije kroz povijest, ali i ne smijemo ne znati i drugu stranu medalje. Moderno doba donosi moderne mozgove - bar bi tako logički trebalo ići. Činjenica je da to nije tako, sve se ponavlja i uvijek će se ponavljati. Uvijek će većina riječ bog percipirati kao osobu, zapovjednika, voditelja - zašto? Pa jer je ljudima inheretno da imaju vođu, lidera, nekoga koga mogu kriviti za loše postupke i život, za okolnosti, za neuspjehe... trebaju nekoga da preuzme odgovornost umjesto njih.

Ali mi smo individue. Vjerovatno smo samo zbir atoma, biološka lutka. Ljudi misle da su posebni samo zato što mogu razmišljati i imaju osjećaj jastva. Kad netko doživi nesreću i ima tešku ozljedu biomase mozga, on više nema osjećaj za jastvo. Što to govori? Ali opet, možda logika griješi, tko zna.

Slobodna volja - ne postoji. Sve ima utjecaja na naše razmišljanje. Religija, odgoj, otac, majka, kolega sa faksa, kolega sa posla, okolnosti, vremenska prognoza... ovisni smo o informacijama. Ovisni smo jedni o drugima. Bio je slučaj djevojčice koja je odgojena sa majmunima - ponašala se kao majmun. Nije iskoristila svoj biološki potencijal da dosegne visoko intelektualnu razinu. S kim si takav si, nema faktičke slobode.