Ogroman strah od upoznavanja uzivo

[the33]

Don`t cry kaže:

koma, baš ljudi znaju bit sjebani

E kad se sjetim svog prvog blind datea

Skoro sam odustao

[mr-crime]

the33 kaže:

E kad se sjetim svog prvog blind datea

Skoro sam odustao

Kad se neki zaborave sjetiti da je s druge strane i dalje ČOVJEK. Ako nešto krene krivo, nešto je krivo u pripremi. Ali kad odeš u šetnju netko ti može bubreg ukrast, jel to znači da nećeš nikad u šetnju otići?

Ovako nekakva linija misli je mene usmjeravala na pozitivne strane blindova, koliko se sjećam ni jedan nisam požalio

[Don`t cry]

the33 kaže:

E kad se sjetim svog prvog blind datea

Skoro sam odustao

ali nisi na kraju, jel?
pa dobro, valjda bi javio da odustaješ da ti je bilo do tog da se ipak ne pojaviš

mr-crime kaže:

Kad se neki zaborave sjetiti da je s druge strane i dalje ČOVJEK. Ako nešto krene krivo, nešto je krivo u pripremi. Ali kad odeš u šetnju netko ti može bubreg ukrast, jel to znači da nećeš nikad u šetnju otići?

Ovako nekakva linija misli je mene usmjeravala na pozitivne strane blindova, koliko se sjećam ni jedan nisam požalio

moram priznati da i ja imam samo pozitivna iskustva, nikad nitko bubreg nije zatražio i svi su došli meni i ja k njima

[Lord Byron]

the33 kaže:

E kad se sjetim svog prvog blind datea

Što točno smatrate "blind dateom"?

Po definiciji bi to trebao biti sastanak na "potpuno neviđeno", a ne prvi susret uživo s nekim s kim ste se tipkali - za takav blin date mi nikad nije bilo sasvim jasno kako se dovedete u takvu situaciju? Ono, zajednički prijatelji vam oboma kažu da budete u subotu u osam pod repom i uvjere vas da ste bašsuper jedno za drugo? Takvoga nečega se i treba bojati .

mr-crime kaže:

Ako nešto krene krivo, nešto je krivo u pripremi.

Socijalna fobija nije za potcjenjivanje - ali, socijalna fobija se valjda podjednako manifestira za susrete u stvarnome životu kao i za susrete koji postaju stvarni život tek nakon tipkanja. Onaj tko tvrdi da u stvarnome životu nema problema s komuniciranjem i prilaženjem, a ima problema pri susretu s prethodno tipkajućom osobom, najvjerojatnije je stvorio problem prikazujući u tipkanju nekoga nepostojećeg, uljepšanog sebe.

Naravno da je frka susresti se s nekim kome si, ah. zaboravio prijaviti dvadeset godina viška ili dvadeset kilograma viška ili pokojega bračnog druga i dijete...

[the33]

mr-crime kaže:

Kad se neki zaborave sjetiti da je s druge strane i dalje ČOVJEK. Ako nešto krene krivo, nešto je krivo u pripremi. Ali kad odeš u šetnju netko ti može bubreg ukrast, jel to znači da nećeš nikad u šetnju otići?

Ovako nekakva linija misli je mene usmjeravala na pozitivne strane blindova, koliko se sjećam ni jedan nisam požalio

Ti meni vjerujes.....dobro mozda tema nije za zeku .....ovaki "krkan" da odustane

[the33]

Don`t cry kaže:

ali nisi na kraju, jel?
pa dobro, valjda bi javio da odustaješ da ti je bilo do tog da se ipak ne pojaviš

Naravno da nisam, bila su to kratka 4h

[mr-crime]

the33 kaže:

Ti meni vjerujes.....dobro mozda tema nije za zeku .....ovaki "krkan" da odustane

To koliko ja tebi vjerujem je nebitno, možda se netko deseti prepozna

To bi onda bio konstruktivni troll s tvoje strane

Ne bi li to bilo lijepo, kad bi nekome tako mogli pomoći

[mr-crime]

Lord Byron kaže:

Socijalna fobija nije za potcjenjivanje - ali, socijalna fobija se valjda podjednako manifestira za susrete u stvarnome životu kao i za susrete koji postaju stvarni život tek nakon tipkanja. Onaj tko tvrdi da u stvarnome životu nema problema s komuniciranjem i prilaženjem, a ima problema pri susretu s prethodno tipkajućom osobom, najvjerojatnije je stvorio problem prikazujući u tipkanju nekoga nepostojećeg, uljepšanog sebe.

Naravno da je frka susresti se s nekim kome si, ah. zaboravio prijaviti dvadeset godina viška ili dvadeset kilograma viška ili pokojega bračnog druga i dijete...

Problem je u glavi, i tamo ga se treba i riješiti. Nije da nikad nisam bio u najmanju ruku nervozan prije tako nečeg, no dovoljno je bilo podsjetiti se zašto sam inicijalno pristao na to sve. I nakon toga geni kameni uskoče i ne daju zajebat

[the33]

mr-crime kaže:

To koliko ja tebi vjerujem je nebitno, možda se netko deseti prepozna

To bi onda bio konstruktivni troll s tvoje strane

Ne bi li to bilo lijepo, kad bi nekome tako mogli pomoći

Ja se nadam da sam nekom pomogao

[Rodion]

Don`t cry kaže:

koma, baš ljudi znaju bit sjebani

calea kaže:

Općenito ne volim nerazrješene stvari i ta nestajanja mi ne sjedaju nikako. Reci brate mili što imaš i idemo svako svojim putem i to je to. Nemoj samo nestati.

Ali dozvoliti da netko stoji negdjei čeka me i ne pojaviti se mi se čini baš okrutno prema tom nekome. Nisam imala pojma da ljudi to toliko rade

A stas,svakavih ljudi na ovom svijetu
Jos da bude gore to su mahom radile osobe koje su imale 30+ godina u guzici

[calea]

Rodlax kaže:

A stas,svakavih ljudi na ovom svijetu
Jos da bude gore to su mahom radile osobe koje su imale 30+ godina u guzici

Nezrelost ne poznaje godine

[pinokio2000]

Rodlax kaže:

A stas,svakavih ljudi na ovom svijetu
Jos da bude gore to su mahom radile osobe koje su imale 30+ godina u guzici

kad dođeš u 40+ preporodit ćeš se .

[Rodion]

pinokio2000 kaže:

kad dođeš u 40+ preporodit ćeš se .

A onda traziti mladje djevojke

[pinokio2000]

Rodlax kaže:

A onda traziti mladje djevojke

na taj način niš od preporoda.

mislim da moraš pogledati "dolazak" da bi zagrebao po površini ženskog razmišljanja.

[BoleynAnne]

Nisam dugo bila na forumu, predugo. I nakon toliko vremena ovdje je tema koju sam ja mogla otvoriti prije nekoliko godina. Zanimljiva situacija... Toliko mi je postao drag potpuno nepoznat čovjek. Nisam imala njegovu fotografiju, dugo vremena ni glas, samo riječi. Bila sam mlada (iako ne mislim ni sada da sam stara ), prvi put sam se našla u situaciji da mi nepoznat čovjek postane toliko drag. Bila sam sanjar.

Bojala sam se susreta jer sam se bojala... odbijanja. Nisam sigurna kakvog odbijanja jer nikada ništa između nas nije bilo osim prijateljakog razgovora. On me je ohrabrivao za susret, ali... pozitivnog odgovora s moje strane nije bilo. Prestali smo komunicirati, nismo se čuli nekoliko tjedana, a ja sam razmišljala o tome što sam mogla izgubiti upoznavanjem?! Ništa. Kad ništa više nije bilo za izgubiti, nazvala sam i pitala vidimo li se sutra za vrijeme ručka na poslu jer smo u to vrijeme radili u zgradama koje su jedna preko puta druge. Znam da sam tih nekoliko minuta dok sam ga čekala u parku na Zrinjevcu mislila da ja to ne mogu. Nisam znala gdje gledati, plašilo me da ga neću prepoznati jer nisam znala kako izgleda. U glavi mi je bila misao koju je jednom rekao... Da sam poput školaraca kad učitelj krene ispitivati, u tom trenu samo misliš da bar možeš odgoditi svoje odgovaranje za dva - tri dana jer ćeš biti spremniji, ali zavaravaš sam sebe. Bio je u pravu.

U tom trenutku kad se pojavio, bio je najsimpatičnija osoba na svijetu. Susret je prošao ležerno, na čaju/kavi, ali kratko je trajao jer je posao čekao. I danas čuvam belgijske čokoladice koje mi je tom prilikom darovao. Danas, ne znam ništa o njemu. Ponekad ga se sjetim. Nadam se da je dobro i voljela bih da je sretan.

Ne znam, ne zato što on nije želio, nego se naši osjećaji nisu razvijali u istom smijeru.
Zaista vjerujem da je to istinski dobar čovjek i drago mi je što sam noćas u mislima "prohodala" kroz naš dio života.

[Clandestine]

Lavender-Love kaže:

Ovo je issue sa kojim se borim vec cijelo desetljece.

Upoznam nekog onlajn. Svidimo se jedno drugom, kliknemo kak bi se reklo. Razmijenimo slike. Nakon nekog vremena, razumljivo, on pocne predlagati susret uzivo. Mene panika hvata. Odlazem koliko mogu. On postaje nestrpljiv. Mene hladni znoj oblijeva. Na kraju utanacimo mjesto i vrijeme sastanka, meni je danima prije muka, steze me u grlu i prsima, taj dan bi doslovno mogla povracati od nervoze i straha i panike i svega. Na nekoliko se dogovorenih spojeva uopce nisam pojavila. Prekidam svaku komunikaciju, brisem profil, nestajem iz virtualnog svemira.

Znam znam znam ZNAM koliko je to djetinjasto i glupo i nezrelo, faking znam, svaki put nakon toga se osjecam ko najgluplja osoba na svijetu koja je i zasluzila da bude sama.

Nekako mi je to online upoznavanje uvijek bilo previše robotski.A za anksioznost imaš fantastičnih programa,mogu ti preporučiti ako želiš.Mada i ako se nađeš uživo nije mala mogućnost da neće nešto krivo poći.

[versilov]

BoleynAnne kaže:

Ne znam, ne zato što on nije želio, nego se naši osjećaji nisu razvijali u istom smijeru.
Zaista vjerujem da je to istinski dobar čovjek i drago mi je što sam noćas u mislima "prohodala" kroz naš dio života.

jes ti njega odjebala? što je bio neprivlačan? osjećaji se otprilike razviju u istom smjeru ako su si ljudi privlačni... feelings, oo oo ooo feeelingsss...

[versilov]

ja bi savjetova autoricu da nema velika očekivanja i da se s zanimljivim muškarcem proba naći ranije dok imaginarni ''ulog'' nije toliko velik u njenoj glavi da joj počme stvarati blokadu.

i online i uživo... blažena vremena bez fejsa, brže se išlo na dejt uživo nisi mogao otkrit odmah da je dotični kreten/-ka... trebalo je neko vrijeme. taman da se zagrije(š)

[Josephine Anne]

Mislim da za tebe nije on line upoznavanje kad te puca tolika trema. Ništa čudno! Nije to za svakog! Nikad ne znaš tko će te dočekati i koliko god s nekim možeš preko mreže kliknit kako ti kažeš ne znači da ćeš baš tako kliknit kad vidiš osobu uživo. Ne kažem da je fizički izgled najbitnija stavka, nije ali je ipak bitan i ljepota je u očima onoga tko gleda. Meni je bitno da mi je osoba lijepa i privlačna ma čak ni ne mora bit drugima lijep al mora meni. Ako nema kemije, nema se tu što radit! To su onda prijateljski odnosi al ništa više. Ma nije lako izaći s nekim prvi put čak i da znaš osobu, nikad ne znaš kako će se situacija odvijati i kako će druga strana doživjeti tu večeru. Al to je rizik koji moramo svih istrpit. Za mene je bitno da nekog znam ipak duže vrijeme, da znam ljude koje mogu pitati o toj osobi. Blind date nije za mene, za to treba bit malo otkačen (ne u negativnom smislu)... Ako ti je baš stalo, popij dva Persena i kreni u akciju, drugi put će bit lakše. Najgore je prvi put!!

[Zdenko Hozntreger]

Ne bih rekao da se kod mene radi o ogromnom strahu, ali odredjena kolicina straha dakako postoji.
Cemu to treba pripisati, nisam ni sâm siguran.
Flegma nisam niti cu ikada biti, tako da je to normalno (govorim za sebe).