Proust - zasto ne?

[*_spike]

Ma vi se jebite, ja ga još jednom moram pročitati želim li imati više od 2.

Kuja od profe.

[Pascual Duarte]

Ne mogu odoljeti…

Možda je nepravedno prema Proustu što se nalazi na obaveznom popisu srednjoškolske literature. Sedamnaestogodišnjacima je koncept "izgubljenog vremena" potpuno stran i nezanimljiv. U tim godinama prošlost je beznačajna, a budućnost bezgranična.

Proust mi je u srednjoj školi bio grozan: zamoran i sentimentalan. Pa te zakučaste rečenice, šuma riječi kroz koju se moraš s naporom probijati.
Nešto godina kasnije, ponovno sam, sasvim slučajno, nabasala na Prousta i ostala zadivljena. Pročitala sam sve dijelove "Izgubljenog vremena". Sad mi se čini krajnje neumjesnim svesti Prousta na kolačiće i čaj. To je samo jedan kratak djelić, otrcani školski primjer, iščupan iz jednog veličanstvenog djela.

Naučila sam da se s Proustovom rečenicom ne smijem boriti, već se trebam prepustiti njezinom ritmu koji me uvodi u svijet koji je sve samo ne dosadan i sentimentalan. Proust je preosjetljiv, lucidan i nemilosrdno iskren. Ima u njega toliko života: ljubavi, ljubomore, strasti, sebičnosti, prijevare, okrutnosti, snobizma, licemjerja, tajnih poroka, razvrata, mudrosti…

Čudno je to, a do nedugo bih ga bez razmišljanja stavila na popis klasika koje ne podnosim...

[klio]

Meni je Combray bio ok u srednjoj. Sad kad ga se sjetim nekako mi je ostao u pozitivnom sjećanju.
Planiram ga pod obavezno još jednom pročitat!
Nisam čitala cijeli ciklus i vjerojatno neću u skorije vrijeme (čisto zbog nedostatka vremena). Možda samo neke stvari pa molim preporuku!

[kisha]

Combray je djelo kod kojeg nema sredine tj. čitaoc ga ili mrzi ili je njime oduševljen...

Iskustvo mi pokazuje da ga senzibilnija djeca kuže i vole puno više od "nesenzibilnih" jer ga osjećaju....

To je djelo koje nailazi na otpor kod onih tipova ljudi, mladih koji ga razumski i nekom logikom pokušavaju shvatiti, objasniti sami sebi i u njemu pokušavaju naći neku uzročno-posljedični tijek radnje, ali to ne ide jer se Combray više mora osjetiti duhom, nego shvatiti razumom i logikom.... Djelo je čista emocija riječi!

A i obično nam se sviđaju djela u kojima se više prepoznamo jer se u njima na neki način tražimo, svjesno ili nesvjesno!

[jimmy jazz]

)))))))

[Pascual Duarte]

klio kaže:
Meni je Combray bio ok u srednjoj. Sad kad ga se sjetim nekako mi je ostao u pozitivnom sjećanju.
Planiram ga pod obavezno još jednom pročitat!
Nisam čitala cijeli ciklus i vjerojatno neću u skorije vrijeme (čisto zbog nedostatka vremena). Možda samo neke stvari pa molim preporuku!

Combray je prvi dio prve knjige “Put k Swanu”, te bih svakako preporučila da za početak pročitaš ostale dijelove te knjige : “Jedna Swanova ljubav” i “Zavičajna imena – ime”.

“Sodoma i Gomora” uvodi homoseksualnost kao glavnu temu, pa je možda is tog aspekta zanimljiva.

[Otton]

klio kaže:
Meni je Combray bio ok u srednjoj. Sad kad ga se sjetim nekako mi je ostao u pozitivnom sjećanju.

Proust se čita, naravno.
Apsolvirajući njegov opus, osjećam se kao da sam stekao visu-srednju klasu čitaoca.
U pravilu ne posežem za knjigom u krevetu prije spavanja, ali Proust se uvijek nađe kraj uzglavlja. Za trenutke kada si neka stanja i raspoloženja trebam posložiti u normalu.

[Ivaaa.]

Upravo sam zatvorila prvi dio ciklusa "Put k Swannu" i kad čitam komentare poput "dosadan je ...", moram reći da se apsolutno ne slažem s tom izjavom jedino ako čitaš samo radi dosade a ne iz ljubavi prema čitanju... inače, imam 18 godina, završila sam 4. razred i tijekom nastave knjigu nisam pročitala, iako smo trebali pročitati samo combray, ali kad je završila nastava, matura i svi stresova, lijepo sam uzela knjigu sa police iz bratove sobe (da, knjigu sam imala doma a da uopće nisam znala, vjerojatno jer se na njoj bilo skupilo podosta prašine)... naravno, knjiga me oduševila, u nekim trenucima mogla sam se poistovjetiti sa nekim likovima i uskoro idem u knjižnicu po drugi dio romana

[markvite]

Pročitah Combray, i kad bi me netko pitao što se događa u knjizi rekao bih mu: "Ništa." Čitanjem ovog djela, shvatit ćete da vam ova knjiga nije nešto najbolje u životu. S moje perspektive sedamnaestgodišnjaka knjigu karaketeriziram kao "ne-zanimljivu". Velikoj većini vršnjaka knjiga je dosadna, no u nekakvom širem pogledu ne postoji "dosadna" knjiga. Razlog zašto ona može biti takva jest dekoncentracija čitatelja ili jednostavno ne razmišljanje o pročitanom...
Buđenje iz sna i jedenje kolačića jedina su dva događa, ostalo sjećanja; radnje nigdje. Predugačke rečenice koje znaju izgubiti smisao, previše usporedaba i upotrebljenih riječi "kao", "nalik", "poput"; čitatelja razmišljanjem "ubijaju u pojam". Autor je, po mojem mišljenju, previše osjećajan i nježan. Motivi kao: zvonici, cvijeće, priroda, ruže; opisani su previše senzibilno (ako to gledam iz konteksta muškarca). Autor cijele dane šeće prirodom ili se zatvara u sobu, što bi mu većina rekla: "Get a life!" No, ipak ovakva vrsta romana sa sjećanjima bila je prva takve vrste u književnosti (možda se varam) i smatram da bi trebala ostati u programu za lektiru (na sveopće zadovoljstvo(?) srednjoškolaca).

[sleng]

Ivaaa. kaže:

Upravo sam zatvorila prvi dio ciklusa "Put k Swannu" i kad čitam komentare poput "dosadan je ...", moram reći da se apsolutno ne slažem s tom izjavom jedino ako čitaš samo radi dosade a ne iz ljubavi prema čitanju... inače, imam 18 godina, završila sam 4. razred i tijekom nastave knjigu nisam pročitala, iako smo trebali pročitati samo combray, ali kad je završila nastava, matura i svi stresova, lijepo sam uzela knjigu sa police iz bratove sobe (da, knjigu sam imala doma a da uopće nisam znala, vjerojatno jer se na njoj bilo skupilo podosta prašine)... naravno, knjiga me oduševila, u nekim trenucima mogla sam se poistovjetiti sa nekim likovima i uskoro idem u knjižnicu po drugi dio romana

Lijepo je vidjeti da još ima mladih snaga koje čitaju vrhunsku literaturu..Kada uhvatiš vremena, volje i sličnog, pročitaj cijeli ciklus...Zahtijevan posao, ali oduševljavajući

[Ivaaa.]

sleng kaže:

Lijepo je vidjeti da još ima mladih snaga koje čitaju vrhunsku literaturu..Kada uhvatiš vremena, volje i sličnog, pročitaj cijeli ciklus...Zahtijevan posao, ali oduševljavajući

Hvala, ja se nadam da hoću

[Uffie]

Ivaaa. kaže:

Upravo sam zatvorila prvi dio ciklusa "Put k Swannu" i kad čitam komentare poput "dosadan je ...", moram reći da se apsolutno ne slažem s tom izjavom jedino ako čitaš samo radi dosade a ne iz ljubavi prema čitanju... inače, imam 18 godina, završila sam 4. razred i tijekom nastave knjigu nisam pročitala, iako smo trebali pročitati samo combray, ali kad je završila nastava, matura i svi stresova, lijepo sam uzela knjigu sa police iz bratove sobe (da, knjigu sam imala doma a da uopće nisam znala, vjerojatno jer se na njoj bilo skupilo podosta prašine)... naravno, knjiga me oduševila, u nekim trenucima mogla sam se poistovjetiti sa nekim likovima i uskoro idem u knjižnicu po drugi dio romana

Jesi pročitala Krik i bijes? Izvrsba knjiga napisana u stilu toka vijesti.
Ja namjeravam čitati Prousta. Ako je dosadan namjeravam to procijeniti sama.

Što se tiče Prousta: http://youtu.be/uwAOc4g3K-g

[avant-garde]

Pascual Duarte kaže:

Možda je nepravedno prema Proustu što se nalazi na obaveznom popisu srednjoškolske literature. Sedamnaestogodišnjacima je koncept "izgubljenog vremena" potpuno stran i nezanimljiv. U tim godinama prošlost je beznačajna, a budućnost bezgranična.

Ovo uopće nije istina. Koncept izgubljenog vremena i slijepih ulica itekako je dio cijelog košmara odrastanja. Imaš 17 godina, znači na mostu si, leđima okrenut(a) toploj i poznatoj zemlji djetinjstva za koju ti se ponekad čini da je upravo otkinuta iz tebe, a tamo naprijed izvire neka nova, strana i daleko oštrija vizura života. Ono što uspiješ ukrasti iz zaborava - miris kolača, dan kada si pronašla sijamske trešnje ili počela kopati tunel do Kine u svom vrtu jer želiš znati kako izgledaju Kinezi - e pa baš to, skupa s načinom kako ćeš njegovati takva sjećanja, grade te i određuju ritam tvojih koraka. Jer koliko god vizura postane oštra, a padovi se čine bezgranični, uvijek ih možeš obložiti toplinom početka. Djetinjstvo je vrijeme maštanja, a poznata je stvar da mašta može prizvati svako izgubljeno vrijeme, umjetnost zaustaviti ili promijeniti njegov tok. Zato je Proust bitan, mojoj noćnoj poetičnosti usprkos.

"You know I'd sooner forget but I remember those nights
when life was just a bet on a race between the lights"

[Slobodan!]

Prousta najviše vole umjetnički tipovi ( oni koji npr. upišu akademiju likovnih) mahom su djevojke te koje ga čitaju (ili pokušavaju pročitati) prije kraja studija.

Kao neko ko je bio u vezi sa tri djevojke koje odgovaraju gore opisanoj karikaturi mogu reći da se meni Proust ne sviđa. Marcel je lik koji je sebe shvatao preozbiljno i svoje misli bez filtera stavljao na papir. Ne kažem da nije imao par lijepih rečenica u nizu, to priznajem, ali njegove knjige su fakat preduge, on kao bogataš i besposlenik u svoje vrijeme morao je par puta pogoditi u sridu.
Iz perspektive 2017-e njegove ideje djeluju djetinjasto i [ubaciti ovdje riječ koja označava nekoga ko ubjeđuje sebe i one oko sebe da je on + a ne -].

[Lyanna Stark]

Proust, Zašto ne

Tak. Ne moramo svi voljeti Prousta i posve je legitimno ne preporučivati knjige. Pa to je ipak Proust.

[Taroth]

Marcel Proust je francuska verzija lole iz Skorine pjesme 'Kuca na kraju sela'. Covjek koji je sebi rekao - ako me zivot nije pregazio, ja cu sjest malo i sacekat..
proizvod svog drustva... u isto to vrijeme dok je on mljackao svoje kolacice i prepustao se sjecanjima, tamo daleko, na divljem zapadu je Wyatt Earp ostvarivao svoje prve podvige. Dva svijeta, jedan koji umire, i drugi koji se radja..

evo, recite mi samo po slici cija djela biste radje citali, tko biste radje bili:

Osoba A:


Osoba B:


ili da jos dodam dvije osobe:


i osoba D:


jasno je tko je