Milan Kundera

[crill]

Self-portrait kaže:

Crill - hvala na linku
isprintacu si (mrzim citati na kompu) pa vidjeti isplati li se kupiti knjigu...malo sam cituckala i cini mi se da znam sta je frendu diglo nerv...al opet...stil kojim iskazuje ono sto misli, genijalna suptilnost, iznijansiranost...na neki nacin savrsenstvo mora graniciti s "ludilom" (zatvoreni krug)...

Šesto Pismo

Čini mi se, kada bih ja došao na vlast, vladavina bi se moja hiljadu godina pominjala uz cvokotanje zuba. Nema tog istočnjačkog despota, rimskog cara, kneza Inka koji bi neljudskije postupao sa svojim narodom. A ono što bi najužasnije bilo u ovoj vladavini jeste što u meni nema nikakve svireposti. Ne bih uživao u patnjama drugih. Samo ne bih hajao za njih. Kao što ne hajem ni za sebe. Moja mera nije ljudska. Da li sam lud? Ako oduzmeš reči ono što je u njoj bolest, onda kažem - da.

total offtopic :
btw. Ides li na Umbria Jazz festival (Perugia 6-15. 7.) Ja sam htjela (s muzem) ali nam tada nema tko cuvati klince smrc smrc...takodje Mehldau & Matheny , Keith Jarrett trio, Ornet Coleman quartet....ma sjajno...a jos taj dio Italije...

Jest, stvarno, ne može bolje za ove naše prilike i još ovako blizu. No nisam u mogućnosti. A karte za solo u Munchenu rasprodane čim su potvrdili koncert. šmrc...

Castro - ne radi se o doslovnoj i banalnoj usporedbi nego ovakonekako : zamisli da si mjesec dana bila u nekom vrhunskom restoranu sa najdivnijim jelima i picima...koje si inace tesko sama priustis . E nakon toga se vratis na fast - food...koji ne mora biti los ako si gladna, ma ima i to svog sarma...sendvici mogu biti izvrsni...i tako, nametne ti se usporedba iako nema veze jedno s drugim....
Ili ne znam...nakon vrhunskog sexa - obican ne suvise mastovit (a da nije bilo vrhunskog i ovakav je pozeljan i dobar) ...pa razgovaras s pametnim, svestranim i zanimljivim i originalnim frendom uz neko dobro pice, a nakon toga si na kavi sa svojom starom dobrom trac - frendicom s kojom pretresas obicne svakodnevne teme...nema banalne usporedbe, tvoja stara trac- frendica nije nista manje dobra i draga...ali zar ne dozvoljavas da ti nakon zanimljivih i drugacijih razgovora oni najobicniji mogu zazvucati - pomalo banalno, obicno...Nikako - nevazno i za odbacit, ali...kuzis ?

Eto Castro, zadovolji se ovim pojašnjenjem. Bolje nego da ti ja Hegela objašnjavam. Mislim da bi oboje poludili. U onom bolesnom smislu

Zato vjerujem da je Crillu bilo jako tesko citat Kunderu nakon Hamvasa...

Pa nije bilo uopće teško. Mrziti je puno lakše, just go with the flow.

Crill i ostali - sta mislite o Hrabalu ?

Opet B.H., to nikako ne može biti loše. Mislim šta reći osim: srce europe. Bohumil se nikad nije stavio u ulogu učitelja ( za razliku od subjekta teme ), već uvijek i samo kao učenik; kao onaj koji se još uvijek bori protiv svega živog i neživog. (Ne moram napominjati da sam više naučio od tog učenika nego od onog učitelja.) Čak i u Prebučnoj samoći u kojoj piše izlite komentare života provedenog pod prešom, ostaje mlad duhom. Tako nevino, a tako bolno istinito.
Sve u svemu: Jako jako lijepo. Napisano bez prepravke, ex abrupto. Ne može životnije od toga.
Dakle, volem ga

[Self-portrait]

Da da...B.H. mora biti dobro ! Odlicno si ga opisao. I ja ga obozavam, posebno "Prebucnu samocu". Vec sam o knjizi dala neki komentar ovdje na forumu pa samo prenosim sto sam prije napisala :

BOHUMIL HRABAL - Prebucna samoca


Genijalan pisac .Stilist. A knjiga ; jedna od onih koje sam doslovno "osjetila " ; mislim cak i tjelesno (zmarci ; uzdrmanost... )
Rekla bih da je to velika POSVETA UMJETNOSTI ; napisana je u dahu ; svojevrsnim "tokom svijesti " ; ima u njoj i nekog posve osebujnog humora iako je vrlo ganutljiva. Citala sam ju kao mocnu poeziju ili poeticnu prozu. Citava predstavlja veliku metaforu ; u vise smislova...Snena i meditativna. Snazna. Bujica emocija u vrlo dugackim recenicama.

Dodat cu jos i da je - POSVETA SAMOCI (Hamvasu bi se, ili je, sigurno dopala)

Pojavio se novi prijevod, nesto autobiografski - GRADIC U KOJEM SE ZAUSTAVILO VRIJEME (Hena com- izdavac) . Jos nisam kupila, budem...jel ko ovo citao ?

A sto se tice "sestog pisma" i ulomka, crill, nevjerojatno, ali pogodio si tocno ono na sto sam mislila...Telepatske sposobnosti ?
Jos moram frenda pitati je li ga bas ovaj ulomak "bocnuo"...inace, on ide na Umbriu...sve dane...pa cu dobiti iscrpan izvjestaj iz prve ruke. Barem to ako nista....

O.K. necu vise privatizirati topic...sad opet o Kunderi (ali opet, bar Hrabal se moze nametnuti kao usporedba )

[Treponem]

Vidim da svi hvale Kunderu, ne volim Kunderu. Nepodnošljiva Lakoća Postojanja je jedna od najgorih knjiga koje sam pročitao (a pročitao sam ih puno). Mislim da je užasno precijenjen, dosadan, smješno plitak kada pokušava niti dubok, generalno malo iznad razine romana koji su izlazili u Vikendu 80-ih. Da nije bio disident ne bi se ni čulo za njega.

Moj prvi i posljednji post na tu temu, nemam ni vremena ni živaca prepucavati se na forumu.

[Scimmia]

no dobro, kaj si otvarao temu ako ne želiš dalje sudjelovati? nitko nije rekao da se nužno trebaš prepucavati, pokušavaj se argumentirani nositi sa onima koji ne misle kao ti.
btw, da li je lakoća jedino kaj si pročitao?

[Treponem]

Scimmia kaže:

no dobro, kaj si otvarao temu ako ne želiš dalje sudjelovati? nitko nije rekao da se nužno trebaš prepucavati, pokušavaj se argumentirani nositi sa onima koji ne misle kao ti.
btw, da li je lakoća jedino kaj si pročitao?

Evo jedan i jedini odgovor. Htio sam to izbaciti iz sebe i hoču vidjeti generalno mišljenje.

[dalal]

Čitala sam tri njegova starija djela "Šala","Oproštajni valcer" i "Nepodnošljiva lakoća postojanja",kao i jednu zbirku novela.Nisam čitala ništa od novijih njegovih djela,ovih što ih je pisao na francuskom,pa tako za ta ne mogu reći baš ništa.Ali što se tiče ovih gorepomenutih romana ostali su mi u najljepšem sjećanju.Složila bih se sa konstatacijom u uvodnom postu da je Kundera pisac koga je bog obdario osobinom da može pričati za druge,izreći ono što ljudi osjećaju u podsvijesti ali ne umiju da artikuliraju.
Of course,svako vrijeme donosi svoju modu,pa je sada on novijim generacijama možda nerazumljiv i patetičan koliko je ljudima koji su živjeli u vrijeme hladnog rata bio drag i koji su savršeno kontali što je on htio reći.Ali bez obzira na te modne turnuse koji se okreću svakih 20-30 godina,po mojem skromnom sudu Kundera je jedan od najboljih pisaca 20 st,bar mu to mogu mirne duše priznati.

[Ariston]

Treponem kaže:

Evo jedan i jedini odgovor. Htio sam to izbaciti iz sebe i hoču vidjeti generalno mišljenje.

Super. Drago mi je zbog tebe i drago mi je što si pročitao puno knjiga (bitno si to istaknuo u prethodnom postu). Baš mi je drago što hočeš izbaciti to iz sebe.

Baš super.

ontopička: Trenutno čitam Smješne ljubavi i odlična je knjiga.

[dalal]

Ariston kaže:

Trenutno čitam Smješne ljubavi i odlična je knjiga.

Jeste,to je ta zbirka novela kojoj sam zaboravila ime....najbolja među njima mi je "Zlatna jabuka vječite želje"

[izabrani narod]

čitala sam nedavno kunderinu knjigu čijeg se imena ne mogu sjetiti. mislim da je napisana na francuskom, i mala je. radi se o dvoje emigranata koji nakon dugog življenja u zapadnoj evropi, nakon pada zida posjećuju češku. upoznaju se slučajno, mislim, na aerodromu.
oduševila me priča o djevojci koja je u snijegu izgubila uho, odnosno uho joj se smrzlo u snijegu pa su ga morali otkinuti, a ona je legla u snijeg zbog prve ljubavi i njegove okrutnosti kojoj se dodvoravala...
...zaboravila sam ime romana. jel ko zna?

[Madamoiselle]

darin kaže:

Jeste li ikada imali osjecaj da postoje stvari u vama koje jednostavno ne mozete artikulirano pustiti iz sebe? Da ponekada odredjene akcije koje ucinite nemaju smisla, i ne mozete ih sami sebi objasniti? Nasi postupci, vrlo cesto nerazumljivi nama samima, izlaze iz nas, podredjujemo im se, vjerujemo sebi, no svejedno ne znamo otkuda to proizlazi, zasto i kako.

Kundera je, za mene, pisac koji je uspio napisati (izreci) ono sto osjecam a nikada ne bih mogla izraziti, niti to sebi tako jednostavno i razumljivo objasniti (ne kazem da sam se identificirala sa junacima njegovih romana ili tim situacijama). Plete pricu tako lagano i jednostavno, razumljivo i suvislo, kaze sve i dok govori (pise) otvaraju se tajni svijetovi nasih emocija, naseg razuma...

Da ne bude zabune, govorim konkretno o Nepodnosljivoj lakoci postojanja, koja mi je osobno i najdrazi njegov roman.

Kako ga dozivljavate u odnosu na druge pisce? Donosi li nesto novo, ili je samo jos jedan Pisac sa jos jednim Romanom?

Kada pomislim na knjizevnost i na pitanje zasto je netko (dobar) pisac instant se sjetim Kundere, i lakoce kojom nam izlaze ljude...

NLP mi je doslovno prominila pogled na život. Od kada sam je pročitala raspoloženje mi je na vrhuncu. Nemam riječi...
Otkrila sam Kunderu nedavno i zaljubila se. Sada čitam 'Šalu'...

[Ariston]

izabrani narod kaže:

čitala sam nedavno kunderinu knjigu čijeg se imena ne mogu sjetiti. mislim da je napisana na francuskom, i mala je. radi se o dvoje emigranata koji nakon dugog življenja u zapadnoj evropi, nakon pada zida posjećuju češku. upoznaju se slučajno, mislim, na aerodromu.
oduševila me priča o djevojci koja je u snijegu izgubila uho, odnosno uho joj se smrzlo u snijegu pa su ga morali otkinuti, a ona je legla u snijeg zbog prve ljubavi i njegove okrutnosti kojoj se dodvoravala...
...zaboravila sam ime romana. jel ko zna?

Đizs. Meni su se sve njegove knjige ispomješale.. jer sam imao nadahnuto vrijeme kad sam ih redom čitao. I sad me ubi ne mogu se sjetiti.. Možda čak u Šali.. uh!

[newcomer]

izabrani narod kaže:

čitala sam nedavno kunderinu knjigu čijeg se imena ne mogu sjetiti. mislim da je napisana na francuskom, i mala je. radi se o dvoje emigranata koji nakon dugog življenja u zapadnoj evropi, nakon pada zida posjećuju češku. upoznaju se slučajno, mislim, na aerodromu.
oduševila me priča o djevojci koja je u snijegu izgubila uho, odnosno uho joj se smrzlo u snijegu pa su ga morali otkinuti, a ona je legla u snijeg zbog prve ljubavi i njegove okrutnosti kojoj se dodvoravala...
...zaboravila sam ime romana. jel ko zna?

L'ignorance

[Ariston]

Jel' to komentar ili ime romana?

[newcomer]

Ariston kaže:

Jel' to komentar ili ime romana?

Good one


Oboje... jer roman je bas o tome... Kundera naime smatra da je razlog zasto smo ignorantni covjekova memorija a ne volja ili namjera da budemo ignorantni...

[izabrani narod]

thnx newcomer
da, mislim da se zove neznanje
čitala sam nepodnošljivu lakoću postojanja, šalu i neznanje.

[ishamael]

ja sam procitao samo Nepodnosljivu lakocu postojanja. moram priznati da me covjek fascinirao lakocom kojom slaze recenice i ideje koje provlaci kroz roman. imam dojam da bih mogao na svakoj stranici mogao izdvojiti neku recenicu i duboko se zamisliti nad njom. osjecao sam se glupim dok sam citao roman. ja bi se volio tako izrazavati

medjutim, sto se samog romana tice, slozio bi se s nekim tko je vec napisao, da je kljucan trenutak kada citas roman. mene je ostavila dugogodisnja ljubav, pa je roman imao veliki usklicnik za moju dusu...ono sto mi se nikako nije svidjelo, su likovi. jednostavno nisam mogao prezvakati Tomasevu nesavladivu zelju za kurvanjem, a posebno Terezinu nesposobnost da ga napuca. plus sto mi cijeli roman ima nekakvu negativnu, tuznjikavu notu, koja tetralno zavrsava opisom raka kod psa, na 30ak stranica, koji je po meni jedini pozitivan lik u cijeloj prici.

[Madamoiselle]

Vidiš mene je baš ta Thomasova gnjusnost napokon dovela do nekog duševnog odmora. Želio je sve ostale ali ona mu je ipak bila na prvom mijestu. To nije imalo veze s njegovom ljubavlju prema Terezi samoj. A najlipše stvari su mu bile upravo neke gluposti na koje nikad ne obraćamo pažnju. Pridajemo previše pažnje izgledu, a ustvari postajemo voljeni kada smo u najgorem izdanju i kad apsolutno ne znamo što reći.

Na kraju, nakon toliko godina, kad ga je promatrala onako jadnog i starog shvatila je da je dobila ono što je uvik čekala. Da bude samo njen i da je gleda kao onaj pas koji je u njoj vidio cijeli svijet. Dobila je šta je želila a nije bila zadovoljna slikom koju vidi. Čemu toliki trud? Šta je napravila od njega?Bilo joj je krivo, ali na kraju on sam kaže - ništa nije važno koliko to da je sada s njom.
I trud se isplatio. Odrekao se svega, izgubio grad, žene, posao,ali bio je s njom i bio je sretan.
To je trenutak za koji se isplatilo patit toliko godina. I apsolutno shvaćam poantu.

...samo šta je ne znam sroćit sad da ima logike. Da, i ja se osjećam glupo, volila bi da imam mogućnost izražavanja kao on...

[Keya]

darin kaže:

Kundera je, za mene, pisac koji je uspio napisati (izreci) ono sto osjecam a nikada ne bih mogla izraziti, niti to sebi tako jednostavno i razumljivo objasniti (ne kazem da sam se identificirala sa junacima njegovih romana ili tim situacijama). Plete pricu tako lagano i jednostavno, razumljivo i suvislo, kaze sve i dok govori (pise) otvaraju se tajni svijetovi nasih emocija, naseg razuma...

darin, ovim sam rijecima ja muzu objasnila prije nekih 8 godina zasto volim kunderu
a to je valjda feeling, on je procitao i svidio mu se jaromil ali nikad nije postao njegov fan kao ja. sve sam od njega procitala. recimo da je iza besmrtnosti malo poceo gubiti na sarmu no ipak je to covjek u godinama a i ja sam narasla u medjuvremenu

eheh sjecam se da sam jednom na nekoj festi prije petnaestak godina bubnula pred svima da cu ic zivjet u pariz kao kundera...

[izabrani narod]

ja sam mrzila njegove muške likove, ali i terezu. sve mi je bilo antipatično, ali kundera im je darovao neku hladnu sućut, naturalističku romantiku, zaraznu ljudskost. mrzila sam njegov svijet, voljela sam kunderu.

[converse]

pročitala sve,jedan od dražih pisaca..prednost mala za identitet,smiješne ljubavi, oproštajni valcer i besmrtnost..