Borba za šta?

[seronjaa]

kakva borba? ljudi se bore kad postoji neki cilj koji se može ostvarit, neka nagrada ili nešto. al život nije nagrada i nema smisla i konačni cilj. tako da ako postoji neka borba, onda je to možda sa samim sobom.
kak ti bude, tak ti bude, nekad dobro, nekad loše, ak moš na to utjecat malkice, onda se moš potrudit, ak nemoš onda nikom ništa. na kraju smo takitak svi mrtvi, tak da ono. jedino ako se baš radi o borbi za preživljavanje, to je onda druga stvar..al inače, eh njeh.

[RayBan]

Hebes borbu, to je samo gubitak energije..

[NMT]

tak je, treba kreirat nešto a ne se borit s vjetrenjačama.

[fellow]

Borba kakva god da bila zahtjeva energiju. Da bi se borio za nešto trebaš imati kondiciju i znanje da dobiješ borbu. Jer borba je stanje; uma, tijela, duše. U borbu se ide samo s jednim ciljem - pobijediti. Da bi pobijedio, moraš dobro znati svoga protivnika. Protiv čega se boriš? Protiv koga? Ti ne znaš ni protiv čega se boriš.
Nesretan je onaj koji ne može podnositi nesreću. Većina ljudi je loša.
Boriš se za sebe možda? Da imaš neki život kao iz bajke? Znaš da se bajke čitaju maloj djeci?
Mnogi bi se borili, ali nitko ne bi htio umrijeti.

[NMT]

borba nema nikakvog smisla jer i nakon borbe trebaš imati kreaciju, ako pobijediš u ratu i ne znaš što bi dalje s tom slobodom odlučivanja, nisi postigao ništa, a izgubio si jako puno.

[The Maystor]

Borba ili bijeg?

Tu sam izreku vec vise puta cuo. Ja sam nekako stekao dojam da ta izreka bas i nema tezinu, tj. najcesci odabir je izmedju.

Dosta toga sam previse odgadjao i odugovlacio, i rekli bi neki, to je bijeg, ali za vrijeme tog ajmo reci tog bijega bilo je drugih borbi, ulagao i ulazem dosta truda.

Ako se i ponekad cini da ostajem na mjestu, to je mozda zato jer se navike ipak me mogu radikalno mijenjati.

[GosponProljeće]

Ma to fight or flight je više termin koji se upotrebljava uvezi fizičkih obračuna,u smislu sukoba na ulici i onda da u jednom trenu odlučiš jel ti pametnije napast prvi ili pobjeć.

[GosponProljeće]

Evo pošto sam ovu depresivnu i glupu temu otvorio prije više od dvije godine,onda je red da malo opišem kako se nastavljao tok razmišljanja i zaključaka.
Od tada sam došao u dosta bolju situaciju,nekako sam uspio naći duhovni mir i zadovoljštinu.Zaključio sam da život stvarno je borba i da je sve oko nas borba.
Nismo birali da budemo rođeni i to je ta pat pozicijia ljudi-možemo filozofirat o ovom i onom ali na kraju uvijek ostaje ona realnost da je borba jedino šta nam preostaje.
Samo što je sjebano koliko te određeni događaji mogu psihički vratiti na staro mjesto koje nije lijepo.
Onda nakon malo nađenog mira opet ide glupa borba,ponovno građenje onog što si već sagradio da bi netko drugi srušio.
Ali to je tako i borba se nastavlja.Sabit redove i hrabro u napad na stare rane i nove probleme.
Tad već postaješ jak i borba više ne predstavlja problem,u nju se ulazi sa mišlju da se pokleknuti neće i tad dolazi osjećaj ponosa.
Druge nema,a samoubojstvo uvijek može doć kao mentalni melem da uvijek znaš da imaš moć odjebat borbu ako ti jednom stvarno dopizdi.

[Vila]

Nije tema glupa,svatko od nas tu upadne u neko neraspoloženje pa nevidi više smisao u ničemu ili misli da ga ništa više ne veseli.I sama sam to prošla i sama se još tražim.Jako je važno biti svjestan sebe i svijeta oko sebe.Najgore je samo šetuckati okolo bez ikakvog cilja i smisla.Jest,život je svakodnevna borba.Ponekad mislimo da sve znamo i sve isplaniramo i onda se sve propadne,pa onda sve ispočetka.Nitko nije savršen i ne treba se ljutiti na sebe kad nešto krene po zlu.Važno je izvući pouku iz svake situacije i ne odustati.Istina da neki događaji mogu vratiti u prošlost na neko staro neugodno mjesto,ali možda se moramo vratiti na to mjesto da bismo tek tada raščistili sami sa sobom neke stvari.Jer događaj nebitno kako izazvan će na nas djelovati onoliko koliko mi to dopustimo.Iz svake borbe izlazimo jači.Usponi i padovi dio su života iako se čini kao da padova ima više.

[GosponProljeće]

Opet sam nekako blizak ideji da se roknem sad sam uspio i doć do opcije nabavke pištolja pa si nekak mislim pa jebote kaj ću se ja fakat jednom roknut.Nekako gledam godine prolaze tu je lagano trideseta brzo,a želju za imanjem djece i klasične obitelji apsolutno nemam niti da ganjam neku karijeru pa se nekak pitam se hoće mi uopće imat smisla živit.Imo za sebe savršenu curu par godina i onda mi prizna da je lagala da nebi imala djecu samo da ostanemo skupa..pa je sad onako tipično ženski lisičje promjenila priču.Osjećaš se da si našo dom onda vidiš da si našo kurac od ovce a ne dom.

Od totalnog društvenjaka sam posto loner,neznam ni hoće mi se dat uopće tražit novu curu ako mi se bivša činila savršena i fakat nije loša cura šta ću uopće s ovim ostalim danas,pa to su većinom nakaze a ne neke žene.
Imam i problema nekih sa zdravljem mislim da ni to neće baš na bolje.Od ljudi sam se prilično odvojio krive Drine ispravljam čitav život i plivam protiv struje za ono što samtram ispravnim i ono nema to baš nekog smisla,neda mi se više trpit ničija sranja i tako to,neda mi se gledat kako postajem ogorčen čovjek koji se bavi pitanjima što je sve mogao.Uvijek sam bio ok prilično fora i dobra osoba,moglo se samnom o svemu popričat zabavljao sam ničiju tajnu nebi odavao najčešće sam osjećao da ne pripadam i nisam htio pripadati nečem što mi se ne sviđa pa nisam ni mogao.
Već sam i prošo onu fazu da sam razočaran ljudima,jasno mi je sve i psihologija i život i ljudi.
Mogu reć da mi je drago što se prije nisam ubio jer bi propustio neke lijepe stvari,tko zna možda me još nešto lijepo čeka iako to baš nije nešto realno a ova igra postaje prilično dosadna osjećam se da sam sve vidio i da sam puno svjesniji od svih ljudi oko sebe,s jedne strane gledam s visoka s druge strane ima i puno ljudi na zemljei koji bi me mogli posramiti.
Rintat mi se neda ni blizu pa nisam stvoren da rintam prepametan sam i prekreativan da bi to trpio.Možda sam samo običan bjednik ako toliko ljudi rinta zašto bi ja bio bolji.
Neda mi se postat uloga i kotačić društva koje nevalja u kojem su ljudi sami sebi jadni pa moraju druge grist da se povećaju i tako iz generacije u generaciju prenose se traume.
Ah taj život i egzistencijalna pitanja.Živote jeben ti mliko materino.

Sve u svemu možda opet u nečem nađem snagu i nebi preporučio nikom da se rokne.

[ništa]

I ja se ponekad tako osjećam.....vjeruj mi!

Meni izgleda da te cura sjebala!? Ljut si na sebe jer si ispao naivan....
Proći će..

[GosponProljeće]

Ha sigurno je i cura doprinijela ali nije ona situacija da nju neš krivim kako me uništila i slično..Jako je tužno kad u jedan tren misliš kako imaš nešto posebno,nekog uz kog se osjećaš da možeš sve,slobodan onako baš kao pravi ti i nekog do koga ti je stalo,a u drugom skužiš da je to sve ništa i da tog nekog zapravo boli pička za tebe.
Pročitam naslov teme borba za šta i odmah ispod tvoj nick "ništa" (kao odgovor) i samo sam se nasmijo kak se poklopilo.

[ništa]

Nisam čitao sve postove!
Još si mlad čovječe,mene smrt zanima samo dok sam zdrav i to onako.....duhovno...
Žena se veže za nešto u tebi a da neznaš i onda kad ode ....boli...a neznaš šta ..ni zašto ..jer bi je najradije mrzio.
Budi sretan što niste imali djecu.....to je muka

[GosponProljeće]

Baš tolko lud nisam da idem imat djecu

[ništa]

Imaš neki poseban razlog zašto ne želiš djecu?

[GosponProljeće]

Nisam te mislio uvrijedit ako imaš djecu znam da je to škakljiva tema.
Čini mi se suludo imat djecu,zašto bi uopće nekog htio osudit na kaznu života i to još svoje vlastito dijete.
Znam da se na to gleda kao na neko jadno razmišljanje al šta se mene tiče imanje djece je najsebičniji čin ikad.
Tu je još i ogromna briga ogroman trošak,mislim da nisam ni sposoban za to,da mi netko u školi npr. takne dijete il mu neš ružno kaže otrgnuo bi mu glavu,a to se tako nemože.
Kaj da ih gledam kak od sretnih malih bića postaju nikakvi,ili tlačitelji ili tlačeni.Neznam ni sam šta je gore.
Nekako mi neimanje djece dođe kao stvar odgovornosti i zdravog razuma.Eto baš malo gledam oko sebe,u principu ekipa u određenim godinama više nezna kaj će sa sobom pa ajmo imat dijete...Ono nemam ni za pošteno školovanje,posla nema budućnost crna da nemre bit crnija al ajmo imat dijete,ma šta jedno dva odma najbolje.

[ništa]

GosponProljeće kaže:

Nisam te mislio uvrijedit ako imaš djecu znam da je to škakljiva tema.
Čini mi se suludo imat djecu,zašto bi uopće nekog htio osudit na kaznu života i to još svoje vlastito dijete.
Znam da se na to gleda kao na neko jadno razmišljanje al šta se mene tiče imanje djece je najsebičniji čin ikad.
Tu je još i ogromna briga ogroman trošak,mislim da nisam ni sposoban za to,da mi netko u školi npr. takne dijete il mu neš ružno kaže otrgnuo bi mu glavu,a to se tako nemože.
Kaj da ih gledam kak od sretnih malih bića postaju nikakvi,ili tlačitelji ili tlačeni.Neznam ni sam šta je gore.
Nekako mi neimanje djece dođe kao stvar odgovornosti i zdravog razuma.Eto baš malo gledam oko sebe,u principu ekipa u određenim godinama više nezna kaj će sa sobom pa ajmo imat dijete...Ono nemam ni za pošteno školovanje,posla nema budućnost crna da nemre bit crnija al ajmo imat dijete,ma šta jedno dva odma najbolje.

Sve stoji što si napisao....
Iskren čovjek te ne može uvrijediti.
Ja sam kao i većinu u životu neodgovorno otišao u vode rotiteljstva.I sad ponekad pomislim da
jedem veliko govno zbog toga.Ali kad pomislim šta bi inače drugo radio,ništa pametnije mi ne pada na pamet.Ne bih se mjenjao s tobom.U teškim trenucima "vade" nas najvažnije stvari u životu.
Sve je lako kad si mlad.....
Život je težak sam po sebi ,ne mogu ga djeca učiniti težim,voliš ih pa ti je lakše....mislim, šta ljudi sve rade zbog žena....to nije za uspoređivati (i obrnuto naravno,da se dame ne uvrijede).
Uglavnom...mislim da svi u životu dobijemo ono čemu smo se najviše posvetili ,zato treba izbaciti crne misli iz glave i posvetiti se........mudrosti npr.

[GosponProljeće]

Je to je onako razumno i pametno,lucidni potezi.A sad mi je sve nikakvo ona mi je bila neki kao razlog za život u principu i bez tog svjetla realnost i nije baš nekaj.Bit će jutro valjda pametnije.
Kad imaš djecu odmah dobiš i taj neki viši smisao,termini poput "borba za šta" postaju gluparije nekih jebivjetara i dokoličara,ovako imaš jasan cilj i tu ima neke ljepote.U biti dijete te nekako i oslobodi od samog sebe kad imaš nekog za kog bi se borio unatoč svemu.
Hvala na razgovoru.

[zoki89]

GosponProljeće kaže:

Opet sam nekako blizak ideji da se roknem sad sam uspio i doć do opcije nabavke pištolja pa si nekak mislim pa jebote kaj ću se ja fakat jednom roknut.Nekako gledam godine prolaze tu je lagano trideseta brzo,a želju za imanjem djece i klasične obitelji apsolutno nemam niti da ganjam neku karijeru pa se nekak pitam se hoće mi uopće imat smisla živit.Imo za sebe savršenu curu par godina i onda mi prizna da je lagala da nebi imala djecu samo da ostanemo skupa..pa je sad onako tipično ženski lisičje promjenila priču.Osjećaš se da si našo dom onda vidiš da si našo kurac od ovce a ne dom.

Ako se zaista ne možeš kontrolirati u takvim fazama, slobodno u dobroj fazi reci toj osobi da ti nipošto ne daje ili ne proda pištolj. Reci da te zanima oružje, ali da znaš pasti u depresivna stanja i bolje da to nemaš kod sebe. Drugim riječima, spriječi sam sebe da dođeš do takve mogućnosti.

Nema veze što nemaš želje za karijerom i obitelji. Neki ljudi uživaju u životu putovajući svijetom, drugi pomažući drugima, treći baveći se nekim hobijem itd. Istraži i odaberi što tebi odgovara

Nije ok to što je lagala, ali vjerojatno se samo bojala usamljenosti. Očigledno vam je bilo lijepo zajedno, pa nemoj žaliti. Bilo bi ti žao da je nikad nisi upoznao i iskusio s njome sve što jesi. Stoga budi zahvalan za to, a njoj poželi sreću.

Od totalnog društvenjaka sam posto loner,neznam ni hoće mi se dat uopće tražit novu curu ako mi se bivša činila savršena i fakat nije loša cura šta ću uopće s ovim ostalim danas,pa to su većinom nakaze a ne neke žene.

Normalno je da se sada tako osjećaš. Većini su osobe drugog spola neprivlačne nakon prekida. Još uvijek su previše vezani za staru ljubav. Tako da daj sebi vremena.

Mogu reć da mi je drago što se prije nisam ubio jer bi propustio neke lijepe stvari,tko zna možda me još nešto lijepo čeka...

Tako je. Život je pun iznenađenja Svi ćemo ionako umrijeti jednog dana. Stoga nema potrebe žuriti s time.

Rintat mi se neda ni blizu pa nisam stvoren da rintam prepametan sam i prekreativan da bi to trpio.Možda sam samo običan bjednik ako toliko ljudi rinta zašto bi ja bio bolji.

Nemoj nikad spuštati sebe jer to većina smatra normalnim. Ako si zaista pametan i kreativan, pronaći ćeš svoj način. Naravno, to ne znači da će biti lako. Ali možeš uspjeti na svoj način samo se trebaš usuditi i ne odustajati kada se pojave prepreke.