Srpski, Hrvatski ili Srpsko-hrvatski

[joe enter]

Sajuuk kaže:

Slavenoserbski je bio vaš jezik elite i to je bio vaš "književni" jezik a kako vaš puk priča i danas čovjek bi pomislio da ste Bugari, ono, bez padeža, neke čudne riječi, pogledaj si Zonu Zamfirovu i nauči se da se u hrvatskom jeziku kaže rokeri s Morave. Gaj je imao romantičnu ideju ujediniti sve Slavene u jednu državu i pod jedan jezik samo što je poslije shvatio da jedini Hrvati imaju takve ideje. Podsjećam te da je on ovakve stvari govorio još prije Načertanija i svih nemilih sranja koja su uslijedila, nije čovjek bio vidovit da zna što će se izroditi iz svega. Takav je bio i Strossmayer u početku da bi kasnije pisao da su Srbi obični krvnici Hrvata. Međutim, neki su odmah vidjeli što se zbiva. Kad se već šamaramo citatima evo ti jedan od Starčevića:...........................

I zbilja me zanima što piše u onoj pjesmici, dajte prevedite to...

Pominjes mi torlacki govor koji se prica na jugu srbije i kosovu , opet ti je los tj. tendeciozan primer kojim hoces reci da smo neki bugari , ali nema veze nek' ti bude.
Ako se slozimo(nadam se da toliko znas) da je izvor srpske drzavnosti i jezika hercegovina , raska oblast i crna gora , sto znaci najcistija stokavica u pravom smislu reci.
I da je vecina srba pravoslavaca i katolika u hrvatskoj iz tih krajeva , kao i gotovo cela srbija , sem torlackog juga.
Hocu reci da je srbima stokavica potpuno prirodjena i sastavni deo emocije koju ona nosi.
Dok za gradjane(narocito malo starije) glavnog HR grada stokavica je priucena stvar i srbima uvek deluje izvestacena(umjetna) kad je pricaju kao kad svabo dobro nauci srpski.
Kao sto znamo kad pocinje nacionalna svest kod evropskih naroda , tako da je logican rad Vuka Karadzica.
Jer kad covek ode npr. u Dubrovnik i cuje "svoj" jezik , pa valjda cistom logikom ga tako i nazove.
Vuk nije bio za ilirski naziv za jezik iz cistog razloga sto on nema veze sa nama i nasim slovenskim poreklom.
Ilirski naziv za jezik nastao zbog uskladjivanja izmedju izvornog hrvatskog cakavskog i kajkavskog sa glavninom stokavskim , iz razloga pravopisa i grafije gde je svaka oblast imala svoj nacin.
Ilirska stokavica je radjena na osnovu dubrovackih pisaca , ali najvaznije na osnovu narodne jezicke tradicije srba i naravno "ostalih stokavaca"(Kao sto rece sam LJUDEVIT:"kod Srbljah, u kojih od oltara do čobana ništa biti ne može što ne bi narodno bilo: kod Srbljah, od kojih mi jezik u svojoj mudrosti i u svom bogatstvu, i običaje u svojoj izvrsnosti i svojoj čistoći učiti moramo ako hoćemo da ilirski život obnovimo)
Posto je sam ilirski naziv bespredmetan ,najlogicnije mu je bilo ime srpski , ali posto je nastala mala slobodna pravoslavna knezevina Srbija , austrijancima i katolickom kleru to nije odgovaralo.

Molim te ne citiraj srbo-mrzacke shizofrenicare vise , ima mnogo vise dobrih hrvatskih velikih ljudi za citirati.

Udbash Vuk sigurno nije razmisljao o tome da posrbi hrvatski jezik ili bilo koga , nego covek lepo cuje svoj jezik gde god putuje nasim krajevima i vidi da je u 99,9% identican sa svojim govornim nazove ga onako kako ga zovu srbi(kapiras).
Evo ti malo njega:

Toga radi mislim da neće biti izlišno ako ovdje napomenem da se prava domovina Srba, u kojoj i danas na milione žive, prostire preko današnje Srbije do Prizrena i Peći s one strane Šare[4], i obuhvata cijelu Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru, kraj oko Bara, austrijsku Arbaniju, Dubrovnik, Dalmaciju, Tursku i austrijsku (vojničku) Hrvatsku, Slavoniju, Srijem, gotovo cio Bački komitat i duž Dunava do Sv. Andrije (iznad Budima) i jedan veliki dio Banata. U ovijem krajevima živi preko pet miliona Slavena jedne grane i jednog jezika, koji se jedino razlikuje po zakonu. Oko tri miliona (i to jedan milion u današnjoj Srbiji, jedan u Ugarskoj i jedan u Bosni, Hercegovini, Zeti, Crnoj Gori, austrijskoj Arbaniji i u Dalmaciji), grčkog su zakona; od ostala dva miliona može se približno uzeti da su dvije trećine (u Bosni i u Hercegovini) muhamedanskog a jedna trećina (u Slavoniji, Hrvatskoj, Dalmaciji i Dubrovniku) rimskog zakona. Tako dakle između Srba koji žive u Kragujevcu, prijestonici sadašnje srpske kneževine i onijeh iz Dubrovnika nema druge razlike nego npr. između Drezdenaca i Bečlija, i to samo po zakonu, a po jeziku razlika je još manja. - Pa i sami Morlaci u Dalmaciji, za koje se u Grundriss-u der Erdbeschreibung für die erste Grammatikalclasse der k. k. csterreichischen Gymnasien (Wien 1831) veli, da su pastirski narod tatarskog porekla, nijesu ništa drugo do Srbi isto kao i stanovnici Crne Gore, Hercegovine i Srbije. Provincijalni Hrvati oko Zagreba itd. govore jednijem dijalektom koji je mješavina slovenačkog sa srpskijem, ali ima više zajednice sa srpskijem, i od njega se jedva toliko razlikuje kao saksonski dijalekat od austrijskog. Bugari su sa pravoslavnim Srbima jednoga zakona, i jednog crkvenog jezika (koji je u ruskoj crkvi); ali narodni jezik je osobiti slavenski dijalekat, koji se, osobito u unutrašnjosti Bugarske, dosta razlikuje od srpskog kao i od ostalijeh slavenskijeh dijalekata.

[joe enter]

Evo jos malo:

Gaj potpuno otvoreno 1846. godine govori o onome što je postigao (str. 46.): Sav svijet zna i priznaje da smo mi književnost ilirsku podigli; nu nama još iz daleka nije na um palo ikada potvrditi da to nije srpski već ilirski jezik; pa se ponosimo i hvalimo Bogu velikom što mi Hrvati s braćom Srbljima sada jedan književni jezik imamo.

Ovako je pisao je hrvatski historičar Ferdo Šišić: Pravo reći, prije 1848. godine hrvatski jezik nije se koristio ni u kućama.

A Antun Mažuranić je pisao 1852. godine: Ni najučeniji naši ljudi nisu mogli skladno i uglađeno ni deset rieči progovoriti našim jezikom.

tim u vezi pisao je hrvatski istoričar Rudolf Horvat: To je isprvce bilo vrlo teško mnogim hrvatskim piscima, jer su poznavali samo kajkavštinu, u školi učili latinski jezik, a u obitelji govorili većinom njemački. Mnogi Ilirci počnu marljivo učiti štokavsko narječje.

A hrvatski istoričar, teolog Šime Ljubić, sredinom 19. veka pisao je ovako: Današnji Hrvati, kojih nema mnogo, na Gajev poziv odlučno odstupiše od svoga (jezika) pomiešanog poriekla... te su ozbiljno poprimili takozvane srbske načine i oblike jezične... do ciela u učenju i u javnom životu.

Ljudevit Gaj je, još dok proces nije bio okončan, 1846. godine, pisao: Nu nama još iz daleka nije na um palo tvrditi da to nije srpski već (da je) ilirski jezik; pače se ponosimo i hvalimo Bogu velikomu što mi Hrvati s braćom Srbljima sada jedan književni jezik imamo.

I Vatroslav Jagić je kasnije pisao u istom duhu: Samo se po sebi razumije da mi je bilo smiješno kada se sa srpske strane prigovaralo Hrvatima (upravo Ilircima među g. 1834. do 1848) da su neopravdano sebi prisvojili srpski jezik kao književni – mjesto da se vesele toj koncepciji.

Tako je francuski slavista i filolog Selest Kurijer pisao 1875. godine: Srbi se revoltiraše... videći da Ilirci prihvataju njihov jezik, njihovu istoriju i tradicije, i zaděnuše polemiku koja i dan-danas traje.

Tako je Feliks Filip Kanic 1868. godine pisao: I Hrvati su, otprilike prě 35 godina, město njihovog narodnog dijalekta, podigli srpski jezik na svoj pisani jezik.


Ilirski pokret je srpski jezik proglasio za službeni jezik Hrvata 1836, a Hrvatski sabor 1861. godine. Bila su u opticaju tri imena za naziv novog jezika: ilirski, jugoslovenski ili hrvatski. Sabor se naknadno opredělio za treću opciju, pa je srpski jezik preimenovan u hrvatski jezik. Po prirodi stvari, ostavljanje srpskog imena nije dolazilo u obzir. Pa ipak, tokom narednih decenija Hrvati nisu skrivali ovaj čin, prosto zato što to nije bilo moguće.

Tako je u čl. LVIII, 1861. Sabor hrvatsko-slavonski zaključio:

§ 1.

Jezik jugoslovenski trojedne kraljevine, izjavljuje se ovim za savkoliki obseg trojedne kraljevine, za jedino i isključivo službeni jezik u svih strukah javnoga života.

§ 5.

Svakomu je prosto služiti se u svih spisah latinskim ili kirilskim pismom.

[Kexx]

Sve navedeno je posve bezvrijedno.
Hratski jezik nij e uzet od Srba, ali srpski jezik je nastao tako što je prije svih ovih navedenih izjava Vuk prebirao po hrvatskim rječnicima.
Još uvijk čekam primejere govornog srpskog jezika od 7.st. pa naovamo da vidimo jesu li stvarno Sbi bili štokavci i liči li današnji srpski na jezik kojim su njhiovi preci govorili prije 1300 godina.
Da biste pisali o Srbima i srpskom svi i svuda prvo morate znati kako su pričali vaši stari prije 1300 godina, ako ne znate onda ne znate ništa.

To što se priprostom Vuku učinilo da su njegov narod svi koje razumije, mogao je tako i neki Hrvat putujući po Srbiji zaključit da su Srbi zapravo Hrvati grčkoga zakona koji neće Hrvatima da se zovu.

Maknite se više iz 19.st., mogao je i neki drugi dijalekt biti izabran za osnovu službenog hrvatskog, u svakoj zemlji i narodu postoji više dijalekata, ni Hrvati nisu iznimka, svaki narod je morao odlučiti koji će dijalekt izabrati za službeni.
Dubrovački govor nije identičan sa službenim hrvatskim, kako vrijeme prolazi sve je više, ali on nije isti kao službeni, tek je možda najmanje odstupanje.
A još je veće odstupanje dubrovačkog govora od srpskog.

To što su stanovnci i Duklje i Hercegovine srbizirani širenjem Nemanjića u te krajeve ne znači da je to i govor Srba, već tek srbiziranih stanovnika ih krajeva. Kad su Vlasi progovorili slavenski to je vjerojatno bilo najbliže današnjem štokavskom.
To su sve jezici nastali od praslavenskog, isvi su ravnopravni, a na razliku u govorima utjecale su brojne stvari. POgledajmo romanske jezike kako se danas razlikuju, germanski isto tako.
Pokušaji svojatanja su već naporni, istoim logikom kojom vi svojatate nas, tako bi mi mogli pretvarati vas u Hrvate jer ste štokavci.
I štokavski govori se između sebe razliku, biti štokavac ne znači da si od nekog nešto pokupio, arhaični govori su neovisni jedni o drugima.

To što su danas štokavi svi koji se nazivaju Srbima ne govori nam ništa o tome kako je došlo do toga, niti je dokaz da su istim jezikom govorili prije 1000 godina.

[frane2110]

ako su svi stokavci srbi onda su i rusi srbi

[Slaven80]

ako su svi stokavci srbi onda su i rusi srbi

===> U hrvatskom TKO, u ruskom KTO ===> svi Hrvati su Rusi ===> Svi Hrvati su Srbi

[joe enter]

KEXX=Dubrovački govor nije identičan sa službenim hrvatskim, kako vrijeme prolazi sve je više, ali on nije isti kao službeni, tek je možda najmanje odstupanje.
A još je veće odstupanje dubrovačkog govora od srpskog.

Doslednost istini Natko Nodilo je dokazao i svojim delom "Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka" (JAZU, Zagreb, 1883. sveska 65, strane od 92. do 128), gde je, o jeziku Dubrovnika, napisao ovako:

"U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo - kako od pučana, tako od vlastele; kako kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik."

[joe enter]

Kexx kaže:

Sve navedeno je posve bezvrijedno.
Hratski jezik nij e uzet od Srba, ali srpski jezik je nastao tako što je prije svih ovih navedenih izjava Vuk prebirao po hrvatskim rječnicima.
Još uvijk čekam primejere govornog srpskog jezika od 7.st. pa naovamo da vidimo jesu li stvarno Sbi bili štokavci i liči li današnji srpski na jezik kojim su njhiovi preci govorili prije 1300 godina.
Da biste pisali o Srbima i srpskom svi i svuda prvo morate znati kako su pričali vaši stari prije 1300 godina, ako ne znate onda ne znate ništa.

To što se priprostom Vuku učinilo da su njegov narod svi koje razumije, mogao je tako i neki Hrvat putujući po Srbiji zaključit da su Srbi zapravo Hrvati grčkoga zakona koji neće Hrvatima da se zovu.

Maknite se više iz 19.st., mogao je i neki drugi dijalekt biti izabran za osnovu službenog hrvatskog, u svakoj zemlji i narodu postoji više dijalekata, ni Hrvati nisu iznimka, svaki narod je morao odlučiti koji će dijalekt izabrati za službeni.
Dubrovački govor nije identičan sa službenim hrvatskim, kako vrijeme prolazi sve je više, ali on nije isti kao službeni, tek je možda najmanje odstupanje.
A još je veće odstupanje dubrovačkog govora od srpskog.

To što su stanovnci i Duklje i Hercegovine srbizirani širenjem Nemanjića u te krajeve ne znači da je to i govor Srba, već tek srbiziranih stanovnika ih krajeva. Kad su Vlasi progovorili slavenski to je vjerojatno bilo najbliže današnjem štokavskom.
To su sve jezici nastali od praslavenskog, isvi su ravnopravni, a na razliku u govorima utjecale su brojne stvari. POgledajmo romanske jezike kako se danas razlikuju, germanski isto tako.
Pokušaji svojatanja su već naporni, istoim logikom kojom vi svojatate nas, tako bi mi mogli pretvarati vas u Hrvate jer ste štokavci.
I štokavski govori se između sebe razliku, biti štokavac ne znači da si od nekog nešto pokupio, arhaični govori su neovisni jedni o drugima.

To što su danas štokavi svi koji se nazivaju Srbima ne govori nam ništa o tome kako je došlo do toga, niti je dokaz da su istim jezikom govorili prije 1000 godina.

E i mene cudi sto nisu hrvati proglasili srbe hrvatima grckoga zakona putujuci po zemljama gde srbi zive.
Mozda zato sto su bili liberalno-demokratski nastrojeni , pa kao svako ima pravo da zove jezik kako hoce bez obzira sto je to zapravo hrvatski.
A nisu to hrvati radili jer su 100% znali koji je to jezik i ko ga govori , a i dobro su znali koji je njihov pravi.
Ja sam naveo primere koji hrvatski jezikoslovci i povjesnicari govore koji je koji jezik , a ne ja ili neki mitomanski srbin.

Ja nemam nameru niti pravo danasnji hrvatski svojatati niti ga proglasavati srpskim , ali takodje nemas ni ti pravo razdvajati ga od srpskog i proglasavati neki shatro posebni hrvatski stokavski , e u tome je poenta.

Ovo sad sto imamo ludilo , jer kad hrvati insistiraju na pukoj posebnosti svoje stokavice koja nema veze sa srpskom , onda to srbi gledaju ne kao nesto posebno nego kao iskrivljenu sliku svog jezika i non-stop prigovaraju.

Znaci potrebno je biti covek i reci:" Jezik nam je zajednicki ovaj danasnji ma kako god ga zvali i svako insistiranje na razlicitosti po nacionalnom kljucu je foliranje i direktno vredjanje intelegencije.


Ja kad hocu potpuno da jezik nazovem imenom svojim , i dan danas ga zovem srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski jer mi je logika cista i nista vise ni manje.

[Kexx]

joe enter kaže:

Doslednost istini Natko Nodilo je dokazao i svojim delom "Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka" (JAZU, Zagreb, 1883. sveska 65, strane od 92. do 128), gde je, o jeziku Dubrovnika, napisao ovako:

"U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo - kako od pučana, tako od vlastele; kako kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik."

Očito je bio u krivu. Paušalna tvrdnja koju je izgovorio govori o kvaliteti njegovih istraživanja. On s Mljeta je savršeno dobro razumio dubrovački govor, pa je li mu i mljetski srpski.

U njegovo doba je razlika između dubrovačkog govora i srpskog govora bila veća nego je sada. Mora biti da se naputovao po Srbiji. A možda je i Vuka čitao, pa ga je zbunilo.

Nema uopće načina da jedan neovisno hrvatski govor kakav je dubgrovački dovedemo u vezu sa Srbima. To što se razumiju nije dovoljno, svi su se Slaveni nekad bolje razumjeli, pa tako i preci današnjih Rusa i današnjih Poljaka. Ne shvaćaš da su jezici odnosno govori imali svoje nezavisne puteve.

Neke izjave iz 19.st. su bile pod utjecajem ideja o ujedinjenju južnih Slavena, bilo kroz ilirizam, bilo kroz jugoslavizam, kod nekih je bio prisutan i prosrbizam. I kao takve ih treba promatrati inače se može doći do opasnih zaključaka koje su 91.g. dovele do toga da Srbi žele osloboditi nepostojeće Srbe katolike u Dubrovniku od nepostojećih ustaša, pri tom ubijajući, palweći, pljačkajući, rušeći. Dubrovčani niti su danas Srbi niti su ikad bili, osim ponekih ponesenih idejom ujedinjenja preko srpskog Pijemonta ,ali to je nešto drugo.

Dakle, gospodo, klonite nas se i ne svojatajte naš jezik jer s njim nemate ništa osim što ga razumijete, i mi razumijemo vaš, ali ga ne svojatemao, ni vas ni njega. Nismo mi bili mutavi dok vas nismo upoznali.

[fuser]

a naprimjer bosanski jezik?

[Kexx]

[QUOTE]

joe enter kaže:

E i mene cudi sto nisu hrvati proglasili srbe hrvatima grckoga zakona putujuci po zemljama gde srbi zive.
Mozda zato sto su bili liberalno-demokratski nastrojeni , pa kao svako ima pravo da zove jezik kako hoce bez obzira sto je to zapravo hrvatski.

Nisu, jer su normalni ljudi, ali i zato što u Srbiji nije bilo ničeg zanimljivohg Hrvatima, tamo nisu imali što naučiti o jeziku, dok je Vuk imao u Hrvata štošta za naučiti.

A nisu to hrvati radili jer su 100% znali koji je to jezik i ko ga govori , a i dobro su znali koji je njihov pravi.
Ja sam naveo primere koji hrvatski jezikoslovci i povjesnicari govore koji je koji jezik , a ne ja ili neki mitomanski srbin.

To su gluposti, hrvatski štokavski nema veze ni sa Srbima ni sa Srbijom, to je autohtoni hrvatski govor, jedan od autohtonih, i nije jedan štokavski nego razni oblici hrvatskog štokavskog od kojih je napravljena standardizacija.

Ja nemam nameru niti pravo danasnji hrvatski svojatati niti ga proglasavati srpskim , ali takodje nemas ni ti pravo razdvajati ga od srpskog i proglasavati neki shatro posebni hrvatski stokavski , e u tome je poenta.

Ovo sad sto imamo ludilo , jer kad hrvati insistiraju na pukoj posebnosti svoje stokavice koja nema veze sa srpskom , onda to srbi gledaju ne kao nesto posebno nego kao iskrivljenu sliku svog jezika i non-stop prigovaraju.

Znaci potrebno je biti covek i reci:" Jezik nam je zajednicki ovaj danasnji ma kako god ga zvali i svako insistiranje na razlicitosti po nacionalnom kljucu je foliranje i direktno vredjanje intelegencije.


Ja kad hocu potpuno da jezik nazovem imenom svojim , i dan danas ga zovem srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski jer mi je logika cista i nista vise ni manje.

Ti ne želiš shvatiti.
Hrvatski i srpski se razlikuju malo, ali postoje normativi koje moraš ispoštovati da bi jezik kojim govoriš bio hrvatski ili srpski. Kad su jednom norme uvedene, bez obzira koliko bili slični, oni su i formalno dva jezika, ne zbog politilke, nego zbog normiranja. Ono što je hrvatska norma, nije i srpska norma i obratno. Isto važi i za sve ostale slične jezike u svijetu, ako postoji norma koja nije ista to nisu isti jezici.
Standardizacija je pravljena u 29.st.,ali ne uzimanjem srpskog, nego uzimanjem autohotnih hrvatskih govora koji su standardizacijom prilagođeni tako da su izbačeni arhaizmi i lokalizmi.
Da išta zaš o Hrvatskoj i Hrvatima ond a ti ne bi bilo čudno kad bi sreo čovjeka iz Opuzena s Neretve koji nakon 10 godina života u Zagrebu istovremeno govori kaj i mliko.
Uitne zamjenice ne određuju jezik, jezik je puno više od toga, a kod nas je autohton, odnosno, razvijao se autohtono, a kako su govorili Hrvati u 7.st. nitko ne zna, kao što ne zna ni kako su Srbi pričali, ali sigurno ni jedni ni drugi nisu pričali kako danas pričaju.
Kad se to shvati, onda postoji šansa a ova tema bude konstruktivna, ovako je Srbi i srpski jezik svi i svuda.

[dudu]

hrvatski jezik je skup svih narječja kojim hrvati pričaju. negdje je bliži srpskom, negdje slovenskom, negdje nijednom od ta dva. to kako srbi pričaju, nikakve veze nema s hrvatima, jer srbi i hrvati nigdje nemaju identičan govor.

[joe enter]

Kexx kaže:

Očito je bio u krivu. Paušalna tvrdnja koju je izgovorio govori o kvaliteti njegovih istraživanja. On s Mljeta je savršeno dobro razumio dubrovački govor, pa je li mu i mljetski srpski.

U njegovo doba je razlika između dubrovačkog govora i srpskog govora bila veća nego je sada. Mora biti da se naputovao po Srbiji. A možda je i Vuka čitao, pa ga je zbunilo.

Nema uopće načina da jedan neovisno hrvatski govor kakav je dubgrovački dovedemo u vezu sa Srbima. To što se razumiju nije dovoljno, svi su se Slaveni nekad bolje razumjeli, pa tako i preci današnjih Rusa i današnjih Poljaka. Ne shvaćaš da su jezici odnosno govori imali svoje nezavisne puteve.

Neke izjave iz 19.st. su bile pod utjecajem ideja o ujedinjenju južnih Slavena, bilo kroz ilirizam, bilo kroz jugoslavizam, kod nekih je bio prisutan i prosrbizam. I kao takve ih treba promatrati inače se može doći do opasnih zaključaka koje su 91.g. dovele do toga da Srbi žele osloboditi nepostojeće Srbe katolike u Dubrovniku od nepostojećih ustaša, pri tom ubijajući, palweći, pljačkajući, rušeći. Dubrovčani niti su danas Srbi niti su ikad bili, osim ponekih ponesenih idejom ujedinjenja preko srpskog Pijemonta ,ali to je nešto drugo.

Dakle, gospodo, klonite nas se i ne svojatajte naš jezik jer s njim nemate ništa osim što ga razumijete, i mi razumijemo vaš, ali ga ne svojatemao, ni vas ni njega. Nismo mi bili mutavi dok vas nismo upoznali.

Tacno sam znao da posle primera samih hrvata jezikoslovaca i istoricara sledi ovakav odgovor s'pominjanjem rata i krvavih jetri i kako su oni bili u zabludi ili pod uticajem udbe(kako dokazi bole).

Dakle, gospodo, klonite nas se i ne svojatajte naš jezik jer s njim nemate ništa osim što ga razumijete, i mi razumijemo vaš, ali ga ne svojatemao, ni vas ni njega. Nismo mi bili mutavi dok vas nismo upoznali

Ne svojatam ti ga , eto ti ga ugusi se u njemu.
Osim sto ga razumem nemam nista s'njim(ovo je ekstra).
Poenta je u foliranju tj.bolesno razdvajanje koje proistice iz cisto snobovsko kvazi-kulturne pozicije jer nemoze se europsko kulturna celina vezati sa turko-vlaskim ciganima.
Znaci sam jezik je za tebe nebitan , vec okorela mrznja i prezir , ako gresim ispravi me molim te.

[joe enter]

dudu kaže:

hrvatski jezik je skup svih narječja kojim hrvati pričaju. negdje je bliži srpskom, negdje slovenskom, negdje nijednom od ta dva. to kako srbi pričaju, nikakve veze nema s hrvatima, jer srbi i hrvati nigdje nemaju identičan govor.

Da , ali se bolje razumeju vecina hrvata sa srbima nego sa govornicima svojih rodjenih hrvatskih dijalekata.

jer srbi i hrvati nigdje nemaju identičan govor

Gde si ti ziveo pobogu covece , u Iranu ili u beloj srbiji ili crvenkastoj hrvatskoj.

[Kexx]

joe enter kaže:

Tacno sam znao da posle primera samih hrvata jezikoslovaca i istoricara sledi ovakav odgovor s'pominjanjem rata i krvavih jetri i kako su oni bili u zabludi ili pod uticajem udbe(kako dokazi bole).

Kako neću spomenut rat kad ovo što vi iznosite ovdje je bilo opravdanje za vašu agresiju. Točno ovo isto ste pričali granatirajući DU, da je to stari srpski grad, pa ako vam se ruši vlastito da je vaša stvar. Tako ste rezonirali, a do danas se ništa nije promijenilo. Zbog toga je jasno da ste za nas samo opasnost, i ništa više, pogotovo ne braća.

Ne svojatam ti ga , eto ti ga ugusi se u njemu.

Pa kakva je ovo razina govora?
kakvi su to despeti?

MOderatori, je li ovo prijetnja?

Osim sto ga razumem nemam nista s'njim(ovo je ekstra).
Poenta je u foliranju tj.bolesno razdvajanje koje proistice iz cisto snobovsko kvazi-kulturne pozicije jer nemoze se europsko kulturna celina vezati sa turko-vlaskim ciganima.
Znaci sam jezik je za tebe nebitan , vec okorela mrznja i prezir , ako gresim ispravi me molim te.

Naravno da nemam ništa s njim, razumijem i engleski, a ako se koncentriram i makedonski, ruski, poljski, češski, slovenski. Iznenadio bi se koliko se može s njima razumjeti, u biti jedna nepoznata riječ ti poremeti cijelu rečenicu, ali bliskost se vidi. Sve je nastalo od praslavenskog, pa tako i hrvatski dijalekti, spominjati ih u kontekstu srpstva je smiješno. U 19.s.t je to moglo biti izraz političkih opcija, ali danas ne.

Ovo ostalo što pričaš o mržnji ili Ciganima je t voja vlastita umaštana besmislica.
To što nemam ništa sa susjednimslavenskim narodom nije mržnja nego činjenica, nemam ništa ni sa Slovencima, pa se nitko ne čudi.
Naši jezici i naši narodi su imali različitu povijest i različito povijesno sjećanje, zato nemamo ništa jedni s drugima, car Dušan nema ništa sa mnom.
Mogu ga promatrat kao Slaevna, jednako kao Petra Velikog, ili Lecha Walesu, i to je to. On nije dio moje povijesti.

[Kexx]

[QUOTE=joe enter;11190404]Da , ali se bolje razumeju vecina hrvata sa srbima nego sa govornicima svojih rodjenih hrvatskih dijalekata.

QUOTE]

Ti o HR ne znaš ništa kad tako pričaš.
Ja sam proputovao cijelu HR, od Čakovca do Umaga, u Slavoniji do Požege, pa do Debelog brijega i odlično se razumijem sa svima. Neki lokalizam može biti nerazumljiv, ali to je sve posljedica političke rascjepkanosti i udaljenosti kroz dulje vrijeme. Kao što je na dva susjedna otoka različit govor tako je i između udaljenih krajeva, ali to je sve zanemarivo.

Samo naivac može misliti da su sviSRbi uvijek isto pričali i da im se jezik nije promijenio unazad 1000 godina.

[dudu]

joe enter kaže:

Da , ali se bolje razumeju vecina hrvata sa srbima nego sa govornicima svojih rodjenih hrvatskih dijalekata.

Gde si ti ziveo pobogu covece , u Iranu ili u beloj srbiji ili crvenkastoj hrvatskoj.

a što ti nije jasno. najbolji primjer je hercegovine, dalmatinske zagore i bosne općenito.

[dudu]

raznovrsnost hrvatskog je upravo fascinantna. hvarani i bračani kad se zalufaju ne razumiju jedan drugog, a kamoli da idemo na šire.

[joe enter]

[QUOTE=Kexx;11190025]

Nisu, jer su normalni ljudi, ali i zato što u Srbiji nije bilo ničeg zanimljivohg Hrvatima, tamo nisu imali što naučiti o jeziku, dok je Vuk imao u Hrvata štošta za naučiti.



To su gluposti, hrvatski štokavski nema veze ni sa Srbima ni sa Srbijom, to je autohtoni hrvatski govor, jedan od autohtonih, i nije jedan štokavski nego razni oblici hrvatskog štokavskog od kojih je napravljena standardizacija.





Ti ne želiš shvatiti.
Hrvatski i srpski se razlikuju malo, ali postoje normativi koje moraš ispoštovati da bi jezik kojim govoriš bio hrvatski ili srpski. Kad su jednom norme uvedene, bez obzira koliko bili slični, oni su i formalno dva jezika, ne zbog politilke, nego zbog normiranja. Ono što je hrvatska norma, nije i srpska norma i obratno. Isto važi i za sve ostale slične jezike u svijetu, ako postoji norma koja nije ista to nisu isti jezici.
Standardizacija je pravljena u 29.st.,ali ne uzimanjem srpskog, nego uzimanjem autohotnih hrvatskih govora koji su standardizacijom prilagođeni tako da su izbačeni arhaizmi i lokalizmi.
Da išta zaš o Hrvatskoj i Hrvatima ond a ti ne bi bilo čudno kad bi sreo čovjeka iz Opuzena s Neretve koji nakon 10 godina života u Zagrebu istovremeno govori kaj i mliko.
Uitne zamjenice ne određuju jezik, jezik je puno više od toga, a kod nas je autohton, odnosno, razvijao se autohtono, a kako su govorili Hrvati u 7.st. nitko ne zna, kao što ne zna ni kako su Srbi pričali, ali sigurno ni jedni ni drugi nisu pričali kako danas pričaju.
Kad se to shvati, onda postoji šansa a ova tema bude konstruktivna, ovako je Srbi i srpski jezik svi i svuda.

Ti ne zelis shvatiti da normative koje satro treba postovati prave jezikoslovci koji su gotovo "uvek pod uticajem nacionalnih elita" koje mogu biti dobre , a kao sto znamo mogu biti zlocinacke koje izmisljaju normativne bajke.
Zato normative standardizacije jezika mogu postaviti svakojake barabe i nacionalno isfrustrirane neznalice.
A sad mi navedi autohtone stokavske govore u hrvata i gde se razlikuju od srpskog stokavskog(bez ikavice molim jer ona nije zvanicna) , zivo me interesuje.
Uopste nije srpski jezik i srbi svuda , nego preludo razbijanje jedne potpuno prirodne stvari i masakriranje jednog jezickog tkiva.
Sto se mene tice ja ga mogu zvati i hrvatski jezik koji govorim , jer ga inace zovem s-h ili h-s.
Kao sto rekoh tebe je mrznja i prezir ubila u pojam i neces da vidis bogom dan nam zajednicki jezik.
E to je najgore autisticno stanje uma koje uziva u pukim malim jezickim razlikama ,a to u normalnim stanjima se naziva bogatstvo jednog velikog jezika , kapiras?
Uostalom , videces za kratki vremenski period ovakve rasprave ce biti smesne za pokoljenja koja dolaze , jer prirodna upucenost jednih na druge ne dozvoljava ovakava vestacka razdvajanja i preseravanja.

[joe enter]

Nisu, jer su normalni ljudi, ali i zato što u Srbiji nije bilo ničeg zanimljivohg Hrvatima, tamo nisu imali što naučiti o jeziku, dok je Vuk imao u Hrvata štošta za naučiti.

Evo ti opet pa se razgovori , jer si toliki snob.

„Kako da se prepiremo što je kod Srbljah narodno, što li nije, kod Srbljah, u kojih od oltara do čobana ništa biti ne može što ne bi narodno bilo: kod Srbljah, od kojih mi jezik u svojoj mudrosti i u svom bogatstvu, i običaje u svojoj izvrsnosti i svojoj čistoći učiti moramo ako hoćemo da ilirski život obnovimo

[joe enter]

dudu kaže:

raznovrsnost hrvatskog je upravo fascinantna. hvarani i bračani kad se zalufaju ne razumiju jedan drugog, a kamoli da idemo na šire.

To sto vecina srba i hrvata govori 99% identican jezik , an e priznaju da je on identican je takodje fascinantno u velikom svemiru.