Anoreksija i bulimija

[SongJihyo]

Ljudceki dragi moji, je li uopce moguce ozdraviti do kraja? Nekako imam osjecaj da je 90% moj limit i da ce me ovih 10% uvijek muciti

[happy pills]

dire Dawn bez jebačke želje za oporavkom nema oporavka! Ako ćeš si gruntati kako jedva čekaš imati "kontrolu" nad prehranom i smatrati da te drugi ljudi tlače, nećeš se maknuti s mrtve točke. Jelte...dok sama ne odlučiš, nastavit ćeš po starom. Simple as that. Kakva jebena mrtva kontrola...najlakše je ne jesti i povraćati Ne'š ti kontrole...Za kontrolu zna ta osoba koja te maltra da jedeš pa makar ti ne odgovarao pristup. Ukratko, kad sama shvatiš shvatit ćeš i mrdnuti se, nema prije i sretno na putu oporavka!

SongJihyo pa kaj ne bi bilo dosadno da nam je sve savršeno? relax, nadoći će...

[shaye88]

happy pills kaže:

dire Dawn bez jebačke želje za oporavkom nema oporavka! Ako ćeš si gruntati kako jedva čekaš imati "kontrolu" nad prehranom i smatrati da te drugi ljudi tlače, nećeš se maknuti s mrtve točke. Jelte...dok sama ne odlučiš, nastavit ćeš po starom. Simple as that. Kakva jebena mrtva kontrola...najlakše je ne jesti i povraćati Ne'š ti kontrole...Za kontrolu zna ta osoba koja te maltra da jedeš pa makar ti ne odgovarao pristup. Ukratko, kad sama shvatiš shvatit ćeš i mrdnuti se, nema prije i sretno na putu oporavka!

SongJihyo pa kaj ne bi bilo dosadno da nam je sve savršeno? relax, nadoći će...

Apsolutno se slažem s tobom od a do ž...i nema toga da se ne može... nakon 17 godina ja sam se sama izlječila i bilo je zbilja "krvavo", ali sam uspjela.
Može se, ali baš kako si i ti rekla potrebna je jebačka upornost, trud i rad

[dire Dawn]

Ma znam ja to sve, ipak toliko glupa nisam.
Ustvari mislim da bi mi puno lakše u životu bila da sam još malo manje inteligentna.
Ovak... Previše sam svjesna svega, a preglupa da neki kurac napravim po pitanju problema.

Trenutno sam na dobrom putu prema gore.
Kila po kila, right?
Trenutno ih brojim 46-47.
To je malen broj, a za onu ljetnu mene koja je imala 41 tako ogroman.
Također je to i broj koji meni paše, ali znam da je pokušaj održavanja kila majka svih zajeba... Kod mene, jel.

Zadnjih par dana se pak uhvatim kako opet ne jedem.
Neda mi se.
Ak nema ništa gotovo onda mi se neda kuhat, a ak ima nešto skuhano onda mi se doslovno neda uzet na tanjur.

Ne znam kak drugi ljudi jedu, ali evo meni je potrebno jedno 5 minuta (ak jedem polako) da pojedem onu konzervu mesnog doručka na žlicu.
Mislim da mi prosječno obrokovanje traje tih doslovnih 5 minuta jer se meni neda jesti. Samo natrpam u sebe koliko ide i ajbok.
Nerijetko mi se neda više žvakat, pa onda samo zalijem kolom/vodom kad mi je dosta i time si zatvorim apetit do kraja.

Gladna sam već par sati, a čokolada mi je doslovno na dohvat ruke, a meni se - neda.
Jel netko drugi uopće razumije taj koncept?
Sama sebi ga ne mogu objasnit.

Jedna meni vrlo draga osoba boluje od nečeg vrlo sličnog mom stanju, ali razlika je u tome što meni gladovanje nije mučenje.
Mislim, na fizičkoj razini sigurno je, tu nema dvojbe, mučim si organizam; ali ne osjećam se... Mentalno loše.
Ako si ja zacrtam da neću jest ili pak upadnem u ovo "nedamise" raspoloženje ne znam kaj bi netko trebao stavit ispred mene na stol da ja to odlučim pojest.

I nije zbog kila.
Dobro si izgledam ovak (a i drugi se slažu).
I nije zbog kalorija.
I nije zbog.... Ičega.
Naprosto mi se neda jest.

Jel moguće da sam tokom ovih godinu dana postala "ovisna" o tom osjećaju rusha kad ne jedem i onda naprosto mogu thrivat u tome bez da... Well, jedem?

Kom god sam pokušala opisat filing nisu me baš dobro razumjeli, ali ponavljam, ni sebi ne mogu objasnit to da sam svjesno gladna i da također nemam potrebu utažit tu glad.
Kao da ti se piša, al odlučiš ne pišat jer znaš da će prestat, osjećaj nije neugodan, štoviše sviđa ti se.
I onda ti se nakon nekog vremena naprosto prestane pišat i problem riješen.

Ovo sad čak nije ni neko samokažnjavanje, naprosto...
Neda mi se.

I ponavljam se, znam, ali se nadam da ću možda na kraju iduće rečenice pronaći "zašto", a onda i "kako više ne tako" .

[dire Dawn]

Mislim da je sasvim prigodno pisat ovdje s obzirom na sezonu .

Uspjela sam se danima pretpavat i danima gladovat i uz to izgubit kilu ili dvije .

I dalje sam u "neda mi se jest" fazonu, pa preskačem obroke ili umjesto konkretnog pojedem kolač jer znam da će efekt biti isti.

Razveselila me vaga danas. Pokazala je taman koliko treba da me ne ubije u niti jednom smjeru.

Nadam se da i vi ostali koji se osjećate slično/isto prolazite relativno ugodno kroz ovaj "daj ajde jedi" i "zašto nećeš jesti" period .

[monamona]

Čuj, mislim da na ovom forumu nobody gives a shit hoćeš li ti jesti ili ćeš gladovat. Ne kužim poantu tvojih upisa što si i koliko jela, ok tebi se život vrti oko toga, ali anonimne ljude s foruma to ne interesira niti najmanje. Potraži si stručnu pomoć.

[dire Dawn]

Dio procesa pomaganja samom sebi je upravo to da mogu otvoreno reći koji problem imam i da mogu podjelit iskustvo sa drugima.
Javio mi se dovoljan broj ljudi koji su odreagirali privatno na moje javne postove, što znači da je tema čitana i da ima ljudi kojima pomaže ne osjećati se samo.

Ako tebe pak vrijeđa samo postojanje teme za koju te nitko ni ne tjera da ju otvaraš to je neka tvoja patologija onda i iskreno se nadam da nitko u tvojoj blizini nema ED jer stav koji ti odaješ je stvarno odvratan.

Većina nas o ovome ne može pričati sa bliskim ljudima, pa nam onda anonimno izbacivanje onog što nas muči pomaže u situacijama kad ne možemo doći do terapeuta.
Jer moj psihijatar ne živi za mene, zbog mene i nije tu 24/7, a pogotovo ne na Božić.

Nadam se da se osjećaš bolje sad kad si se malo posrala po meni .
Samo se zapitaj zašto imaš tu potrebu?

O poremećajima u prehrani se ionako malo priča i piše, a ljudi stava poput tvog su dio tog problema.

Želim ti sretan Božić i ugodne blagdane, te da si pronađeš malo mira i da nemaš više potrebu sraćat po ljudima koji imaju stvaran problem i trude se riješit ga

[monamona]

Ovako, u najbližoj obitelji sam imala osobu oboljelu od anoreksije. Bila je bukvalno na rubu smrti. Znam koji je to pakao, godinama sam živjela u istom. Ona je sad zdrava, davno je to bilo, kad se o anoreksiji gotovo ništa nije ni znalo, puno manje nego sada.

Ali znam i drugu stranu anoreksičara i njihovu konstantnu potrebu da uvlače i druge ljude u svoj krug pakla.

Bolje se ti zapitaj zašto si ti doživjela to što sam ja napisala da nikoga ne interesira hoćeš li ti jesti ili nećeš kao da sam se posrala po tebi? Na koji način sam te ja to toliko uvrijedila, osim što sam napisala da nepoznate ljude ne interesiraju tvoje prehrambene navike? Što je tu toliko uvredljivo?

Koliko god to tebi zvučalo grubo, ali oboljeli od anoreksije nalaze zadovoljstvo da se "pohvale" drugima kako gladuju i ne jedu. Čak i kad to druge boli i dovodi do suza. Valjda u njihovoj glavi je to gladovanje nekakav uspjeh koji žele da podijele. Zadnje što anoreksičarima treba je publika.

Zato ti ponavljam, nikoga nije briga. Briga je samo ljude kojima je stalo do tebe. Nitko neće biti impresioniran tvojim gladovanjem, niti tvojim kilama, nitko niti ne piše na ovoj temi već dugo.

Ja ti iskreno želim da ozdraviš.

[dire Dawn]

Ne tražim ja publiku već želim podjelit svoje iskustvo baš zato da ne opterećujem ljude oko sebe.
Htjela si me posramit i uspjelo ti je.

Zašto tebe pak toliko bode tema koju, ponavljam, nitko ne traži da otvaraš?

Evo, neću ništa više pisat, slobodno možeš tražiti i lock teme ako te toliko bode u oči što postoje ljudi koje žele s nekim podjelit svoje iskustvo.

Nadam se da ti je srce na mjestu.

[monamona]

Nisi mi odgovorila što je toliko strašno u tome što sam ja napisala da ljude ne interesiraju tvoje prehrambene navike? Što je tu toliko uvredljivo i zašto te je to posramilo?
Da je netko otvorio temu o bolesnoj probavi, i ovdje nas izvještavao o svojim odlascima u wc, vjerojatno bih mu napisala isto - nikoga ne interesira i potraži stručnu pomoć.

I opet ponavljam, imam osobno višegodišnje iskustvo suživota sa anoreksičarem. I znam jako dobro što znači to dijeljenje iskustva. I znači upravo to traženje publike da se pohvali svojim "uspjehom" , jedna jabuka u 2 dana, još 1 kg manje, raznorazne taktike kako ne jesti i sl. Sve mi je poznato. I nenormalna uvrijeđenost, glumljenje žrtve i sav taj jazz. Ništa to ne pomaže anoreksičaru, samo mu trenutno olakša tenziju, a na dulje staze produbljuje bolest. Osobi oboljeloj od anoreksije se ne pomaže tako što se aktivno sudjeluje u njenom bolesnom svijetu, ne brojiš kalorije s njom, ne važeš namirnice i satima pričaš o hrani, kilama, kad je jela, kad nije i sl.

[dire Dawn]

Ne planiram se uopće raspavljat s tobom.
Tema je ovdje, a ne na zdravlju i pisala sam tu kao i hrpetina žena prije mene.

Tvoje iskustvo je tvoje osobno, a koliko god ti očito mislila da smo svi isti toliko se varaš.
Niti su svi anoreksičari isti niti su sve žene na ovoj temi anorkesične. Postoji cjeli spektar poremećaja.

Zašto bi ja dodatno govorila nešto nekome tko će pljuckat po meni svisoka i skakat na svaku riječ koju napišem?

Slobodno odjebeš od mene jer nikakav odgovor nećeš dobiti.
Tebi je tema suvišna, a po meni su tvoji komentari otrovni i isključivo zlonamjerni jer bi se generalno o poremećajima u prehrani trebalo govoriti više i educirati ljude.
Kad onda upadne netko sa stavom poput tvog, netko poput mene mu se sigurno neće ići opravdavati.

Iskreno mi je žao što sam napisala išta jer sam samo htjela pružit podršku onima koji ovo čitaju, a ne komentiraju i da znaju da nisu sami.

[monamona]

Tvoja mi reakcija samo potvrđuje koliko sam u pravu.

Naravno da odgovor neću dobiti jer ne znaš što bi odgovorila. Bezobrazna si i drska jer ti se ne ide uz dlaku.

I kako si ti to došla pružiti podršku drugima i nekoga educirati o poremećajima o prehrani, a čitavo vrijeme pišeš samo sebi? Ti si neki svjetski autoritet na tom području ili što? Tvoj današnji meni i osjećanja vezana uz njega su jebeno edukativno štivo u pm.

I tjeraš mene, koja imam što reći na ovu temu, jer se tebi ne sviđa što i kako pišem? Ti bi da ovo bude tvoj osobni dnevnik? Kad si jela, kad si piškila i kakila. Pa otvori si temu samo o sebi i ja tamo neću pisati.

[dire Dawn]

Ne planiram nikome dopustit da mi nalijepi etiketu i sere svisoka samo zato što on smatra da me poznaje makar to nije tako.
Ili ja pričam sa nekim klonom? Jer u tom slučaju ne znam što reći niti što ti potencijalno znaš o meni.

Ovo je tema gdje ja djelim svoje iskustvo i ne pričam u ime drugih jer ja nisam drugi. Jednako kao što ni te tvoje "bliske osobe" nisu mjerilo svemira niti ogledni primjerak poremećaja u prehrani.

I sad fakat sjaši.
Neću dopustit da me na Božić netko jebe jer na temi o poremećajima u prehrani pišem upravo o tome.

Nitko te nije tjerao da čitaš niti te itko tjera da razgovaraš samnom, a odgovorit ti neću jer koji si ti faktor u mom životu da misliš da imaš pravo zahtjevat odgovor na bilo koje pitanje?

Razgovor sa ljudima koji prolaze isto pomaže i meni i njima, slobodno pitaj bilo kojeg terapeuta.
Ja nisam pisala pro-ana savjete nego sam temu koja služi za pisanje vlastitog iskustva koristila baš za to.

Nadam se da te tvoje drage osobe jedu danas.
Zapitaj se.
Ja prva nekome kao što si ti nebi priznala da sam ponovno pala.

Iz tvojih komentara se samo širi toksičnost nekog tko misli da zna sve o svemu i tko se jedino zna postavit svioska.

Daj više nađi taj mir ili bar log of gumb, pa sjaši s mene.

[monamona]

Eto ti u Božićnom duhu prva sjaši sa mene. Reakcije su ti blago rečeno preburne i pretjerane.

Ja sam u tebi prepoznala neke meni dobro poznate obrazce ponašanja i to sam i napisala. Ti si prva odreagirala preburno i optužila me da sam te posrala i ponizila.
Kad sam tražila objašnjenje kako to, jer mi nije bila namjera, odjednom si se iz posrane i ponižene (tvoje riječi) žrtve pretvorila u nešto sasvim drugo. Agresivnost ti isijava iz svake rečenice.

Mene realno boli k..., a ti zbog sebe malo razmisli o svojim reakcijama i zašto reagiraš kako reagiraš. Prestani se izvlačiti da je to zbog dobrobiti drugih koji čitaju, educiranja, podizanja svijesti i sl, jer ono, ne seri.

[dire Dawn]

Ne seri si govori mami doma, samnom se nećeš tak razgovarat.

Sjaši

[monamona]

Kad si gladan nisi svoj

[happy pills]

monamona koji ti je, daj se saberi
Ako žena želi pisati o tome kaj je jela, neka piše majke ti na temi koja se bavi prehranom. Nije pisala o svojoj prehrani na temi povijest. Ako imaš problema s nekom osobom iz svog života koja boluje od poremećaja, riješi to s njom, a ne se iživljavati na bolesnim ljudima s ove teme. I jedna anoreksična osoba koju znaš nije automatski ekvivalent za sve anoreksičare. U nekim segmentima imaš pravo, ali ton ti je napadački, potjerat ćeš ljude, a neće im ništa biti jasnije. Chill.

dire Dawn pa naravno da ti je super kad ne jedeš i da bi tako mogla dok ne odlučiš drugačije, to je adrenalin, kontrola, osjećaj postignuća...nije to samo joj ne da mi se jesti pa neću. Mislim ionako to znaš i sama, nije bitno kaj ja mislim. Moj buraz zaboravi cijeli dan jesti, takvo nejedenje je različito od tvog. Kaj misliš da ja ne dobijem rush kad ne pojedem večeru. Ono, moraš rješavati takve stvari koje i sama opaziš, ali im nalaziš opravdanja. I odlično je gdje si sad i što se trudiš, pišite i dalje i u globalu pa neka vas boli ona stvar kaj tko misli, ko da je bitno.

Pusa

[Carla Marx]

Trolanje na temi o poremećajima o prehrani nećemo tolerirati i strogo ćemo ga kartonirati. Molim vas da se suzdržite od komentara tog tipa, kao i od vrijeđanja. Svi dosad upleteni su prigodno nagrađeni zbirnim kartonima.

[redhead05]

Cure ja ne mogu više ovo trpit... Ubija me, ne fizički (bila sam u bolnici i imam kilažu), već psihički.

[ruby_13]

redhead05 kaže:

Cure ja ne mogu više ovo trpit... Ubija me, ne fizički (bila sam u bolnici i imam kilažu), već psihički.

Što se poremećaja u prehrani tiče, jel' imaš anoreksiju ili bulimiju ili kombinirani oblik? Što te psihički "ubija"? Ako će ti biti lakše, piši mi privatnu poruku. I sama sam bila na rubu jednog i drugog poremećaja, pa mislim kako ti mogu pomoći, voljela bih....