Kad ih pustiti na more prvi put?

[duda]

Oprosti, ali mislim da se ne može uspoređivati kada klinac od 7 godina i cura od 16 godina idu na ljetovanje u Nazorovo odmaralište i nije bez razloga da već klince sa 13-14 godina odvajaju u grupe po spolu.
Pa naravno da je i moja mala bila i na zimovanju i na ljetovanju sa 6, 8 i 10 godina i da me tada nisu mučila ista pitanja kao prošle godine.
Ipak se tu radi o mladoj djevojci koja istražuje svoju sexsualnost, koja eksperimentira s cigaretom ili pokojim pivom, koja se reda radi buni protiv autoriteta i sl. Vjerojatno tebi sa 7 godina nije padalo na pamet da "zabriješ" sa curom iz druge grupe, da po skivečki popijete koju pivu i zapalite ili da navečer zbrišete iz sobe i odete do prvog kafića ili kluba i vratite se Bog te pita kad...

[emo§ion]

duda kaže:

Oprosti, ali mislim da se ne može uspoređivati kada klinac od 7 godina i cura od 16 godina idu na ljetovanje u Nazorovo odmaralište i nije bez razloga da već klince sa 13-14 godina odvajaju u grupe po spolu.
Pa naravno da je i moja mala bila i na zimovanju i na ljetovanju sa 6, 8 i 10 godina i da me tada nisu mučila ista pitanja kao prošle godine.
Ipak se tu radi o mladoj djevojci koja istražuje svoju sexsualnost, koja eksperimentira s cigaretom ili pokojim pivom, koja se reda radi buni protiv autoriteta i sl. Vjerojatno tebi sa 7 godina nije padalo na pamet da "zabriješ" sa curom iz druge grupe, da po skivečki popijete koju pivu i zapalite ili da navečer zbrišete iz sobe i odete do prvog kafića ili kluba i vratite se Bog te pita kad...

Sve bi stajalo kada bi nas stvarno i interesiralo brijanje s frendicama, piva, cigareta i sl stvari koje kao što je rekla Maisi možemo i u vlastitom gradu, ali kada je riječ o STVARNO odgovornim osobama koje takve stvari NE privlače, uopće, onda je svaka briga pretjerana..
Sada neke stvari su dio odrastanja, ali kada bi išli tim tokom, djeca nikada niti ne bi smjela otići od roditelja jer hej, netko će ih povrijediti, a to roditelji ne žele.
Svi mi prije nego što smo naučili hodati, voziti biciklo smo par puta i pali jer je sve to dio škole..Nitko nije odmah prohodao, niti vozio..
Gdje bi stigli, i uostalom, kakvi bi to ljudi bili kada bi visjeli pod nečijim staklenim zvonom cijeli život ko kakve životinje u kavezu?
Normalno, roditelji se brinu i sve pet, razumijem to,
ali , ja ne znam više kako da objasnim, mi smo stvarno pouzdane osobe, neke od tih cura čak možda i preozbiljne za svoje doba, samosvjesne jer ,uostalom,idemo i u takvu školu, tako da svaka briga i cirkusi od strane moje mame nisu opravdani, osim u normalnim količinama.
A da ne govorim o svim onim glupostima koje mi je , prostite na izrazu, ali nasrala ko da sam zadnja kriminalka{neki galeb će te napumpati[ko da nije mogao prošle godine],pedofili,bijelo roblje,petljam s nekim,blabla..}, a ne jedno uzorno dijete.

[ZgSash]

duda
ako ces vec citati , procitati ces da sam rekao "prvi puta"
da , experimentirati ce , jednako kao sto ce experimentirati bilo gdje
prilika cini lopova , ne lokacija
i kaj onda?? raste , razvija se , ima sve normalne potrebe i zelje koje smo i mi svi imali u ta davna vremena

zao mi je roditelja , ali nema drugog nacina
pticima rastu krila i jednom moraju odletiti iz sigurnosti gnijezda
roditeljima prerano , njima prekasno ...
da sam ja otac , bio bi na rubu da si zrezem vene , ali bi joj kupio dva paketa kondoma , ako joj zatrebaju i jedini mir dusi bi mi bio da sam uspostavio odnos koji garantira da ce me u slucaju pizdarije nazvati za pomoc ili savjet

[duda]

Ja jesam mama, pa ipak nisam bila na rubu da si zrežem vene jer, kao što napisah, sve je to normalno i dio njezinog odrastanja. Pa i odlazak na more sa 16 godina i to bez mene. Ali, isto tako to ne znači da, iako sve to razumijem, da mi je svejedno i da ne brinem. Naravno da se brinem (to je privilegija svakog roditelja), ali to pokušavam radti tako da je ne sputavam u njezinom osamostaljivanju i sazrevanju.

[emo§ion]

duda kaže:

Ja jesam mama, pa ipak nisam bila na rubu da si zrežem vene jer, kao što napisah, sve je to normalno i dio njezinog odrastanja. Pa i odlazak na more sa 16 godina i to bez mene. Ali, isto tako to ne znači da, iako sve to razumijem, da mi je svejedno i da ne brinem. Naravno da se brinem (to je privilegija svakog roditelja), ali to radim tako da je ne sputavam u njezinom osamostaljivanju i sazrevanju.

Pa dobro, to je ok, sasvim normalno..
Ali nije baš normalno da na svaki moj pokušaj iskrenog razgovora s mojom mamom, ona se smije, misli da sam u 'fazi' i počne s forama u stilu:"Moraš ti još puno žganaca jest..."
Ona mene jednostavno doživljava ko svoju lutkicu koja i dalje ima 6 godina i to se ne mijenja već 10 godina, iako ta ista lutkica počinje sve više rasti i više ne stane u odjeću od do prije 10 god..
Jednostavno me ne doživljava i to me izluđuje..
Sad kada sam dobila dopuštenje da odem na Hvar gdje bi nas nadgledala moja baka{moja mama se sjetila da bi i ona ove godine baš u to doba kad smo mi dole posjetila baku..}, se niti ne trudim nešto joj dokazati samo kako ne bi upropastila taj trud koji sam uložila oko toga da nas pusti..

[duda]

A što da ti kažem... žao mi je da s majkom ne nalaziš zajednički jezik. U toj dobi potrebno je puno razumijevanja i strpljenja s obje strane. Moja kći ponekad izgleda kao da ima 10 godina (pleše i "pjeva" po stanu, krevelji se, prepire s malim bratom, uvlači mi se u krevet) a opet ponekad imam osjećaj da je i zrelija nego što je. A, u stvari je ona baš takva kakva treba biti u tim godinama, ni vrit ni mimo Ponekad mi se čini da ona niti ne želi da je uvijek doživljavam kao odraslu osobu jer je dijete u njoj još uvijek jako prisutno i da joj ponekad i odgovara da može biti djetinjasta ukoliko to ona poželi.

[jaja]

duda kaže:

(pleše i "pjeva" po stanu, krevelji se, prepire s malim bratom, uvlači mi se u krevet)... i odgovara da može biti djetinjasta ukoliko to ona poželi.

Hej, pa i ja se tako ponašam a tek sam prešla četrdesetu
Da samo vidiš kak se lijepo prepirem sa mlađim bratom (sva sreća da ne živimo skupa), a u krevet se uvlačim mužu i on meni, ovisi tko prvi legne, drugi se uvlači i inzistira na svojoj polovici

[Emericzy]

Rajna kaže:

A valjda sam ja onda ta druga generacija - roditelj koji se rodio odrastao.

Ajme. I kako je živjeti odraslim ljudima? Meni se to uvijek činilo jako neprivlačno.

[Emericzy]

zg_sash kaže:

da sam ja otac , bio bi na rubu da si zrezem vene , ali bi joj kupio dva paketa kondoma , ako joj zatrebaju i jedini mir dusi bi mi bio da sam uspostavio odnos koji garantira da ce me u slucaju pizdarije nazvati za pomoc ili savjet

Da. Ja sam kupio samo jedan i rekao sam joj da si drugi kupi sama, ako bude trebao, jer je i to iskustvo kroz koje čovjek mora proći. Čekati na blagajni crvena lica također je dio odrastanja.

[Rajna]

Emericzy kaže:

Ajme. I kako je živjeti odraslim ljudima? Meni se to uvijek činilo jako neprivlačno.

Ma na momente se malo opustis, pa se lakse izdrzi...

[Rajna]

Emericzy kaže:

Da. Ja sam kupio samo jedan i rekao sam joj da si drugi kupi sama, ako bude trebao, jer je i to iskustvo kroz koje čovjek mora proći. Čekati na blagajni crvena lica također je dio odrastanja.

Ok, ovaj dio bih i sama uradila (znaci ima nade da nisam skroz metuzalem u glavi ).
Ipak, moram se sloziti i sa zg-om, ne bi mi bilo lako pri dushi.

[bbsan]

Moram pohvalit moju majku i sebe

Od malena je znala kako se treba postavit: npr. kad sam bio jako mali, pitao bih je mogu li ić po zidiću (znam da ovo zvuči smiješno) a ona bi odgovorila da sam procijenim mogu li. Naravno, njena sreća je što sam cijelo djetinjstvo (i poslije toga) bio razuman, a uvijek sam izbjegavao i loše društvo. Mislim da je iskrenost jako bitna - odgojen sam na način da se obostrana iskrenost cijeni - odnosno - nisam ništa izmišljao, ali to je postigla tako što nikad ona ni meni ništa nije izmišljala. Mislim da su to pretpostavke za djetetovu odgovornost i dobar odnos s roditeljima.

Dio vjerojatno ovisi i o genima. Kad (i ako) budem imao djecu mislim se postaviti isto tako, ali ni sam ne znam kako bi postupio kad bi vidio da ta djeca nemaju osjećaj odgovornosti i logike...

[ZgSash]

ja sam slijedom okolnosti bio prilicno samostalan dok sam bio mlad
iz danasnje perspektive , bio sam i presamostalan
uglavnom , nisam razumio brige i patnje moje stare
danas sve to razumijem , ali i dalje smatram da dijete mora odrasti , neke greske samo proci i nauciti nesto iz zivota
u svoj toj guzvi , sretan je onaj roditelj koji uspije dijete nauciti barem osnove
usprkos svoj zelji , oni svoj zivot moraju prozivjeti sami i moraju napraviti neke greske
sreca je roditelja ako te greske nisu kardinalne i nikad nitko nece znati sve neprospavane noci , brige i misli u glavi jednog roditelja
zato je jako bitno usaditi djetetu bitne vrijednosti i ostvariti komunikaciju dok je jos vrijeme
nema se vremena i nema nacina da zivimo zivot umjesto djece i da ispravljamo njihove greske
htjeli mi to ili ne , u neko doba njihov zivot postane njihov i na kraju samo oni za to odgovaraju

[Rajna]

bbsan kaže:

Dio vjerojatno ovisi i o genima. Kad (i ako) budem imao djecu mislim se postaviti isto tako

Samo da te upozorim da ne ocekujes previse.

Moj muz i ja uglavnom u cudu posmatramo ponasanje i reakcije nase starije kceri, koja je uglavnom vrlo svojeglava i neovisna; kazem, u cudu, jer smo oboje bili prilicno mirna djeca.

A nikakve su sanse da su je zamijenili u rodilistu.
Bio je rat i bila je jedina zenska beba rodjena taj dan.

[Dora K]

bbsan kaže:

Mislim da je iskrenost jako bitna - odgojen sam na način da se obostrana iskrenost cijeni - odnosno - nisam ništa izmišljao, ali to je postigla tako što nikad ona ni meni ništa nije izmišljala. Mislim da su to pretpostavke za djetetovu odgovornost i dobar odnos s roditeljima.

S ovim se moram složiti. Imala sam fenomenalne roditelje, na koje sam se uvijek mogla osloniti ( ma da je ne znam koje zlo bilo, znala sam da će uvijek biti uz mene). Nikad nije bilo muljanja ili ucjenjivanja (tipa, ako napraviš ovo kak se spada dobit ćeš ovo. A ne, bilo je: to ćeš napraviti kak se spada jer tako to treba napraviti, a dobit ćeš ono što želiš ionako, ako je u granicama razuma i financija ), sve fair play. I naravno, uvijek sam osjećala, u svemu što sam radila njihovu podršku i povjerenje. Vjerujem da su samim tim utjecali na mene da nikad ne izigram njihovo povjerenje. Da li su se brinuli, naravno da jesu, ali mi nikad nisu postavljali nekakve iracionalne limite. Smjela sam sve, u razumnim granicama, naravno.
Nikad mi nije ni palo na pamet da se ne vratim u dogovoreno vrijeme ili da ne nazovem, kako? Ne mogu čak niti reći da sam im se javljala jer sam znala da ne smijem izgubiti njihovo povjerenje i da me više ne bi pustili, javljala sam se i dolazila na vrijeme jer sam obećala i jer sam znala koliko bi se zabrinuli da mi se nije što desilo, a nisam jednostavno imala srca da ih iznerviram toliko.
Pa što je toliko teško u tome da okreneš jedan telefonski broj (u moje doba nije bilo mobitela, napominjem ) ili da odeš kući pol vure prije ostalih?

Prvi odlazak sa ženskinjama iz kvarta (sve poznata ekipa, znale smo se neke i od vrtićkih dana) na more (2 tjedna) nije završio slavno. Imala sam tada 14 i pol (ljeto nakon 8. osnovne), neke curke, koje sam godinama poznavala, dobile su krila čim su se makle od roditeljske paske (, a morti im je sunce udarilo u glavu), odmah drugu večer (odlazak u disko), naroljale se do daske i pokupile neke lokalne frajere, glumatale da su starije nego što jesu sve pod debelom fasadom šminke, bilo čak i nekog striptiza. Nisam mogla vjerovati, da su to moje cure iz dvorišća. Nije mi se svidjelo, odbila sam sudjelovati i pokupila se u sobu. Ne moram ni spominjati da sam proglašena maminom mazom radi toga
Što me nije spriječilo da drugo jutro budem u busu za Zg
Ja se s njima ionako nakon toga kaj sam vidla nisam više štela družiti
Curke su taj isti tjedan išli pokupit roditelji, jer su ih uhvatili u pljački u lokalnoj trgovini.
Mislite da me druge godine nisu pustili? A ne. Pustili su me, itekako, s curama iz srednje. Bilo super. Sve smo se svaku večer javljale starcima iz pošte telefonom I svima nam je to bilo apsolutno normalno
Sa 16 i pol otišla na more s dečkom, politika mojih roditelja bila je, ak se želi poseksati (bez da pazi na sebe), oblokati, zdrogirati, može ona to i u po bijela dana u Zg-u, ali vjerujemo da ne želi. Imali su praf
Opet sve prošlo OK.

Slobodno ju pusti, stoposto, ali neka vam se redovno javlja i daj joj, za svaki slučaj, lovu za povratnu kartu

[Dora K]

Rajna kaže:

Citam ovo i kontam sta me ceka - mojoj starijoj je 12 i pol (13 u rujnu).

I malo se zabrinuh kad procitah ovo "dijete koje ima osjecaj za roditelje ce se javiti...", tako nesto, da ne idem sad u totalni citat.
Ne primijetim to kod svoje curice - ili vrlo rijetko. Uzasno je i izrazito "svoja", od prvog dana je takva (nek je ziva i zdrava).

Ne znam je li kasno da sad to gradimo kod nje, mada smo se uvijek upinjali i muz i ja da razvijemo kod nje tu potrebu da se javi kad je negdje (zasad su to rodjendani i pokoji 'only girls' izlazak usred dana). Ima mobitel, ali smo uvijek mi na kraju oni koji, kad vidimo da se zadrzala preko neke razumne ili dogovorene mjere, nazovu nju da vidimo sta je. Istina, u 90 posto slucajeva fakat dodje na vrijeme, a i kad ne dodje nas je utisak da joj je jednostavno bilo toliko fino da joj je zadnje na pameti bilo javiti se.
Mislim, ne znam, meni je isto bilo fino ali ja sam se, blesa, uvijek javljala nekako, a tad naravno ni mobitela nije bilo. Nekako mi je strasno vazno bilo da se mama i tata ne brinu.

Kako to razviti kod nje, evo jos jednom se pitam, a da ne izgledas kao agresivan roditelj?

A pogotovo mi je vazno kako cemo pregurati njen pubertet jer imamo jednu od 4 godine, s kojom cemo to drugi put trebati...

Emericzy, kako se ostaje "ne-odrastao"?

Čuj, naravno da vas mustra ne nazove kad zna da bute vi nju ionako nazvali

[emo§ion]

Kako sam ljubomorna
Odakle vam svima takvi roditelji..

[Dora K]

emo§ion kaže:

Sve bi stajalo kada bi nas stvarno i interesiralo brijanje s frendicama, piva, cigareta i sl stvari koje kao što je rekla Maisi možemo i u vlastitom gradu, ali kada je riječ o STVARNO odgovornim osobama koje takve stvari NE privlače, uopće, onda je svaka briga pretjerana..
Sada neke stvari su dio odrastanja, ali kada bi išli tim tokom, djeca nikada niti ne bi smjela otići od roditelja jer hej, netko će ih povrijediti, a to roditelji ne žele.
Svi mi prije nego što smo naučili hodati, voziti biciklo smo par puta i pali jer je sve to dio škole..Nitko nije odmah prohodao, niti vozio..
Gdje bi stigli, i uostalom, kakvi bi to ljudi bili kada bi visjeli pod nečijim staklenim zvonom cijeli život ko kakve životinje u kavezu?
Normalno, roditelji se brinu i sve pet, razumijem to,
ali , ja ne znam više kako da objasnim, mi smo stvarno pouzdane osobe, neke od tih cura čak možda i preozbiljne za svoje doba, samosvjesne jer ,uostalom,idemo i u takvu školu, tako da svaka briga i cirkusi od strane moje mame nisu opravdani, osim u normalnim količinama.
A da ne govorim o svim onim glupostima koje mi je , prostite na izrazu, ali nasrala ko da sam zadnja kriminalka{neki galeb će te napumpati[ko da nije mogao prošle godine],pedofili,bijelo roblje,petljam s nekim,blabla..}, a ne jedno uzorno dijete.

Obzirom da vidim daod tate nema koristi, može li neka razumna osoba, baka, recimo, porazgovarati s mamom?
Ili možda mame od prijateljica?
Ili neka njezina frendica?
Netko "odrastao" u koga ima povjerenja?

[Rajna]

Dora K kaže:

Čuj, naravno da vas mustra ne nazove kad zna da bute vi nju ionako nazvali

A zar mislis da nam ovo nije palo na pamet?

Ne bi ta nazvala skoro nikad....

[ZgSash]

nisu to samo roditelji , i djeca su u pitanju
jedan dio tezine je i na malim egoisticnim gadovima koji neznaju nego traziti svoja prava i zadavati svoje uvjete
evo , za mlade , koliko vam se razlikuje komunikacija s nekim sa ceste i sa vlastitim roditeljima u vastitom domu??
prava i duznosti moraju biti podjednako raspodijeljene i obje strane moraju imati otvoreni komunikacijski kanal
no , opet je tu kljucni dio prica o roditeljima koji svoje male angele previse maze i preuzimaju svu tezinu svijeta za volju njihove komocije
treba zapamtiti da djecu ne odgajamo za svoj smijesak ,nego za svijet u kojem moraju odrastati i nac si mjesto , po pravilima tog istog svijeta