koliko si (ne) dopustate da budete sretni?

[program]

*jezebel* kaže:

e’o, pitanje je jasno.

nekad mi se dese ovakva sranja u trenucima naizgled krajnje opustenosti. banalan primjer. male stvari sto na sebe k'o magneti privlace teskometalne tragove stresa.

veceras sam nakon sto sam se zagrijala odlicnom mjuzom otisla na jogging da malo odmorim tijelo i dusu. 10:00 p.m. dvoje ljudi sa psima. par se mazi na klupi. nekoliko rekreativaca. srednjoskolac dobacuje. ja.
zrak ugodan, neobicno lagan. mjesec velik, srpast, crven, jebeno krasan. i gledam ga i kratko snazno gotovo orgazmicki disem smijeseci se. i...

klik!

...odjednom pomislim kak’ bi bilo da se mjesec ili kakav asteroid sudari sa zemljom. i zamisljam sto bih prvo osjecala, za sto bih se uhvatila i kako uopce ni ne bi imalo smisla uhvatiti se za nesto jer smo svi debelo najebali. i vizualiziram si kraj u kojem ce me nosaci mosta nabiti u mulj duboko ispod dna rijeke...

i bacim te misli u vodu i nastavim dalje.
zrak ugodan, neobicno lagan. mjesec velik, srpast, crven, jebeno krasan. i gledam ga i kratko snazno gotovo orgazmicki disem smijeseci se
jer djeluje prokrvljeno k'o i ja i sve je nekako ok i

idem ulicom i prema meni koraca cupav neugledan covjek srednjih godina. il’ je klosar il’ s filozofskog. pogleda me u oci, oci k’o zileti, sporo zavlaci ruku u vrecicu i...

!!!vadi noz - jebemti opljackat ce me - u kurac - kako mi je skocio puls - nema nikoga - koja sam ja budala - idem sama - 10:45 - dobro je - blizu je stan - brzo cu trcati - mozda uspijem!!!

...i tip iz vrecice vadi novine i pocinje citat’ u hodu. neopterecen, cool, lagana koraka – kao i ja. kao i ja naizgled.

mislim... jel’ nije moglo bez te paranoje? rolajz.

and how are you doing?

Ma i ja sve isto, od grupnog silovanja, guranja pod tramvaj, i inih stvari u svakodnevnih situacijama. Valjda ovisi o napetosti i općem raspoloženju taj dan. Čini mi se da kad sam opuštena i neopterećene glave takve primisli mi ne padaju na pamet. Uzmi primjer kad se nacugaš.


A usput, kakve veze ima tema sa ljesom? Osim prethodno spomenutog grupnog silovanja.

[program]

Morticia Addams kaže:

Ja npr. svaki dan odvojim barem pola sata za razmišljanje o vlastitom pogrebu i pogrebu dragih mi ljudi.
Uz to, 15 minuta obavezno posvetim smišljanju najbrutalnijih mogućih scenarija moje pogibije.
10 minuta ridanja nakon svega i k'o nova sam.

Evo, danas ujutro probudi me sat, a suze cure, taman sam u onoj fazi sanjanja bila pa se dobro sjećam da je netko umro. I znala sam tko u prvih deset minuta, sad se više ne sjećam.

Kažu kad sanjaš da netko umre produžiš mu život. E pa onda će svi oko mene dugo živjeti jer sam ih sve sanjala po nekoliko puta u tom kontekstu(uključujući i sebe). Dakle, to bi bila dobra stvar u mom slučaju. Ako je za vjerovati bapskim pričama.

Neki način suočavanja sa svojim strahovima i suočavanje s njima. Kroz snove.

[-VjeV-]

umrla sam od smijeha na aktovkinu zelju da pljune nekom ispod kape

ja osobno kad prolazim s istocne strane svog nebodera hodam sto brze da netko u tom trenutku ne skoci kroz prozor i padne bas na mene (al vrijedi samo za istocnu stranu s nebodera)